Bemax stigao u Šavnik

0

Radnici i građevinske mašine kompanije Bemax stigli su jutros u Šavnik, gdje će narednih dana pomagati u sanaciji štete koja je nastala krajem prošle sedmice od poplava uzrokovanih velikim količinama kiše i nevremenom koje je pogodilo region. 

https://we.tl/t-WKJ9PXWdvo

Mada je predsjednik Opštine Šavnik Jugoslav Jakić još u petak ujutro obavijestio nadležne državne institucije o situaciji u Šavniku, nikakva pomoć im nije upućena, već su opštinske službe i građani proteklih dana sami rješavali probleme. U međuvremenu su iz sela Komarnica evakuisali tridesetak mještana i deset turista koji su tu boravili.

Prema fotografijama koje je M portal dobio iz Šavnika, gotovo potpuno je uništen prilaz kanjonu Nevidio, gdje je opština počela da gradi ugostiteljski objekat. Ni na drugim mjestima u Šavniku koja su zahvaćena poplavama nije mnogo bolja situacija.

Bemax je prva privatna kompanija koja je pružila pomoć Opštini Šavnik, opštine Bar i Bijelo Polje su najavile finansijsku i pomoć u ljudstvu, a M portal nezvanično saznaje da Prijestonica Cetinje u komunikaciji sa predsjednikom Opštine Šavnik Jugoslavom Jakićem dogovara vidove pružanja pomoći.

Od državnih institucija nije najavljena nikakva pomoć, a predstavnici MUP-a i Vojske Crne Gore najavili su da će danas “obići teren” u Šavniku.

BIHORESKE :Kuda li je prošla ova Mandićeva ministarka i dal’ se prošetala Petnjicom?

0

Petnjicu u posljednje vrijeme sporadično posjećuju ministri iz vlade Milojka Spajića, navodno zainteresovani za razvoj bihorskog kraja. Mnogima je to prvi susret sa Petnjicom i malo je vjerovatno da je naša kasaba ostavila bog zna kakav utisak. S koje god strane da su došli, od Berana novim putem ili od Bioče preko Lješnice, kao i od Rožaja preko Turijaka, mogli su samo da požale što su nepotrebno sebe napravili stres, truskajući se drumovima punih rupa.

Tako je bilo i sa gostovanjem akvizivije Andrije Mandića i DF-ove perjanice, ministarke saobraćaja Maje Vukićević poznatoj po, malo je reći, oštroj retorici iz skupštinskih klupa i borbi protiv iste te Crne Gore i njene samostalnosti. Ali to sada nije važno, već njena namjera da iz ministarstkog odijela osjeti bihorski vazduh i da da “načelnu” podršku stremljejnju lokalne administracije da poveže Petnjicu sa Tutinom i Crnu Goru sa Srbijom. Ili uopšte da revitalizuje putnu infrastrukturu.

“Kuda li je prošla ova Mandićeva ministarka i dal’ se prošetala Petnjicom da vidi kakvu alternativnu infrastrukturu imamo, i kakve igre bez granica igramo pokušavajući da dođemo do pošte, pekare, prodavnice..”, jedan je od komentara poslovično nezainteresovanih Petnjičana.

U saopštenju iz kabineta predsjednika Opštine Petnjica saznali smo da je “ministarka izrazila zadovoljstvo što je posjetila Petnjicu i bila u prilici da pruži podršku ovom konceptu razvoja saobraćajne infrastrukture u opštini Petnjica. Naglasila je da je ona kao resorna ministarka veoma zainteresovana da se što prije širi mreža državnih puteva, kako na teritoriji naše opštine tako i na čitavom sjeveru…”

Jasno je savakom Bihorcu, živio on u Petnjici ili u Luksemburgu da bi “dobronamjernoj” ministarki trebala tri mandata da pomenuti koncept razvoja saobraćajne infrastrukture pretvori u javu. Nijesu to uspjeli ni Đukanovićevi, ni Markovićevi, ali ni Krivokapićevi pa ni Abazovićevi miinistri, pa je logično zaključiti da neće ni Spajićeva ministarka i Mandićeva desna ruka.

Jasno je i  to da će se snovi pretvarati u javu i obećanja u realizovane projekte samo ako se interes partija u lokalu bude podredio potrebama građana i njihovim interesima.

SAMIR RASTODER

MINISTARKA SAOBRAĆAJA POSJETILA PETNJICU

0

Ministarka saobracaja, Maja Vukićević, sa najbližim saradnicima i direktorom Uprave za saobraćaj, Radomirom Vuksanovićem, posjetila je juče opštinu Petnjicu.

Na sastanku koji je održan u kabinetu predsjednika opštine, Samira Agovića, prisustvovali su još i predsjednik SO Petnjica – Mehmed Adrović, potpredsjenik Opštine – Selvudin Šabotić, menadžer Opštine – Alen Pljakić, direktor Komunalnog – Mithad Cikotić, direktor TO Petnjica – Rešad Muratović, i rukovodilac Odjeljenja za urbanizam – Haris Adrović.
Predsjednik opstine je iskoristio priliku da informise ministarku o aktivnostima koje Opština u kontinuitetu sprovodi na poboljsanju saobraćajne infrastrukture.
Naglasio je značaj rekonstrukcije regionalnog putnog pravca R20 Berane – Petnjica, i insistirao da se rekonstruise preostali dio tog puta u naselju Budimlja, opština Berane i naglasio potrebu da se nastavi dalja rekonstrukcija na potezu Podvade – Trpezi – Kalace.
Predsjednik je ukazao na brojna klizišta koja su se javila od Kraka do Kalača.
Sto se tice puta Bioča – Petnjica upućena je zahvalnost Upravi za saobraćaj, koja je uradila preprojektovanje ranije uradjenog projekta i time stvorila pretpostavku da se raspiše tender.
Predsjednik je posjetio na sastanak sa premijerom Spajićem, sa predsjednicima opština sa sjevera i temu sastanka „Prioritetni projekti, odnosno zreli projekti koji treba da se finansiraju iz kapitalnog budžeta“.
Pored toga sto je bilo negativnih konotacija na Opštinu Petnjica da u datom momentu nije bilo zrelih projekata, ispostavilo se drugacije.
Predsjednik je podcrtao da je na sastanku snagom argumentacije ispravio taj neprecizni i netacni narativ o nedostatku projekata, te je i sam premijer Spajic saopstio da put Bioca – Petnjica treba da bude finansiran iz kapitalnog budžeta i da se zapoce realizacija u ovoj godini.
Predjsednik je ukazao i na ranije amandmane u Skupstini Crne Gore, koji su nazalost ostali mrtvo slovo na papiru.
,,Jos jednom upucujem zahvalnost svima koji su pomogli od samog pocetka, grubog probijanja ove trase do kasnije asfaltiranja, uz zahvalnost i rezijskom odboru, dijaspori, i tadasnjim predstavnicima lokalnih i drzavnih vlasti. Takodje, isticem posebnu zahvalnost predsjedniku opstine BP – Petru Smolovicu i tadasnjem predsjedniku opstine Berane – Vuku Todorovicu, koji su potpisali inicijativu sa nama za ovaj putni pravac.
Sve ovo je bilo vazno istaci, jer kako je rekao predsjednik, nista lako niti brzo ne dobija Bihor, ali nasa trajnost i upornost argumentacije, ipak na kraju daje rezultat, kao u ovom slucaju.
Vrlo aktuelna tema je i svakako projetovanje putnog pravca Petnjica – granica sa Srbijom i predsjednik je goste upoznao sa aktivnostima koje se odvijaju, a ticu se ovog putnog pravca.
Predsjednik je ministarki prenio utiske sa sastanka, sa ministrom Zukorlićem i njegovim opredjeljenjem da će se maksimalno zalagati, da pruži podršku ovom projektu.
Ministarka je izrazila zadovoljstvo što je posjetila Petnjicu i bila u prilici da pruži podršku ovom konceptu razvoja saobraćajne infrastrukture u opštini Petnjica. Naglasila je da je ona kao resorna ministarka veoma zainteresovana da se što prije širi mreža državnih puteva, kako na teritoriji naše opštine tako i na čitavom sjeveru. Pružila je verbalnu podršku za put Petnjica – granica sa Srbijom i obećala da kada bude završena projektna dokumentacija da će sa nivoa ministarstva saobraćaja imati konkretnu podršku za realizaciju ovog važnog projekta, važnog ne samo za Petnjicu, već i za susjednu opštinu Berane.
Predsjednik je insistirao da Uprava za saobraćaj ima pojačano investiciono održavanje za putni pravac Podvade – Kalače i da je hitno rješavanje problema klizišta na ovoj dionici puta.
Direktor je najavio da će se za dva klizišta, kada se okonča procedura početi sanaciju i da će nastaviti što je moguće više da Uprava za saobraćaj opredijeli sredstva za sanaciju klizišta i odrona na ovokm putnom pravcu.
Predsjednik SO je podcrtao potrebu za izmještanje trase puta u Gusarama radi stvaranja pretpostavki za izgradnju benzinske pumpe sa pratećim sadržajima na tom dijelu čvorišta. Bio je ovo veoma važan sastanak od kojeg Opština očekuje da će se u narednom periodu više pažnje sa nivoa Ministarstva i Uprave posvetiti našim inicijativama” saopštio je predsjednik Opštine Samir Agović.

U Petnjici 11. i 12. oktobra sajam poljoprivrede, organizatori očekuju izlagače iz Crne Gore i zemalja okruženja

0

Dvadeset četvrti regionalni i 5. međunarodni  sajam  ,,Dani poljoprivrednih proizvoda i domaće radinosti Petnjica 2024” održaće se 11. i 12. oktobra u Petnjici,  pod pokroviteljstvom lokalne samouprave  i Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, kazali su Sabahudin i Sabaheta Novalić, predsjednici lokalnih udruženja koja organizuju ovu poljoprivrednu manifestaciju.
Gostujući tim povodom u emisiji “Građanima u susret” Radija Bijelo Polje, oni su istakli  da će  i ovogodišnji sajam okupiti brojne poljoprivredne proizvođače  iz naše države, ali i da su  učešće najavili i brojni  izlagači iz zemalja regiona.
,,Ovo je dvadeset četvrta godina kako organizujemo  sajam u Petnjici, i sve ove godine činili smo ogromne napore kao organizatori, da ovu poljoprivrednu manifestaciju podignemo na viši nivo. Mislim da smo u tome uspjeli, jer  sajam petu godinu zaredom  ima međunarodni karakter, pa pored izlagača iz Bijelog Polja, Rožaja, Berana, Andrijevice, Mojkovca, Kolašina, Plava, Gusinja i Petnjice, imamo učesnike iz država regiona”, ističu Novalići.
Dodaju, da ne postoje posebni uslovi za učešće, osim prijavljivanja, kako bi na vrijeme obezbijedili štandove, koji su besplatni. Potrebno je da se zainteresovani prijave za učešće na brojeve telefona 069 690 516 i 069 407 385.
,,Nadamo se da će veliki broj poljoprivrednih proizvođača iskoristiti mogućnost i učestvovati na sajmu, i vjerujemo da će kao i prethodnih godina biti uspješan. Obezbijeđen je i veliki broj nagrada u svim disciplinama, i još jednom pozivamo zainteresovane da se tokom dva dana sajma družimo i razmijenimo iskustva”, poručuju Novalići.

PREUZETO: www.radiobijelopolje

Festival internacionalnog kulinarstva: MONTENEGRO, MONTENEGRO… (FOTO I VIDEO)

0

Pored dvadesetak doseljeničkih zajednica u Luksemburgu 5. oktobra se na Festivalu internacionalnog kulinarstva u gadu Esch sur Alzette predstavilo udruženje „Zk Bihor“ čiji članovi dolaze sa sjevera Crne Gore, mahom iz bihorskog kraja, gornjeg i donjeg.

– Montenegro, Montenegro! –  čulo se gromoglasno  uzvikivanje u improvizovanoj hali ispred zgrade opštine u ovom gradu, pošto je završen nastup folklornog društva udruženja ZK Bihor koje vrlo uspješno predvodi Džemal Skenderoviić.

Štand ZK Bihor opsluživao je jedan broj redovnih i uvijek aktivnih članova ovog udruženja od predsjednika Remzije Hajdarpašića do vrlo agilnih Isada Mehovića, Suke Kijameta, sekretara Sadata Ramdedovića, Samira Šabotića, Hamdije Rastodera, Refika Latića i drugih članova ovog udruženja.

Kao i obično i ovaj put štand Zavičajnog udruženja Bihor bio je najposjećeniji a gosti kojih je bilo sa svih strana svijeta posebno zadovoljni ponudom specijaliteta i domaćih pića iz Crne Gore.

F.S.

 

SJEDNICA SO PETNJICA U ČETVRTAK

0

Predsjednik Skupštine Opštine Petnjica Mehmed Adrović zakazao je sjednicu SO Petnjica za 10.10.2024. godine (četvrtak) u zgradi Opštine (sala Skupštine Opštine), sa početkom u 14h.

 

Za sjednicu predlažen je sljedeći dnevni red: 

  1. Izbor i imenovanja
  2. Prijedlog Odluke o oslobađanju obaveze plaćanja naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta
  3. Prijedlog Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o Budžetu Opštine Petnjica za 2024. godinu

 

“DOBRIČINE”GORKO-SLATKO LIRSKO OGLEDALO CRNE GORE

0

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

 

Istaknuti bošnjački i crnogorski pjesnik Braho Adrović 2023. godine objavio je svoju zbirku poezije „Dobričine,“ u kojoj uspijeva da ogoli esenciju ljudske prirode na našim prostorima. Gorko-slatki stihovi ove zbirke ispunjene su sarkazmom, ironijom, ali i dubokim promišljanjima koja dotiču srž našeg mentaliteta, ogoljavajući mane i vrline svakodnevnog života. Naslov „Dobričine“ može se shvatiti i kao kontrastan prikaz stvarnosti, jer pjesnik odabira da sakrije svoje oštre strelice iza naizgled blagog i dobrodušnog imena, čineći ironiju osnovnom žilom kucavicom zbirke. U tom smislu, Adrović suptilno balansira između kritike i humora, istovremeno ukazujući na osobine koje nas kao društvo definišu i na one koje nas sputavaju. Da je naslov zbirke bio umjesto „Dobričine“ recimo (F…….e) ili nešto slično, ogoljavanje stvarnosti bilo bi očiglednije, iako možda manje kulturološki prihvatljivo; time bi pjesnik direktnije upirao prst u surovu svakodnevicu našeg naroda.

 

Adrović nastavlja sa svojom poetikom, zadržavajući prepoznatljiv glas, takođe nije slučajno što je omiljen među širom čitalačkom publikom. On uspijeva da svoju poeziju učini jednostavnom a istovremeno prodornom, čime stvara most između lirskog izraza i svakodnevnog govora. „Dobričine“ stoga ne ostaju samo na nivou pjesničke igre riječima već postaju oštar prikaz društvenih anomalija, naglašavajući zavist, zluradost i surovost koje često karakterišu međuljudske odnose. Na taj način, pjesnik direktno upire prstom u ljudske slabosti i poroke, ukazujući na kolektivnu odgovornost i propitujući našu spremnost da se promijenimo. Adrovićev sarkazam nije površan; on služi da razotkrije da oslika društvene mehanizme, često iskrivljene i destruktivne, koje sami stvaramo i perpetuiramo.

Zbirka poezije “Dobričine” Braha Adrovića sastoji se od šest tematskih ciklusa, svaki odražava specifičan aspekt autorovog lirskog svijeta i stvarnosti koja ga okružuje. Zbirka otkriva pjesnikovu oštroumnu refleksiju društvenih i egzistencijalnih tema koje su univerzalne, ali u isto vrijeme blisko vezane za ambijent Crne Gore.

 

Ciklus  “Gladna usta Provincije”. Ovaj ciklus istražuje suštinu života u provinciji, kroz pesimizam i realističan prikaz društvenih odnosa. Pjesme poput “Lažna slika”, “Velike oči” i “Provincijske gladne oči” oslikavaju ogovaranje, zavist i neiskrenost. Autor ističe da provincija, iako prividno bliska i podržavajuća, skriva zluradost i netrpeljivost među ljudima​. Ciklus  “S vremenom u neskladu” Ovđe se preispituju promjene u društvu, politici i sistemima vrijednosti, sa fokusom na crnogorski identitet. Adrović kroz pjesme “Naopaka vremena” i “Ode Crna Gora u inostranstvo” razmatra sukob prošlosti i sadašnjosti, odnos prema tradiciji, i promišljanja o domovini koja se mijenja. Kroz nostalgičan ton, kritikuje društvo koje se bori sa modernizacijom, ali i dalje ostaje vezano za prošlost. Ciklus  “Ubijanje duše” Tema duhovnog uništenja prožima ovaj ciklus, kroz motive izgubljenih ljubavi, tuge i samospoznaje. U pjesmama kao što su “Ubijanje sreće”, “Miris cvijeća”, i “Zloslutno” Adrović razmatra neizbježnost patnje, prolaznost trenutaka sreće i krhkost međuljudskih odnosa. Ovaj ciklus je intiman i melanholičan, naglašavajući unutrašnji svijet pojedinca​. Ciklus “U poznu jesen”  simbolizuje refleksiju o prolaznosti života i trenutku kada čovjek stane i osvrne se na prošlost. “Pozna jesen istine” i “Miris sela” prikazuju potrebu za povratkom korijenima i razumijevanje svog mjesta u svijetu. Kroz motive starosti, prolaznosti vremena i sjećanja, pjesnik ispoljava svijest o konačnosti života, ali i želju za dostizanjem unutrašnjeg mira. Ciklus “Slike i prilike” Ovaj ciklus obuhvata slike svakodnevnog života, društvenih situacija i karaktera koji oslikavaju autentičan duh zajednice. Pjesme poput “Fabrika u opancima”, “Obnova” i “Ružna vremena” su slike koje obuhvataju težak rad, nostalgiju za prošlim vremenima i surovost društvene stvarnosti. Autor kroz jednostavne slike opisuje složene emocionalne pejzaže, koristeći ironiju kao snažno oruđe za kritiku društvenih pojava​. Ciklus “Početak kraja” Završni ciklus donosi osjećaj rezignacije, ali i nade u novom početku. Pjesme poput “Plavski mitingaši”, “Nikogovići” i “Igra života i smrti” razmatraju konflikte, sukobe identiteta i generacijske promjene. Tema prolaznosti, pomirenja sa krajem i traganje za istinom čine ovaj ciklus emotivno intenzivnim i filozofski bogatim.

U suštini, „Dobričine“ su zbirka koja ne donosi samo uživanje u stihovima, već poziv na preispitivanje i samokritiku. Ironija koja je prožeta kroz zbirku ne predstavlja samo sredstvo da nasmije ili zabavi, već ima puno dublju funkciju: ona razotkriva, skida maske i otkriva suštinske slabosti ljudskog karaktera na ovim prostorima. Pjesnik vješto koristi ironiju i sarkazam kao ogledalo u kojem čitalac može jasno da vidi vlastiti lik, bez uljepšavanja. Njegova poezija predstavlja pravi epitaf mentaliteta: duhovita, britka, oštra i nesalomljiva u svojoj iskrenosti, ona se poigrava kolektivnim identitetom i podsjeća na suštinske vrijednosti koje smo u borbi sa svakodnevnicom, možda zaboravili. Braho Adrović je pjesnik koji sa lakoćom prenosi kolektivne dileme i nesigurnosti, ukazujući na naše slabosti i licemjerje, ali uvijek sa dozom razumijevanja za ljudsku prirodu. Njegova zbirka „Dobričine“ predstavlja pjesničko remek-djelo u kojem je srž našeg mentaliteta razotkrivena, ogoljena, ali i sa ljubavlju ispisana.

 

Pjesma „Ruke bruke“ Braha Adrovića odlikuje se neposrednim i britkim jezikom, karakterističnim za pjesnika koji progovara u duhu svakodnevnog života i stvarnosti svog podneblja. Sažetost stihova i ritmički sklad naglašavaju snagu pjesnikovih emocija i poruka, čineći ovu pjesmu snažnom moralnom kritikom društvenih devijacija i ljudskih poroka. Na tematskom nivou, pjesma se bavi motivima zla, zavisti, nepravde i licemjerja, razotkrivajući one pojedince koji bez skrupula koriste druge za sopstveni dobitak i proklamuje moralni sud nad njihovim djelima.

 

Već prvi stihovi „Ko drugome jamu kopa / I podmeće“ ukazuju na narodnu mudrost koja sugeriše da će oni koji siju zlo sami postati njegove žrtve. Ova izreka, poznata u balkanskom kontekstu, ovđe je proširena snažnim moralnim imperativom – nijedna molitva, ni hodžina ni popova, ne može pomoći onome ko zloupotrebljava druge. Na taj način Adrović progovara univerzalnim jezikom morala, oslanjajući se na etički kodeks prisutan u svim religijskim i društvenim sistemima: zloupotreba i nepravda nikada neće ostati nekažnjeni. Ironija je očigledna – molitva, koja bi trebala donositi olakšanje i oprost, nema moć nad zlonamjernima jer njihove ruke uprljane su nepravdom. Sljedeća strofa „Ko zlo sije / Zlo će žnjeti / Ili prije il’ kasnije / Zlu će svome bit na meti“ naglašava neizbježnost pravde – makar ona bila odložena, uvijek će stići onoga ko zloupotrebljava druge. Ovi stihovi donose osjećaj sudbinske neminovnosti: ciklus zla i osvete nikada se ne prekida a zlo se uvijek vraća onome ko ga čini. Pjesnik time ističe životnu logiku prema kojoj sve negativne radnje imaju svoje posljedice, pozivajući na odgovornost i moralnu ispravnost. Adrović se dalje distancira od onih koji zloupotrebljavaju druge, izjavljujući „Daleko mi kuća moja / Od tih groznih svaštočina,“ đe izriče želju da bude što dalje od „svaštočina,“ ljudi koji  ne biraju sredstava kako bi ostvarili ličnu korist. Pjesnik se ovđe izričito ograđuje od takvih pojedinaca, čime i sam zauzima etički stav protiv eksploatacije i zlonamjernosti. Slika „koji preko tuđeg znoja / Grade kuću za svog sina“ je moćan prikaz korupcije i nepoštenja – ljudi koji grade sopstvenu sreću gazeći tuđu muku. Ovđe je pjesnikov gnjev očit: dokle god se ljudi bogate na račun tuđe patnje, pravda ne može biti zadovoljena.

 

Posljednji stihovi „Ja takvima poželjeću / Da ih dave ruke bruke“ donose kulminaciju pjesnikovog suda. „Ruke bruke“ predstavljaju metaforu za savjest i sramotu koje će kad-tad stići svakoga ko je činio zlo. Ovi stihovi su svojevrstan prokletstvo, snažan i nepopustljiv sud nad nepravdom, ali i nada da će pravda trijumfovati. Adrović zaključuje pjesmu slikom koja je istovremeno poetska i brutalna – ruke koje su činile sramotu, zlo i nepravdu, same će postati okovi koji guše počinioce. Time se stvara zatvoren krug odgovornosti: svako djelo ima svoju posljedicu a zloupotreba drugoga vraća se svom izvoru. Pjesma „Ruke bruke“ kroz svoju jednostavnost i snažnu simboliku donosi duboko promišljanje o etičkim principima i moralnim normama. Adrović efektno koristi narodne motive, kombinujući ih sa modernim poetskim izrazom, čime stvara univerzalnu priču o zlu, pravdi i konačnoj odgovornosti svakog pojedinca za svoja djela.

 

Druga pjesma „Pratilje života“ Braha Adrovića dublje razmatra životne vrijednosti i suštinske dileme koje svakog pojedinca vode kroz život, posebno kroz prizmu poštenja, istine i pravde. U njoj pjesnik reflektuje osjećanje razočaranja i gorkog iskustva, pitajući se o dubljem značenju nade i patnje koje su stalni pratioci svakodnevice. Već u prvom stihu, „Sve sve više izgleda,“ pjesnik sugeriše da je sazrela svijest o nepravdama svijeta i da je život u svom suštinskom obliku, često u raskoraku sa moralnim normama koje bi trebale da ga vode.

 

Prva strofa ukazuje na „suštinu višega reda,“ naglašavajući metafizički i filozofski ton pjesme. Patnje i nade koje osjećamo, prema pjesniku, nisu slučajne niti prolazne; one izviru iz nečega dubljeg i možda nepoznatog, nečega što „dušu nam na ternane vade.“ Ovim stihom Adrović oživljava osjećaj duboke egzistencijalne tjeskobe – patnja kao nešto što se ne može izbjeći, kao suštinski dio ljudskog iskustva. Pjesnik time postavlja pitanje o sudbinskom poretku svijeta o nekoj većoj sili koja neprekidno testira i izvlači na površinu najintimnija osjećanja i težnje čovjeka. U sljedećoj strofi dolazi do izražaja pesimistička vizija svijeta, đe „pošten čovjek zato povjeruje često / Da je čitav ovaj svijet sazdan od laži.“ Ovđe pjesnik direktno razmatra osjećanje gubitka vjere u pravednost i istinu. Adrović portretiše svijet kao mjesto đe istina i pravda nisu vrijednosti koje važe, već suprotno, đe one bivaju zanemarene i potisnute. Pjesnikov jezik je jednostavan, ali snažan; svijet je „pogrešno mjesto,“ neprijateljski prema onima koji su iskreni i moralni. U ovom kontekstu, pjesnik poziva čitaoca na promišljanje – šta znači biti pošten u svijetu đe se laži i nepravda čine univerzalnim pravilom?

 

Treća strofa pojačava ovaj ton pesimizma, izričući stav da su „propale iluzije i laži / Stalne pratilje života.“ Ovim stihovima Adrović sugeriše da su obmane i prevare dio životne stvarnosti, one koje prate čovjeka od rođenja do smrti ne dopuštajući mu da pronađe pravu sreću i mir. Iluzije i laži ne samo da su prisutne, već su stalne – one su pratilje koje ne napuštaju čovjeka. Takvo shvatanje svijeta neizbježno dovodi do zaključka da je poštenje nešto što nema „šta da traži“ u takvom kontekstu; moralni principi i etičke norme su stavljeni na marginu, dok prevladava lažno prijateljstvo, koristoljublje i dvoličnost. Završni stih „Dobričine lažne ljudska su stramota“ sažima suštinsku poruku pjesme – da su „dobričine,“ lažno prikazane kao dobri i pošteni ljudi, zapravo suštinska sramota čovječanstva. Ovaj snažan sud predstavlja vrhunac pjesnikovog razočaranja, ukazujući na to da su lažna poštenja i prividna moralnost pravi izvori nesreće i patnje u životu. Adrović ovdje razotkriva licemjerje kao jedan od glavnih uzroka moralnog posrnuća, oslikavajući sliku svijeta đe se ljudska dobrota i plemenitost samo pretvaraju, dok iza te fasade leže pohlepa, laž i nepravda. Pjesma „Pratilje života“ predstavlja duboko refleksivan pjesnički prikaz svijeta u kojem su istina i poštenje izgubili bitku sa lažima, iluzijama i nepravdom. Adrović koristi jednostavne, ali moćne slike i motivske okvire da prenese univerzalnu poruku o borbi između dobra i zla, o razočaranju u ljudsku prirodu i o traženju smisla u svijetu koji je često u raskoraku sa moralnim idealima. Njegova poezija ne pruža odgovore, već postavlja teška pitanja, čime podstiče čitaoca na dublje promišljanje o sopstvenoj ulozi u društvu i o suštini onoga što znači biti pošten i moralan u svijetu punom nepravdi.

 

Treća pjesma „Zloslutno“ Braha Adrovića, već svojim naslovom i uvodnim stihovima, otkriva atmosferu neizvjesnosti i unutrašnjeg nemira. Sama riječ „zloslutno“ donosi osjećanje predskazanja nečeg lošeg, dok stihovi stvaraju ambijent nagomilane tenzije, straha i osjećaja bespomoćnosti pred događajima koje pjesnik ne može da kontroliše. Adrović evocira osjećanje da nešto nije u redu, nečeg tamnog što lebdi u pozadini, sugerišući kako postoji tren kad je možda bolje zaćutati i ne izazivati još veću zbrku. Ovakva “mračna” atmosfera naglašava pesimistički ton pjesme i ukazuje na krhkost ljudskog stanja i međuljudskih odnosa.

 

Stihovi „Bojim se da mutno / Još više ne zamutim“ otkrivaju unutrašnji strah pjesnika da svaki pokušaj da razjasni situaciju može samo da dodatno pogorša stvari. Ovđe Adrović koristi snažnu metaforu – „mutno“ i „zamutiti“ – kako bi oslikali nesigurnost, konfuziju i tjeskobu. Pjesnik se suočava sa dilemom da li da iznese ono što ga muči ili da ostane u tišini, prepoznajući kako su naše riječi, postupci i misli često zamršene poput mutnih voda. Ovaj motiv je duboko univerzalan; često se susrećemo sa trenucima u životu kada je bolje prećutati nego djelovati, jer svaka akcija može dodatno iskomplikovati situaciju. Adrović zatim proširuje pesimistički pogled na širi kontekst života: „Mi iz života nijesmo ništa naučili / O prokleta uzaludna školo.“ Ovi stihovi otkrivaju osjećanje razočaranja i frustracije, ne samo prema pojedincu, već prema čitavom društvu. Izričući univerzalnu kritiku, pjesnik zaključuje da bez obzira na životno iskustvo i lekcije koje nam se pružaju, ljudi često ponavljaju iste greške, iznova upadajući u iste zamke. Adrovićeva metafora „uzaludna školo“ ukazuje na ironiju životnih iskustava koja, iako trebaju služiti kao lekcije, rijetko dovode do istinskog učenja i promjene. Život postaje niz ponovljenih grešaka, dok škola – simbol obrazovanja i iskustva – ostaje prazna i beskorisna. Završni stihovi „Na istim mjestima opet bi griješili / I život i ljubav vrzino su kolo“ donose zaključak o cikličnoj prirodi života i ljubavi. Metafora „vrzino kolo“ oslikava začarani krug u kojem se ljudi neprestano kreću, ponavljajući iste greške i odluke, bez mogućnosti izlaza. U ovom zaključku pjesnik usmjerava pažnju na univerzalnu nesavršenost ljudske prirode i na stalno ponavljanje loših odluka u ljubavi i životu. „Vrzino kolo“ predstavlja zatvorenost, beskrajno kruženje oko istih problema, kao ples iz kojeg nema izlaza. Ovaj pesimistički pogled na život i ljubav otkriva duboku tugu i osjećanje nemoći, dok pjesnik pokušava razumjeti uzroke i posledice tog ciklusa. Pjesma „Zloslutno“ prožeta je osjećanjem tuge, nemoći i spoznaje o ljudskoj nesavršenosti. Adrović kroz jednostavne, ali snažne slike i metafore, istražuje teme unutrašnjih stanja, straha, ponavljanja grešaka i univerzalnih životnih iskustava koja nas vraćaju na isto mjesto, bez obzira na naše pokušaje da se promijenimo. Njegov izraz zadržava autentičnu jednostavnost, ali i prodornost, donoseći gorko-slatku refleksiju o suštini ljudskog postojanja.

 

Zbirka poezije „Dobričine“ Braha Adrovića predstavlja izuzetno bogato i kompleksno pjesničko ostvarenje koje kroz šest tematskih ciklusa istražuje suštinu života u provinciji, moralni kodeks, ljudsku patnju i prolaznost. Kroz refleksiju društvenih i individualnih tema, Adrović gradi atmosferu koja oscilira između sarkastične kritike i emotivnog promišljanja. Njegovi stihovi su britki i jasni ne boje se da ogole mentalitet ljudi i ukažu na propuste, mane i apsurde svakodnevice. Riječ je o poeziji koja je duboko ukorijenjena u balkansku tradiciju, ali istovremeno nosi univerzalne teme i poruke, govoreći o egzistencijalnim dilemama, ljudskoj prirodi i prolaznosti života. Autor kroz jednostavan i pristupačan jezik uspijeva da prenese kompleksne slike i emocije, stvarajući stihove koji ostavljaju jak utisak na čitaoca.

 

Tematski ciklusi poput „Gladna usta provincije“ i „S vremenom u neskladu“ donose društvenu kritiku i promišljanja o društvenim odnosima, mentalitetu, te promjenama koje su se desile kroz vrijeme, posebno u crnogorskom kontekstu. Adrović jasno ukazuje na licemjerje, zavist i zloupotrebu, koristeći sarkazam kao sredstvo da iskaže duboko razočaranje malograđanskim duhom i zastranjivanjem moralnih vrijednosti. U ciklusu „Ubijanje duše“ naglasak je na individualnom i unutrašnjem svijetu čovjeka, đe pjesnik izražava osjećanja gubitka, tuge i nesavršenosti života. Pjesme iz ovog ciklusa istražuju emotivnu stranu ljudske prirode, osvrćući se na ljubav, patnju, promašene prilike i duhovnu borbu pojedinca. Ciklus „U poznu jesen“ donosi unutrašnje (lično) razmišljanje o prolaznosti i starosti, osvrćući se na zlatne trenutke mladosti i na sjećanja koja ostaju kao trajni odraz prošlosti. Stihovi odišu nostalgijom i refleksijom o proživljenom životu, vraćaju se korijenima i traže mir sa prošlim događajima, pronalazeći ljepotu u jednostavnim stvarima poput mirisa sela i sjećanja na roditeljsku ljubav. Ciklus „Slike i prilike“ kroz specifične slike i prizore prikazuju svakodnevni život, društvene situacije i karakteristike koje oblikuju crnogorsku zajednicu i život u provinciji, koristeći pri tom humor, ironiju i jasnu slikovitost. Konačno, ciklus „Početak kraja“ donosi filozofsku refleksiju o krajnjem smislu života, istini, pravdi i sudbinskom razvoju svijeta, što Adrović čini promišljenim i ozbiljnim tonom, prenoseći osjećaj rezignacije i pomirenosti sa sudbinom.

 

Zbirka „Dobričine“ mogla bi se opisati kao književni most između društvene stvarnosti i individualnog iskustva. Autor koristi poetske slike, humor, sarkazam i ironiju kako bi razotkrio licemjerje, malograđanštinu i ljudsku neiskrenost, ali istovremeno progovara o unutrašnjim dilemama i emotivnim borbama pojedinca. Jedna od glavnih osobina zbirke je mogućnost Adrovića da balansira između oporog društvenog komentara i duboko emotivne prirode. Upravo ta dvojnost tematskog opsega omogućava čitaocu da prepoznaje sebe i svoju svakodnevicu, dok u isto vrijeme ulazi u dublji svijet unutrašnjih emocija i egzistencijalnih pitanja. Na kraju, sama zbirka „Dobričine“ mogla bi se podijeliti na dvije: prvi, koji bi se fokusirao na društvenu kritiku i odnose unutar provincijske zajednice – ciklusi „Gladna usta provincije“, „S vremenom u neskladu“, „Slike i prilike“; i druga, koja bi tematizovala unutrašnji svijet pojedinca, njegove emocije, refleksije o životu i ljubavi – ciklusi „Ubijanje duše“, „U poznu jesen“, „Početak kraja“. Takva podjela ne bi narušila cjelovitost zbirke, već bi naprotiv, omogućila jasniji uvid u dva glavna pravca kojima se autor bavi – društvenom stvarnošću i individualnim emotivnim iskustvima. Ovime bi zbirka dodatno dobila na strukturalnoj jasnoći i tematskoj koncentrisanosti, pružajući dublje razumijevanje i jedan širi pogled na Adrovićev pjesnički svijet.

 

Za mene je lično Braho Adrović je glas naroda, pjesnik koji je uspio da svojim stihovima zabilježi suštinu kolektivnog iskustva, mentaliteta i osjećanja običnog čovjeka. Njegova poezija odzvanja autentičnošću i neposrednošću, odražava svakodnevne borbe, radosti i tuge, ali bez uzdržavanja ili uljepšavanja stvarnosti. Kroz jednostavan i slikovit jezik, Adrović uspijeva da prenese emocije i misli koje su univerzalne, ali duboko ukorijenjene u specifičnosti  podneblja Crne Gore i duha provincije. On nije samo hroničar jednog vremena i prostora, već i glasnik unutrašnjih previranja i dilema koje svaki pojedinac nosi u sebi. Glas Braha Adrovića je glas koji ne ćuti pred nepravdom, malograđanskim duhom i društvenim licemjerjem; to je glas koji se suočava sa suštinom života, otkrivajući i tamne i svijetle strane ljudske prirode. On piše o ljudima, za ljude i kroz ljude – stvarajući poeziju koja je istovremeno lokalna i univerzalna, intimna i kolektivna. Njegova poezija je glas protiv nepravde, korupcije i licemjerja, ali i glas ljubavi, nade i duhovnog traženja. Adrović kroz svoje stihove predstavlja autentičan odraz naroda, čuvajući istinu o životu, tradiciji, i duhovnim vrijednostima koje su često zaboravljene u surovosti svakodnevnog života našeg balkanskog mentaliteta.

POTVRĐENO: RASPISAN TENDER ZA REKONSTRUKCIJU PUTA BIOČA – PETNJICA

0

Potvrđena je informacija portala radiopetnjica.me koju nam je saopštio poslanik i potpredsjednik Demokrata Albin Ćeman, da će danas biti raspisan tender za izvođača radova na regionalnom putu Petnjica – Bioča.

Na portalu CEJN ( Crnogorske elektronske javne nabavke) pod šifrom 79856 raspisan je tender za rekonstrukciju ovog važnog putnog pravca za sve Bihorce ali i građane susjednih opština.

Realizacijom ovog projekta, višedecenijski san mnogih Bihoraca postaće java. Ova vrijedna investicija od oko 11.000.000 eura finansiraće se iz kapitalnog državnog budzeta za lokalnu infrastrukturu.

“Regionalni putni pravac Petnjica-Bioča predstavlja ” prozor u svijet” za našu opštinu a realizacija ovog projekta biće dodatni zamajac u njenom razvoju kao i razvoju sjevera u cjelini.

Postojeći projekat je bilo potrebno tranformisati po eurokodovima i značajno ga unaprijediti, a zato je trebalo dodatno vrijeme. Na kraju, bitno je da imamo kvalitetan projekat i da dobijemo kvalitetnog izvođača radova jer nikako ne bi bilo dobro da smo u radove krenuli sa lošim projektom što bi se značajno odrazilo na kvalitet.
Jedna od mojih želja  u svom poslaničkom mandatu između ostalog jeste bila realizacija ovog putnog pravca i konstatno sam davao skromni doprinos kroz amandmansko djelovanje i poslanička pitanja. Na žalost, prethodne valde nisu imale sluha. Zato čestitam 44. Vladi Crne Gore na realizaciji ovog projekta kao i svim građankama i građanima Petnjice”, rekao je za ranije portal Radija Petnjica Albin Ćeman poslanik i potpredsjednik Demokratske Crne Gore.

DELEGACIJA OPŠTINE PETNJICA NA SASTANKU SA ZUKORLIĆEM: ŠTO BRŽE IZGRADITI PUT PETNJICA – TUTIN

0

Delegacija opštine Petnjica iz Crne Gore na čelu sa predsjednikom opštine Samirom Agovićem posjetila je ministra u Vladi Srbije Usamu Zukorlića.

Cilj posjete bihorske delegacije je upoznavanje ministra Zukorlića o aktivnostima i potrebi  opštine Petnjica o putnom  povezivanju ove pogranične opštine sa Srbijom i opštinom Tutin, odnosno putem Bioča – Petnjica – Tutin. Takodje je istaknuta i potreba otvaranja graničnog prelaza izmedju ove dvije opštine.

Delegaciju su činili i predsjednik skupštine opštine Mehmed Adrović,predsjednik Stranke pravde i pomirenja u Crnoj Gori odbornik u opštinskom parlamentu Almir Muratović kao i direktor osnovne škole Almir Pljakić.

 

ALBIN ĆEMAN: San mnogih Bihoraca postaje java – danas se raspisuje tender za put Petnjica – Bioča

0

Na radost svih građanki i građana Petnjice danas će biti raspisan tender za regionalni putni pravac Petnjica-Bioča. Realizacijom ovog projekta, višedecenijski san mnogih Bihoraca postaće java. Ova vrijedna investicija od oko 11.000.000 eura finansiraće se iz kapitalnog državnog budzeta za lokalnu infrastrukturu.

Albin Ćeman

“Regionalni putni pravac Petnjica-Bioča predstavlja ” prozor u svijet” za našu opštinu a realizacija ovog projekta biće dodatni zamajac u njenom razvoju kao i razvoju sjevera u cjelini.

Postojeći projekat je bilo potrebno tranformisati po eurokodovima i značajno ga unaprijediti, a zato je trebalo dodatno vrijeme. Na kraju, bitno je da imamo kvalitetan projekat i da dobijemo kvalitetnog izvođača radova jer nikako ne bi bilo dobro da smo u radove krenuli sa lošim projektom što bi se značajno odrazilo na kvalitet.
Jedna od mojih želja  u svom poslaničkom mandatu između ostalog jeste bila realizacija ovog putnog pravca i konstatno sam davao skromni doprinos kroz amandmansko djelovanje i poslanička pitanja. Na žalost, prethodne valde nisu imale sluha. Zato čestitam 44. Vladi Crne Gore na realizaciji ovog projekta kao i svim građankama i građanima Petnjice”, rekao je za portal Radija Petnjica Albin Ćeman poslanik i potpredsjednik Demokratske Crne Gore.