U subotu je od 11 sati u Radmancima kod škole na Brodu održan IV skup bratstva Ličina na kojem se prema evidenciji organizatora okupilo oko 1000 posjetilaca.
Kako kažu iz organizacionog odbora ovogodišnjeg skupa koji se organizuje po četvrti put sve je proteklo u savršenom redu a organizacija je bila na zaista visokom nivou.
‘’Organizacija je počela prije nekoliko mjeseci i spremali smo se za ovoliki broj ljudi i zaista je ovo dokaz da ovo bratstvo posjeduje nevjerovatnu snagu.
Kod nas su dobrodošli svi, bratstvenici, zetovi, odive, i svakog sa osmjehom dočekamo. Nadamo se da ćemo se i dalje okupljati. Prvi skup je bio u Radmancima, a nakon toga imali smo skupove u Koritima i Kruščici i evo nas opet u Radmancima. Danas su sam na skup došli bratstvenici iz svih krajeva svijeta, i ovo je jedinstvena prilika da se bolje upoznaju u mjestu odakle su svi Ličine potekli prema svim krajevima svijeta’’, kažu iz organizacionog odbora.
Program je ovoren sevdalinkama grupe SAZ, a nakon toga skupu su se obratili ljudi koji su najzaslužniji za to da Ličine budu jedno od najorganizovanijih bratstava u Bihoru.
Kako su istakli među Ličinama ima doktora, magistara, poznatih umjetnika, uspješnih biznismena i svi se oni rado vraćaju svojoj kolijevci.
Na bratstvu je promovisano i kolo pod nazivom ‘’Ličinsko kolo’’, koje je komponovao Hazbo Ličina, guslar Fako Ličina je još jednom pokazao zavidno umijeće na guslama sa logom bratstva.
Specijalni gost skupa bio je Rajko Joličić koji je inspirisan Ličinama napisao pjesmu posvećenu susretima bratstva, a svoje radove na temu skup bratsva Ličina predstavili su i mladi pjesnici iz redova ovog bratstva.
U programu je učestvovao i KUD Bihor iz Petnjice, a za dobro raspoloženje do večernjih sati pobrinuli su se momci iz grupe SAZ.
Sinoć je u Centru za kulturu Petnjica održano ‘’Veče Tuzle u Petnjici’’. Veče je počelo promocijom istraživačkih radova dr Isata Skenderovića pod nazivom ‘’Istraživanje i zaštita vodenih eko sistema’’. Na promociji su govorili mr Halil Markišić, dr Avdul Adrović, direktor CZK Petnjica Sinan Tiganj, autor dr Isat Skenderović a moderator je bila Azemina Cikotić.
Direktor JU CZK Petnjica Sinan Tiganj izrazio je veliku zahvalnost za odličnu saradnju koju Tuzla i Petnjica imaju, ponajviše zahvaljujući uspješnim Bihorcima koji žive u Tuzli i da su zahvaljujući tome ostvarene odlične veze između Tuzle i Petnjice. Takođe upoznao je i prisutne sa pojmom ekologije.
Mr Halil Markišić, koji je inače bio i profesor i mentor Isatu Skenderoviću u srednjoškolskim danima podsjetio je prisutne na dane kada je Isat pokazivao veliko interesovanje za biologiju i njene grane. Još u srednjoškolskim danima kao profesor i učenik imali su jako dobru saradnju pa su zajedno i obilazili predjele Bihora i vršili istraživanja. Posebno su im zanimljivi bili lokaliteti Kalice i Popče koji kriju ogromno blago kada je riječ o flori.
Dr Avdul Adrović koji često sarađuje sa Isatom Skenderovićem govorio je više o njegovom istraživačkom radu i značaju koji imaju autorove knjige.
Autor Isat Skenderović se zahvalio svima koji su posjetili ovo veče i najavio naučni skup sledeće godine iz oblasti prirodnih nauka.
Nakon promocije na petnjičku scenu stupili su tuzlanski umjetnici u predstavi ‘’PUTOVI, zapis o zemlji’’
Veče je organizovala JU Centar za kulturu Petnjica, dok je Radio Petnjica program prenosio uživo.
Prvi džip reli „Beauty of Bihor“, koji je startovao u subotu 6. avagusta, okupio je brojne učesnike iz Crne Gore, ali i dijaspore. Karavan od oko 40 džipova sa oko 90 učesnika je u 10 časova krenuo iz Petnjice na dvodnevni obilazak Bihora.
Druženje, adrenalin i upoznavanje novih predjela su motivacija brojnim učesnicima kojima nije bilo teško savladati izazovne puteve. Naročito drugog dana, kada se vrijeme pogoršalo, jer, kako kažu, ovakva zabava to opravdava.
Učesnike je pozdravio v.d. direktor Turističke organizacije Petnjica, Rešad Muratović a manifestaciju je otvorio predsjednik opštine Petnjica, Samir Agović i poželio im dobrodošlicu i ugodnu vožnju.
„Ovom prilikom želim svima da poželim dobrodošlicu u našu Opštinu. Prije svega želim da se zahvalim našem istaknutom antuzijasti iz Luksemburga Edinu Medu Latiću na nesebičnoj pomoći koju je pružio zajedno sa našim nikšićaninom Hafizom Cigom Muratovićem da se ova manifestacija organizuje na najbolji način. Zadovoljstvo je živjeti u ovom kraju bogatom prirodnim raznolikostima a te ljepote na ovaj način želimo da podijelimo sa Vama, nadam se da ćete ova dva dana uživati i ponijeti lijepa iskustva iz Petnjice. Sigurni smo da jedan ovakav događaj na najbolji način promoviše našu Opštinu i ovaj dio CG. Čast mi je da pozdravim i počasnog konzula CG u Luksemburgu g-dina Remziju Camića koji je učesnik ovog relija i koji je dobar primjer kako se trebaju uspostavljati i održavati dobre veze dijaspore i matice” – zaključio je Agović.
Karavan je krenuo iz centra Petnjice pa preko Godočelja, Rosulja i spuštajući se prema Lješnici, uslijedio je uspon prema Barama i Orahovu pa preko Crniša do Lozne. Iz Lozne preko Jagoča i Crhaljskog brda do Goduše. Iz Goduše, preko Mirajbrda – Hazana – Vrševa stiže do Ciglena gdje je organizovan ručak. Ručak je spremljen na tradicionalan način sa specijalitetima i delicijama bihorskog kraja.
U popodnevnim satima, nakon ručka, karavan je nastavio sa Ciglena preko Vrsajka usponom na Lađevac. Na Vučkovom brdu je napravljena pauza a vidik koji se pruža sa ovog brda na 1600m n.v.dopire do planinskih vrhova tri države. Od ovog mjesta se lijepo vrijeme počinje smjenjivati sa talasima magle a miris kiše se osjetio u zraku.
Put se nastavio preko Crnih Vrela do Pločnika, Konjske rijeke pa do Gradine sa spustom na Musinu jamu. Kod Musine jame se magla spustila toliko gusto kao u legend koja je vezana za ovo mjesto. Preko Vlahova karavan stiže u Rožaje. Iz grada na Ibru se penje na Hajlu gdje je organizovana večera i spavanje.
Drugog dana džipijade, karavan sa Hajle se spušta u Rožaje, preko Turjaka nastavlja prema Vrbici pa preko Trpezi stiže u Petnjicu, gdje je priređen ručak uz prigodan kulturno umjetnički program i gdje se na svečan način završila manifestacija.
Prvu Bihorsku džipijadu organizovala je Turistička organizacija Petnjica a pokrovitelj je Opština Petnjica.
Šesti bratstvenički skup Adrovića održan je 5-og avgusta u restoranu „Bor“ na Boru. Održan u tradicionalnom duhu, na skupu je bilo više od 400 bratstvenika koji su proveli prijatne trenutke u druženju uz bogat zabavno muzički program. Osim druženja skup je bio i prilika da se napravi dogovor u vezi sa narednim sastankom odbora bratstvenika, čiji će zadatak između ostalog biti utvrđivanje tačnog datuma održavanja skupa u narednim godinama kao i niz drugih aktivnosti ovog bratstva.
Članovi moto kluba ’’Bihor’’ protekle nedjelje u sproveli su akciju raščišćavanja puteva od Lagatora prema Kutnjem brdu, na jednom od najfrekfentijih puteva u Bihoru kojim se najblize može doći iz pravca Trpezi prema Petnjici.
S obzirom na to da je ovaj putni pravac bio urastao u rastinje, članovi MK Bihor došli su na ideju da svojom mehanizacijom pročiste i omoguće vozačima lakše kretanje ovim putem.
Predsjednik MK Bihor Isad Muratović kazao je da po ko zna koji put ovo udruženje prije svega humanista stoji na raspolaganju građanima.
’’Bili smo tu kada su bili požari, pomažemo kako društvenoj zajednici, tako i pojedincima. I nastavljamo i dalje’’, kaže Muratović.
Sinoć je u Centru za kulturu Petnjica održano ‘’Veče nagrađenih pisaca’’ u okviru Festivala priče – Zavičajne staze – Bihor 2016. Prva nagrada na ovogodišnjem konkursu pripala je Nadi Bukilić za priču Grančica, drugo mjesto pripalo je Redžepu Nuroviću za priču Priča o Bihoru i još ponečemu, a treće Faizu Softiću za priču Bijeg.
Specijalna nagrada Festivala pripala je priči Taksi autor Fajko Kadrić.
Član žirija Mehmed Đedović u obraćanju petnjičkoj publici kazao je da se potvrdilo da je potpuno opravdano i nadasve neophodno održavanje jednog ovakvog konkursa.
Zavičajne staze – pano
‘’Dobro sam oslušnuo Bihor kroz ove tekstove, mrznuo se u mećavama, čuvao stada sa ovčarima, strahovao od vukova, putovao do udaljenih sela sa prvom učiteljicom, vraćao se u svoj rodni kraj nakon puno godina, tekao sa Limom i plašio se njegovih nabujalih voda, veselio srećama i tugovao zbog golemih nesreća koje su lomile i traje ovaj narod ali ga nisu savile i istrgle korijen bez obzira na sve muke i belaje’’, kazao je Đedović.
U okviru ‘’Večeri nagrađenih pisaca’’ učešće su uzeli i članovi KUD-a Bihor iz Petnjice sa narodnim igrama i etno grupa Saz.
Prenosimo vam saopšenje NVO Centra za kulturu Bihor u cijelosti
‘’Nakon pažljivog i odgovornog rada, isčitavanja 43 priče pod šifrom, sužavanja izbora na nekoliko najuspjelijih priča, te ponovnog razmatranja i analitičkog usaglašavanja – Žiri u sastavu: Mehmed Đedović, predsjednik, Jovan Nikolaidis, član, Zehnija Bulić, član, jednoglasno je donio odluku i proglasio prvoplasiranu, drugoplasiranu i trećeplasiranu priču s ovogodišnjeg konkursa. Žiri je bio jednoglasan i prilikom izbora priče za specijalnu nagradu.
Organizator festivala će od prispjelih priča na ovogodišnji konkurs objaviti knjigu i tako omogućiti čitaocima da uživaju.
Članovima Žirija dostavljene su 43 priče u štampanoj formi pod šifrom,koje su, prema ocjenama članova Žirija, uglavnom zadovoljile književno-estetska očekivanja. U prvom krugu članovi Žirija su ponaosob isčitavali priče i svaki od njih je u prvom krugu isčitavanja napravio uži izbor (deset priča ) i svaki od članova je svoj uži izbor priča u pisanoj formi obrazložio i bodovao. Nakon prvog kruga, te usaglašavanja članova Žirija, u drugi krug ušli su sljedeći naslovi: Bijeg – šifra ” Ne ponovilo se”, Čovjek koji nije volio sunce – šif. ” Pričin”, Evlija– šif. “Lavanda”, Haron– šif. “Kvadratura kruga”, Grančice– šif. “31. oktobar”, Taksi,- šif. “Jangija”, Podrška– šif. “Srž”, Medvjed i bik– šif. “Gorštak”.
U trećem krugu razmatranja postignuta je puna saglasnost sva tri člana:
– Sagledavajući sve propozicije naznačene Konkursom i principima za rad Žirija, da se pri ocjenjivanju, ” Uz sve knjizevno-umjetničke karakteristike ( dubina i snaga pripovijedanja, misaonost, modernost, originalnost, stil…)” uvaži i ono sto je “tipično za bihorsko podneblje i tamošnji milje kao korektivni faktor”, jednoglasno smo donijeli odluku:
– Specijalna nagrada Festivala pripada priči Taksi– šif. “Jangija”, autor Fajko Kadrić, Zvornik (BIH). – Treća nagrada Festivala pripada priči Bijeg– šif. “Ne ponovilo se”, autor Faiz Softić, Luksemburg.
– Druga nagrada Festivala pripada priči Priča o Bihoru i jos po nečemu – šif. “Svjetlost”, autor Redžep Nurović, Novi Pazar (Srbija).
– Prva nagrada Festivala pripada priči Grančice– šif. “31. oktobar”, autor Nada Bukilić, Podgorica (Crna Gora).
Prije obrazloženja nagrađenih priča, dužni smo saopštiti da su priče: Čovjek koji nije volio sunce– šif. “Pričin”‘, Haron– šif. “Kvadratura kruga”, Podrška– šif. “Srž” takođe zaslužile visoke ocjene i da će s pravom biti primjeri kako se pišu dobre priče. Pohvale upućujemo i autorima sljedećih naslova: Evlija, Tahir, Medvjed i bik, Koliba, Sahat, Ahmet, Nepobjedivi natpis, Bašta Ibrahimova boje, Zulejha, a čitaocima će svakako biti zanimljive i još neke priče koje zaslužuju objavljivanje.
OBRAZLOŽENJE
TAKSI
Priča Taksi puna je duha, ritma i neouobičavanja. Ovoj priči nedostaje samo jedno- da bude roman. Na konkurs je prispjelo dosta priča sa ” teškim ” temama – bol i žal, odricanje i muke. Ova priča je izuzetak koji potvrđuje ono čega u narodu, i pored sve patnje i teških iskustava, ima obilato: neprestane šale i dovitljivosti, punog i zdravog života.
“Taksi” je lako napisana vedra storija, ali je atmosfera ove priče negostoljubiva, beketovska. Paralelno sa strahovima taksiste razvija se i neobičan lik putnika koji je naoko strašan, a u suštini tako plemenit lik. Cijela priča sastoji se iz niza pričica koje su vrlo neobične. Ova priča nije prostorno vezana za Bihor, ali je u jeziku i očuđavanjima i te kako bliska Bihoru. Spajajući sve ove elemente,autor je sačinio neobičnu,čitljivu i zanimljivu priču s puno kontrasti.
BIJEG
Odlična je priča “Bijeg” koja svojom dramatikom zbivanja vezuje čitaoca kao magnet. Jezički i sintaksički perfektno uobličena. Kroz interesantnu sudbinu jedne porodice autor je uspio prikazati sudbinu čitavog Bihora, koja se u prenesenom značenju može otkriti i u onom domaćinskom odnosu, te bjekstvu porodice iz kuće koja im je pružila zaštitu kada im je najviše trebalo. Poetična i zanimljiva priča teče bez ikakvih oscilacija u kvalitetu teksta, temeljno ispričana. Radnja je vješto vođena, a vidi se da je riječ o autoru koji odlično poznaje i istoriju i politiku, i ljude i mjesta, jezik i karakter, a onda sve to zna i umije da smjesti u prelijepu priču. Učini se da je priča išla sigurnim putem, da je namjenski pisana, ali se u rečenici vidi iskustvo i umjeće autora da dobru priču načini. Dobro pripovijedanje gotovo trilerske jačine. Opis mentaliteta, ludo ratno vrijeme, ljudi i dileme, na rubnoj teritoriji na kojoj koegzistiraju dva naroda. ” Bijeg ” je odličan podložak za filmski scenario.
PRIČA O BIHORU I JOŠ PO NEČEMU
Šarmantna i zavodljiva noveleta, lijepo napisana i koncipirana. Iskreno priznanje autoru na majstorstvu koje čitaocu nije nametnuto već ga osvaja toplinom koja iskri ljudskošću i savršenom razvoju naracije, koja i nije naracija već retrospekcija jednog događaja i bljesak doživljaja. Priča je medaljon u čast velikom piscu Bihora koji je znao sve puteve i putnike na putu a i dobre vode. Tekst je toliko prirodan i bogat narodnom pameću a ujedno stilistički kultivisan uradak prvog reda. Izrazito moderna priča, lako ispripovjedana, duhovita sa puno finih refleksija. Priča ima lak i sugestivan iskaz sa jednom nenametljivom društvenom aktuelizacijom Bihora i Bihoraca. Vidi sa da ovaj autor umije napisati priču, rečenicu ukovati u kamen… Po svemu ” Priča o Bihoru i još po nečemu” je unikatna, topla, majstorski napisana i ukomponavana, ovovremena, moderna…
GRANČICE
Priča “Grančice” je već na samom početku čitanja prispjelih tekstova visoko podigla kriterije za prva tri mjesta, no kako su se priče nizale, uspjela je da odoli veoma snažnoj konkurenciji. Priča počinje jednim realističnim i slikovitim opisom na koji se prirodno nadomješta pripovijest o dubokoj unutarporodičnoj empatiji karakterističnoj na prostorima Bihora. Nježno, a slojevito, narator iz dubine svog bića, precizno pripovijeda o jednom dužem periodu života, koji nenadno urušavaju pomračeni umovi i njihovi ratni pohodi na nevine ljude. Stasavanje u gotovo idiličnom ambijentu i svakodnevica skromnih ljudi u snažnom su kontrastu sa tom pomračenošću. Usred tog kontrasta raste storija o iskonskoj vezi brata i sestre. Ta veza je raskošni sadržaj duše, koja je stoljećima utkivana u tradicijsku vertikalu narodnog identiteta – sestra “živi” za brata i od njegove sreće zavisi i njena sreća. Bez brata se sve pretvara u neizvjesnost i beskrajno tumaranje…
Odlično ispričano, ambijentalno i jezički određeno, rečenički perfektno, autor kroz vlastitu priču o bratu, na snažan i sugestivan način zaokuplja pažnju i svojom jakom ekspresivnošću u duši čitaoca izaziva zvonki, trajni nemir. Istovremeno, priča “Grančice” je vješto izgrađena na istorijskom kontekstu, čime otkriva emotivni sjaj i patnju mnogih porodica u decenijama za nama. Emotivna i filigranski dirljiva, ova lična, gotovo intimna priča, jeste priča o tim decenijama i priča o nama.
“Grančice” su jedinstvena posveta svim našim emocionalnim vezama i svjedočanstvo dubokog jedinstva između sestre i brata.
Za ovu priču autor je uzeo dovoljno životne i jezičke gradje čime je pokazao tako potreban osjećaj mjere za prozni tekst.
Ako bismo emociju teksta mjerili brojem redova, ova priča ima veću dušu od tijela, zato toliko i pulsira u čitaocima’’, stoji u saopšenju ove NVO.
I vele da nema tu života, u Bihoru, ne mo'š normalno doći a kamo li stalno živjeti tu, vidi kakvi su putevi, sve rupa do rupe i neki isječen asfalt koji čitavu “feriju” ne zakrpiše, no razbismo trapove na naše nove džipove.
A ja velim “haj jadan, što ne pitaš baba kako je bilo za Titova vakta, prije nego odseli tamo daleko za korom hljeba, tu po neđe asfalta i đe koja fića i svi vele ‘bolje se tada živjelo'… i jeste, bar je ljudsko srce bilo puno”…
Semin Šabotić
A života ima, itekako… sad možda manje civilizacijskog al’ je bitno da putem imaš što sresti. To što na putevima ima mnogo rupa nije ništa strašno, i te rupe nečemu služe. Da ima ko to da popuni bilo bi sjajno ali pošto nema onda je sjajno vidjeti kako divlja patka sa svojim pačićima pravi izlet i, sreće mi moje, lijepo im je… kupaju se u vodi u rupama puteva… milina. A kako im neće bit’ milina, narod iselio, dozvolio im potpuni mir a još je i vrijeme lovostaja, te lokalni lovci ne smiju potegnut’ pušku da oprobaju preciznost.
Pa zar nije to lijepo kad se stvore uslovi za normalan i opušten život, nek’ bar fauna cvati ako za ljude života nema.
No, bojim se doći će pačićima kriza, Micev najavljuje sušu pa mogu rupe zasušit’ da se nemaju đe okupat’. Al’ vjerujem da će u ovim predstojećim “blagdanima”, ovo do 16-og oktobra, stari lovci za vlast stvoriti uslove za normalan život i da će uspjeti da za rupe na lokalnim putevima obezbijede i doćeraju čistu vodu-hlorisanu, kako fauna na ovom prostoru ne bi osjetila težinu života kao što je to osjetio narod.
Tri godine su iza nas, koje su itekako bile interesantne. S druge strane pomalo i dosadne, jer se baš i nije nešto puno promijenilo.
A moglo je.
Povodom obilježavanja ovog značajnog dana, mnogobrojni gosti iz lokalne i državne politike su našli put do Petnjice. Ne znamo kako ali je Petnjica toga dana bila puna. Samir Agović i Adnan Muhović, važni akteri na političkom parketu Opštine Petnjica su, u okviru svečane sjednice, održili govore i dali nam mogućnost da se prisjetimo, osvrnemo ali i da analiziramo šta je ko htio da kaže između redova.
Bilo je tu dosta „prazne priče“ poput izjava, “da Petnjica ima potencijala”, “da treba da se razvije”, ali valjda to tako treba jer je i to posao političara – da koriste povremeno i riječi koje u suštini nemaju nikakvog značaja, ali daju nadu građanima. Možda im i ne treba zamjeriti, jer to rade čak i oni u Briselu i Vašingtonu ili ovdje kod mene u Njemačkoj pa što ne bi radili crnogorski ili bošnjački…odnosno bosanski!? Ne znam kako se to kaže pa ću ostati pri prvom izboru.
Osim par takvih omaža a sve u korist narednih izbora, Agovićeve riječi su bile umjerene i pitke. Zahvalio se i to eksplicitno, predsjedniku Opštine Berane iako nijesu u istom političkom timu. Taj potez je za poštovanje jer je Agović pokazao, prije svega političku zrelost. Smatram da su nam „Beranci“ najbliži prijatelji i da bi trebali da njegujemo dobar odnos, iako više nijesmo „pod jednim krovom“. Oni su nam važniji od ovih, puno spominjanih, ali malo daljih.
Rizikujući da me optužite za pristrasnost, iako je to nemoguće jer me partije a posebno petnjičke ne interesuju, moram da kažem da sa govorom predsjednika SO Petnjica, gospodina Muhovića nijesam uopšte iznenađena. Nekako je sav nabijen negativnom energijom i ne poziva na slogu, zajedništvo i jedinstvo, iako se to na prvi pogled možda čini.
Pasus, koji mi je itekako ostao u pamćenju je izjava Adnana Muhovića, „da jedni drugima moramo biti oslonac u svakom trenutku, [da moramo] izgrađivati međusobno povjerenje i sklad, čuvati stvorena prijateljstva […].“ Baš zbog toga Vama, gospodine Muhoviću, postavljam direktno pitanje: Jeste li se rukovali sa predstavnikom Srpske pravoslavne crkve? „Priča se“, da nijeste, pa Vam postavljam i slijedeća pitanja: Šta Vaša gornja izjava podrazumjeva? Da Bošnjak bude samo oslonac Bošnjaku? Da sačuvamo samo vjerski „korektna“ prijateljstva? I zašto predstavnik Srpske pravoslavne crkve postade veći džentelmen u „tuđoj kući“ nego jedan od domaćina iste te kuće? Hmm… Nekako mi to ponašanje nije u skladu sa time što ste rekli… Ali ko zna, možda i niste tako mislili 😉
Srećom, Predsjednik opštine, Samir Agović je „korigovao“ Vašu diplomatsku grešku, te je, kako to domaćinu i priliči, pozdravio predstavnika pravoslavne crkve. Jedan, za mene inače normalnom gest, a to je rukovanje sa ljudima bilo koje vjere, nacionalnosti, boje kože ili pola.
Jedno je na kraju, čitajući oba govora jasno: Moramo se zapitati, da li hoćemo otvorenu, šarenu, multikulturnu Petnjicu, u kojoj se SVI ljudi osjećaju dobrodošlim, ili hoćemo Petnjicu koja je uska, siva i na kraju krajeva beznačajna.
Dajem glas za ovu prvu Petnjicu kao i većina Bihoraca gdje god da su.
P.S.: Na kraju hoću još jednom da pojasnim: nisam član bilo koje stranke, niti sam pro-BS, niti pro-DPS ili šta ja znam. Za mene postoji samo partija „zdravog razuma“, a za to nema mjesta ni u jednoj partiji.
Bolest stoke, poznata po terminu „kvrgava koža” koja ovih dana hara sjeverom Crne Gore, za sada je zaobišla petnjičku opštinu. Veterinari “Veterinarske stanice” iz Berana u proteklih sedam dana su od jutra do kasnih večernjih sati na terenu u Bihoru, obilaze domaćinstva i vakcinišu goveda. Od 2.200 pregledanih i vakcinisanih govedi, postoji sumnja da su tri krave bolesne od ove bolesti i to Konjskoj rijecvi, iako tu nijesu vidljivi simptomi bolesti. Uzorci sa ova tri grla su uzeta i poslata na institut radi ispitivanja.
Ono što je iznenadilo veterinare i službenike veterinarske ustanove iz Berana jeste to, kako je za portal Radija Petnjica izjavio dr Sefadin Jodžo Šabotić, što se niko iz lokalne samouprave Opštine Petnjica nije obratio njima, radi lakše organizacije i koordinisanja dok traje vakcinacija.
„Iskren da budem, čudi me i iznenađen sam odnosom predstavnika lokalne samouprave u Petnjici. Njihova nemarnost se pokazala i 31.07.2016. godine kada se u Beranama sastao krizni štab na kojem su prisustvovali predstavnici svih opština sjevera Crne Gore osim predstavnika Opštine Petnjica, a bili su pozvani. Na tom sastanku, razmatrujući trenutnu situaciju donijeli smo odluku da proglasimo vanredno stanje, a činjenica da smo to uradili, dovoljno govori o ozbiljnosti situacije i koliko je ugrožen stočni fond naših krajeva”, kazao je Šabotić, dodajući da ni poslije sedam dana rada na terenu niko iz lokalne samouprave nije ni nazvao telefonom.
„Poređenja radi, Opština Berane je za naše potrebe dala dva službena auta sa vozačima i time olakšala da kolege obilaze domaćinstva na području te opštine. Zahvaljujući tome gestu nama je omogućeno da dio službenih vozila, shodno situaciji preusmjerimo i put Bihora. Za razliku od njih lokalna samouprava u Petnjici, ne samo da nije dala, već nije pokazala nikakav oblik interesovanja. Doktori veterinarske stanice iz Berana su se samoinicijativno organizovali, tako da tri veterinara sa tri tehničara, koje smo naknadno angažovali, u proteklih sedam dana svakodnevno obilazimo Bihor. Uspjeli smo da obiđemo i pregledamo oko 80% domaćinstava, koja posjeduju krupnu stoku-goveda”, izjavio je za portal radija Sefadin Šabotić.
Veterinari ove zdravstvene ustanove sjutra obilaze preostali dio Trpezi, Vrbica i Kalica, a narednog dana još im je ostalo da obiđu Orahovo i Bare i sa time su završili vakcinaciju goveda u Bihoru. Rokm za vakcinaciju je do 12.8. 2016. godine.
Prva Bihorska džipijada je startovala. Karavan od oko 40 džipova sa ljubiteljima prirode je danas u 10 časova krenuo iz Petnjice na dvodnevni obilazak Bihora.
Prvu Bihorsku džipijadu organizuje Turistička organizacija Petnjica a pokrovitelj je Opština Petnjica.
Karavan kreće preko Godočelja, Rosulja i spuštaju se prema Lješnici, slijedi uspon prema Barama i Orahovu, preko Crniša do Lozne. Iz Lozne preko Jagoča i Crhaljskog brda do Goduše. Iz Goduše, preko Mirajbrda – Azana – Vrševa stiže do Ciglena gdje je organizovan ručak.
U popodnevnim satima, nakon ručka, karavan nastavlja sa Ciglena preko Vrsajka usponom na Lađevac, pa preko Crnih Vrela do Pločnika, Konjske rijeke do Gradine sa spustom na Musinu jamu, preko Vlahova stiže u Rožaje. Iz grada na Ibru se penje na Hajlu gdje je organizovana večera i spavanje.
Drugog dana džipijade, karavan sa Hajle se spušta na vrelo Ibra, preko Lokvi do Turjaka nastavlja prema Vrbici, Trpezi i stiže u Petnjicu, gdje je planiran ručak uz prigodan kulturno umjetnički program.
