BOŠNJAK PO IMENU
U žiži rasprava koje su se širile Crnom Gorom 2003. godine, dok su
mnogi bili u dilemi oko pitanja – Bošnjaci ili Muslimani, starina Pašo
Bošnjak je stajao čvrsto u svom identiteta.
U petnjičkoj Ambulanti, devedesetogodišnjeg, Paša iz Hazana kod
Petnjice medicinski tehničar proziva:
– Pašo, neka uđe… Je l’ ovo prezime Bošnjak?
– Bošnjak vala, i prezime i ime – reče odlučno starina.
HALAL
Pašo Bošnjak, pošao u beransku bolnicu da posjeti teško bolesnog
prijatelja Hima. Kada je došao trenutak da se rastanu, Pašo je, sa
željom da unese malo vedrine u tešku situaciju, rekao:
– Prijatelju, da se halalimo. Odoh kući…
I u tim situacijama, izvirala je mudrost koja je nadilazila trenutnu
tegobu, podsjećajući nas na nepredvidljivost života i humora u njemu.
– Selametile, ali ti o smrti ne odlučuješ – odgovori Himo.
BEČKI LJEKARI
Pašo Bošnjak stigao je u Petnjicu sa namjerom da ide na pregled kod
doktora, susrećući svog prijatelja Haka na ulici. Bez okolišanja upita:
– Šta je tebi?
– Boli me glava – odgovori Hako.
– Mogu li ti šta ljekari?
– Jok vala.
– Jok, jok. Bečki ljekari ti ne mogu pomoći.
Hako ga pogleda, iznenađen Pašovom tvrdnjom, upita:
– Kako znaš?
– Prijatelju, poznajem te od djetinjstva, znam – Pašo odgovori
s osmijehom punim prijateljstva.
HADUMO VRIJEME
Pašo Bošnjak, s osmijehom punim razgovora, upita svog prijatelja:
– Je l’ ti sin oženjen?
– Ne.
– A koliko ima godina?
– Četrdeset jednu.
– Aiii, već jednu godinu ušao u hadumo vrijeme – naša li se
Pašo.
