U ime Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore i u svoje lično ime svim gradjanima islamske vjere u Crnoj Gori i dijaspori želim sretne i blagoslovljene predstojeće bajramske dane.
Kurban bajram je prilika da se podsjetimo da briga za najbliže, dobri i prijateljski odnosi sa susjedima i spremnost da pokažemo saosjećanje, čine bitnu okosnicu društvenog napretka naše zajednice.
Praznični dani pored toga što okupljaju rodbinu i prijatelje, ukazuju i na bogatstvo različitosti i ljepotu skladnog suživota, koji su, značajan činilac multivjerskog i građanskog društva, koje treba da njegujemo i čije temelje treba dodatno da učvršćujemo. Poruka koju nosi Kurban Bajram poziva na poštovanje, zahvalnost, skromnost i darežljivost te simbolizuje spremnost na žrtvovanje za bolje. Ovaj praznik uči nas da je jedinstvo bitna komponentna na putu postizanja opšteg boljitka.
U tom smislu, svim pripadnicima islama u zemlji i dijaspori – etničkim Muslimanima, Bošnjacima, Albancima, Crnogorcima i Romima, BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN.
Sabrija Vulić, Predsjednik Savjeta Muslimanskog naroda Crne Gore
Svim građanima islamske vjeroispovjesti, u ime svojih saradnika i u svoje lično ime upućujem najiskrenije čestitke povodom nastupajućeg praznika Kurban Bajrama. Želim Vam da Bajramske dane provedete u duhu naše lijepe tradicije i običaja, u sreći, veselju i dijeleći radost sa svojim najdražima, rodbinom, prijateljima i komšijama.
Neka nam ovi Bajramski praznici budu vrijeme mira, tolerancije, darivanja i zbližavanja“.
Mehmed Adrović, predsjednik SO Petnjica.
U susret Kurban bajramu, predsjednik opštine Petnjica, Samir Agović uputio je čestitku reisu IZ Crne Gore, Rifatu ef. Fejziću, glavnom imamu Medžlisa IZ Petnjice, Huseinu ef. Ramčiloviću, kao i svim građanima Islamske vjeroispovijesti u Crnoj Gori i dijaspori.
Svim građanima Islamske vjeroispovijesti u zemlji i dijaspori, u ime Lokalne uprave i u svoje lično ime, upućujem najiskrenije čestitke povodom najvećeg islamskog praznika Kurban-bajrama.
Želimo Vam da Bajramske dane provedete u zdravlju sa svojim najbližima, porodicama, prijateljima i komšijama.
Kurban-bajram je i prilika da se podsjetimo na važnost žrtvovanja, saosjećanja i empatije prema drugima, kao i da pružimo pomoć onima kojima je najpotrebnije.
Neka ovi mubarek dani obasjaju naše srce i podsjete nas da njegujemo univerzalne vrijednosti poput sreće, mira, solidarnosti i tolerancije među ljudima.
Nakon jučerašnjeg teksta na našem portalu o probijanju starog putnog pravca koji povezuje Orahovo i Bare, razgovarai smo sa Halilom Agovićem glavnim inicijatorom ove ideje, koji je kazao da je došlo do nesporazuma, između ostalog u pomenutom tekstu stoji da je dijaspora dala doprinos i učestvovala u ovoj akciji, što nije slučaj, već je ovo ideja koja je potekla od njega i koju je on lično u cijelosti finansirao, bez ičije pomoći.
Tim povodom razgovarali smo sa Agovićem koji je za naš portal kazao, da je ovim činom ispunio obećanje, koje je dao svojim rođacima.
,,Donekle sam ispunio obećanje dato rođacima, to obećanje nije ispunjeno kako sam ja zamislio, a razlog su međunarodni kablovi za internet koji su ukopani sredinom puta i kada smo započeli radove na skidanju uzbrdice i uspona koji se nalazio na putu, došlo je do oštećenja jednog kabla.
Zbog tih kablova put nije urađen kako treba, ostala je uzbrdica, a ni valjak nijesmo smjeli upotrijebiti za tampon koji je nasut po putu, ali upućen je zahtjev prema Sloveniji i Podgorici, za izmještanje kablova, čekamo odgovor, ako dobijemo pozitivan odgovor, put će biti urađen kako treba i moje obećanje će tada biti ispunjeno u potpunosti” zaključio je Halil Agović za portal Radio Petnjica.
U proteklih nekolikodana, Halil Agović čovjek koji je u nekoliko navrata, kroz različite akcije pokazao koliko voli svoj zavičaj i rodni kraj, organizovao je akciju na probijanju starog putnog pravca koji vodi prema selu Orahovo i zaseoku Bare.
Naime, njegova želja je bila da ovaj nekadašnji putni pravac stavi u funkciju, što je i uradio, uz pomoć ljudi iz dijaspore. Radi se o dionici puta koja je duga 450metara i koja je kraća 1km od stare dionice.
Halil Agović je istako za naš portal zahvalnost svim ljudima, koji su dali doprinos na bilo koji način i podržali ovu akciju.
U srijedu 12. juna u klinici Tesla medical oridinira:
dr Rade Šćekić, neurohirurg
sjutra 13.juna dolazi dr Aleksandar Zlajić, specijalista psihijatar
dr Damir Muhović, gastroenterolog oridinira u ponedjeljak 17.juna
U subotu 15. juna u našoj klinici oridiniraju:
dr Ivana Jovanović, kardiolog
dr Ivana Vučeljić, dermatolog,
dr Aleksandar Spasić, urolog
Svakog dana ordiniraju sljedeći ljekari:
Kardiolog dr Slavka Kljajić,
Ljekar opšte prakse dr Saša Stefanovski,
Neurolog dr Aldin Ajdarpašić
Fizijatar dr Vanja Vukićević
Hirurg dr Borislav Lutovac
Radiolozi dr Bedrija Lucević i dr Denis Kalač.
Organizujemo kućne posjete ljekara.
Zakazite svoj pregled na vrijeme jer zdravlje ne smije da čeka.
U organizaciji JPU “Radmila Nedić” – Vaspitna jedinica Radost, prekjuče je u Petnjici održan tradicionalni “Predškolski bal”.
Polaznicima vrtića koji od septembra kreću u prvi razred osnovne škole VD direktorica Sladjana Arsović je uručila diplome, a sva djeca zajedno su prošetala Petnjicom u stilu maturanata.
Ovim povodom TO Petnjica i Centar za kulturu Petnjica za djecu su pripremili prigodno posluženje i proslavu u prostorijama doma kulture. Takodje, 17. maja 2024. godine budući školci su nastupili na završnoj priredbi koja je ujedno bila i dan ustanove “Radmila Nedic” . Oni su zajedno sa svojim vaspitačicama Hajrušom Muratović i Jasminom Šabotić izveli svoju tačku uz pjesmu “Jedino drugarstvo nema kraj”.
,,Svim predškolcima želimo sreću i uspjeh na novoj životnoj stazi, a ostalu djecu s radošću pozivamo na nova druženja od septembra”, saopštili su iz predškolske ustanove ,,Radmila Nedić”
Najstarije živo pobratimstvo u Crnoj Gori sklopljeno je prije čak 160 godina između pravoslavne porodice Veljić i muslimanske porodice Agović iz okoline Berana, glasi početak nevjerovatne priče o časti, ljubavi i poštovanju između pobratima dvije vjere koji odolijevaju vjekovima, ratovima, sukobima i nekadašnjoj bijedi i nemaštini.
Čin bratimljenja odnosno pobratimstvo pratila je doslovna razmjena krvi između budućih pobratima čime je ta neraskidiva veza oponašala krvno srodstvo.
Danas, 160 godina kasnije, o tom neobičnom srodstvu koje se i dan-danas bespogovorno poštuje, često i više od krvnog, za emisiju Kvadratura kruga Branka Stankovića govorili su potomci i Veljića i Agovića, ponosni na svoje pretke i pobratimstvo koje su im ostavili u amanet.
Njihovo pobratimstvo najstarije je u Crnoj Gori za koje se zna, a u emisiji su pobratimi govorili i kakvi sve rituali prate pobratimstvo i na šta ono obavezuje.
Potomci ovih porodica i danas se sreću i bratski poštuju a jedni na druge gledaju kao na rođake a ne prijatelje.
Pobratimstva su nastajala u nemirnim vremenima kojih na našim prostorima nikad nije nedostajalo. Ona su u doba Osmanlija osiguravala zaštitu ne samo u ratnim vremenima nego i u vremenima krvne osvete te plemenskih razmirica u Crnoj Gori. Imalo je i posebnu težinu jer se njime obezbjeđivao mir u zavađenim plemenima…
U Crnoj Gori, vele, postoji izreka da ako se i s vukom pobratimiš on nikome neće učiniti zlo.
U ta vremena, bratimljenje između muslimana i pravoslavaca nije bilo ništa neobično jer se nije gledalo ni na vjeru ni na godine.
– Stvaralo se da se pazimo i čuvamo u svim vremenima i često se dešavalo da rođena braća ne mogu da nađu zajednički jezik niti mogu da se dogovore a kad je riječ o pobratimima, nije bio zabilježen nijedan slučaj da se ne uvažavaju i ne poštuju – kaže Samir Agović, potomak Agovića kojima su Veljići pobratimi.
Samir veli i da je suština pobratimstva bila očuvanje ljudskog života, familije i porodice u ona vremena.
I potomci Veljića kažu da su ih odvajkada učili da se zlo nikad i nikome ne čini jer se zlo zlom vraća te se sjećaju kako su odvajkada jedni drugima išli na Bajram, Božić i krsnu slavu.
Sem Veljića, Agovićima su pobratimi i Pantovići i to čak četiri generacije. Jedan od Pantovića objašnjava da postoji više vrsta pobratimstva koje prate različiti rituali.
Najdraže im pobro, brate, pobratime
Na pitanje kako se oslovljavaju međusobno, Samir Agović veli da im je najdraže pobro, brate, pobratime…
Pobratimstvo se nikad nije odbijalo, kao što se ni kumstvo ne odbija, i nikad se nije sklapalo pod prisilom.
I Njegoš i knjaz Miloš imali svoje pobratime među muslimanskim porodicama i to su vazda poštovali.
Pobratimi iz Crne Gore vele da u 21. veku neki možda ni na najbliže ne mogu da računaju ali da na pobratima mogu uvijek.
Ono što je danas interesantno kod mladih jeste da su pobratimstva rijetka i da polako izumiru a da jačaju kumstva kao duhodvno srodstvo.
Kako izgledaju rituali bratimljenja
Kad je riječ o pobratimstvu pravoslavaca i muslimana, on veli da se prvo daje besa – data riječ, a onda slijedi zasijecanje ruke i međusobno ispijanje krvi. Potom se pobratimi jedan drugom zaklinju da će jedan drugog čuvati, štititi i jedan drugom biti vjeran do smrti. I tako je i bilo, riječ se poštovala i branila životom.
Rano junsko jutro u Petnjici, nakon sitne kiše tokom noći kojoj su obradovali oni koji su okopali to što imaju u vrtu, ali zabrinuli one koji tek što su pokosili livade, osvanulo je vlažno i sa maglom. U centru Petnjice, tek što se magla digla, radnici rožajske firme Tofi, postavljali su posljednje metre cijevi za vodu.
Raskopana ulica, od Centra za kulturu do džamije “okićena” je crveno-bijelom trakom kojom upozorava malobrojne pješake na opasnost. Putevi do Nadžipove agro prodavnice, do pekare i do Mišove prve kafe vode preko improvizovanih mostova napravljenih od par dasaka.
Ovaj gradilišni lavirint trajaće do oktobra, piše na tabli ispred Centra za kulturu. Da li će neimari imati uobičajenih nejasnoća i neriješenih stvari, pa će Petnjica ovako dočekati i sljedeće proljeće, ne bi znao odgovoriti niko. Jasno je da će ljetnje gužve u Petnjici kad pristigne dijaspora biti nesnosne.
“Ko preživi, pričaće. Neće ovo skoro, a vi novinari valjda treba da znate prije nas hoće li ispoštovati to što piše”, dobaciju sa susjednog stola na uskoj terasi kafića “Paša”, kojoj zapravo mnogo bolje paše ime “Kod Miša”.
Jer se kod Miša svaki gost osjeća posebno i bitno, pa i radnici firme Tofi koji pauze koriste za jednu tursku, malu sa mlijekom, dojč ili kafu dva u jedan.
“Ovo su cijevi za vodu”, pitamo radnike.
“Da, završavamo brzo”, odgovara radnik.
“A kanalizacija”, nastavljamo konverzaciju.
“To je završeno, vidiš one šahte”, pokazuje drugi radnik na djelove kružnih betonskih ploča.
“A znate li gdje će ta kanalizacija”, novinarski ali i ljduski znatiželjno pitamo.
“Nemamo pojma. Valjda u rijeku. Đe će. Mada ovi iz Evrope kada daju pare oni prate projekat, pa će vjerovatno insistirati da se pored rijeke radi neki prečišćivač, ili tako nešto”, objašnjava radnik.
“Da se nadamo, inače bi to bila katastrofa da svu kanalizaciiju izručimo u Popču”, konstatatujemo zabrinuto i uz nadu.
“A valjda će nečemu služiti i ono u Gusarama što su iskopali, da mu hair vidimo neki”, dobacuju sa drugog stola.
“Ajd srećno i svako dobro”, pozdravljamo radnike na kraju razgovora. Ostavljamo novac na stolu, klimoglav Mišu, i opet preko “mostova” i kanala nazad do kola.
Na tabli na početku puta stvarno piše – oktobar 2024. godine.
Iako je vrijem moba iza nas i još nas samo pokoja požutjela fotografija podsjeća na prošla vremena – u bihorskom selu Godočelje i danas vlada sloga i zadruga.
Pa iako su fijuk kose i miris taze pokoṣ̌ene trave odavno zamijenili brujanje kosačica i miris benzina – još ponegdje se da vidjeti red kosaca i čuje podvriskivanje hornih da svojom kosom ljutom mahnu niz livadu.
Ovaj put okupili se mjeṣ̌tani, njih oko tridesetak, da pokose mezarje te da i na taj način odaju poštu i zahvalnost svojm precima, onima koji još od davnih vremena počivaju tu u svojim vječnim kućama.
I, za ove vrijedne i savjesne žitelje sela, ništa neobično. Tako se to radilo uvijek i radit će se i onda kada njih ne bude na bihorskim putevima, te ovim činom ostavljaju amanet mlađima da nastave i prenose tradiciju sela i dobrih ljudi.
Godočelje, uistinu, po mnogo čemu zaslužuje epitet jednog od najuređenijih bihorskih sela u kojem žive i rade ljudi svjesni svoga postojanja i obaveza na ovom svijetu. F. S.