Iako je vrijem moba iza nas i još nas samo pokoja požutjela fotografija podsjeća na prošla vremena – u bihorskom selu Godočelje i danas vlada sloga i zadruga.
Pa iako su fijuk kose i miris taze pokoṣ̌ene trave odavno zamijenili brujanje kosačica i miris benzina – još ponegdje se da vidjeti red kosaca i čuje podvriskivanje hornih da svojom kosom ljutom mahnu niz livadu.
Ovaj put okupili se mjeṣ̌tani, njih oko tridesetak, da pokose mezarje te da i na taj način odaju poštu i zahvalnost svojm precima, onima koji još od davnih vremena počivaju tu u svojim vječnim kućama.
I, za ove vrijedne i savjesne žitelje sela, ništa neobično. Tako se to radilo uvijek i radit će se i onda kada njih ne bude na bihorskim putevima, te ovim činom ostavljaju amanet mlađima da nastave i prenose tradiciju sela i dobrih ljudi.
Godočelje, uistinu, po mnogo čemu zaslužuje epitet jednog od najuređenijih bihorskih sela u kojem žive i rade ljudi svjesni svoga postojanja i obaveza na ovom svijetu.
F. S.
