Kada sam odlučio da budem provincijski ljekar, razmišljao sam kako se takmičiti u svijetu, ali bez uslova, bez laboratorija. Moja prednost je bila ta što sam imao prirodni eksperimet: pravoslavno i muslimansko stanovništvo koje je trajalo stotinama godina. Pravoslavno i muslimansko stanovništvo iste krvi, a različitih psihosocijalnih karakteristika koji proističu iz običaja, vjere itd. Recimo Šabotići – Bubanje, Adrovići – Đuraškovići, Babačići – Obradovići, Novalići – Popovići, Ličine – Šekularci, Račići nijesu ni mijenjali prezime, i da ne govorim o Koraćima. Praktično, svako pleme u Bihoru zna svoje pravoslavne rođake. Kasnije, za neke političke potrebe, počeli su to javno da zaboravljaju, a ja recimo znam da ono što im je rekao njihov deda neće nikada zaboraviti. Kada sam razmišljao šta istraživati, onda sam zaključio da je to hipertenzija koja se mjeri aparatom koji svaka kuća ima. Kada sam razmišljao koju metodu da upotrijebim, odlučio sam da to budu psihotestovi koji su svuda isti, i u Americi, Londonu, Beogradu, Podgorici, Beranama. Ovdje je autohtono stanovništvo gdje se slabo ko doseljava. Time sam definisao istraživačku grupu i prirodni ekesperiment. Hipertenzija je izuzetan problem. Došao sam do rezultata gdje sam definisao novi tip psihološkog reagovanja, i taj moj rad je u Instambulu i prihvaćen 2005. godine na Svjetskom kongresu zdravstva. Radi se o tipu za infarkt miokarda i to su teorijske novosti u medicni. Nije suva teorija, jer mi testiranjem možemo da vidimo da li postoji opasnost da se neko razboli od tumora, psihosomatskih bolesti, depresije, mentalnih bolesti, bolesti zavisnosti, ili pripada zdravom tipu i da ne može oboljeti. Možemo da osobe iz ovih rizičnih tipova prevedemo u osobe koje pripadaju zdravom tipu.
(Cijeli razgovor možete čuti na You tube kanalu Radija Petnjica)
