Turistička organizacija Petnjica i NVO Centar za seoski razvoj uz podršku opštine Petnjica i ove godine organizuju program povodom dana državnosti.

Navršava se 29 godina od kako su srpske snage u Bosni i Hercegovini 11. jula 1995. godine zauzele gradić Srebrenicu na istoku države, da bi u narednih osam dana pobile više od osam hiljada nenaoružanih Bošnjaka.

Za stotinama osoba koje se formalno vode kao nestale i dalje se traga.

Žrtve su pronađene u ukupno 77 masovnih grobnica od kojih su neke sekundarne ili tercijalne. To znači da su posmrtni ostaci žrtava, s ciljem prikrivanja zločina, premiještani iz masovnih grobnica sa mjesta na kojima su žrtve pobijene na druge, a nekada iz drugih i na treće lokacije. Bilo je slučajeva da su posmrtni ostaci iste osobe pronalaženi na dvije ili tri lokacije. Takođe postoje slučajevi u kojima nije moguće utvrditi identitet žrtve jer nije preostao ni jedan preživjeli član porodice s čijim bi DNK mogao biti upoređen DNK žrtava.

Za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. do sada je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i njegovim nasljednikom Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS), te pred sudovima u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj, osuđeno 48 optuženika na više od 700 godina zatvora uz pet izrečenih kazni doživotne robije.

Najviše presuda za zločine počinjene u Srebrenici izrekao je Sud BiH – osuđeno je 26 osoba. Haški tribunal je osudio 15 bivših pripadnika vojske i policije današnje Republike Srpske, u Srbiji je osuđeno pet osoba, a u Hrvatskoj dvojica bivših pripadnika jedinice „Škorpioni“.

Među onima koje je osudio Haški tribunal su najviši civilni i vojni dužnosnici ratnih srpskih vlasti u BiH.

Prve karakterizacije zločina kao genocida

Da je riječ o genocidu dokazano je pred Haškim tribunalom koji je djelovanje srpskih vlasti i vojnih i policijskih snaga u području Srebrenice 1995. označio kao genocid. Prva presuda Haškog tribunala, koja je zločin u Srebrenici okarakterisala kao genocid izrečena je generalu srpskih snaga u BiH Radislavu Krstiću 2001. godine. Osuđen je na 35 godina zatvora zbog pomaganja i učestvovanja u genocidu.

Što se političke strane tiče – stav da je riječ o genocidu je od relevantnih institucija prvi zauzeo Evropski parlament Rezolucijom donijetom 15. januara 2009. kojom su sve države EU i zapadnog Balkana pozvane da 11. jul proglase danom sjećanja na genocid počinjen u Srebrenici. Rezolucija je usvojena apsolutnom većinom glasova (556 za, devet protiv i 22 uzdržana). Inicijatori donošenja Rezolucije bili su potpredsjednica Evropskog parlamenta Diana Wallis, liberalna demokratkinja iz UK i Jelko Kacin, poslanik iz Slovenije.

Suočavanje sa zločinima i promjena stava

Crna Gora, koja je devedesete provela u zajednici sa Srbijom, najčešće je u to vrijeme ćutala na „teške teme“. O Dubrovniku, Srebrenici i sl. govorili su građanska i crnogorska opozicija i slobodni mediji i pojedine ličnosti. Zvanična politika suočavanja sa zločinima je djelimično promijenjena početkom dvijehiljaditih, a pogotovo u doba uoči referenduma, da bi nakon obnove nezavisnosti 2006. Crna Gora i zvaničnim stavovima bila na „pravoj strani istorije“.

Prvi crnogorski zvaničnik koji se u Srebrenici poklonio žrtvama bio je ministar vanjskih poslova Miodrag Vlahović.

„Večeras smo se poklonili nevinim žrtvama Srebrenice, Srebrenice koja predstavlja simbol bespotrebne ljudske patnje i zločina koji pritiska sve generacije koje žive na ovim prostorima. … Mi živimo u vremenu u kojem još uvijek nažalost, na našu veliku žalost i ponekad i sramotu, postoje ljudi koji još uvijek žele da ovaj zločin, ovaj magnum crimen kakav je bio u Srebrenici, i druge zločine širom Bosne i Hercegovine i prostora na kojima su se dešavala ratna zbivanja da zaborave, da prekriju, da izazovu konfuziju, da izazovu zabunu, da spriječe da individualizujemo krivce i da slobodno i jasno kažemo da ti koji su to učinili nijesu prijatelji svog naroda nego njegovi najveći i definitivni neprijatelji“, kazao je ministar Vlahović novinarima nakon posjete upriličene 8. novembra 2004. godine, samo godinu i po nakon otvaranja Memorijalnog centra u Potočarima.

Vrijeme rezolucija

Skupština Crne Gore je donijela 9. jula 2009. Deklaraciju o prihvatanju Rezolucije Evropskog parlamenta o Srebrenici kojom „najoštrije osuđuje zločin počinjen nad preko 8.000 civila u Srebrenici u periodu između 11. i 19. jula 1995. godine, kao i sva druga zlodjela počinjena tokom sukoba 1991 – 2001. godine na prostorima bivše SFRJ“.

Uslijedile su godine u kojima je Crna Gora redovno 11. jula slala zvanične državne predstavnike na obilježavanje Dana sjećanja. Tako je bilo sve do kraja 2020. kada je Bošnjačka stranka predložila da Skupština Crne Gore donese rezoluciju kojom će se izjasniti o genocidu u Srebrenici

„Usvajanjem rezolucije o priznavanju genocida u Srebrenici Crna Gora bi još jednom napravila snažan i važan iskorak u očuvanju trajnog mira u regionu“, kazao je u obrazloženju prijedloga ppredsjednik Bošnjačke stranke Ervin Ibrahimović.

Skupština je 17. juna 2021. izglasala Rezoluciju kojom, među ostalim, „najoštrije osuđuje genocid u Srebrenici“ i „poziva nadležne institucije na primjenu pozitivnih propisa kada su u pitanju radnje i djela javnog negiranja postojanja ili umanjenja genocida u Srebrenici“.

Donošenje Rezolucije funkcijom je platio ministar pravde Vladimir Leposavić čije je razrješenje dužnosti zatražio premijer Zdravko Krivokapić.

„Nijesam predložio da se ministar Leposavić razriješi samo zbog izjave u vezi sa Srebrenicom. On, ali i svi ministri ove Vlade, moraju dobro znati da lične stavove podrede opstanku Vlade“, kazao je premijer na konferenciji za medije 5. aprila 2021.

Leposavić je nedjelju dana ranije izjavio da Haški tribunal, koji je zločine nad Bošnjacima počinjene u području Srebrenice 1995. klasifikovao kao genocid, nema legitimitet.

Te godine u Srebrenici je 11. jula bio predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.

Koliko je posjeta predsjednika Đukanovića bila dostojanstvena, toliko je godinu kasnije posjeta premijera Dritana Abazovića ispala skandalozna. Neumjesna izjava dana 11. jula 2022. da „genocid nije počinjen nad Bošnjacima, nego nad ljudima“ i da ga „nijesu počinile vojske, nego politike“ izazvala je lavinu reakcija.

Među brojnim reakcijama osude ove izjave ističe se saopštenje Islamske zajednice u BiH koja je ocijenila neprihvatljivim pokušaj relativizacije genocida u Srebrenici.

„Islamska zajednica očekuje da gospodin Abazović, zbog funkcije koju obnaša, objasni šta je mislio pod tvrdnjom da u Srebrenici nisu ubijani Bošnjaci zbog njihove vjerske i nacionalne pripadnosti, da nije odgovorna pred međunarodnim sudovima presuđena vojska i njeno rukovodstvo, koje se time amnestira, te koje su to politike, a ne politika koju su odgovorne za te zločine. Za Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini je neprihvatljiv bilo kakav pokušaj relativizacije zločina genocida, bilo kakvo dijeljenje odgovornosti i izbjegavanje da se nedvosmisleno utvrđene i pred međunarodnim sudovima presuđene činjenice nazovu pravim imenom. Od premijera Abazovića se očekivalo da nedvosmisleno osudi počinioce i negatore genocida u Srebrenici, a ne da dodatno produbljava bol majki i porodica žrtava genocida“. navedeno je u saopćenju Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Generalna skupština Ujedinjenih nacija izglasala je 23. maja 2024. Rezoluciju o genocidu u Srebrenici kojom se traži da se 11. jul proglasi Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.

Rezolucija osuđuje poricanje genocida kao istorijskog događaja te veličanje onih koje su međunarodni krivični sudovi osudili za ratne zločine.

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Esad Rastoder je istaknuti lider dijaspore, poznat po svom neumornom zalaganju za prava i slobode građana Crne Gore. Rođen u malom mjestu Radmance kod Petnjice, Rastoder je svojim radom i predanošću postao dragocjena figura u političkom i društvenom životu iseljenika iz Crne Gore u Americi. Njegova priča je priča o upornosti, hrabrosti i neiscrpnoj ljubavi prema domovini, koja ga je vodila kroz mnoge izazove i postavila ga u vrtlog  borbe za nezavisnost Crne Gore. Esad Rastoder je na razmeđu Evrope i SAD-a ostao dosljedan i vjeran Crnoj Gori, neumorno radeći na očuvanju njenog suvereniteta i promovisanju njenih interesa, bilo kroz društveni,  politički aktivizam ili humanitarni rad.

Esad Rastoder rođen je 25. juna 1961. godine u Radmancima, Petnjica, Crna Gora. Sin je oca Selima, zidara, i majke Bajre, domaćice. Potiče iz sedmočlane porodice sa tri sestre i tri brata. Osnovnu školu završio je u Petnjici a dvije godine usmjerenog obrazovanja pohađao je u Gimnaziji Berane. Kvalifikaciju za vozača (C i D kategorija) stekao je 1982. godine u Čakovcu, Hrvatska. Državni ispit za vozača položio je 1986. godine u Zagrebu, stičući kategoriju D za vozača autobusa. Iste godine diplomirao je kao VKV vozač u Ormožu, Slovenija. Nakon završenog školovanja, vozio je autobus do odlaska u Ameriku, tačnije u Njujork. Bio je politički aktivan u SDP-u Hrvatske pod vodstvom Ivice Račana. Po dolasku u Njujork 1990. godine, aktivno se uključio u borbu za ljudska i građanska prava dijaspore iz Crne Gore. Kasnije je izabran za predsjednika Bošnjačkog saveza Crne Gore u Americi, đe se aktivno bavio lobiranjem za samostalnost Crne Gore, koja je ostvarena 2006. godine. Od tada pa do danas, neprekidno se bori za suverenu i nezavisnu Crnu Goru.

Esad Rastoder je kroz svoj društveni i humanitarni rad pokazao snagu da pojedinac može uspjeti ako vjeruje u snagu svojih ciljeva, predano se zalažući za ljudska prava, pružajući podršku zajednicama u nevolji i neprekidno radeći na promociji i očuvanju suvereniteta Crne Gore. Njegova neumorna energija, bezrezervna posvećenost i sposobnost da pokrene i motiviše druge omogućile su mu da postigne značajne promjene. Kroz svoje liderstvo u dijaspori, organizaciju humanitarnih akcija, i aktivno učestvovanje u političkim procesima, Rastoder je dokazao da jedan odlučan pojedinac može imati dubok i trajan uticaj na svoju zajednicu i šire društvo.

Njegov rad je prepoznat kod šire društvene i političke zajednice kako u dijaspori, tako i na prostorima Zapadnog Balkana. Dobitnik je mnogih međunarodnih i domaćih priznanja, uključujući priznanja Skupštine Kosova, Tursko-bosanskog prijateljstva, Skupštine Crne Gore, Uprave za dijasporu, kao i raznih udruženja i organizacija. Organizacija koju predvodi je perjanica suverenista u SAD i predvodi borbu za suverenu Crnu Goru. Kroz svoje djelovanje, ostvario je brojne kontakte i saradnju sa zvaničnicima u regionu, a na Esadovu inicijativu, organizacija je pomagala bolesne i siromašne. Tokom pandemije koronavirusa, pružili su finansijsku pomoć vladi Crne Gore i mnogim gradovima, uključujući Cetinje. Njegova humanitarna angažovanost bila je neprocjenjiva, pružajući osnovne potrepštine i podršku najugroženijima. Dobitnik je nagrade opštine Petnjica za doprinos ovom kraju, čime je dodatno potvrđena njegova posvećenost i nesebičan rad u korist zajednice. Esad Rastoder ostaje svijetli primjer lidera čija je misija nije samo politička nego i duboko humanitarna, usmjerena na unapređenje života svih ljudi kako u dijaspori tako i u Crnoj Gori.

Nikada nije pokleknuo pred svojim ciljevima i idealima, sa Petnjicom i Crnom Gorom uvijek na srcu i u srcu. Do 30. avgusta 2020. godine, imao je odličnu saradnju sa crnogorskim zvaničnicima, koju je održavao kroz brojne zajedničke projekte i inicijative. Međutim, nakon promjene vlasti, prekinuo je svu saradnju sa, kako ih naziva, „okupatorima Crne Gore“. Kao član Savjeta za saradnju sa dijasporom, dao je neopozivu ostavku, demonstrirajući svoje neslaganje sa novom političkom situacijom. Od tada, zauzeo je čvrst stav protiv saradnje sa novim vlastima, što je kulminiralo žestokim sukobom u Njujorku između njega, Dritana Abazovića i Adžića u oktobru 2021. godine. Prošle godine, bio je član predsjedništva i Glavnog odbora CEP-a, ali je napustio tu poziciju nakon dva mjeseca zbog razočaranja u ideju.

Autor je preko 300 pisanih tekstova u odbrani Crne Gore i brojnih intervjua za različite TV kuće, gdje je iznosio svoje stavove i vizije za bolju budućnost Crne Gore. Njegovi tekstovi i intervjui pokrivaju širok spektar tema, od političkih analiza do kulturnih i socijalnih pitanja, uvijek sa ciljem unapređenja i očuvanja građanskog, multikulturalnog ali i nacionalnog identiteta. Učestvovao je na mnogim međunarodnim skupovima od Havane do Evrope i regiona, đe je aktivno promovisao interese svoje domovine i dijaspore, zalažući se za prava i slobode svojih sunarodnika. Njegova predanost i neiscrpna energija učinile su ga prepoznatljivim liderom i glasom za prava građana Crne Gore širom svijeta. Rastoder je također bio ključni organizator mnogih humanitarnih akcija, pružajući podršku najugroženijima u teškim vremenima. Njegovo zalaganje za pravdu, ravnopravnost i suverenitet Crne Gore dalo mu je poštovanje i priznanje kako među građanima Crne Gore u domovini, tako i među širom međunarodnom zajednicom. Njegova uloga u jačanju veza između  dijaspore Crne Gore i matične zemlje ne može se precijeniti, jer je kroz svoje aktivnosti uspješno promovisao kulturu, tradiciju i vrijednosti Crne Gore na globalnom nivou.

Vršiо je jedan mandat na mjestu potpredsjednika Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike i Kanade, đe je svojim radom doprinio unapređenju položaja Bošnjaka u dijaspori i jačanju veza sa domovinom. Bio je izabran za predsjednika udruženja Bošnjaka Amerike i Kanade, đe je neumorno radio na promovisanju interesa naše zajednice i njenog povezivanja s domovinom.

Govorio je na mnogim značajnim skupovima širom svijeta, uključujući Havanu na Kubi, Luksemburg, Njemačku, Prištinu, Prizren, Peć, Petnjicu, Rožaje, Plav, Gusinje, Podgoricu i Sarajevo. Ovi skupovi su bili prilike da predstavi kulturu, istoriju i tekuće političke izazove, takođe i da se založi za prava i interese dijaspore ali i put građana Crne Gore. Imao je brojne susrete sa zvaničnicima regiona, kako u dijaspori, tako i u domovini. Sretao sam se sa tadašnjim predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem, tadašnjim predsjednikom parlamenta Crne Gore Rankom Krivokapićem, kao i mnogim drugim političkim liderima sa kojima je izgradio dobru saradnju i partnerstva. Posebno značajni bili njegovi susreti sa zvaničnicima Kosova, premijerima Ramušom Haradinajem i Albinom Kurtijem, kao i potpredsjednicom vlade Emilijom Redžepi. Takođe, posebno dragocjene susrete imao je sa akademicima i vjerskim liderima u regionu, među kojima posebno izdvaja susret u Novom Pazaru sa rahmetli Muamerom Zukorlićem, čiji je rad ostavio dubok trag na identitet Bošnjaka. Organizovao je brojne aktivnosti, kako u domovini tako i u dijaspori, uključujući boravak preko 36 zvaničnika u Njujork na okrugle stolove i okupljanja dijaspore. Ovi događaji su bili ključni za jačanje našeg zajedništva i solidarnosti, kao i za unapređenje naše borbe za prava i slobode.

Esad Rastoder predstavlja Bošnjaka čiji je rad i doprinos prevazišao mnoge društvene i političke norme i okvire. Ponosan, prkosan i oštrouman, noseći snagu i britkost pravog Bihorca, njegova harizma i angažman ga izdvajaju i čine posebnim. Njegova neumorna energija i neiscrpna posvećenost pravdi i slobodi učinile su ga liderom koji inspiriše i vodi. Kroz svoj rad u dijaspori, Esad je uspio izgraditi mostove između zajednica, prevazilazeći geografske i političke prepreke. Njegova strast prema domovini i odlučnost da se bori za prava i interese svog naroda doveli su do brojnih uspjeha. Nije se ustručavao suočiti sa izazovima i uvijek je bio spreman braniti ono u šta vjeruje, često stavljajući zajednički interes ispred ličnog. Esad Rastoder je svojim primjerom pokazao kako jedan pojedinac može napraviti značajnu razliku. Njegova uloga u jačanju veza između Bošnjaka u dijaspori i matične zemlje, kao i njegov rad na međunarodnom nivou, istakli su ga kao posebnog pojedinca na političkoj i društvenoj sceni. Njegova hrabrost, integritet i nepokolebljivost u borbi za pravdu i slobodu čine ga pravim simbolom snage i otpora. Njegova priča je priča o upornosti, hrabrosti i neiscrpnoj ljubavi prema domovini, koja ga je vodila kroz mnoge izazove i postavila ga u centar borbe za nezavisnost i suverenitet Crne Gore. Esad Rastoder je, bez sumnje, svijetli primjer lidera čiji rad ostavlja dubok i trajan uticaj na zajednicu i šire društvo. Njegova vizija i djela nastavljaju podsticati nove generacije da se bore za pravdu i jednakost, potvrđujući da se snaga jednog pojedinca može biti i daleko izvan granica njegove domovine.

Obavještavaju se poljoprivredni proizvodjači sa teritorije opštine Petnjice da su u toku Javni pozivi kroz Program podsticajnih mjera razvoju poljoprivrede u opštini Petnjica za 2024 godinu.