U okviru IX Bihorskog kulturnog ljeta održaće se turnir u stonom tenisu i pikadu u organizaciji ,,NVO Lica sa invaliditetom Petnjica”
Turnir će se održati na platou ispred Lovačkog doma u Petnjici 12.09.2024. godinu sa početkom od 10h
PETNJICA: SJUTRA PREZENTACIJA ZA POLJOPRIVREDNIKE
Odjeljenje za poljoprivredu opstine Petnjica obavještava poljoprivredne proizvodjače sa teritorije opstine Petnjica da će se u utorak 10.09.2024 godine sa početkom u 13.00h održati prezentacija IPARD 3 javnog poziva za mjeru 1 “ Investicije u fizički kapital poljoprivrednih gazdinstava”.
Prezentacija će se odrzati u skupštinskoj sali.
Srušene Šoškićeve optužbe protiv Katnića i Lazovića
Više svjedoka, među kojima nekadašnji viskopozicionirani službenici Uprave policije, osporili su navode iz naredbe za istragu Specijalnog državnog tužilaštva, koju je potpisao specijalni tužilac Miloš Šoškić, da su bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i nekadašnji visoki policijski funkcioner Zoran Lazovićizdejstvovali skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru srpskim državljanima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, optuženima za jezive zločine.
Iz svjedočenja policijskih funkcionera proizilazi da su Belivuk i Miljković bili 24 sata pod nadzorom dok su boravili u Crnoj Gori i da su istražitelji zahvaljujući insajderskim informacijama iz mafijaških klanova, spriječili njihovu likvidaciju, kao i još dvije planirane.
U istrazi koju je Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo protiv Katnića i Lazovića, koje je Specijalno policijsko odjeljenje uhapsilo14. aprila, saslušano je više službenika Uprave policije, među kojima su nekadašnji visoki policijski funkcioneri:Vesko Damjanović, koji je bio v. d. direktora Uprave policije u periodu kada je Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću skinuta zabrana ulaska u Crnu Goru, nekadašnji načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Milovan Pavićević, bivši šef Specijalnog policijskog tima Dragan Radonjić inekadašnji načelnik Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Milorad Žižić.
Katnić i Lazović od 14. aprila su u pritvoru, a Specijalno tužilaštvo ih tereti da su bili dio kriminalne organizacije, odnosno radili za mafiju i zloupotrijebili službeni položaj. Lazovića sumnjiče da je bio na čelu kriminale grupe, čiji su članovi postali Katnić, zatim i specijalni tužilac Saša Čađenović, te Lazovićev sin Petar Lazović, službenik policije.
Tužilac Šoškić pokušava da dokaže da je ova grupa, umjesto u interesu države, radila u korist Radoja Zvicera, jednog od vođa mafije – kavačke kriminale grupe.
Lazoviću i Katniću, na teret je stavio i da su nezakonito ukinuli zabranu ulaska u Crnu Goru Belivuku i Miljkoviću, kao i da su odgovorni što nije podignuta optužnica protiv Duška Roganovića,visokopozicionirano
Praćenje Belivuka i Miljkovića
Portal ETV imao je uvid u zapisnik sa svjedočenja policijskog funkcionera Milorada Žižića, koji je specijalnim tužiocima Milošu Šoškiću i Zoranu Vučiniću, potvrdio da mu je Milovan Pavićević prenio informacije da će Belivuk i Miljković u Crnu Goru, koje je tadašnji načelnik CB Podgorica dobio 16. januara 2021. u večernjim časovima od načelnika beogradske policije Veselina Milića.
I Pavićević je na saslušanju, pred tužiocem Šoškićem, ispričao da mu je Milić saopštio operativni podatak da će 17. januara Belivuk i Miljković ući u Crnu Goru, da će iz Beograda redovnom avionskom linijom stići u Tivat. Milić mu je poslao i poruku sa detaljima kada srpski državljani ulaze u Crnu Goru i broj leta.
Advokat Zoran Piperović podnio je 12. avgusta Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv sutkinja Vrhovnog suda Vesne Vučković, Ane Vuković i Marijane Pavićević koje su donijele posljednju odluku o produženju pritvora njegovom klijentu Zoranu Lazoviću.
Sva ta operativna saznanja Pavićević je, kako je istakao, prenio Žižiću i proslijedio mu poruku koju je dobio od Milića.
Žižić je na saslušanju potvrdio da ga je Pavićević telefonom obavijestio da su ga zvale kolege iz Srbije i da mu je saopšteno da su Belivuk i Miljković čekirali karte za Tivat. On je, kako je ispričao, o tome informisao Zorana Lazovića koji mu je bio neposredni starješina.
– Objasnio sam mu da je kratak period i da moji službenici ne mogu tako brzo da stignu u Tivat i predložio sam da pozovem Gorana Banićevića, tadašnjeg načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi, da sazna kod koga su došli Belivuk i Miljković, ko će ih sačekati na tivatskom aerdoromu i gdje će biti smješteni. Lazović mi je rekao da postupim tako i ja sam obavijestio Banićevića i objasnio mu što je potrebno da urade njegovi službenici – naveo je Žižić u iskazu, u koji je portal ETV imao uvid.
Banićević ga je, kako je naveo, obavijestio da je Belivuka i Miljkovića sačekao Miloš Radonjić koji je, prema evidenciji policije, član kavačke grupe i da su se uputili prema naselju Kavač u Kotoru.
Uniformisana i kriminalistička policija Centra bezbjednosti Herceg Novi 24 sata je, prema riječima Žižića, opservirala ulaz u naselje Kavač, jer jedino se tim putem može ući i izaći iz toga naselja. U svjedočkom iskazu Žižić je naveo i da mu je Banićević saopštio da nema dovoljno ljudi da 24 sata „drže na oku“ Belivuka i Miljkovića, pa mu je on sugerisao da traži podršku od Posebne i Specijalne jedinice i drugih sektora.
Nekadašnji načelnik SBPOK tužiocima je predočio i da je imao komunikaciju sa službenicima SBPOK-a u Srbiji, kao kontakt osoba za regionalnu saradnju i prenio im „sve detalje - kada su došli, ko ih je sačekao i da su u naselju Kavač smješteni“, ali nije znao kod koga.
Žižić je naveo i da su kolege iz Srbije pokazale veliko interesovanje i za njihove kontakte, a on im je rekao da, zvanično, preko Interpola traže te podatke. Odgovarajući na pitanja tužioca, objasnio je da ga je, kada su Belivuk i Miljković stigli u Crnu Goru, zvao kolega iz SBPOK Srbije Nevenko Marićda ga obavijesti da su došli, a on je njega informisao kada su Belivuk i Miljković napuštili našu zemlju.
Osujećene tri likvidacije
Svjedok je ispričao i da je, dok su Belivuk i Miljković boravili u Crnoj Gori, policija imala saznanje da se priprema likvidacija jednog od vođa kavačke kriminalne grupe Slobodana Kašćelana, a plan je bio da mu eksplozivnu napravu postave na krov vozila.
I bivši šef Specijalnog policijskog odjeljena Dragan Radonjićotkrio je tokom saslušanja u Specijalnom državnom tužilaštvu, da je bivši glavni specijalni tužilac Katnić ,,vodio otvoreni rat“ protiv kavačke kriminalne organizacije na čijem je čelu Radoje Zvicer, a da se sukob posebno intenzivirao nakon operativnog saznanja da ,,kavčani“ planiraju Radonjićevu likvidaciju.
Ta istraga je vođena sa tužiocem i, između ostalog, kako je rekao, to je jedan od razloga što je operativna podrška Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije boravila u Kotoru u više navrata.
Međutim, kada su Belivuk i Miljković stigli u Crnu Goru došli su do podataka da su iz škaljarskog kriminalnog klana odustali od likvidacije Kašćelana, i da pripremaju ubistvo dvojice mafijaša iz Srbije.
– Naše aktivnosti vezane za planiranje ubistva Kašćelana, kao i Belivuka i Miljkovića rezultirale su lišenjem slobode i podnošenjem krivičnih prijava, a u oba predmeta postupajući tužilac je bio Saša Čađenović – naveo je Žižić.
On je na pitanje specijalnog tužioca Šoškića saopštio da su svi službenici Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala donosili operativne informacije, ali da je u tom periodu najviše operativnih informacija donio Petar Lazović.
Žižić je ispričao i da su predmeti koji su realizovani na osnovu informacija koje je Petar Lazović donio, potkrijepljeni dokazima i iskazima svjedoka saradnika. Rekao je i da je zahvaljući Lazovićevim podacima razbijen ogranak kavačke kriminalne grupe na Cetinju, te da je on donio i informaciju o ranjavanju novinarke Olivere Lakić, planiranju ubistva Nikole Sjekloće i Marka Ljubiše Kana.
Kako je kazao, Lazović je imao i operativni podatak da se priprema ubistvo Slobodana Kašćelana, kao i informaciju da su u Crnu Goru ušla dvojice Kolumbijaca koji su imali zadatak da nekoga ubiju, ali prema rihečima Žižića, nijesu uspjeli da utvrde koga. Žižić je objasnio da su sve ove predmete radili u koordinaciji sa Specijalnim državnim tužilaštvom i svi osumnjičeni su procesuirani.
Svjedočenja Damjanovića i Radonjića
Osim Žižića i Pavićevića o ulasku Belivuka i Miljkovića u Crnu Goru, koji tada nijesu bili na potražnicama ni srpskih, niti crnogorskih vlasti, pred specijalnim tužiocem Šoškićem u maju je, u svojstvu svjedoka, iskaz dao visoki policijski funkcioner – Vesko Damjanović koji je bio v. d. direktora Uprave policije u tom periodu. On je bio kategoričan da je to bila uspješna policijska priča i da su operativnim aktivnostima spriječili tri ubistva.
U opširnom iskazu Damjanovića, koje je objavio Portal ETV, on je objasnio da spisak osoba kojima je bila stavljena mjera zabrane ulaska u Crnu Goru nije „Sveto pismo“ i da je podložan promjenama.
Žižić je ispričao i da su predmeti koji su realizovani na osnovu informacija koje je Petar Lazović donio, potkrijepljeni dokazima i iskazima svjedoka saradnika. Rekao je i da je zahvaljući Lazovićevim podacima razbijen ogranak kavačke kriminalne grupe na Cetinju, te da je on donio i informaciju o ranjavanju novinarke Olivere Lakić, planiranju ubistva Nikole Sjekloće i Marka Ljubiše Kana.
– Nakon što sam obaviješten da su Belivuk i Miljković ušli u Crnu Goru pozvao sam Enisa Bakovića (pomoćnika direktora za Sektor kriminalističke policije) da pitam zbog čega su ušli. Saopštio mi je da Sektor za borbu protiv organizovanog kriminala ima aktivnosti prema tim osobama – rekao je Damjanović.
Nakon toga, razgovarao je sa Zoranom Lazovićem, koji je bio njegov pomoćnik za SBPOK i koji mu je saopštio da imaju operativna saznanja da će Belivuka i Miljkovića ubiti.
Druga operativna aktivnost, kako je ispričao, bila je usmjerena na sprječavanje likvidacije jednog od vođa ozloglašene kavačke kriminalne grupe Slobodana Kašćelana, a treća akcija bila je osujećivanje planiranog ubistva u Budvi Marka Ljubiše Kana, člana škaljarske grupe.
Sve aktivnosti, prema riječima Damjanovića, sprovodio je Sektor za borbu protiv organizovanog kriminala sa nadležnim centrima bezbjednosti.
– Kada mi je Lazović rekao da su u toku ove aktivnosti bilo mi je potpuno opravdano da se Belivuku i Miljkoviću skine zabrana ulaska i da se puste u Crnu Goru – rekao je Damjanović.
Dodao je da bi tako i on postupio, odnosno skinuo bi zabranu ulaska, ističući da su spriječena tri teška krivična djela.
Prema njegovim riječima, nikada se nije desilo da o aktivnostima Sektora kojim je rukovodio Lazović dobije informacije od drugih službenika. Bio je kategoričan i da su svi pomoćnici direktora Uprave policije u „istoj ravni“ i da jedan drugom ne mogu da izdaju naređenja.
– To znači da Lazović nije mogao da naredi Enisu Bakoviću da Belivuku i Miljkoviću skine zabranu ulaska u Crnu Goru, ali ako je SBPOK sprovodio operativne aktivnosti prema određenim osobama uobičajeno je da se na njihov zahtjev skine mjera zabrane ulaska u zemlju – objasnio je Damjanović.
I bivši šef Specijalnog policijskog odjeljena Dragan Radonjić otkrio je tokom saslušanja u Specijalnom državnom tužilaštvu, da je bivši glavni specijalni tužilac Katnić ,,vodio otvoreni rat“ protiv kavačke kriminalne organizacije na čijem je čelu Radoje Zvicer, a da se sukob posebno intenzivirao nakon operativnog saznanja da ,,kavčani“ planiraju Radonjićevu likvidaciju.
Radonjićevo svjedočenje razbilo je temelje optužbi da je Milivoje Katnić bio član kriminalne organizacije čiji je navodni cilj bio da se pomaže kriminalna organizacija Radoja Zvicera, kako je to formulisao tužilac Šoškić u prvobitnoj naredbi za sprovođenje istrage.
Kad vrhovne sudije falsifikuju istinu
Iako su svjedočenja policijskih službenika razotkrile neosnovanost tužilačkih navoda, Vijeće Vrhovnog suda ignorisalo je činjenice prilikom odlučivanja o produženju pritvora Milivoju Katniću i Zoranu Lazoviću.
Postupak sutkinja Vesne Vučković, Ane Vuković i Marijane Pavićević je presedan u istoriji crnogorskog pravosuđa: nikada prije jedna sudska odluka nije „putovala kroz vrijeme“, čak su drastično izmijenili činjenice iz prijedloga specijalnog tužioca Miloša Šoškića, izvijestio je Portal ETV 16. avgusta.
Vijeće Vrhovnog suda Crne Gore optužilo Katnića i Lazovića da su, navodnim učestvovanjem u skidanju zabrane ulaska u Crnu Goru Belivuku i Miljkoviću januara 2021. godine, postali direktni saučesnici u zločinu, likvidaciji Damira Hodžića i Adisa Spahića, iako je utvrđeno da se ubistvo odigralo u Danilovgradu četiri mjeseca ranije, avgusta 2020. godine?!
Ćutanje na krivične prijave Zorana Piperovića
Advokat Zoran Piperović podnio je 12. avgusta Specijalnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv sutkinja Vrhovnog suda Vesne Vučković, Ane Vuković i Marijane Pavićević koje su donijele posljednju odluku o produženju pritvora njegovom klijentu Zoranu Lazoviću.
-Tri sutkinje su izmislile okolnosti koje su im poslužile, ne da produže pritvor, već da ga odrede po tački 1 člana 175 povezujući Lazovića s ubistvom iz oktobra 2020. godine u Spužu, iako im je jasno da su Belivuk i Miljković zvanično ušli u Crnu Goru u januaru 2021. godine, što na teret i sam tužilac stavlja Lazoviću konstatujući do sada neviđene stvari u pravosuđu, navodeći kako je jasno iz tog njihovog zaključka kakva je ličnost Zoran Lazović, što je s aspekta sudijskog zanata skandalozno jer njih tri nisu neuropsihijatri- istakao je Piperović.
Mjesec dana docnije, krivične prijave protiv sudija Vučković, Vuković i Pavićević i dalje su smještene u fioci Vladimira Novovića, glavnog specijalnog tužioca za organizovani kriminal.
Nema nikakve reakcije čelnika SDT i na svjedočenja Milorada Žižića, Veska Damjanovića i Dragana Radonjića koji su jasno opovrgli tezu specijalnog tužioca Miloša Šoškića da je, skidanjem zabrane ulaska Belivuku i Miljkoviću, počinjeno neko krivično djelo ili da su na taj način Katnić i Lazović postali članovi organizovane kriminalne grupe.
Vladimir Novović uporno ćuti i nakon što je postao javnosti dostupan posljednji prijedlog specijalnog tužioca Miloša Šoškića za produženje pritvora Katniću, uz skandaloznu – a nedokumentovanu – tvrdnju da je Katnićeva kriminalna organizacija imala uticaj na medije!
Tužilac Šoškić je, podnoseći prijedlog za produženje pritvora Milivoju Katniću, targetirao pet novinara/ki – Šekija Radončića, Kaćušu Krsmanović, Tamaru Nikčević, Draška Đuranovića, Darka Šukovića, Samira Rastodera, kao i poznatog crnogorskog pisca, dobitnika Njegoševe nagrade Milorada Popovića.
U sramnom dokumentu se navodi kako su novinarke i novinari ostvarivali komunikacije sa Katnićem?! Tako je Šoškić kriminalizovao, uz prihvatanje Vrhovnog suda, kriminalizovao i slobodnu riječ u Crnoj Gori.
I, naravno, za to niko nije do sada odgovarao, dok je Milivoju Katniću i Zoranu Lazoviću, skandaloznom i pravno nevalidnom odlukom tročlanog Vijeća Vrhovnog suda produžen pritvor do 15. oktobra..
Đuranović: Belveder je bio najveće građansko okupljanje u posljednjih dvadesetak godina
Belveder je bio najveće građansko okupljanje u posljednjih dvadesetak godina, bunt protiv klerikalizacije Crne Gore, protiv zloupotreba vlasti u Crnoj Gori koji su bili uslužni servis Srpskoj pravoslavnoj crkvi i uslužni servis za sprovođenja političkog projekta “srpski svet”, kazao je gostujući u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata urednik u Televiziji E Draško Đuranović.
Ta tri dana na Cetinju su ostavila traga i političke posljedice u Crnoj Gori, kaže on i podsjeća na slike tih dana, prekomjernu upotrebu suzavca, povrijeđene ljude, Cetinje u dimu, i bar jednu presudu, koja je donesena o prekomjernoj upotrebi sile tog 5.septembra.
“Helikoptersko, ili kako su ga Cetinjani zvali Glovo, ustoličenje ostalo je kao mrlja na licu Srpske pravoslavne crkve. Nikada prije, a pretpostavljam da se nikada tako nešto neće desiti, da se neki crkveni velikodostojnik tako na taj način ustoliči, mimo volje Cetinjana, mimo volje većinskog naroda u Crnoj Gori, na način koji je bio nedostajan”, rekao je Đuranović.
Direktna posljedica Belvedera je bio pad Vlade Zdravka Krivokapića, podsjetio je on i dodao da je ipak od svega najteže objasniti kako se to ni posle tri godine od belvederskih dešavanja nije saznala zvanična istina.
“Kada kažem zvanična istina onda ne mislim na trud i napore zvaničnika tadašnjih, i policije, i tužilaštva, koji su htjeli, na svaki način, da bestidno kriminalizuju građanski proces na Belvederu. Nažalost, takozvani uslužni mediji srpskog sveta su se trudili i odatle počinje ona kovanica da je crnogorski nacionalizam bomba u temelju crnogorskog društva. Taj pokušaj kriminalizacije građanskog protesta zaista nije uspio, na kraju ni kroz tužilaštvo, ni kroz sudske organe. Veliku odgovornost što nadanja i zahtjevi građanske Crne Gore nijesu ispoštovani snosi opozicija, koja na kraju krajeva nije, iako je imala većinu od 44 poslanika svojevremeno u parlamentu, izdejstvovala stvaranje i formiranje anketnog odbora, da se utvrdi konačno šta je ko sve radio tokom ta tri dana, i prije ta tri dana”, istakao je Đuranović.
Građani svih vjera i nacija, kako je kazao, koji su iznijeli građanski bunt na Belvederu, bili su etiketirani kao ekstremisti, a danas je u Srbiji slična situacija, naglašava on, jer se tamošnji aktivisti,koji se protive izgradnji rudnika Jadar, targetiraju kao ekološki teroristi.
“Vi ni danas ne znate ko je bio u Cetinjskom manastiru. Da li su bili pripadnici srpskih bezbjednosnih snaga? Ispitan je jedan član motorista Putinovih? Ko su sve bili ljudi u crnom? Mi imamo fotografije, tada u Pobjedi smo pisali dosta istraživačkih tekstova, i mislim da smo utvrdili tu spregu između službi bezbjednosti i nekih ljudi iz kriminalnog miljea. Na kraju krajeva svjedočenje i snimak Petra Kneževića govori o vezama sa kriminalnim strukturama službi bezbjednosti povodom cetinjskih događaja”, podsjetio je on.
Pita da li je odluka tadašnje ministarke odbrane Olivere Injac da angažuje helikoptere Vojske Crne Gore, kada su piloti policijskih helikoptera odustali od leta,bila zakonska, kao i obavezujće uputstvo koje je tadašnji premijer Zdravko Krivokapić dao tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću.
“Šta su radili Milan Knežević i Andrija Mandić poslije ponoći u Vladi Crne Gore, kad nijesu tada bili dio izvršne vlasti? Kakva je uloga BIA- e, kakva je uloga srpske obavještajne službe? Da li je tačno da je jedan ministar u Vladi tada rekao “pa šta i ako pogine deset Crnogoraca”? Da li je tačno da jedan drugi ministar, koji je takođe danas na vrlo značajnoj funkciji, predlagao da se Porfirije i Joanikije preobuku u bolničare i na taj način prođu kroz blokadu na Belvederu. Blokada na Belvederu je bila toliko jaka da je bez žrtava nije mogao niko razbiti”, istakao je Đuranović.
Portal ETV sa radom je zvanično počeo dans, upravo na godišnjicu belvederskih dešavanja i buđenja građanske Crne Gore, kaže Đuranović i poručuje da je tu ekipa ljudi koji vole da istražuju i tragaju za istinom.
“Važno je, što bi rekli, da malo zatalasamo vodu. Kad talasamo vodu ti koncentrični krugovi ipak dolaze do obale i mislim da će biti interesantno pratiti, jer, kažem ono što će biti specifikum portala ETV jesu te istraživačke priče. Ja mislim da je Crnoj Gori neophodno novinarsko istraživanje, koliko god bilo zahtjevno, koliko bilo teško i koliko god neki bili pogođeni tim istraživanjem, mislim da je to važno i mislim da će toga biti”, zaključio je Đuranović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na You Tube kanalu TV E
“Cijena osvete Vesne Bratić” – Tri godine od smjena direktora vaspitno-obrazovnih ustanova
Navršile su se tri godine od kada je bivša ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić bahato i drsko u jednom danu razriješila sve direktore vaspitno-obrazovnih ustanova u Crnoj Gori. U takozvanoj apostolskoj, 42. Vladi Zdravka Krivokapića, blagonaklono su gledali na njenu odluku. No, šteta koju je Bratić nanijela obrazovnom sistemu je ogromna, a na naplatu su stigli i odštetni zahtjevi po tužbama koje su podnijeli beskrupulozno smijenjeni direktori.
Bivša ministarka Bratić pravdala se kako je odluku donijela isključivo da bi se otvorio proces depolitizacije obrazovnog sistema, što se pokazalo kao najobičnija obmana, jer su pozicije smijenjenih direktora i direktorica preuzeli isključivo kadrovi podobni pobjednicima izbora 30. avgusta 2020. godine i, uglavnom, bliski Crkvi Srbije. A šteta po budžet, koju će, kako to već biva, platiti građani, brojaće se stotinama hiljada eura.
Tada smijenjena direktorica OŠ “Oktoih” Mirjana Radulović, u emisiji “Bez pravila” koja se emituje na TV E večeras u 22 sata, prisjetila se tog 12. jula kada je razriješeno preko 240 direktora. “Kada govorim o ovoj haranzi nad tadašnjim direktorima i na osvetoljublju tadašnje ministarke prosvjete i ljudi koji su je doveli na tu funkciju, samo bih upotrijebila jednu divnumisao, divnog mudraca sa ovih prostora, našeg Katunjanina Sule Radova koji kaže – “Ne idi zagonom, već zakonom”. Zakon nije odigrao nikakvu ulogu, sve je išlo zagonom nažalost, i mi smo smijenjeni sa te funkcije”, kazala je u emisiji “Bez pravila” Mirjana Radulović.
Izmjenama i dopunama zakona o opštem obrazovanju i vaspitanju, koji je usvojen u junu 2021. godine, dodati su članovi kojima se propisuje da se u roku od mjesec izaberu novi školski odbori i raspiše konkurs za izbor novih direktora u svim obrazovnim ustanovama. Upravo ove izmjene, smatraju sagovornici “Bez pravila”, iskoristili su Bratić i njeni saradnici za “obračun” sa čelnicima vaspitno-obrazovnih ustanova. “Ministarstvo prosvjete je, pored činjenice da nije predložilo svoje predstavnike i svijesti da se bez njihovog predstavnika ne može obrazovati školski odbor, razriješilo direktore sa pozivom da oni nijesu formirali školski odbor. Ne možete mi reći da resorni ministar, koji je pod sobom tada imao četiri ministarstva, kompletnu stručnu službu, pravnike… da nije dobio odgovor da je to nezakonito”, istakao je advokat Mihailo Volkov, koji zastupa više od 100 smijenjenih direktora u postupcima protiv Ministarstva prosvjete.
Takođe, da je bio plan smijeniti direktore po svaku cijenu, ocjenjuju sagovornici “Bez pravila”, jasno je bilo i iz sadržaja rješenja koja su im dostavljena, a u kojima su bile nezamislive greške, poput skandaloznog rješenja o razrješenju osobe koja je preminula. “Postojala su rješenja sa pogrešnim imenima, sa bivšim direktorima, jedne čak preminule direktorice, tako da je to urađeno na brzinu, bahato, samo sa namjerom da se to što prije riješi. I, riješilo se u jedan dan”, podsjetila je novinarka Jelena Nelević Martinović. Za advokata Volkova bilo je očekivano da će se dešavati greške u rješenjima Ministarstva prosvjete, s obzirom da od strane tog resora nije bilo provjera činjenica i okolnosti. “To je, plastično govoreći, izgledalo ovako – nekoliko službenica po nalogu ministarke su se zaključale u kancelariju i u roku od dan,dva ištancale 244 rješenja o razrješenju sa istim datumom, gdje su mijenjale samo imena i nazive škola. Bilo je za očekivati da će se, bez provjere činjenica i okolnosti, dešavati takve nedopustive greške – da se donese jedan pravni akt koji se odnosi na osobu koja nije živa. I to ne da je pravno bilo frapantno, nego to govori koliko se neko u datom momentu bavio tom osobom i njenim radnim angažovanjem i time da li je prekršila zakon, kada nije znao da ta osoba više nije među živima”, rekao je za “Bez pravila” Volkov.
Emisiju “Bez pravila” pogledajte večeras u 22 sata na TV E.
BOŠNJAČKO DONATORSKI FOND RASPISAO KONKURS ZA STUDENTSKE STIPENDIJE
Bošnjačko donatorski fond iz Luksemburga, raspisuje konkurs za dodjelu stipendija, studentima koji imaju mala ili niska finansijska primanja u porodici.
Potrebno je priložiti sledeća dokumenta:
-Potvrdu o upisu
-Potvrdu o školskom uspjehu u protekloj godini
-Uvjerenje o kućnoj zajednici
-Potvrdu o poslovnom iimovinskom stanju u porodici (potvrdu o
primanjima )
-Kratka biografija studenta
Kopija licne karte ili potvrda o mjestu prebivalista
Zahtjev sa brojem telefona, e-mail adresom brojem žiro računa
Potvrebnu dokumentaciju može te predati kod kordinatora
udruženja-Envera Rastoder,kao isve dodatne informacije na telefon
069 499 706 u Petnjici.
-Konkurs je otvoren do 20 .10.2024.
Održana tribina „Ženski nam“ u Petnjici: Žene su duša i ponos svakog društva
U okviru XVII festivala priče Zavičajne staze, u Petnjici je (31.avgusta) održana promotivno-edukativna tibina pod naslovom Ženski nam, na kojoj su govorile dame čijii su profesionalni uspjesi i društveni značaj za primjer.
Na tribini su govorile specijalista neurologije dr Alma Kršić Dedeić, profesorica hemije Elmaza Muratović, profesorica muzičke pedagogije i etnomuzikologije mr Melita Malezić Abdić, kao i profesorica jezika i književnosti mr Mirsada Šabotić, koja je i autorka nekoliko književnih djela.
Urednik Festivala Mirsad Rastoder poručio je da su žene duša i ukras svakog društva. One su, kako je pojasnio, ugledne predstavnice roda na koji se svi pozivamo i oslanjamamo, a nedovoljno ih javno ističemo i uvažavamo.
„Svi znamo da su naše nane, majke i sestre najfinije sjenke naših životnih priča, pa je red da im se makar simbolično odužimo sjećanjem, a javnim uvažavanjem uspješnih žena ponudimo uzore novim generacijama“, kazao je Rastoder.
Kroz otvoreni razgovor o uticaju tradicije i savremenih stremljenja na lični razvoj i profesionalno usavršavanje, učesnice tribine su istakle da im je, tokom dugogodišnjeg školovanja, specijalizacija i rada najzanačajnija bila podrška iz porodice, koja je, kako su se saglasile, osnov za uspjeh i napredak svakog mladog čovjeka.
Profesorica Elmaza Muratović sa ponosom ističe da potiče iz patrijarahle porodice u kojoj je imala puno razumijevanje, savjete i podršku.
„Od roditelja sam naučila da u bošnjačkoj vjerskoj i kulturnoj tradciji ima mnogo vrijednog što nas upućuje na učenje, usavršavanje, odgovoran, pošten i human rad za sopstvenu i društvenu korist, a to je, po mom sudu, osnov i za svaku savremenost“, kazala je Muratović, napominjući da već 29 godina radi u školi i motiviše učenike da budu vrijedni i svoji, te kao takvi uspješni u životu.
Melita Malezić Abdić, dirgentkinja u Beranskoj muzičkoj školi, autorka eseja o Hamdiji Šahinpašiću, Kseniji Cicvarić i drugim rizničarima izvorne muzike, naglasila je da je muzička baština važan dio kulture i da treba posvetiti dodatnu pažnju istaživanjima i školovanju talentovane djece.
„Nije dobro što u petnjičkim školama nema nijednog profesora muzike, pa se nadam da će uskoro biti završene pripreme za otvaranje makar odjeljenja niže muzičke škole“, kazala je Malezić Abdić.
„Naše društvo sporo prihvata činjenicu da imamo sve više žena koje su obrazovane, aktivne i ostvarene na raznim poljima i da su i dalje zapostavljene kada se radi o pozicijama odlučivanja i upravljanja u svim institucijama i politikama u Crnoj Gori“, kazala je Mirsada Šabotić, autorka romana „Majko zašto“ i dobitnica nagrade „Oktoih za izuzetne rezultate ostvarene u obrazovanju” 2016.godine.
Ona je istakla da žene čine malo više od polovine stanovništva u Crnoj Gori, dok u parlamentu ne čine ni 30 odsto. „Iz ličnog iskustva znam da žene mogu biti članice komisija i žirija, ali predsjednice rijetko. To zaista mora sistemski da se mijenja“, kazala je Šabotić i pozvala mlađe generacije da budu uporne i odlučne u borbi za bolji status žena u društvu.
Alma Kršić Dedeić , specijalista neurologije u Kliničko Bolničkom Centru Berane, kaže da za
sedamnaest godina rada u Petnjici i Beranama nije primijetila rodnu diskriminaciju.
„Odrasla sam u porodici gdje moja braća ni u čemu nijesu bila povlašćenija od mene i možda zato sa svima u kolektivu i društvu gajim profesionalno obostrano uvažavanje, isti respekt i sa kolegama i koleginicama. Posvećena sam poslu, stalnom usavršavanju, porodici – djeci i zahvalna suprugu koji mi je stabilna podrška u svim prilikama, pouzdan partner u izgradnji porodičnog sklada u realnim okolnostima. Raduje me što zdravstvena kultura napreduje jer pacijenti sve češće dolaze na preventivne preglede. Smatram da žensku djecu treba dodatno ohrabrivati da se školuju i grade profesinalni kredibilitet pa će se i društvene okolnosti mijenjati u njihovu korist“, kazala je Kršić Dedeić.
Tribinom Ženski nam završen je Festival priče Zavičajne staze i projekat Sjenke Bihora koji je realizovan uz podršku Fond za zaštitu i ostvatvarivanje manjinskih prava. Organizatori se zahvaljuju svima koji su učestvovali i podržali Festival i programe Bihorskog kulturnog ljeta.
SELMA. R. S.
Đuranović: Ne može ministar odbrane da razriješi komandanta bez Savjeta za odbranu i bezbjednost
Smjena generala Zorana Lazarevića, načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore, mimo Ustava je ulazak u zonu potpune neodgovornosti i u zonu neke vrste političke diktature – kazao je u emisiji Na kraju dana, na Televiziji E, član uredništva te televizije Draško Đuranović.
,, Nije slučajno što se to dešava sve na tu četvrtu godišnjicu 30.avgusta, i takozvanog oslobođenja Crne Gore. Ako je dosad nekome bilo nejasno čega smo se mi to oslobađali, oslobađali smo se od principa poštovanja zakona, a i od nekih etičkih normi. Ne kažem da je prethodno bilo sve kako treba, ali ovo što se dešava u ove četiri godine neko će nazvati političkim cirkusom, međutim – ja mislim da nije politički cirkus, da je ovo jedna uzročno-posljedična veza između onoga kako se došlo na vlast i onoga kako se obnaša vlast” – rekao je Đuranović.
Pojašnjavajući tok samog postupka pokušaja smjene generala Lazarevića, Đuranović je podsjetio da je ministar odbrane Dragan Krapović pokušao i nije dobio konsenzualnu saglasnost za njegovu smjenu.
Da ništa nije slučajno, vjeruje Đuranović, ukazuje i predlog koji je prethodio svemu ovome, od strane Andrije Mandića predsjednika parlamenta, koji je član Savjeta za nacionalnu bezbjednost i odbranu, da se ukine konsenzualno ustavna kategorija, te da se većinski odlučuje u tom Savjetu.
,,Ovo što je uradio ministar Krapović je neustavan akt i u zoni krivične odgovornosti. Zašto kažem u zoni krivične odgovornosti? Zato što Ustav propisuje, mislim da je član 130, stav 4 ili 5, da Savjet za odbranu i bezbjednost razrješava vojne oficire. Dakle, ministar može da predloži, kao što je to, pretpostavljam, i uradio gospodin Krapović, može da predloži i njegovo penzionisanje. Ne može ministar odbrane da razriješi komandanta bez Savjeta za odbranu i bezbjednost.To što je uradio ministar Krapović, ne treba biti pravnik ali se podrazumijeva da će da padne na svakom sudu, u ovom konkretnom slučaju na Upravnom sudu” – istakao je Đuranović.
Govoreći o predmetu, kojim se Dragan Krapović sumnjiči da je navodno na čelu kriminalne organizacije, a koji je pokrenulo tužilaštvo, dok je na čelu bio bivši glavni SDT Milivoje Katnić, krajem juna 2020.godine, Đuranović je rekao da je predmet dodijeljen Milošu Šoškiću, tadašnjem specijalnom tužiocu, koji ništa nije nije preduzeo tim povodom.
,,Zašto nije preduzeo – to ne znamo. O tome ćuti i sadašnji glavni specijalni tužilac Vladimir Novović, i što je najinteresantnije danas specijalni tužilac Miloš Šoškić procesuira svog nekadašnjeg šefa Milivoja Katnića i čisto sumnjam da će Specijalno državno tužilaštvo raditi šta po tom pitanju, tim prije što je, upravo zbog nepreduzimanja radnji, Milivoje Katnić podnio krivičnu prijavu protiv Miloša Šoškića, specijalnog tužioca, za nepreduzimanje procesnih radnji u tom predmetu” – naglasio je Đuranović.
Sagovornik TV E se pita da li neko protiv koga je podnijeta krivična prijava može da procesuira krivičnu prijavu, te da li postoji neka vrsta konflikta interesa, i, ističe on, kakva je uloga u svemu tome glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, jer javnost zaslužuje odgovore.
,, Kompletan slučaj oko Milivoja Katnića ima niz vrlo, vrlo problematičnih procesnih radnji. Koliko ja znam, o tom slučaju, od trideset osam, ili trideset devet svjedoka, koje je odbrana predložila, saslušana su trojica. Što znači, pošto Katniću rješenje o pritvoru ističa polovinom oktobra, za nekih 35 dana, što znači da se već sad može naslutiti da se ide na produženje pritvora, da se na neki način stvori slična situacija kao što je stvorena sa bivšim direktorom policije Veselinom Veljovićem” – istakao je Đuranović.
Cijelo gostovanje možete pogledati na You Tube kanalu TV E.
U PETNJICI UPISANO SAMO 39 ĐAKA PRVAKA
Započela je nova školska godina i u Petnjici. Jedan od najvećih problema Bihora, iseljavanje, najdrastičmnije se ilustruje brojem đaka prvaka, kojih je ove godine bilo samo 39.
U pet osnovnih škola u opštini Petnjica upisana su 39 đaka prvaka, dok je u SMŠ upisan 31 učenik.
Broj učenika po školama:
“Mahmut Adrović”-17 učenika;
“Trpezi”-3
“25 maj”-10
“Tucanje”-6
“Savin Bor”-3
ERIS BABAČIĆ
OSVRT NA KNJIGU “ALI-PAŠA ŠABANAGIĆ (1818-1885)” –
Piše: Božidar PROROČIĆ
Vrijedan poduhvat i istraživački rad koji su priredili mr. Afan Latić i mr. Amina Lila, predstavljaju rezultat njihovog neumornog i predanog istraživanja u turskim arhivima. Ova knjiga, naslovljena “Ali-Paša Šabanagić (1818-1885)”, nije samo zbirka istorijskih činjenica, već je i duboko promišljeno djelo koje daje sasvim novu, sveobuhvatnu i ličnu dimenziju životu ovog istaknutog vojskovođe. Ali-paša Šabanagić, čije ime i naslijeđe nose tragove vječnosti, ostavio je neizbrisiv pečat u Plavsko-gusinjskom kraju, u periodu izuzetno teških društveno-političkih okolnosti koje su se neprestano mijenjale pod pritiskom vjekova i prelaskom u novo doba. Ova knjiga nije samo priča o jednoj ličnosti, već i o jednom vremenu, prostoru i narodima koji su preživjeli i opstali uprkos svim izazovima koje su im donijele promjene na granicama tog turbulentnog doba. Autori su ovom knjigom obogatili našu istoriografiju, pruživši nam neprocjenjiv uvid u prošlost, čime su značajno doprinijeli razumijevanju šireg istorijskog konteksta i naslijeđa koje nosimo.
Istraživati i prelistavati brojna dokumenta u poslu koji je, mogu slobodno reći, prilično težak i izazovan, mogu samo oni autori koji posjeduju ne samo snažnu volju i nepokolebljivu želju da nam prezentuju nove stranice istorije, već i duboko ukorijenjenu strast prema otkrivanju istine koja je dugo ostala zarobljena među stranicama arhiva. Ova knjiga, koja je plod njihovog mukotrpnog rada, suočava se sa podijeljenim mišljenjima, ali istovremeno donosi bogatstvo novih dokaza koji osvjetljavaju razmeđa granica Kosova, Crne Gore, Bosne i Albanije. U vremenu kada su granice bile fluidne a politički i društveni odnosi složeni, autori su uspjeli da nam pruže duboku analizu i razumijevanje istorijskih tokova na ovim prostorima. Njihova posvećenost otkrivanju istine i reviziji dosadašnjih spoznaja o ovom periodu rezultirala je djelom koje ne samo da proširuje našu istorijsku svijest, već nas i podstiče na dalja istraživanja i promišljanja o prošlosti koja i dalje oblikuje našu sadašnjost.
Pristup autora ovoj knjizi je profesionalan, potkrijepljen temeljitim i neupitnim dokumentima, bez ikakve namjere da na bilo koji način utiču na mišljenje čitalaca, čime su zadržali visok stepen objektivnosti i akademske rigoroznosti. U tome leži i težina, ali i ogroman značaj ove zaista vrijedne publikacije. Autori su se suzdržali od subjektivnih interpretacija, omogućavajući čitaocu da sam izgradi stav na osnovu izloženih činjenica i dokaza, što ovu knjigu čini izuzetno vjerodostojnom i relevantnom u historiografskom smislu. Sama knjiga nam precizno i detaljno oslikava složenost međunacionalnih odnosa u jednom turbulentnom periodu, đe se Ali-paša Gusinjski pokazao kao istinski lider i diplomat, neumorno trudeći da održi i unaprijedi komunikaciju sa svim narodima koji su živjeli u pograničnim djelovima tog vremena. Njegova uloga nije bila samo vojna ili politička; ona je bila i mostograditeljska u širem smislu, jer je Ali-paša nastojao da očuva mir i stabilnost među različitim etničkim grupama, uprkos teškim okolnostima i pritiscima sa svih strana. Knjiga takođe naglašava njegovu sposobnost da balansira između lokalnih i šireg regionalnih interesa, što je bilo ključno za očuvanje suživota i stabilnosti u jednom od najizazovnijih perioda na Balkanu. Ova publikacija ne samo da produbljuje naše razumijevanje o životu i djelu Ali-paše Gusinjsko, već i doprinosi boljem sagledavanju istorijskih procesa koji su oblikovali odnose među narodima na ovim prostorima.
U vremenima kada knjige sa istorijskom tematikom često bivaju pisane u stilu “glorifikacije prema etosu i etnosu,” Latić i Lila izuzetno objektivno nadilaze te, nažalost, sve prisutnije javne diskurse u literaturi, đe se nerijetko nastoji favorizovati jedan narod, jedna nacija ili jedan lider. Upravo zbog tog nepristrasnog pristupa, ova knjiga postaje još značajnija i dragocjenija, jer je rađena po najstrožim principima i pravilima akademske struke, koje podrazumijevaju nepristrasnost, rigoroznu analizu i vjerodostojnost izvora. Pored toga, knjiga će biti od izuzetne koristi svima onima koji žele da sagledaju objektivnost jednog složenog i turbulentnog vremena, vremena carstava i kraljevina, sukoba i intriga, borbi i stradanja, ali i pomirenja i mirovnih ugovora, života i smrti. U kontekstu jednog takvog dinamičnog istorijskog perioda, Ali-paša Gusinjski se izdvaja kao figura koja se, uprkos svim izazovima, uspjela izdići iznad samog Osmanskog carstva, koje je u to vreme polako, ali sigurno, gubilo svoj uticaj na Balkanu.
Iako ni sama turska carevina često nije bila blagonaklona prema njemu, Ali-paša je pokazao izvanrednu snagu, mudrost i vještinu u suočavanju sa političkim i vojnim izazovima. Njegova sposobnost da balansira između lojalnosti carstvu i zaštite interesa svog naroda, čini ga kompleksnom ličnošću koja ne pripada samo jednoj strani istorije, već svima koji su dio tog vremena. Ova knjiga, zbog toga, nije samo istorijska monografija, već i svojevrsni vodič kroz lavirint prošlosti, koji pomaže čitaocu da bolje razumije složene odnose i dinamiku moći na Balkanu tokom tog perioda. Kroz pažljivo istražene dokumente i analize, Latić i Lila omogućavaju čitaocima da steknu dublji uvid u političke, društvene i kulturne procese koji su oblikovali istoriju ovog regiona, bez simplifikacija ili jednostranih prikaza. Njihov rad predstavlja važan doprinos kolektivnoj memoriji, nudeći uravnotežen i sveobuhvatan pogled na jednu od najintrigantnijih figura balkanske istorije.
Na kraju, reći ću: knjiga “Ali-Paša Šabanagić (1818-1885)” predstavlja jedno od najdragocjenijih štiva koje je od izuzetne važnosti ne samo za istoričare, već i za sve narode koji čine plavsko-gusinjski kraj. Ova knjiga nadilazi granice obične istorijske literature, jer nudi duboko promišljen uvid u prošlost, koja je oblikovala sadašnjost i koja će, ako se pravilno iščita i razumije, pomoći u oblikovanju budućnosti ovog regiona. Izuzetno je važno da ova knjiga bude čitana, iščitavana, i pomno analizirana među svim narodima koji žive u plavsko-gusinjskom kraju, jer samo kroz zajedničko suočavanje sa prošlošću mogu se izgraditi temelji za bolju i pravedniju budućnost. Dragocjene stranice istorije koje ova knjiga otkriva, pružaju priliku da se događaji iz prošlosti pravilno formulišu, interpretiraju i razumiju, čime se otvara prostor za međusobno razumevanje i pomirenje. U vremenu kada su istorijske činjenice često predmet manipulacije i selektivnog tumačenja, važno je imati djelo kao što je ovo, koje svojom akademskom preciznošću i objektivnošću nudi autentičan prikaz događaja i ličnosti. Samim tim, ova knjiga ne samo da obogaćuje naše znanje o prošlosti, već i podstiče dijalog i refleksiju o tome kako možemo zajedno graditi bolju budućnost, utemeljenu na istinskom razumijevanju i poštovanju zajedničke istorije. Njena vrijednost leži u sposobnosti da premosti istorijske razlike i da kroz ispravno formulisane stranice istorije doprinese izgradnji prije svega kulturološkog identiteta i zajedništva među narodima ovog područja. Stoga, ova knjiga treba da postane nezaobilazno štivo za sve one koji žele da prodube svoje razumijevanje prošlosti i doprinesu očuvanju bogatog kulturno-istorijskog nasljeđa plavsko-gusinjskog kraja.
