Tekst u ,,Vijestima“ treći je nastavak u posljednja četiri dana kojim se pokušava opravdati akcija SPO i SDT u progonu visokog funkcionera Zorana Lazovića i biznismena Aleksandra Mijajlović, sve u nastojanju da se pronađu bilo kakve indicije koji bi poslužile kao opravdanje za mjeru pritvora koja je tražena.
,,Vanknjižni vlasnik kao pojam ne postoji u pravu, što znači taj naknadni upis na imovini Bemaksa?! Razmatramo podnošenje krivične prijave protiv za sada nepoznatog lica iz katastra Budve koje je nezakonito upisalo zabilježbu o ,,vanknjižnom vlasniku“ i to isključivo na osnovu naredbe Specijalnog državnog tužilaštva“, kazao je za Portal ETV Zoran Piperović, advokat Zorana Lazovića.
Dnevni list ,,Vijesti“ danas je objavio tekst u kojem se tvrdi, pozivajući se na saznanja iz Specijalnog policijskog odjeljenja i Specijalnog državnog tužilaštva, da je na dva stana u Budvi, koja se vode na kompaniju Bemax još od 2017. godine, izdata u katastru Budve zabilježba, i to od 24. paplrila ove godine, sa naznakom da se na imovini Bemax koja je 1/1, upisuje Zoran Lazović kao ,,vanknjižni vlasnik“ na jednom apartmanu, dok se kao ,,vanknjižni vlasnik“ drugog apartmana pominje Aleksandar Mijajlović.
U tekstu se tvrdi da, iako je vlasnik 171 dva apartmana kompanija Bemax da su stvarni vlasnici Lazović i Mijajlović, bez navođenja zakonske mogućnosti na osnovu se nad imovinom jednog pravnog lica može ,,vanknjižno“ upisati vlasništvo privatnog lica.
Tekst u ,,Vijestima“ treći je nastavak kojim se pokušava opravdati akcija SPO i SDT u progonu visokog funkcionera Zorana Lazovića i biznismena Aleksandra Mijajlović, sve u nastojanju da se pronađu bilo kakve indicije koji bi poslužile kao opravdanje za mjeru pritvora koja je tražena.
Zakonsko određenje vlasništva vrlo je precizno – imovina se stiječe nekim pravom ili pravnim poslom.
,,To može biti u obliku nasljedstva, darivanjem, kupnjom, ili u obliku nekog drugog prava kojim određeni subjekt (fizička ili pravna osoba) ima na stvarima prema drugim subjektima“, piše u Pravnoj enciklopediji, uz napomenu da je ,,pravni posao očitovanje volje kojom se neko pravo prenosi, stječe, izmjenjuje, ili razmjenjuje“.
Izvjesno je, dakle, da pjam ,,vanknjižnog vlasništva“ koje je Specijalnom odjeljenju Predraga Šukovića i Specijalnom državnom tužilaštvu Vladimira Novovića poslužilo kao ,,pravni štit“ za dalji progon Lazovića i Mijalvića – u pravu ne postoji.
A poznato je da ,,nemoralni, nezakoniti i zakonom zabranjeni pravni poslovi – ne proizvode pravni učinak“.
