U okviru XI Bihorskog kulturnog ljeta JU Centar za kulturu Petnjica organizuje promociju romana ,,Naša rijeka” Esada Kočana.
U sklopu XI Bihorskog kulturnog na programu će biti izložba slika ,,Slikom kroz Bihor” Faika Fara Cikotića.
,,Ovaj odgovor, ove tvrdnje iz katastra Budva, još su gori od onoga što su, prije nekoliko dana, iz te Uprave dali povodom upisa Zorana Lazovića i Aleksandra Mijajlovića kao ,,vanknjižnih vlasnika“ nad apartmanima koji su apsolutno vlasništvo kompanije Bemax, kaže advokat Zoran Piperović
Sudeći po dopisu upućenom Televiziji E, iz Uprave za nekretnine, područne jedinice Budva, tvrde da je upis ,,vanknjižnih vlasnika“ Zorana Lazovića i Aleksandra Mijajlovića obavljen – isključivo po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva!
U odgovoru na upit naše redakcije, iz budvanskog katastra ističu da su i zabranu rapolaganja nad apartmanima kao i naknadni upis vlasništva uradili po naredbama koje su direktno stigle iz SDT iz Podgorice.
,,Naredbama SDT-a Kt.S.br.117/23 od 24.04.2024. godine i Kt.S.br.br4/24 od 24. 04.2024. godine određeno je da se upiše privremena mjera na nepokretnostima u vlasništvu ,,Bemax“ doo Podgorica u ln br 3623 Katastarska opština Budva, katastarska parcela br 2402/1, objekat br. 1, PD188 i PD194 isti su u svojim postupcima utvrdili vanknjižnog vlasnika“, piše u dopisu iz Budve.
Odgovorom iz Uprave za nekretnine Budva praktično se pokušava opravdati i nezakonit upis nad dva apartmana u zgadi ,,Perla“ u Budvi koji su isključivo vlasništvo kompanije Bemax.
Advokat Zoran Piperović, koji je i pravni zastupnik Zorana Lazovića, ističe da je odgovor koji je Televiziji E dat iz katastra Budva – još gori od onoga što su iz te Uprave kazali povodom upisa Zorana Lazovića i Aleksandra Mijajlovića kao ,,vanknjižnih vlasnika“ nad apartmanima koji su apsolutno, 1/1, vlasništvo kompanije Bemax.
,,Iz budvanskog katastra ne mogu da se pozivaju na spise Specijalnog državnog tužilaštva oko upisa. Jedino redovni parnični sud u postupku može da presudi da neko lice ima titulus kojim bi mu se priznao taj status i vlasništvo nad imovinom koje će imati tek nakon upisa u javne spise! Specijalno državno tužilaštvo, dakle, nije imalo na osnovu čega da naloži katastru Budba upis ,,vanknjižnih vlasnika“, a i da su to napisali – a sasvim je izvjesno da nijesu – sve bi to bilo nezakonito“, zaključio je advokat Piperović u izjavi za Portal ETV.
U namjeri da provjeri navode iz Uprave za nekretnine iz Budve, Televizija E je poslala pitanje i Specijalnom državnom tužilaštvu, tražeći pojašnjenje: da li su iz te institucije tražili upis ,,vanknjižnih vlasnika“ i po kome zakonskom osnovu?
Do zaključenju ovog priloga odgovora i Specijalnog državnog tužilaštva nije bilo.
Portal i Televizija E su u više navrata izvještavali o nezakonitom upisu Zorana Lazovića i Alaksandra Mijajlovića kao ,,vanknjižnih vlasnika“ dva apartmana u Budvi koji su vlasništvo Bemaxa. Poznata podgorička kompanije je, kao kompenzaciju za gradnju zgrade ,,Perla“ u Budvi, Bemax upisao vlasništvo nad pet apartmana, koji su kasnije legalno rentirani.
Dnevni list ,,Vijesti“ je prije nekoliko dana objavio tekst u kojem se tvrdi, pozivajući se na saznanja iz Specijalnog policijskog odjeljenja i Specijalnog državnog tužilaštva, da je na dva stana u Budvi, koja se vode na kompaniju Bemax još od 2017. godine, izdata u katastru Budve zabilježba, i to od 24. aprila ove godine, sa naznakom da se ,,vanknjižni vlasnik“ na jednom apartmanu, dok se kao ,,vanknjižni vlasnik“ drugog apartmana pominje Aleksandar Mijajlović. Tekst u ,,Vijestima“ treći je nastavak medijske kampanje kojom se pokušava opravdati akcija SPO i SDT u progonu visokog funkcionera Zorana Lazovića i biznismena Aleksandra Mijajlović, sve u nastojanju da se pronađu bilo kakve indicije koji bi poslužile kao opravdanje za mjeru pritvora koja je tražena.
Čak je u tekstu medijskog koncerna navedeno da je Specijalno državno tužilaštvo ocijenilo, na osnovu DNK tragova Lazovića i Mijajlovića, da su apartmani ,,suštinski njihovo vlasništvo“. Međutim, tu do sada nezabilježenu tvrdnju o razlozima za upis vlasništva, Specijalno državno tužilaštvo nije potvrdilo TV E, dok su advokati Zoran Piperović i Stefan Jovanović apsolutno uvjereni u nezuakonitost takvog upisa.
Iako nisam tako često gost Bihora i Petnjice, putem portala radija Petnjice i drugih medija, te kroz razgovore sa svojim prijateljima koju su češće u Bihoru i čvršće vezani za svoj kraj, te kroz humanitarne i druge projekte koje organizujemo u Luksemburgu – poprilično sam upućen kako pulsira život u Bihoru i Petnjici. Zato i prihvatam da ponudim svoje skromne odgovore na važna pitanja koja se tiču Petnjice i njenog dosadašnjeg razvoja; rekao je na početku razgovora književnik Faiz Softić u razgovoru koji se obavlja u okviru projekta Retrovizor
R.P:Najjači utisak o Petnjici u deceniji za nama, nakon povratka statusa opštine.
SOFTIĆ: Istina, više puta bio sam očaran određenim rezultatima postignutim u našoj maloj i mladoj opštini. Ponajprije ističem dva vrlo značajna infrastrukturna objekta: zgradu nove opštine i regionalni put Petnjica – Berane.
To jesu najznačajniji, ali ima još niz nešto manjih objekata od pomenutih, kao što je stadion FK “Petnjica”, nekoliko stambenih zgrada u Petnjici i još ponešto.
R.P: Kako biste opisali trenutnu situaciju u opštini Petnjica u pogledu iseljavanja stanovništva i može li se i kako zaustaviti
SOFTIĆ: Evidentno je da se ljudi iseljavaju što nije slučaj samo sa Bihorom i Petnjicom već se ljudi u cijelom svijetu pomjeraju iz ruralnih dijelova prema urbanim centrima, pa i dalje. Trend je to, pomodarstvo i neupućenost kada je u pitanju Bihor. Teško da se bilo kakvim sredstvima to može zaustaviti sve dok u mladim ljudima na sazri svijest da se danas, naravno uz rad kakav ih čeka i tamo gdje idu, može živjeti kvaliteno ako ne i kvaltetnije nego u Njemačkoj ili Luksemburgu. Potrajat će, ali će se ljudi dozvati i uvidjeti jednoga dana kakve su pogrešne poteze povlačili u životu.
Mene su u Luksemburg dovela djeca koja su početkom rata u Bosni izbjegla u Crnu Goru, a odatle u Luksemburg. Morao sam na kraju rata za njima, nije mi bilo druge. U Sarajevu mi je rat pomeo sve što sam prije toga stvarao, kuću i pokućstvo.
R.P: Koje kapitalne projekte smatrate ključnim za dalji razvoj opštine Petnjica
SOFTIĆ: Ne vidim druge projekte osim otvaranja određenih privredno-prerađivačkih pogona koji bi se oslanjali na poljoprivrednu i stočarsku proizvodnju. Nekoliko porodica koje su se na vrijeme opredijelile za ovu vrstu privređivanja su nam najbolja potvrda da se može kad se hoće.
Na polju kulture u Petnjici imamo vrlo respektabilne pomake, zahvaljujući entuzijazmu Mirsada Rastodera, Sinana Tiganja i još nekolicine koji društveno, Petnjicu i ugled toga kraja stavljaju ispred ličnih interesa.
R.P: Kako ocjenjujete trenutnu zaposlenost u opštini i koje mjere smatrate potrebnim za poboljšanje situacije
SOFTIĆ: Znam da je najviše ljudi zapošljeno u administraciji opštine Petnjica i da je to prilično velik teret za opštinski, pa ako hoćete i državni budžet. Mnogima, umjesto što gube dane u opštinskim kancelarijama i petnjičkim kafanama, bilo bi i za njih i za opštinu mnogo bolje da se uhvate kakvih konkretnih poslova.
R.P: Kako biste opisali ekonomske parametre opštine Petnjica i koje biste promjene predložili za unapređenje ekonomske situacije
SOFTIĆ: To su nam pokazali dvojica Rešada: jedan Rastoder, koji, nažalost, više nije među nama i drugi Adrović koji sa fabričkim pogonom u Gusarama, razbija predrasude da se u ruralnim dijelovima ne mogu otvarati pogobi za proizvodnju moderne robe čije se tržište širi po cijeloj Evropi.
R.P: Koje su najveće izazovi s kojima se suočava poljoprivreda u opštini Petnjica i kako ih rješavati
SOFTIĆ: Kada je u pitanju poljoprivreda i tu imamo vrlo pozitivne primjere. Imamo Mehmeda Ajdarpašića, te Zverotića, Kočana i još neke domaćine koji nam jasno pokazuju kako se na selu može lijepo zivjeti od poljoprivrede i stočarsta. Vjerujem da u njihovim kućama danas ima sve što imaju i najmodernije kuće u velikim gradovima. Naravno, treba raditi…
Pa i država pomaže, možda bi mogla i više, ali se ja sjećam vremena kada država ništa nije nudila, a uzimala je čak i porez na ispašu po državnim poljanama.
Nisam od onih koji vide samo ono što ne valja, ja vidim i dobre primjere i njih se držim.
U produkciji NVO Centr za kulturu Bihor štampana je zbirka festivalskih priča ,,Sjenke Bihora” koja sadrži dvadeset i četiri priče, tematski različite, ali povezane motivima ljudske tragike i neminovnosti sudbine.
– Život na rasputici između istoka i zapada nikada nije bio lak, kako konstauje urednik izdanja Mirsad Rastoder, ali je “Bihor bio i ostao izvor života – jedno parče svijeta na kojem su se rađali ljudi neobične, nepopravljive ili nesalomive individualnosti. Ponekad se čini da – baš kao ljudi – i same priče imaju svoje sjenke kojima premreže tlo po kojem gazimo, i da ništa od onoga što pronađemo zapisano u knjigama nije iz mudrosti pisaca proizašlo, već iz njihove volje da hodaju i, kad ih niko ne vidi.”
Recenzentkinja dr Sofija Kalezić bilježi da sa ovim izdanjima – “Bihor i Bihorci postaju svijet za sebe, dalek i imaginativan, ali postojan i stvaran, čijom se punoćom i životnom realnošću nadahnjuju generacije, otkrivajući iskonske vrijednosti života i boli, patnje i borbe, vitalnosti i posrtanja. Upravo ta nenadmašna snaga bihorskog čovjeka, predstavlja onu esenciju koja iz godine u godinu inspiriše stvaraoce kako lijepe riječi, tako i drugih vrsta umjetnosti.”
Profesorica mr Dijana Tiganj Mehović cijeni da su pisci zastupljeni u dvanaestom zborniku festivalskih priča ,,Sjenke Bihora” ušli u suštinu bihorske magije.
“Zavičaj kao vječita inspiracija, kao polazna tačka, poslužio je autorima da pokrenu onu homerovsku nit priče i pričanja utkanu u samu bit čovjeka i da prikažu najrazličitije ljudske sudbine na način blizak čitaocu ovog podneblja naviknutom na narodnu pripovjedačku tradiciju. Svaki autor je autentičnim literarnim izrazom doprinio stvaranju jednog kompaktnog književnog mozaika” zapisala je Tiganj Mehović.
Knjiga sadrži izbor sa prošlogodišnjeg XVI festivala “Zavičajne staze” i objavljena je uz podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.
Dobitnici nagrada po Konkursu za priču inspirisanu Bihorom za 2024.godinu, u okviru ovogodišnjeg izdanja Festivala, biće objavljeni 10. avgusta, u Petnjici.
Prema izvorima ETV, glavni čovjek u obezbjeđenju Mila Đukanovića nije informaciju o planiranju atentata podijelio sa nadležnim osobama u Upravi policije, već su operativna saznanja – dobijena od visokog američkog oficira stacioniranog na Kosovu – dostavljena službenicima Agencije za nacionalnu bezbjednost. Nije, međutim, objašnjeno zbog čega ANB dobijene operativne podatke nije proslijedila Upravi policije…
Poslanici crnogorskog parlamenta nijesu, tokom današnje sjednice Odbora za bezbjednost, saznali neke nove detalje o akciji planiranja atentata na bivšeg crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića, saznaje Portal ETV.
Umjesto otkrivanja detalja zavjereničkog plana i grupa koje su namjeravale da ugroze Đukanovićev život, iz vrha ANB-a i Uprave policije su ocijenili da je bilo ,,greške u proceduri prijavljivanja opasnosti“ po život bivšeg crnogorskog predsjednika.
Prema izvorima ETV, iz ANB-a su istakli da glavni čovjek u obezbjeđenju Mila Đukanovića nije informaciju o planiranju atentata podijelio sa nadležnim osobama u Upravi policije, već su operativna saznanja – dobijena od visokog američkog oficira stacioniranog na Kosovu – dostavljena službenicima Agencije za nacionalnu bezbjednost. Zato se desilo, objasnili su na zatvorenoj sjednici Odbora za bezbjednost, da funkcioneri Uprave policije ne podignu stepen zaštite Mila Đukanovića.
Nije, međutim, objašnjeno zbog čega je vrh ANB-a informaciju o planiranju atentata, koja je dobijena 10. jula popodne – ,,krila“ od čelnika Uprave policije puna tri dana i na taj način je posredno bila dodatne ugrožena bezbjednost bivšeg crnogorskog predsjednika.
Prema informacijama koje je ETV ranije objavila, vrh ANB je iz kabineta Đukanovića dobio operativne podatke o opasnoj grupi iz Srbije, među kojima je bilo i bivših službenika Žandarmerije i policije, koja je planirala, preko plaćenih egzekutorima iz Skadra, likvidaciju Đukanovića u Crnoj Gori.
Televizija E proizvodi najviše programa u Crnoj Gori, pokazuje analiza Agencije za elektronske medije.
Naša kuća proizvodi 63 odsto ukupnog sadržaja koji emituje, što je 4 odsto više od nacionalnog javnog servisa koji je na drugom mjestu.
Naredni rangirani javni emiter – Televizija Nikšić ima 44 odsto, a komercijani – Televizija Vijesti ima gotovo upola manju proizvodnju, 34,4 odsto.
Od svih emitera u Crnoj Gori samo tri televizijske kuće proizvode više od 40 % informativnog programa – dvije su javni emiteri, finansirani iz budžeta – RTCG (45%) i Televizija Nikšić (42%), a jedini komercijalni emiter koji proizvodi toliko informativnog programa je naša kuća (41%).
TVE je sa 39 odsto crnogorski lider i u proizvodnji zabavnog programa, pokazuje analiza AEM.
Televizija E tako je opravdala svoj slogan – televizija bez odjavne špice, kao i obećanje dato gledaocima na početku rada – da nećemo uvoziti uticaj, niti izvoziti novac.
