Ministar Zukorlić sastao se s predsjednikom općine Petnjica Samirom Agovićem
Ministar za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost u Vladi Srbije Usame Zukorlić sastao se sa predsjednikom opštine Petnjica Samirom Agovićem i razgovarao o nekoliko ključnih tema koje se tiču unapređenja infrastrukture u ovom dijelu Crne Gore, kao i poboljšanja međusobnih odnosa sa Srbijom.
Zukorlić u Petnjici
Jedna od najvažnijih tačaka sastanka bila je potreba za modernizacijom i unapređenjem infrastrukturnih kapaciteta u opštini Petnjica. Predsjednik Agović je istakao da je za dalji razvoj ovog područja neophodno ulagati u obnovu i izgradnju saobraćajnih i komunalnih objekata, posebno u cilju poboljšanja povezanosti sa susjednim opštinama i drugim regijama Crne Gore. Razgovarano je i o potrebi obnove lokalnih puteva, što bi doprinijelo boljoj mobilnosti građana i otvorilo veće mogućnosti za privredni razvoj.
Agović, Muratović i Pljakić
Jedna od ključnih tema bila je i otvaranje graničnog prelaza između Crne Gore i Srbije. Ovaj granični prijelaz ima ogroman potencijal za unapređenje ekonomskih, trgovinskih i turističkih veza između dvije zemlje, što bi pozitivno uticalo na lokalnu zajednicu.
Ministar Zukorlić i predsjednik Agović saglasili su se da bi otvaranje prelaza značajno doprinijelo razvoju Petnjice, ali i cijele regije, kroz stvaranje novih poslovnih prilika te jačanje međusobnih odnosa između naroda i vlada.
Tokom sastanka razmatrane su i druge aktuelne teme od zajedničkog interesa, uključujući unapređenje obrazovanja, poboljšanje uslova za privredu i poljoprivredu te jačanje regionalne saradnje. Ministar Zukorlić i Agović istakli su važnost međusobnog dijaloga i spremnost da zajednički rade na projektima koji će doprinijeti poboljšanju kvaliteta života građana Petnjice i šire.
Nakon sastanka, ministar Zukorlić prisustvovao je iftaru s građanima Petnjice.
U sklopu projekta ,,FARMERSKE ŠKOLE NA OTVORENOM” Medjunarodna organizacija FAO u saradnji sa Klasterom FARMER SA BIHORA organizovala je predavanje na temu “Pravilna ishrana krava”, koje je održala docentica sa Biotehničkog fakulteta prof. Dušica Radonjić.
Cilj predavanja bio je edukacija poljoprivrednika o pravilnim principima ishrane krava, kako bi se osigurao njihov optimalan zdravstveni status i povećala proizvodnja mlijeka.
Na početku predavanja profesorica Radonjić govorila je o osnovnim principima ishrane krava, naglašavajući da kvalitetna i izbalansirana ishrana direktno utiče na zdravlje, plodnost i mliječnost goveda.
Posebno je istaknuto da je važno razumjeti potrebe krava u različitim fazama laktacije, kako bi se njihova ishrana prilagodila na najbolji način.
Jedan od najvažnijih dijelova predavanja bio je posvećen vrstama hrane koje su najpogodnije za krave. Profesorica je objasnila da se ishrana krava bazira na nekoliko osnovnih hraniva:
• Zelena hrana sa travnjaka – prirodna ispaša pruža kravi potrebne hranljive sastojke, ali se mora voditi računa o kvalitetu trave i njenoj nutritivnoj vrijednosti.
• Zelena hrana sa oranica – uzgajane biljke poput lucerke, grahorice i drugih kultura obogaćuju ishranu krava dodatnim nutrijentima.
• Sijeno – ključni dio ishrane u zimskim mjesecima, kada nema svježe hrane. • Silaža – fermentisana hrana bogata energijom, koja pomaže u održavanju dobrog zdravlja krava i stabilne proizvodnje mlijeka.
• Sjenaža – kombinacija svježe trave i silaže, koja omogućava bolju probavljivost i unos hranljivih materija.
Da bi krave imale dovoljan unos hranljivih materija, važno je pravilno pripremiti kompletan obrok. To znači da se hrana mora pravilno kombinovati i prilagoditi potrebama životinje. Osim toga, normiranje i dodavanje dodatnih hraniva zavisi od proizvodnih kapaciteta svake krave – visokomliječne krave zahtijevaju više energije i proteina u ishrani.
Na kraju predavanja, prof. Radonjić detaljno je objasnila kako se ishrana krava mijenja tokom različitih faza laktacije:
• Početak laktacije (0–70 dana) – krave imaju povećane energetske potrebe, jer proizvode najviše mlijeka. Ključno je obezbijediti dovoljno energije kroz kvalitetne obroke.
• Sredina laktacije (70–140 dana) – mliječnost se stabilizuje, a ishrana mora održavati proizvodnju mlijeka na visokom nivou.
• Kraj laktacije (140–305 dana poslije telenja) – smanjuje se potreba za energijom, a krave se pripremaju za period zasušenja i novi ciklus laktacije.
Predavanje je završeno diskusijom u kojoj su prisutni imali priliku postaviti pitanja i razjasniti nedoumice vezane za ishranu krava.
Zaključeno je da pravilna ishrana ne samo da poboljšava zdravlje i proizvodnju mlijeka, već i smanjuje troškove ishrane, što je od velikog značaja za stočare.
Udruženje “vrijedne ruke” uspješno je završilo projekat “Podržimo domaću radinost” koji je imao za cilj unapredjenje vještina i konkurentnosti lokalnih preduzetnika i rukotvoraca u opštini Petnjica. Projekat je finansiran od strane Evropske unije, uz kofinansiranje Ministarstva javne uprave Crne Gore, a realizovan je kroz Organizacije Help i Juventas.
“Jedna od ključnih aktivnosti bila je obuka za žene koje se bave domaćom radinošću,a obuke su se fokusirale na dva zanata-tkanje i pletenje. Ukupno 10 žena iz opštine Petnjica ušestvovalo je u ovom programu, od kojih je pet žena prošlo obuku za tkanje, dok je pet žena obučeno za pletenje. Obuka je trajala dva mjeseca. Nakon uspješno završenih obuka, polaznice su dobile sertifikate, čime su dodatno osnažene za unapredjenje svojih zanatskih vještina i otvaranje novih poslovnih mogućnosti.
Završetkom obuke i dodjelom sertifikata, žene iz Petnjice su stekle ne samo nove vještine, već i potvrdu svog truda i zalaganja.
Ovaj projekat je za njih prilika da razvijaju svoje zanatske radnje i plasiraju proizvode na tržište, čime se doprinosi ekonomskom razvoju opštine”, izjavili su predstavnici udruženja “Vrijedne ruke”
Ovaj projekat je značajan korak ka ošuvanju tradicije, podsticanju zapošljavanja žena i jačanju lokalne ekonomije, a sam završetak predstvlja novu fažu u životima polaznica koje sada imaju priliku da unaprijede svoje zanatske vještine i steknu konkurentske prednosti na tržištu.
Delegacija Opštine Petnjica je boravila u uzvratnoj zvaničnoj posjeti Opštini Rumelanž 13. i 14. marta. Na poziv predsjednika Opštine Rumelanž, Henrie Haine, ova posjeta je trebala biti još u oktobru prošle godine, međutim, odložena je iz opravdanih razloga, pa se krajem prošle sedmice obavila ova izuzetno značajna posjeta za našu opštinu. Delegaciju Opštine Petnjica su činili: predsjednik Opštine – Samir Agović, predsjednik Skupštine Opštine – Mehmed Adrović, potpredsjednik Opštine – Selvudin Šabotić i direktor Komunalnog preduzeća – Mithad Cikotić.
„Na sastanku u kabinetu predsjednika Opštine Rumelanž imali smo inzvaredan i veoma sadržajan razgovor i sa puno efekta u smislu produbljivanja naše saradnje. Pored zvaničnika naše Opštine i opštine Rumelanž, njegovog tima koji između ostalog čine Skenderović Jimmy i Muhović Elvedin, sastanku su prisustvovali i članovi Vijeća i istaknuti predstavnici političkog života u opštini Rumelanž, a takođe, na naše veliko zadovoljstvo i Muhović Ismet iz Udruženja Luksemburg – Crna Gora i Esko Halilović iz Zavičajnog kluba Bihor. Sama činjenica da je veliko interesovanje bilo sa strane domaćina pokazuje da iskreno uvažavaju naše pobratimstvo i da na neki način to pokazuje našu kredibilnost kod naših izuzetnih domaćina i prijatelja iz ove Luksemburgške opštine“ – naglasio je Samir Agović.
Učešće na sastanku su uzeli i ostali članovi naše delegacije, pa je tako predsjednik skupštine Opštine, Mehmed Adrović u razgovoru istakao značaj rekonstrukcije putnog pravca Bioča – Petnjica i izjavio i da očekuje bolju sradnju. Potpredsjednik Opštine Selvudin Šabotić je istakao značaj saradnje kada su u pitanju mladi i sposrtisti, dok se direktor Komunalnog preduzeća – Mithad Cikotić zahvalio na prošlogodišnjoj donaciji za Komunalno preduzeće.
Ovo je bila prilika da upoznamo delegaciju Opštine Rumelanž sa našim projektima, izazovima, ali i uspjesima.
Takođe, iskoristili smo priliku da se zahvalimo predsjedniku Opštine, Henrie Haine i njegovom timu za donaciju od 20.000 € koju smo iskoristili namjenski, uz izdvajanje iz naše lokalne kase još toliko novca, kako bi sufinansirali nabavku kombinovane mašine za potrebe Komunalnog preduzeća, u saradnji sa Eko fondom Crne Gore koji je opredijelio 64. 000€ za nabavku iste.
Domaćini su izrazili zadovoljstvo za realizaciju i ukazali na spremnost da i dalje podržavaju ovakve projekte za našu Opštinu i građane. Konkretno, predsjednik Opštine Rumelanž je najavio da će i ove godine opredijeliti 20.000€, kao pomoć našoj Opštini za nabavku kombi vozila.
Upoznali smo pobratimsku opštinu sa projektima koje trenutno radimo, a tiču se razvoja saobraćajne infrastrukture i izrade tehničke dokumentacije za put Petnjica – granica sa Srbijom, i planovima za još nekoliko putnih pravaca: Petnjica – Mirajbrdo, Trpeško brdo – osnovna škola Trpezi i Kraka – Tiganjska krivina.
Razgovarali smo o mogućnostima da se finansiraju iz sredstava EU, dobili smo obećanje od strane predsjednika Henrie Haine da će se založiti da nam pomognu u vezi ovih projekata za povlačenje sredstava iz EU fondova.
Naglasili smo da postoji šansa za saradnju mladih u oblasti sporta i kulture, što je prihvaćeno sa obje strane i bićemo posvećeni tim aktivnostima u narednom periodu.
Predsjednik Samir Agović je takođe upoznao kolege iz opštine Rumelanž o tome kako nas pomaže naša dijaspora, što je izazvalo veoma pozitivne reakcije naših domaćina. Opšti je utisak da je ovo više nego uspješna posjeta od sbvih aktera ovog sastanka, uz realno očekivanje da će se saradnja nastaviti, i najvljenoj uzvratnoj posjeti Opštine Rumelanž. Na kraju bih iskoristio priliku da se zahvalim svima iz Opštine Rumelanž koji su nas dočekali, pokazali izuzetnu ljubaznost i poštovanje prema našoj delegaciji, predstavnicima naših udruženja i posebnu Skrenderović Jimmy, koji je koordinirao sa nama u vezi ove zvanične posjete i njegovoj perfektnoj organizaciji.
Tokom zvanične posjete predsjednik Samir Agović je razgovarao u Zavičajnom klubu oko aktivnosti koje sporovodi Opština sa posebnim akcentom na putnu infrastrukturu, odnosno plan za putni pravac Petnjica – Mirajbrdo. Na ovu temu su posebno učešće uzeli Esko Halilović, Remzija Ajdarpašić, Enver Korać i Ruždija Kočan. Postigli smo visok stepen saglasnosti da treba da radimo partnerski i nađemo najbolje rješenje za ovaj putni pravac, odnosno optimalno rješenje za pitanje rekonstrukcije ovog putnog pravca. Predstavnici dijaspore su izrazili spremnost da finansijski pomognu kod izrade projektne dokumentacije, po principu 50 % dijaspora, 50 % Lokalna uprava. Predsjednik Opštine je istakao i aktivnost ove četiri mjesne zajednice koje gravitiraju na ovom putnom pravcu i njihovu spremnost da aktivno učestvuju u ovom projektu. Istovremeno, predsjednik je uputio zahvalnost predstavnicima dijaspore za njihovu kontinuiranu saradnju na ovom i sličnim projektima. Zaključak je da u potpunoj inkluziji nađemo najbolje rješenje i težimo da se u što kraćem roku ostvari ovaj cilj.
Naša delegacija je obišla i štandove naših udruženja na festivalu na Kišbergu. Veoma smo ponosni na udruženje Luksemburg – Crna Gora i Zavičajni klub Bihor što su na jedan fenomenalan način predstavili naš zavičaj i našu zemlju nudeći posjetiocima našu hranu, piće, kulturu, što je sa strane posjetilaca izazvalo veliko interesovanje. Važno je naglasiti da je značajan broj zvaničnika Luksemburga posjetio štandove naših udruženja. Takođe, i savjetnica iz naše ambasade u Briselu, gospođa Bošković je bila prisutna tokom jednog dana ovog festivala. Naša delegacija je imala priliku da razgovara sa njom, i tom prilikom smo dobili korisne informacije vezane za moguću podršku od ambasade za naše projekte, o kojima smo prethodno govorili. Zaključak je da je ovo bila i više nego korisna posjeta naše delegacije.
Saopštenje iz kabineta predsjednika Opštine Petnjica
I ove godine 15. i 16. marta u Luksemburgu je, u velikoj hali „LuxExpo“ na Kichbergu održan 42.festival multikulture na kojemu su se predstavile doseljeničke zajednice iz cijeloga svijeta, pokazujući svoje specifičnosti kroz kulinarstvo, folklor, literaturu, razne animacije i druge oblike umjetnosti.
Tradicija je pečat svake nacionalne zajednice i ona se i na ovom festivalu iskazala u punom svjetlu; na preko 400 štandova posjetioci, a njih je tokom ova dva dana bilo oko trideset hiljada, su imali priliku osjetiti duh iz najudaljenijih zemalja svijeta iz kojih egzistiraju doseljenici u Luksemburgu.
Sve skupa bio je je to poseban amalgam različitih kultura i tradicija.
Na ovom festivalu predstavila su se i dva udruženja čiji članovi dolaze mahom iz Crne Gore: ZK Bihor i udruženje Luksemburg-Crna Gora.
Ovi štandovi bili su posebno zapaženi jer su se na njima, osim tradicionalnih kulinarskih specijaliteta, nudile i panoramske fotografije turističkih destinacija Crne Gore.
Na festivalu su govorili najveći zvaničnici Luksemburga iskazujući prednosti i bogatstvo različitosti, zajedničkog življenja i saradnje doseljenika na svim društvenim poljima po čemu se i prepoznaju savremena demokratska društva.
I ove godine na Festivalu je prisustvovala delegacija opštine Petnjica na čelu sa predsjednikom opštine Samirom Agovićem, koji su na poziv pobratimske opštine Rumelange, boravili u Luksemburgu gdje su sa rukovodstvom pomenute opštine imali radni sastanak vezan za finansijske pomoći i ulaganja u opštinu Petnjica.
Važno je napomneuti da je folklorno društvo ZK Bihor, svojim izvedbama, naprosto oduševilo veliki broj posjetilaca koji su sa posebnim senzibilitetom propratili njihov nastup.
Na kraju festivala članstvu i aktivistkinjama i aktivistima ZK Bihor obratio se predsjednik UO ZK Bihor Esko Halilović, dipl. Ing. Agronomije koji je kazao:
Poštovani članovi ZK BIHOR, dragi prijatelji,
Završen je 42. festival, emigracije, kulture i stanovništva u Luksemburgu, gdje je naše udruzenje i ove godine pokazalo sve svoje vrijednosti, slogu i organizovanost.
Imali smo zasigurno jedan od najuređenijih štandova, a bilo ih je preko 400.
Posjetili su nas mnogi iz društvenog zivota Luksemburga i svima smo pokazali dio naše kulture, gastronomije i tradicije.
Svi koji su radili na našem štandu u ova dva dana, pokazali su punu posvećenost i entuzijazam na čemu im se posebno zahvaljujem.
I ovaj put naše dame su bile na visini zadatka i pokazale da bi bez njihovog učešca i zalaganja sve imalo drugaciji oblik.
Zahvaljujući našim vrijednim aktivistkinjama i aktivistima, predstavili smo se na najbolji moguci način i u naš bogati mozaik aktivnosti ugradili još jedan biser.
Važno je napomenuti da je naš Folklor i ovaj put zablistao svojim punim sjajem i bio svojevrsna atrakcija na festivalu.
Ako ovako nastavimo, u što ne sumnjam, širit cemo granice naših uspjeha.
Idemo u nove pobjede!
U to ime ja vas još jednom srdačno pozdravljam, selamim, i iskreno zahvaljujem, kazao je Halilović.
F.S.
ZK „BIHOR“ NA MEĐUNARODNOM FESTIVALU KUTURE U LUKSEMBURGU
1 of 12
ZK „BIHOR“ NA MEĐUNARODNOM FESTIVALU KUTURE U LUKSEMBURGU: KAD SE SRCEM VOLI ZAVIČAJ I DOMOVINA
Na 42. Festivalu kulture, emigracije i stanovnistva u Luksemburgu, folklorna sekcija ZK Bihor imala spektakularan nastup i oduševila veliki broj posjetilaca.
Taman kad sam se zagrijavao za postelju, čujem grgotanje neke “ljute” dizel mašine, koje se nekako čuje sve jače i jače, što odaje utisak da se neko približava mojoj kući. I baš kad je taj grgut bio u najvećem jeku, utihnu, znači da se neko parkirao u dvorištu.
Kroz prozor vidim mog ahbaba, kako prilazi, i malo glasnije testira moje gostoprimstvo “imal` bujruma”?
“Ima, kako da nema, ulazi ohladit će se soba” – odgovorih mu.
Čim je kročio u sobu, nešto je izvadio ispod debelog kaputa, i sa osmijehom spustio na sto.
“Pešterska stelja iz sela Rasno. To mi je donio jedan moj srčani prijatelj Zenović, mogli bi, u veoma jakoj konkurenciji, slobodno da predstavljaju reprezentaciju Sandžaka u proizvodnji stelja. Ludilo, kakve stelje prave. Ponekad kad se predoziram imam prilično opasne simptome, na koje me uvijek upozorava aparat za mjerenje pritiska, koji po dva puta pumpa, da bi izmjerio cirkulaciju krvi u mojim krvnim žilama koja tutnji do i od srca, ali džaba mu je, zavisnost se nebi tako zvala da ne postiže upravo taj efekat”. – grohotom smo ispratili ovo zapažanje mog ahbaba.
“Ali donio sam i lijek za to, ne brini” – i izvadi još dvije staklene flaše sa domaćim kiselim mlijekom, – kaže da se ne baci.
Stelja sa Pešteri
“Ako ga noćas ne ispijemo, moraćemo sjutra da ga prospemo, jer će u protivnom počet da priča sa nama od ljutina”.
“Mi ćemo se sladiti sa steljom, a pritisak ćemo tamaniti sa ovim “uzvrištelim” kiselim mlijekom, pa da vidimo kom opanci kom obojci”. – šaljivo nastavi moj ahbab.
Ahbaba poznajem trećinu vijeka.
Kao djeca nijesmo imali nekih velikih druženja, nekako su nam se putevi razilazili i vrlo rijetko preplitali. Upoznao sam ga krajem srednje škole, kada sam imao neki problem u pokušaju sa lokalnom klapom u Beranama, koji su uporno i na silu željeli da porobe neki moj slobodarski duh. Vidio je kako nepokolebljivo i kočoperno zastupam svoja ubijeđenja. On se tada umiješao i stao na moju stranu, i tu se uspješno izbjegao zagarantovani belaj, pošto je poznavao par mladića, koji su bili komšije njegovom amidži, u gradskom naselju Luge.
Od tada datira naš ahbabski i prijateljski kontakt, koji nije nikad prekidan.
Ta razlika od dvije godine, koliko je on stariji od mene, nikad nije bila primjetna, već je naprotiv bila velika prednost u našem kasnijem druženju i opsežnoj analizi svega i svačega. Moram priznati da je on više optimistički gledao na svijet oko nas, ali sam ja bio mnogo više u pravu, upravo zbog pravca, razvoja našeg posrnulog društva koje je više vuklo nadole, gdje je obično preovladao neuspjeh, i tim opravdao moj pesimizam koji je plutao na površinu.
Iz tog razdoblja smo imali neke naše mitske rasprave, da smo ih kojim slučajem snimali, bili bi jedan veliki stenogramski materijal za ozbiljniju simpozijumsku analizu.
Putevi su nam se razdvojili, jer sam ja nekako oprezno shvatio da treba tražiti neku alternativu u onom suludom šizofrenom vremenu devedesetih prošloga vijeka, naravno ne iz straha, dobro poznavajući sebe, već iz želje da se nebi aktivnije uključivao u zlo.
Ja sam otišao vani a on je tu ostao.
“Prije nego me otruješ tom “pešterkom”, reci ti meni šta je ovo druže moj” – pitam ga ja.
“Reci mi, kako sam ja bio kratkovid, pa se nijesam ranije rashavizao i pogledao bistrije stvari oko nas”.
“Reci mi šta se to dešava sa ovim prostorom, sa ovim ljudima u ovom vremenu”? – dodatno proširujem pitanje.
“Jes` pa da ti dolijem još goriva, da me spržiš tvojim mračenjem. Ti si na sve ovo gledao samo onako kako si sam želio da to sve izgleda. Tvoji kratki i sporadični dolasci su bili idealni da ništa ne vidiš, koliko samo da se vremenom razželiš. Da sam ti ranije otvorio oči, i bolje ti pokazao to što sad primjećuješ, opet nebi ništa bilo drugačije, a ja nebih imao s` kim da se do iznemoglosti sučeljavam, nego bi se za veliko čudo tad razumjeli, a to nikako nebi bilo dobro”. – odgovori mi.
Na tenane i uz mnogo opreza, da slučajno nešto ne preskočim, prostrem mu moju današnju zbilju, sve detalj po detalj, svaku sitnicu, da mu dočaram svaki momenat. Čini mi se ako nešto ispustim, neću biti potpun u doživljaju i naravno u želji da i on pohvata to isto kao i ja, mada znam da on ima neku specifičnu prizmu posmatranja, obojenu sarkazmom i začinjenu našim Sandžačkim humorom.
Pažljivo me gledao, ovaj put bez frontalnog upadanja u priču, izgleda da je ozbiljno shvatio da su ovo neki moji novi i posebni momenti i da mi puno znači da me pažljivo sasluša.
Pošto se ovaj moj monolog prilično odužio, bojao sam se da mu ne dosadim.
“Šta ti misliš o svemu”?
“Da li je postojala šansa da se ovo izbegne i da li postoji šansa da se izađe iz ovoga” – postavio sam mu konkretna pitanja.
Kao na usporenom snimku, iz prsluka vadi onu svoju staru predratnu metalnu kutiju sa duhanom, ćuti i lagano zamotava.
Netremice gleda sebi u krilo i ponavlja to isto još jedanput, samo što ovaj put pruža meni da oližem papir za tu cigaru, koju je po svoj prilici meni nanijetio. Zna da zapalim samo jednu heftično.
“Druže moj, otvorio si jednu opasnu temu”. – nakon podugačkog razmišljanja započe.
“To nije nešto od juče, ta situacija se proseže Bihorom odavno, znaš koliko puta smo pominjali teme koje se indirektno naslanjaju na ovu”.
“Bihor je kolijevka mirnih, poštenih i mudrih ljudi, ali malo kad je bilo prostora u vremenu da se ti i takvi ljudi za bilo šta pitaju”. – zaključi on.
“Ti dobri, pošteni i ugledni Bihorci su nekako uvijek bili tihi i gledali su najviše svoj posao, nijesu željeli da se mnogo ističu, da se ćuškaju i da se guraju, i nekako su nespretno prepustili prostor ovim drugima, koji su bili drčni i grlati, mnogo manje dobri, a previše, što bi sad neki modernije kazali – namazani”.
Sad sam se ja pretvorio u uho, i slušao mog ahbaba, kojega sam vrlo rijetko hvatao u ovako ozbiljnom štimungu.
“Ljudi se od pamtivijeka dijele samo na dobre i na loše, opštepoznato i to svi znamo”.
“U tim kategorijama, ovi loši imaju jako mnogo “fisova”, od onih nalet-naletulla, kada ti misao na njih naleti, šer si mu pod garanciju vidio, pa sve do onih bezopasnih, koji su tu samo loši reda radi, ili su takvi po nečijoj želji i po tuđem izboru, nekome je stalo pa ih šteluje takve”.
“U ovu kategoriju dobrih, imaš one koji su dobri, a koji to ostavljaju samom sebi. Imaš i one koji su izabrali da budu dobri, pa se često i potrude, a imaš one dobrostojeće koji imaju, pa rijetko budu opšte dobri, a počešće budu samo za sebe predobri, a za ostale loši, može im se. E imaš i onih koji bi željeli da su dobri, al` im se nikako neda, mog`o bi ti ja ovako nabrajati do prekosjutra, ali da tu prekinem u tom sortiranju, pogubićemo se”. – pametno zaključi.
“Nego da se mi fokusiramo na ove koji su bitni za ovu našu regionalnu priču”. – predložih mu.
Zapalismo one već pripremljene cigare i nekako skroz nevoljno ulazimo u razradu započete teme. Kao da se bojimo da zagrebemo u tu dimenziju, kako bi došli do odgovora na pitanja šta to bi sa Bihorom, a možda i do ključa riješenja tih problema.
Degustacija je započela, “Pešterku” smo isprobali, za merak dobra, “Mostarac” ukusan, blago ljut, reže li reže, ali brate i prija, a kisjelo mlijeko sa svom svojom žestinom blaži u svaki kutak lubine kud prođe.
Osjećam da će ovo biti jedna od podužih naših “ekspertiza”, i da će trajati duboko u noć.
“Kao što ti prije lijepo rekoh, oni dobri su prepustili mjesto onim manje dobrim, koji su vremenom postali lošiji, pa su se obavezno nečim umazali, pa usput postali i namazani, i sad su skroz loši da su postali osioni, bahati i nepodnošljivi”. – univerzalna vanvremenska definicija. Hirurški precizno, kratko i jasno mi ahbab zaključi.
“Mi ti ovdje na lokalu imamo šarenoliku lepezu i mješavinu ovih karakteristika. Samo što je isplivala jedna prepoznatljiva sorta, koja je bezmalo drži monopol nad svim bitnijim stvarima koje su od presudnog značaja za život Bihoraca. Oni su definitivno ubijeđeni da su Bogom dani da rade to za šta su postavljeni, a to nikako ne rade kako bi trebali, i čvrsto su ubijeđeni i tvrdo vjeruju ih niko ne može skloniti sa tog mjesta.
“Ovdje ti niko ne odgovara ni za šta, niko nije upitan za ovaj neuspjeh, za ovakvu propast, za trenutno katastrofu, koju su ti tvoji današnji sagovornici na svojstven način iznijeli”.
“Znači da unaprijed znaju, da ne moraju da rade kako bi trebali, da ih niko ničim ne obavezuje, ili kontroliše, i da nikad neće odgovarati”.
Navedem mu primjer, da je jedan službenik tamo u opštini u kojoj ja živim i radim, glatko dobio momentalni otkaz, zato što je natočio 10 litara goriva u privatno vozilo i platio sa opštinskom karticom, a da to nije blagovremeno prijavio. Ili da je radnik u firmi gdje sam ja radio ponio jednu brusilicu i radio sa njom vikendom kući, pa je zaboravio da je vrati u ponedjeljak na posao. I još mnogo primjera gdje su se ljudi ogriješili o neka pisana i nepisana pravila.
“Ovdje ti druže, možeš sa karticom, normalno, ko se nje dočepa, a to imaju privilegiju samo krupne ribe, i da privatno trguješ po prodavnicama, plaćaš sve svoje potrebe, niko te i ne kontroliše, niko bilem, ne smije da te pita. Gorivo ti se tu podrazumijeva”.
“Znaš li ti ko sam ja, bre? Da te neko za gorivo pita, hajde vesio bio, i ostale stvari, daleko bilo.
Rekonstrukcija kanalizacione mreže u centru
“Znaš li da su namiješteni svi poslovi koje opština treba da radi? Daju se ugovori bliskim firmama, napumpavaju se cijene radova i računi koštanja, pa se kasnije dijeli kolač, po dogovoru, to svi vide, ali niko se ne buni, svi vide i svi ćute. Neće niko trn sebi u nogu da zabada”.
“Još ako te poslove finansira država, a to ti je tek za ibret”. Ni kod vas vani nebi toliko koštalo”.
“Takvi ti obraza nemaju, za haram ne brinu, Boga se ne boje, i haj ti takvog natjeraj da mu savjest proradi, nikad u životu. Njemu ti je prva pomisao koliko da se ugradi, kol`ko je njegovo, kako da ućari nešto, kako da se ofrnda za nešto, od najmanjeg do najvećeg. To ti se brate i u narod preslikalo, pokvarili su ga do te mjere, nema rijetko čovjeka da nađes, u oko da ti puhne bez fajde”.
“Hoće li se promijeniti situacija”? – pita ahbab sam sebe i odmah odgovara.
“Neće, i neka neće. Taman treba svi da pocrkamo ode, jer bolje i ne zaslužujemo”.
“Vidiš li na državnom nivou, svaki političar, svaki bez izuzetka, je obezbijedio sebi po nekoliko kuća i stanova, zaposlio cijelu svoju porodicu, i užu i širu, ima neke tajne i sakrivene dodatne posliće. Svaki član svake partije gleda kako da se nakači na državne jasle, pa da ima da gricka”.
“Političke partije se samo koriste da bi se narodom manipulisalo, a sve su ti iste “u pet deka”. “Pred izbore obavezno, puna usta obećanja, kasnije – šipak, svima ga propisno odmeru, i ljutito kažu: “pa dobio si 50 eura za glas, šta hoj više”?
“Ja ti iskreno ovdje ne vidim čovjeka koji bi to mogao nešto da promijeni”. – zaključi ahbab.
“I ako do toga dođe, biće ti to sigurno vojnik neke interesne grupacije, ili politike ili para, ili oboje, zavisno kako se dogovore o raspodjeli. Kakav god da dođe, narod nema ništa od toga”.
Biračko mjesto broj 3 u Radmancima
“Ako taj dođe preko stranaka, direktno ili indirektno ima da im služi, a oni da ga ucjenjuju. Isti ti je slučaj, ako ga dovede neko ko ima para, ima da ga koristi i da ga iscijedi, i njega i opštinu, ali daj Bože da griješim”. – i on načepi malo pesimistički.
“Vama sa strane se ne isplati da se petljate u to, jer ne možete to promijeniti, tamo ste se donekle isčistili i ne znate ove naše marifetluke, uz to nemate ni kritičnu masu ljudi koji bi to podržali, a ovo su ovdje ozbiljne mašinerije, ovo su ti jako uigrani birački mehanizmi, pritiv koga teško da možete izaći na kraj”.
“Jedino da ima neko iz dijaspore, ko je bolesno hrabar ili toliko sulud da se uhvati u tu avanturu da ovo ruši. A sa malo truda bi se, vrlo brzo povratilo i dostojanstvo i poštenje kod ljudi, a samim tim bi došli i dobri rezultati, gdje bi se u narod utrkivali ko je bolji, a ne ko je rđaviji”.
“Za kratko vrijeme bi se zamililo ljudima, kad bi počelo da se oživljava ono što je godinama upropašćavano: poljoprivreda, zemljoradnja, stočarstvo i sve ostalo što ti je amidža večeras pomenuo.
“Ne znam i ne poznajem ljude, i ne mogu ništa da ti kažem, ali koliko ja vidim mrka kapa za sada”.
“Ne velim ja, znam da ima dosta uspješnih i sposobnih ljudi, ali da li bi taj htio da se vrati u ovu baru punu krokodila, u ovu političku kaljugu i žabokrečinu, da se orve sa ovim ljudima ovamo. Ne zaboravi, imaš ti tu i jakih klanova primitivnih secikesa i nekih interesnih sfera, koji isključivo gledaju samo na sebe, ništa dalje od nosa, samo da je njemu dobro, ostali neka crknu”. Dobro ti je jutros taj momak rekao, “Petnjička mafija”. To je po meni isto jedan problem, jer kod takvih ne radi savjest, i oni bi se uplašili da se nešto mijenja, navikli su na ovu vegetaciju, sve isto.
“A pametni ljudi neće da se tu badihava natežu, ako vide da je odsutna svijest u narodu”.
U tom trenu mu je po peti put zazvonio telefon, koji do sada nije ni pokušavao da vadi iz kaputa.
Javio se.
Sa druge strane “žice” zvala ga je hanuma i zamolila da brzo dođe kući, jer joj treba pomoć, pošto junica kojoj je bilo vade za telenje, naglo se uznemirila.
“Odoh ti u babice. Zapamti đe sam stao. Nastavit ćemo”. – sa osmijehom reče.
Na 42. Festival migracije, kulture i stanovništva u Luksemburgu, gdje učestvuju razna udruzenja iz cijeloga svijeta, nevladine asocijacije, izdavačke kuće i druge organizacije, predstavili su se i ZK Bihor kao i udruženje Luksemburg – Crna Gora.
Oni su su se predstavili u najboljem svjetlu, izlažući kulinarske specijalitete svoje domovine, kao i druge posebnosti Crne Gore.
Osim udruženja iz Luksemburga, na Festivalu su bili i predstavnici petnjičke lokalne uprave na čelu sa predsjednikom Opštine Petnjica Samirom Agovićem.
