Aktivisti CHR Hajrata u saradnji sa Muftijstvom Sandzačkim juče su obišli izbjegličko naselje u Beranama.Tom prilikom porodicama je uručena pomoć u garderobi i mesu. Kako nam je kazao kordinator Hajrata za Berane Nusret Agović, ovo naselje broji oko četrdesetak porodica porijeklom sa Kosova, kojima je ova pomoć dobro došla. Kako nam je saopšteno iz CHR Hajrata, aktivisti će i u budućem periodu obilaziti i pomagati porodicama ovog naselja.
S.R.
Podpredsjednik Vlade CG Duško Marković, boravio je danas u radnoj posjeti u Petnjici i tom prilikom je razgovarao sa predsjednikom opštine Samirom Agovićem.
Marković je konstantovao da je opština Petnjica na dobrom putu da iskoristi svoje resurse i potencijale koje ima i da će tome doprinijeti ubrzani razvoj infrastrukture koji se odvija u Petnjici.
Predsjednik opštine Samir Agović je istakao da je podrška Vlade CG značajna i da su projekti koji se realizuju pravi pokazatelj dobrog odnosa Vlade CG prema Petnjici. Postoji perspektiva 
razvoja realnog sektora i zapošljavanja na polju razvoja poljoprivrede, turizma, drvoprerade i korišćenja hidropotencijala. Predsjednik opštine je Markovića upoznao sa potencijalnim investitorima i sa zahtjevom za ustupanjem zemljišta za izgradnju fabrike. Konkretno, razgovaralo se o strateškom partneru iz EU koji planira da otvori postrojenje za drvopreradu i uposli oko 35 radnika.
Takođe je pomenuta izrada prostornog plana opštine Petnjica, za koji je ministarstvo održivog razvoja i turizma obezbijedilo sa opštinom Petnjica zajednički model finansiranja.
Predsjednik opštine je ukazao na potrebu otvaranja što više državnih organa u Petnjici kako bi se zadovoljile sve potrebe građana Petnjice.
Podpredsjednik Vlade CG je iskazao zadovoljstvo radom opštine Petnjica kao i dinamikom aktivnosti kpoje provodi, što pokazuje da opština Petnjica ima jasnu viziju svog razvoja.
„ Sa nivoa Vlade CG opština Petnjica će imati snažnu podršku i pomoć za razvoj infrastrukture ali će Vlada napraviti akcioni plan za razvoj Gusinja i Petnjice, kako bi se na što brži način ove novoformirane opštine osnažile i kako bi im se stvorile pretpostavke za održivi razvoj i egzistenciju“, istakao je Marković.
U završnici posjete, podpredsjednik Marković je obišao zgradu Opštine Petnjica u izgradnji i izrazio zadovoljstvo dinamikom izvođenja radova.
Petnjičanin S.K. sa 2,73 promila alkohola u krvi je, vozeći auto marke “golf 3”udario u parkirano auto vlasnika R.A.na parkingu iza Doma kulture u centru Petnjice i tom prilikom znatno oštetio oba auta. Pripiti vozač je imao sreće, jer je odmah iza parkiranog vozila na parapetu zida sjedjela žena koja nije povrijeđena samo zahvaljujući stablu breze u koje je udarilo vozilo.
Saobraćajna policija iz Berana je došla i obavila uviđaj na licu mjesta. Uzela izjave od vlasnika i jednog i drugog automobila. Alko-test je pokazao veliku dozu alkohola u krvi vozača S.K.
D.B.
Potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku i potpredsjednik DPS Duško Marković nalazi se u posjeti Opštinskom odboru DPS u Petnjici. Radni partijski sastanak, na kojem prisustvuju potpredsjednik partije Mevludin Nuhodžić i član GO DPS Suad Numanović, upriličen je u Petnjici. Visoke partijske funkcionere dočekali su predsjednik OO DPS Petnjica Mehmed Meša Adrović i predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović. Prema nezvaničnim informacijama, susret sa predstavnicima dijaspore biće održan u restoranu “Bor” na Boru.
Aplikacija Radija Petnjica za iPhone ovih dana nije u funkciji zbog izmjena na serverskoj strani našeg portala, koje je trebalo ažurirati sa našom iOS aplikacijom. Na žalost, na odobrenje od strane Applea za puštanje nove verzije aplikacije čekamo duže nego što je uobičajeno. Kontaktirana je njihova podrška i nadamo se da će aplikacija biti na AppStore-u u najkraćem mogućem roku.
Aplikacija za android funkcioniše bez smetnje. Takođe, ažuriran i poboljšan je rad portala.
S.R.
Književnik Faiz Softić rođen je 1958. godine u Vrbama kod Bijelog Polja. Objavio je knjige poezije „Strašan je zid bez sjene“ i „Čovjek na rasputici“, romane „Pod Kun planinom“ i „Strah od rodne kuće“ i zbirku priča „Čovjek koji kisne“. Roman „Pod Kun planinom“ je doživio tri izdanja i preveden je na francuski jezik. Softić je zastupljen u čitanci za šesti razred u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Živi u Luksemburgu i Sarajevu kao slobodni umjetnik.
Završeno je „Bihorsko kulturno ljeto“. Vi ste u okviru Festivala priče – Zavičajne
staze – Bihor 2016. Osvojili treću nagradu za priču Bijeg. Koliko Vam znači ta nagrada?
– Da, završerna je još jedna manifetacija kulture „Bihorsko kulturno ljeto“ u Petnjici. Ali, zaista, čista menifestacija kulture. Petnjica postaje centar kulturnih zbivanja u regionu i to je za puni respekt. Ono što će mnogima izgledati kao apsurd, ali brend jedne ruralne sredine kakav je „Bihor“ je upravo kultura, koja ima svoje duboko utemeljenje u tradiciji Bihora, ponajprije preko Avda Međedovića, Ćamila Sijarića, Ismeta Rebronje, Džeka Hodžića, a onda i niza mlađih pisaca, slikara, muzičara koji potiču iz ovih krajeva.
Istina, na konkursu za najbolju priču u okviru ovog festivala, odnosno festivala „Zavičajne staze“ moja priča Bijeg je osvojila treće mjesto. Zadovoljan sam, a kako ne bih i bio kada su iz žirija saopštili da je od četrdeset tri prispjele priče deset od njih bilo antologijskih i svaka od njih deset je podjednako zaslužila da bude prva. Ovaj festival je poprimio konture vrlo ozbiljne manifestacije i to me jako raduje. Ništa od ovoga ne bi bilo da nije velikog entuzijaste i čovjeka od znanja – Mirsada Rastodera koji posjeduje višak energije i kojega bi poželjele sredine kakve su Beograd, ili Sarajevo. Sve velike ideje i programi uglavnom počivaaju na jednom čovjeku, to se i ovdje pokazalo da je tako.
Petnjica je u posljednjih tridesetak dana bila „okupirana“ kulturom. Kako ocjenjujete program Bihorskog kulturnog ljeta?
– Divan je osjećaj kada u jednoj malenoj čaršiji kakva je Petnjica vidite toliko poznatih lica, značajnih u kulturi na prostoru ex- YU. Po broju publike i njihovom interesovanju Petnjica ni za jotu ne zaostaje za velikim sredinama, za velikim gradovima… Razgovarao sam sa ljudima iz Niša, Podgorice, Sarajeva… i svi se oni slažu da u njihovim sredinama kulturni programi nemaju posjećenost kakvu imaju u Petnjici, dakle, publika je stekla povjerenje i ona se ne može varati.
Šta je novo u odnosu na prošlu godinu?
– Nema mnogo novoga, i ne treba. Dovoljno je sve bilo dobro prošle godine da se i nije imalo potrebe za eksperimentima. Očuvati ovaj nivo je zadaća i ovih na kojima leži festival, a i na onima koji će dolaziti i priključivati se organizacionom odboru festivala „Bihorsko kulturno ljeto“
U jednom danu su se dešavale i tri promocije knjiga i autora u Petnjici. Kako ocjenjujete ovoliko novih knjiga na ovako malom prostoru?
– Postoji trend pisanja, hiperprodukcija novih knjiga i tu ima previše prosječnosti ili ispod prosjeka, ali ima i dobrih knjiga, čak odličnih. Zuko Muratović je napisao vrlo dobru knjigu o kulturnom posleniku iz Petnjice, prosvjetnom radniku koji je zadužio ovo mjesto rah. Ibru Pačarizu i to je vrlo pošteno da se ljudimo odaje priznanje na ovaj način. Prije dvije godine izašla je vrlo zapažena knjiga priča “Međa” Seada Ramdedovića, a ove godine smo imali kulturni događaj pojavljivanjem knjige, pripovijesti “Musina jama” Ćamila Ramdedovića koji nije iznenadio čitalačku publiku i književnu kritiku, već i samoga sebe.
Da li se od pisanja može živjeti?
– Od pisanja mogu nekako živjeti angažirani i posebno kvalitetni pisci. I to se mora imati na umu. Inače, u materijalnom smislu, od pisanja mnogi imaju više štete negoli koristi, ali – postoje ljudi koji su pod velikim dejstvom sopstvene sujete i jednostavno ne mogu da odole izazovu. Postoje ljudi koji ne mogu odoljeti zovu bjeline papira, a onda su, za mnoge, razočarenje neminovna. Pisci su rijetka bića, vrlo rijetka. Prije svega potreban je dar, ali istinski dar… Kada je veliki Bog dijelio ovu nadarenost na njegovom spisku ih je bilo mnogo manje od ovog broja koji danas imamo među nama. Dakle, prvo dar, a onda i nadgradnja koja traži svakodnevno usavršavanje. Bez toga ništa. Ko na to nije spreman neka se mane ćorava posla.
Kako vi uspijevate da stignete na sva mjesta gdje se „dešava“ kultura?
– Ne bih rekao da stižem na sva mjesta, ali se iskreno trudim da me ima tamo gdje se dešava ozbiljna kultura. To sam izabrao za svoj život i to mi predstavlja iskrenu radost. Ne bih mogao živjeti bez čitanja i bez pisanja. Ne znam kako bih preživio da mi se to uskrati. Na koncu, i po tome se čovjek razlikuje od drugih životnih vrsta što u svom bivstvovanju, između ostalog, njeguje i kulturu kako bi popunio mnoge duhovne praznine u svome postojanju. Kao što znate živim u Luksemburgu i vrlo često putujem na književne fistivale širom Evrope. To ne bi bilo moguće da nije Ministarstva kulture Luksemburga i njegovog fonda „FOCUNA“ koji finansijski potpomažu moje odlaske na festivale. I ovaj dolazak na festival „Bihorsko kulturno ljeto“ je u njihovom soponzorstvu, pa im se i ovom prilikom zahvaljujem. Luksemburg je zemlja koja ima sluha za pisce koji žive na njenom prostoru.
Urednik ste revije „Bihor“ koja izlazi u Luksemburgu. Nedavno je izašao jubilarni dvadeseti broj, kada da očekujemo naredni?
– U toku su godišnji odmori, pa se i sam nalazim u tom mentalnom stanju, ali, izaći će na vrijeme, što znači tri mjeseca po izlasku dvadesetog broja. Do sada je svih dvadeset brojeva izlazilo po planu, pa nema razloga da sumnjamo u izlazak i dvadeset prvoga broja.
Sinoć je počeo turnir u malom fudbalu u Tutinu – Crvine, koji je okupio 18. ekipa medju kojima je i ekipa Radija Petnjica koja je sinoć zabilježila dvije pobjede u dvije odigrane utakmice.
Ekipa Radija Petnjica je odigrala prvi meč protiv Stupa Company iz Rožaja i slavila rezultatom 3:2. Nakon kratke pauze odigrali su i drugi meč protiv ekipe Dortmund Rožaje rezultatom 7:3.
Za ekipu Radija Petnjica igrali su Eldin Bečić, Boško Bolević, Srđan Čukić, Bojan Jokanović, Anes Mećekukić i Vaso Dubak.
Turnir ima epitet međunarodnog jer na njemu učestvuju ekipe iz okruženja. Ekipa Radija Petnjica je jedan od favorita za osvajanje po onome što su pokazali na terenu i po reakciji mnogobrojnih ljubitelja malog fudbala.
Iz ekipe Radija Petnica ističu da je organizacija na visokom nivou i da će dati sve od sebe da pehar sa ovog turnira završi u njihovim vitrinama i da će time izvršiti dobru promociju Petnjice u susjednoj državi.
D.B. D.R.
Fudbaleri FK Petnjica su počeli pripreme za predstojeću sezonu u znatno izmijenjenom sastavu. Uz nekoliko igrača, koji su bili okosnica tima i prošle sezone, trener Novo Cimbaljević može da računa na igrače iz kadetske selekcije. Uz četiri igrača koja su stigla iz Berana i jednog iz Bijelog Polja, fudbaleri FK Petnjica se nadaju da će uz malo sportske sreće koja je neophodna u sportu, ove godine konačno ostvariti cilj.
„Naše ambicije su viši rang takmičenja i idemo ka tom cilju. Tim smo znatno rekonstruisali, na neke poteze smo bili prinuđeni, ali smatram da ova ekipa, ako uspijemo da je sačuvamo, može da nas odvede tamo đe i pripadamo a to je viši rang“, kazao je za portal Radija Petnjica trener Cimbaljević.
Selvedin Seljko Muratović je klubu poklonio sportsku opremu i rekvizite za trening i time doprinio da kvalitet treninga bude na zavidnom nivou. Osim fudbalskih lopti, fudbaleri Petnjice su dobili rekvizite za trening, markere, dvije garniture opreme za treniranje. Inače, ovaj nekadašnji igrač FK Petnjica je i ranije pomagao petnjičane, a između ostalog je kupio komplet dresova za kadetsku selekciju.
„Čini mi čast i zadovoljstvo što mogu da pomognem klub za koji sam nekada i sam igrao. Petnjica se voli i svi oni koji dijele emocije i mišljenje sa mnom a u mogućnosti su, treba da pomognu ovaj klub i na taj način im olakšamo put ka višem rangu takmičenja“ izjavio je Selvedin Muratović.
DENIS BOŽOVIĆ
Rukovodstvo kluba UNION 05 Kayl-Tetange protekle sedmice boravilo je u zvaničnoj posjeti Opštini Ulcinj. Predsjednik kluba Mita Ličina i potpredsjednik Kero Škrijelj još ranije dobili su poziv od predsjednika Opštine Ulcinj Nazifa Cungua da borave u Ulcinju. Oni su sa Cunguom razgovarali o mogućnostima saradnje na polju sporta između pobratimskih gradova Kayl-Tetange i Ulcinja a dogovoreno je da fudbalski klub UNION 05 obavi zimske pripreme u Ulcinju gdje će odigrati kontrolne utakmice sa nekoliko renomiranih klubova iz okruženja.
’’Izuzetno smo zadovoljni sastankom koji smo imali sa predsjednikom Opštine Ulcinj, raduje nas to što ćemo ovdje obaviti zimske pripreme. Odmjerićemo snage sa FK Budućnost i FK Petrovac i to će biti jako dobra prilika da se izmjerimo jer smo napravili korjenite promjene u našem klubu i očekujemo u narednom periodu jako dobre rezultate. Pripreme će se održati od 18.02 do 26.02.2017. a očekujemo da ćemo tada posjetiti i Petnjicu’’, kazao je za portal Radija Petnjica predsjednik kluba UNION 05 Mita Ličina.
DINO RAČIĆ
Kada sam dobila vozačku dozvolu, mislila sam da mi je to kao neki sertifikat koji dokazuje da znam da vozim. Tada sam samo sa jednim uhom slušala svoje roditelje, jer sam smatrala, da valjda znam da vozim čim su mi dali dozvolu. Da su samostalna vožnja i vožnja u vozilu auto škole različite strane iste medalje prvi put sam shvatila kad sam sa autom krenula u grad. Isčekivala sam taj osjećaj potpune slobode, da mogu da odem gdje hoću i kad hoću. Samo upalim auto i krenem. Ipak, miris slobode je brže prošao nego što sam ja to željela. Na svakom ćošku tablice, iritirajuća svijetla i drugi vozači, koji više nisu bili pažljivi prema meni, kao što su to bili dok je na autu velikim slovima pisalo „auto škola“. Tada sam shvatila, da vozačka dozvola samo atestira da je jedan čovjek sposoban da sam, bez instruktora, dalje uči da vozi auto – ni manje ni više.
Čitajući naslove o incidentima na putu Petnjica-Berane, kao i na drugim putevima širom Crne Gore, pitam se, kako je dobijanje vozačke dozvole na našim područijima shvaćeno. Jeste, svijetski smo prvaci kada je riječ o upozoravanju ostalih vozača od policijskih kontrola, ali gdje su nam kvaliteti kada je pravilno reagovanje u saobraćaju u pitanju? Jasno mi je, da pojedinima (a sigurno ih ima „malo“ više) prilagođavanje na neki „red“ pada prilično teško, jer su dozvolu dobili preko veze. Sigurno im zbog toga pada teško da se pridržavaju tablicama i upozorenjima pored puta. Možda su i zbog toga tako ignorantni, jer vozačku ipak nisu shvatili kao dozvolu za učenje već kao dozvolu za tumačenje saobraćajnih pravila „po sopstvenoj želji i potrebi“.
Ali nismo ni mi iz dijaspore bolji. Izgleda da naši putevi isto tako pozivaju i nas „strance“ da se malo ludiramo i frajerišemo… Čim pređemo granicu, mozak se prešalta na stand-by i sva pravila, koja su se u po njemačkim, švajcarskim, holanskim ili luksemburškim autoškolama učili, su privremeno za isti mozak ne dostupne…. Ili se u Luksemburgu isto vozi na sred ceste, iako ima linija koja dijeli istu? Je li to Crna Gora postala prostor bez pravila ili ih svako kroji po svom ćejfu ?
Takvo ponašanje u saobraćaju je prventstveno nesigurno za sebe i druge, niti je kolegijalno… A što je najgore: beskarakterno je i pokazuje, da takve osobe ne paze sebe, niti druge. Ne preuzimaju odgovornost, kad je možda najpotrebnija, a to samo, da bi brže stigli do kuće, da pokažu drugarima kako im auto „leži u krivini“, da zvučnim auspuhom uznemiravaju stanovnike i da brzo voze… Sve dok se nešto ne desi, ali je onda kasno za grižu savjesti.
Dakle, iako je za pohvalu što se ceste počinju popravljatiu, čisto sumnjam da će se način vožnje poboljšati. Na protiv, bolji kvalitet puteva će prouzrokovati još bržu vožnju i nesmotretnost prema saobraćaju, a to se samo može spriječiti sa boljim kontrolama i bolnijim kaznama. Ako toga ne bude, onda su mi improvizirane prepreke na putevima u obliku rupa mnogo draže nego nagrađivanje novim asfaltom onih, koji krše pravila.
Da, investirajte u puteve, ali i u radarske kontrole, jer našem narodu uvijek mora po džepu, inače neće naučiti….
