ŠKOLA KREATIVNOG PISANJA I BRISANJA SJUTRA NA PROGRAMU ZAVIČAJNIH STAZA
Subota 16.07.2016 .
IX Festival priče -Zavičajne staze Bihor 2016
*ŠKOLA KREATIVNOG PISANJA I BRISANJA, “SENT”- Enes Halilović
(Edukativna radionica za mlade ).
Svečano otvaranje škole, 16.jula u 10,30h, na arehološkom nalazištu Torine , u Radmancima.
Uvodne besjede: Predrag Lutovavc, arheolog i Enes Halilović književnik.
Organizator: NVO Centar za kulturu Bihor
Škola kreativnog pisanja i kreativnog brisanja – SENT, Enes Halilović
Kreativna radionica edukuje talentovane da, svodeći specifičnosti i jezik pisanja otkrivaju prodor u stvaralačku sužtinu. Bilo da je riječ o lokalnim ili globalnim problemima, objektivnim ili subjektivnim, individualnim ili kolektivnim, društveno-građanskim, političkim, kulturnim problemima ili pak samoj biti u procesu umjetničkog stvaranja, pojasnio je je predavac Enes Halilovic.
Umjetnička sloboda nije nešto unaprijed dato; kako bismo je našli i učinili svojom pomoću kreativnosti i svog talenta, potrebne su različite metode, koncepti, tehnike i strategije.
Tokom radionice, osvajanjem teorijskih i praktičnih znanja, svako od učesnika biće iniciran da pronađe sebi najbliži, sopstvenom načinu života, ličnosti, odgovarajući put, za stvoranje književnih djela i projekata.
Kreativna radionica ima posebno zančenje u okviru Festivala priče- Zavičajne staze-Bihor 2016. jer ce ohrabri mlade da efikasnije ostvaruju svoje ideje.
Skola ce kroz sesije predavanja i elektonske korekcije, tarajti do kraja Festivala.
ENES HALILOVIĆ
Pjesnik, pripovjedač, romansijer i dramski pisac Enes Halilović,poznat i kao „balkanski Rumi“,rođen je i živi u Novom Pazaru. Iza sebe ima bogat književni opus krunisan brojnim priznanjima, među kojima je i prestižna nagrada kritičara „Meša Selimović“. Toj kolekciji nedavno je priključio i novouspostavljenu nagradu za ukupno stvaralaštvo koja nosi ime Ahmeda Valia, drevnog balkanskog pjesnika rođenog u Novom Pazaru.
Enes Halilović do sada je objavio zbirke poezije „Srednje slovo“, „Bludni parip“, „Listovi na vodi“, „Pesme iz bolesti i zdravlja“, te najnoviju zbirku „Zidovi“ za koju je dobio prestižnu nagradu kritičara „Meša Selimović”. Osim poezije objavio je zbirke priča „Potomci odbijenih prosaca“ i „Kapilarne pojave“, zatimdrame „In vivo“ i „Kemet“ i roman „Ep o vodi“. Osnivač je novinske agencije Sanapress, književnog časopis „Sent“ i veb časopis za književni intervju „Eckermann“. Priče, poezija i drame Enesa Halilovića objavljene su u zasebnim knjigama na engleskom, poljskom, francuskom, makedonskom i turskom jeziku. Njegovu dramu „Kemet“, o novorođenčadima koja govore, premijerno su izveli glumci berlinskog teatra „Šaubine“ u martu 2011. godine. Halilović je zastupljen u brojnim pjesničkim i proznim antologijama u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je „Zlatne značke“ za doprinos kulturi kao i književnih nagrada „Branko Miljković“, „Đura Jakšić“ i „Meša Selimović“. Za urednički rad u „Sentu“ dobio je nagradu „Sergije Lajković“.
BOJE ZAVIČAJA – IZLOŽBA DJEČIJIH RADOVA PETNJIČKOG KRAJA
Na svečanom otvaranju IX Festivala priče-Zavičajnih staza -Bihor 2016, u Petnjici, 12.jula otvorena je izložba učenika iz osnovnih škola sa tog područja koji su pod mentorstvom profesorice Fatme Tiganj slikali na temu,,Boje zavičaja”.
Po izboru žirija u sastavu Aldemar Ibrahimović – predsjednik, Fatma Tiganj i Meša Suljević izloženo je devetnaest odabranih radova, a za najuspješnije su proglašeni;
Ajla Novalić, II razred OŠ ,,Trpezi“, Elmin Durakoviću ,IV razred OŠ ,,Trpezi“,Mirela Adrović ,VI razred, OŠ ,,25. Maj“ Vrbica, Seniha Skenderović, VII razred OŠ ,,Trpezi“,Dina Kršić, VI razred, OŠ ,,Mahmut Adrović“ Petnjica, Šaban Adrović, VII razred, OŠ ,,25. Maj“ Vrbica,Emir Ćeman, VII razred, OŠ ,,25. Maj“ Vrbica.
Učenicima su uručene diplome i knjige iz produkcije Centra za kulturu Bihor, a profesorici Tiganj zahvalnica, knjige i monografija arhitekte Ranka Radovića, poklon Matice Crnogorske.
Ukazujući da ova izložba na najljepši način budi stvaralačku radost iz koje treba da gajimo buduće umjetnike i uspješne pojedince, akademski slikar i profesor na fakultetu likovnih umjetnosti u Novom Pazaru, mr Aldemar Ibrahimović je na otvaranju istakao da je Bihor poznat po velikanima pisane riječi, koji su na daleko proslavili i proslavljaju ovaj kraj i Crnu Goru na najbolji mogući način.
Aldemarov govor na otvaranju izložbe objavljujemo u cjelini.
Skoro isto tako i u likovnoj umjetnosti ovaj prostor je iznjedrio mnoge poznate stvaraoce. Malo ljudi zna da je najstariji sandžački slikar akademski obrazovan upravo bihorac iz Godijeva. Sabahudin Hodžić, koji je između dva rata završio likovnu akademiju u Beogradu đe je kasnije i sam radio kao profesor. Zastupljen je u skoro svim značajnijim postavkama i monografijama srbijanskog slikarstva XX vijeka.
Sa ovih prostora su bili i rahmetli Rasim Hadrović Polimski, Refik Hadrović i Ibrahim Pačariz, koji su ostavili dubok trag u crnogorskoj likovnoj umjetnosti u drugoj polovini XX vijeka. U naše vrijeme izuzetno mjesto zauzimaju u savremenoj bosansko- hercegovačkoj i crnogorskoj likovnoj umjetnosti Džeko Hodžić, Meho Muratović, Sabaheta , Suad i Irvin Masličić kao i Adin Rastoder čiji je rad zastupljen u stalnoj postavci Narodnog Muzeja na Cetinju. Njima će se pridružiti Alisa Rujović studentkinja III godine na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, i mnogu talenti sa ovog prostora.
Znajući sve ovo, ubijeđen sam da u mladom naraštaju ima veliki broj talentovanih učenika koji na ovoj osnovi ili bolje reći likovnoj tradiciji trebaju graditi svoj put i u narednom periodu, dosljedno nastaviti stazama pomenutih stvaraoca. O teme svjedoči i ova izložba ” Boje zavičaja” koju čine dvadesetak odabranih radova na kojima se jasno prepoznaje darovitost mladih likovnjaka iz Bihora. Ona potvrđuje da su pedagozi, zahvaljujući prije svega nesebičnoj želji i ljubavi prema svom poslu, na putu da stvore još mnoga imena koja će zasijati na likovnoj sceni Crne Gore i šire. Cijeneći da su svi zaslužili pohvale, Žiri je ipak, odlučio da se sedam ravnopravnih nagrada dodijeli za sledeće raove na temu “Boje zavičaja”.
Nadam se da će rad u petnjičkim školama biti adekvatno praćen i pomognut od strane lokalne zajednice i svih koji su u mogućnosti da to učine da bi u narednom periodu rezultati bili još veći i bolji.
BIHORSKA ENIGMA ili PROZNO-POETSKI VILAJET POSTOJANJA IZMEĐU JAVE I SNA
Ima prostora u kojima se život odvija tako stvarnosno i na samo sebi autentičan način da se čini da je Gospod u jednom trenutku stvaranja sveta bio naprosto ili pospan ili previše opterećen snoviđenjima. Čime sve Gospod može da bude inspirisan to je samo njemu dato. I, naravno, filozofima, pesnicima, astrolozima, vidovnjacima, botaničarima, alhemičarima i svima koji se (ne)svesno bave životom ako im se dogodilo, iznudilo, poetski rečeno, dosanjalo postojanje.
Takav jedan večito mladi predeo naslovio se u svojoj magičnoj i astralnoj zbilji čovekoljubivim imenom i toponomom “Bihor”.
Kada je konačno prebrinuo svoje ime, buduću anatomiju svog postojanja već je imao dolaskom prvih Bihoraca na svet, a tu “neprekidnu svežinu sveta” trajno su nadahnuli njegovi sanjari i misaono-poetski zvezdočatci Ćamil Sijarić i Ismet Rebronja.
Zasigurno su ih osmelile kaže, anegdote, enigme, pastorale i sva preostala čudovenja i iznenađenja koja su se zbila i dalje događaju u ovom vilajetu, bliže rečeno, začaranom krugu u kome “kuću kućom čine lastavice” i “magneti i algebre” sa ovozemaljskim i kosmičkim napjevima preostalog i svakog drugog smisla života. Dakle, prozno – poetski vilajet između jave i sna. Markesova poetika života. Dopunjenje Makonda. Novih sto godina enigmatično razdražujuće – uzbudljivog života. Latinsko – američki rukopis u nedokučivo i inspirativno večno mlađanom predelu Bihora. Rečju, nova Šeherzadina pripovedanja.
Najličnije uzbuđen rukopisom koji se valjano čita i doživljava u vedrim i melanholičnim trenucima akšama i dodatno pritajenog sevdaha, ne usuđujem se da bilo kog od spisatelja izdvojim, jer bih okrnjio i oneveselio enigmatičnost zajedničko – ponaosobnog dela.
Šta je “Bihorska enigma”? Tek započeta antologija bihorskih spisatelja koji su simboliku i jezik svoga naroda dopunili novim kažama na već postojeću kulturu i ustreptalu tradiciju mlađanog predela sa kojim žive.
Ako je u jednom trenutku stvaranja sveta Gospod bio nesmotreno pospan, onda se pri pojavi mlađanog predela Bihora “probudio” i na zajedničko zadovoljstvo s’ Bihorcima osmislio izvor ne bi li se svojom čudesnom enigmatičnošću pojavila i ozvučila reč kojoj sa svetlošću više nema zalaska i prestanka.
MIOMIR MIŠOVIĆ DANIČIN Berane 11.jula 2016.
BIHORSKA ENIGMA – EMOTIVNA SLIKOVNICA LJUDSKIH SUDBINA
Na svečanom otvaranju IX Festivala priče Zavičajne staze Bihor 2016, 12 jula u Petnjici održana je promocija zbirke priča Bihorska enigma u kojoj su zastupljeni odabrani radovi sa prošlogodišnjeg Festivala.
O knjizi su govorili Miomir Mijo Mišović, Senada Dješević i mr Esko Muratović.
„Bihorska enigma“, sadrži 30 odabranih priča autora iz Crne Gore i regiona i otkriva horizonte sjećanja i svijesti u kojima se ogleda istinski treptaj čovjekovog bića u traženju ličnog puta i životnog izbora, kazao je u recenzent, profesor filozofije u niksickoj gimnaziji mr Esko Muratović.
Profesorica književnosti iz Plava Senada Đešević je na početku istakla da će svjesno zaobići nagrađene priče, jer je o njima pisano i govoreno pa želi skrenuti pažnju i na one druge u ovoj knjizi, koje takođe zaslužuju pažnju.
(Iz izlaganja)
-Zbirka „Bihorska enigma“, sadrži priče, koje simbolično predstavljaju život, svakodnevno preživljavanje naroda na i van svog ognjišta, zbilje, stvarno i nestvarno,vidljivo i nevidljivo, tugu, bol, besmisao, brutalnost i smrt, kao posljedicu rata, u priči-“Farbanje života“, strepnje i drhtaje,nadanja i očaj nesrećne majke zbog odlaska njenog djeteta u vječnost, u priči- „Put“, jasno naziranje istinske ljubavi, naklonosti i poštovanja prema zavičaju i svom narodu, kako kroz stvarni doživljaj, tako i kroz imaginaciju, oživljena sjećanja, odavanje počasti rahmetli Ćamilu Sijariću putem priče-pjesme – „Vodeni zavičaj, čojstvo i junaštvo u pričama- „Murat i Milorad i „Uglješa“, velikoj ostvarenoj i neostvarenoj ljubavi u pričama- Na ime „Slobodanka P“i “LJubav različitosti“, patnje bolove i način na koji se otkrivaju stvarnost i sjećanja ljudi sa prostora Bihora, u kojima se ogleda istinski dah čovjekovog bića u traženju i pronalaženju ličnog puta i životnog izbora u priči- „Dukat“.
S perspektive fiktivnog sveznajućeg naratora često nailazimo na distancu između pripovijedača i onoga o čemu se pripovijeda.Takozvanim bezličnim ili dramskim pripovijedanjem postignuta je mirnoća u kazivanju.
Stil autora određen je u zavisnosti od izbora teme, jezičkih sredstava, dominantnim osjećanjima i raspoloženjima, načinom doživljavanja svijeta, stavom prema životu-pesimistički ili optimistički, oblikovanjem likova i slika i sl. Riječi autora su u stanju da dočaraju i povežu kroz dijaloge moderno i tradicionalno, fikciju i fakte, metaforički pronađu pravu riječ, pa često umjesto brutalnosti i banalnosti subjektivizujući svoju inspiraciju postižu nešto blaži, iskreniji i ubjedljiviji kontakt sa čitaocem, putem istančane analize čovjekovih razmišljanja i međusobnih odnosa.
U strukturiranju enterijera i pejzaža duboko su funkcionalni i time jednostavni, te je funkcija jezičko-stilskog izraza u pričama usklađena sa akcentom na naraciju.
U prvonagrađenoj priči „Odabranik“ autorka govori o Ajninoj nesrećnoj sudbini, o njenom životu koji umire Serdarevom prodajom, i nasilnom udajom za infantilnog Galjana, o raskidu sa njenom porodicom i kućom u koju nikada više neće kročiti. Poput Borine Sofke budiće je miris slika novog doma, muža, podsjećajući je na prodaju, prevaru, buđ, trulež.
Kroz dominantne motive ljepote, novca, prihvatanja novog i novonametnutog načina života, straha i borbe za opstanak, upornosti, istrajnosti, propasti i smrti ona prkosi sebi i drugima. Sukob snova izaziva u njoj unutrašnje borbe, želi da jaukne i krikne krijući lični i emotivni poraz.
Kao i mnoge prije nje, ona je poražena one noći u đerdeku, saznanjem za koga je u stvari došla, svjesno pristajući da bude žrtva radi ličnog ponosa povlačeći se i udaljavajući se od svijeta dostojanstveno i stoički.
Istina koju nam autorka donosi namijenjena je podizanju svijesti, prvenstveno mladim djevojkama, koje između sna i jave ,sadašnjosti i budućnosti, mogućnosti brzog načina zarađivanja novca, budu često namamljene, prevarene, tučene i na kraju prodate od strane makroa.
Interesuje je moral i psihologija likova, ono emotivno, burno,oporo, mutno, grubo-animalno, što izaziva bol i patnju, dobijajući tamnu stranu ličnosti.
Bogatim leksičkim fondom, je uspjela da sačuva od zaborava mentalitet, običaje, specifičan govor koji taj narod ne želi i neće nikada zaboraviti niti ga se postidjeti ma gdje bio, idejne vrijednosti koje su predstavljale jedan narod, jedno vrijeme, bihorski kraj, a i mnogo šire.
U priči „Odluka“- uvodnom narodnom izrekom-„Prvoj zulumćar, drugoj hizmećar“, autorka nas takođe upućuje na zlostavljanje i patnju žene, na njenu potčinjenost, na borbu u dostizanju ljudskih ideala. Međutim, u drugoj polovini priče ona je antipod dotadašnje žene, buni se, afirmišući opšteljudske ideale, otvara nadu, prezire apsurd života,traži spas u drugoj zemlji, odbacujući iluziju o vječnoj dominaciji „jakog“ nad nedužnom, na ovim prostorima, i dokazuje da je sila i nadmoć bahatih prolazna, a sa njima i njihovi hirovi i uboga narav. Oslobođena stereotipa i nepisanih zakona, ona će izaći iz hermetički zatvorenog kruga, u kojem nije mogla slobodno da funkcioniše, te uzdižući se na pijedestal pobjednika, postaje ravnopravan član društva, dokazujući da je usud – odlazak mnogih ,pa i nje, iz bihorskog kraja.
Ispovijednim tonom priča pokreće unutrašnje damare kod čitaoca. U dijalozima uviđamo spoj tradicionalnog i savremenog načina života.
Jednostavnost dugih rečenica, dinamika i ispovijedni ton odlikuju priču, koja izvire iz savremenog bihorskog i tradicionalnog, bogatog i nikad zaboravljenog jezika nastalog i njegovanog u bihorskoj kulturnoj sehari.
U priči „Ionako je upućeno mrtvacu“-autor nam govori o golgoti u kojoj se našao njegov narod. Otmicu nevinih ljudi iz voza 671, na pruzi Beograd – Bar, autor doživljava ne samo gubitak nade roditelja nesrećnog mladića, već i kao vlastiti gubitak nade. On, kao u kaleidoskop umeće slike užasa i zle sudbine njegovog naroda, koji se već duže vremena kažnjava samo zato što je vjerski, kulturno i civilizacijski drugačije opredijeljen. U ratnom vihoru u konkretnim poetskim slikama, sa jasno izraženim bojama, zvucima i mirisima ratnog ludila, nailazimo na uništene ljudske živote, ogoljene duše, žal za izgubljenim sinom, ali i vjeru i nadu da će se makar putem pisama javiti, i samom pojavom ljepše, potpunije i civilizovanije živjeti. Međutim, uzaludna je njihova svaka nada, realnost je surova, a neodgovaranje njihovog sina na poslata pisma,opomena, da je roditeljska nada trajno izgubljena, te da su i božiji i moralni i ljudski zakoni pogaženi i omraženi, gubeći svaki smisao čovječnosti, elementarnih ljudskih vrijednosti i života, uopšte. Ratno ludilo je u genocodnoj spirali zla uspjelo da pobijedi, i time zadnju nadu nesrećnim roditeljima ugasi.
Bogatim vokabularom,oštrinom pera, jakim emocijama,dominantnim motivima, snažnom intonacijom, figurativnošću i slikovitošću priča dobija na estetsko-umjetničkoj težini, prvenstveno zbog korišćenja realnih argumenata kao inspiraciju za pisanje ove priče.
U vajanju likova, u oblikovanju situacija, u vođenju i komponovanju priča , u jezgrovitosti i jednostavnosti kazivanja, autori su ostvarili umjetničke domete koji obezbjeđuju visoko mjesto u kratkoj prozi savremene crnogorske književnosti.
Senada Đešević, profesorica književnosti u Plavu Prtnjica12. jula 2016.
KRPLJENJE UDARNIH RUPA NA PUTU OD STENICA DO LAGATORA
Juče su radnici građevinske firme „Asfalt – Beton gradnja“ iz Podgorice započeli saniranje i krpljenje udarnih rupa na putnom pravcu Stenice – Lagatori. Kako su nam saopštili iz lokalne samouprave, taj putni pravac je trenutno prioritet jer je na tom potezu najveća frekvencija saobraćaja, a kada se završi ta dionica, onda će se odrediti sledeći prioriti.
Opština je na za ovu godinu predvidjela 35 hiljada eura za sanaciju i krpljenje puteva na području opštine Petnjica. Na tenderu, koji je bio raspisan, jedina firma koja se prijavila i dobila posao jeste podgorička firma.
DENIS BOŽOVIĆ
ODRŽAN SABOR U GUSARAMA
Juče je u Gusarama kod Petnjice održan tradiocionalni sabor 13. jul. Ova manifestacija održava se decenijama, a mijenjala je i nekoliko lokacija. Prvenstveno se održavala 80-tih u mjestu Krake u Vrbici, da bi nakon toga jedno ljeto bio održan na Lazansko brdo, da bi svoje mjesto nakon toga našao u Gusarama. Sabor u Petnjici svake godine posjećuje manji broj ljudi, da bi se proteklih godina sveo na svega nekoliko stotina, za razliku od prije 15 godina kada je sabor bio važno mjesto za okupljanje ljudi, susrete prijatelja, sklapanje brakova i kada je okupljao hiljade ljudi.
Oni koji pamte ovaj sabor nekad se sa sjetom prisjećaju njega jer je to bio jedan od značajnijih datuma u jednoj porodici, kada bi se porodice posebno pripremale za njega , imale posebnu odjeću za ovu priliku, a bila je to nekada i jedinstvena prilika da se novopridošla mlada predstavi narodu.
Danas sabor totalno drugačije izgleda, šatori,ogromna buka, miris roštilja i poneki prodavac suvenira je slika sabora koji je nekada brojao desetine šatora i poznata estradna imena.
DINO RAČIĆ
MUHOVIĆ: AKO SE MEŠA ADROVIĆ NE OPAMETI PROĆI ĆE KAO NJEGOVE KOLEGE U ROŽAJAMA I PLAVU
Predsjednik OO Bošnjačke stranke i Skupštine Adnan Muhović, reagovao je na navode predsjednika OO DPS Mehmeda Meše Adrovića. Reagovanje prenosimo u cjelini.
Reagovanje predsjednika petnjičkog dps-a, inače bivšeg srpskog policajca iz Kragujevca, predstavlja najveći oblik poltronstva i polupismenosti. Naime, on treba da zna da je upravo njegova partija ta koja je hapsila Bihorce, progonila i iživljavala se nad njima 90-tih godina za vríjeme agresije na Bosnu. Njeni su čelni ljudi išli u pohóde na Trebinje i “osmatrali” Sarajevo, učestvovali u deportaciji Bošnjaka iz Herceg Novog Kardžiću na nož, etničkom čišćenju Bukovice i drugim “afirmativnim” procesima za Bošnjake. Što se tiče sjednice Skupštine, bila je to istorijska sjednica, na kójoj se pokazaló na instituciónalan način zajedníštvó sa Srebrenicom i njenim, ódnosno našim žrtvama genocida. Bojkotovao je očekivano DPS, i to pó naredbi Mehmeda Adrovića, navodno zbog organizovanog prevoza za Srebrenicu. A zašto ne kaže da su se Bihorci oglušíli o njegov poziv i da je svega 13 ljudi otišlo, od toga troje iz Podgorice. Dakle, iz Bihora 10-oro! Eto koliko ga uvazavaju ljudi koji
neće pod zastavom DPS-a u Srebrenicu. Da stvar bude još gora skoro svi odbornici DPS-a su ostali u Petnjici i za vrijeme komemorativne sjednice bili po lokalnim kafanama. Takođe, predsjednik opštine je bio u Petnjici, ali nije došao na sjednicu. Zbog partijskog stava čuvenog nadaleko “talenta” Meše Adrovića! Što se tiče gubitka članstva Bošnjačke stranke, neka vidi svoju partiju iz koje nam dolaze ne samo članovi, nego i lokalni partijski funkcioneri, kao sto je bivši potpredsjednik Savjeta mladih, članovi opštinskog odbora DPS-a, ali i neki drugi ljudi, revoltirani ponašanjem “lokalnog moćnika” Mehmeda Adrovića, koji se drznuo í da prijeti!
Bosnjačka stranka i ja se nismo plašili i krupnijih riba, pa ní Meše Adrovića.
Hvata njega panika, jer gubi pozicije sa državnog nivoa, kao što je centralna osnovna škola u Petnjici, za koju se zakleo da će “ako on bude živ ostati DPS-u”. Pa što nije, gdje mu je ta snaga? Taj uticaj u partijskoj centralí, gdje? I ne vide ga iz centrale, jer se drznuo da napada i centralu BS-a nazivajući je rožajskom partijom! Treba da zna da BS odlučuje vlast na državnom nivou, ali i na opštinskom u Petnjici, osim ako ne misli da političkom korupcijom dođe do nove većine. Snila baba što joj milo bilo!
Zaposlili smo mi naše ljude i u PG, i to na važnim mjestima, a neka kaže on kolíko su oni. Osim ako ne računa one u “njegovoj” firmi koji ne primaju plate po pola godine i ne plaćaju im se doprinosi. Što se tiče gubitka fotelje, mene to ne zanima. Interesi bošnjačkog naróda su mi uvijek bili važniji. To svi znaju. Znaju i kome je stalo do fotelje pa je stalno pominje. Ali još dugo će morati da piše zahtjeve za prisustvovanje sjednici Skupštine. I biće mu odbijení.
Bošnjačka stranka je uradila mnogo za bošnjački narod od vremena svog osnivanja 2006. godine. Uvela bosanski jezik u Ustav CG, izborila se za proporcíonalno učešće u institucijama sistema države i mnogo šta. Danas je Bošnjaka sve više i više u državnim institucijama. Nego, ako se Mehmed ne opameti proći će kao njegove kolege partijske u Rožajama i Plavu. Obećavam mu!
Adnan Muhović, predsjednik Skupštine i Bošnjačke stranke u Petnjici
BIHORSKE LILE OZNAČILE POČETAK ZAVIČAJNIH STAZA 2016.
Sinoć je u prepunoj Divan bašči u Petnjici uz bogat kulturno umjetnički program otvoren IX Festival priče -Zavičajne staze- Bihor 2016. Simboličnim paljenjem bihorskih lila Bihor će i ove godine biti obasjan kulturnim kandiljom kroz raznolikost programa koji su organizatori iz NVO Centar za kulturu Bihor pripremili za posjetioce.
U programu koji je trajao oko 2 sata posjetioci su mogli da čuju poznate književne kritičare koji su govorili u stvaralaštvu u Bihoru i o autentičnom bihorskom proizvodu kao što su zbirke odabranih priča sa konkursa za Festival priče inspirisane Bihorom.
Program je otvoren izložbom likovnih radova učenika osnovnih škola pod mentorstvom prof. Fatme Tiganj. Simbolične poklone u vidu knjige i plakete dobilo je sedam bihorskih mladih umjetnika. Nagrade je mladim slikarima uručio akademski slikar Aldemar Ibrahimović iz Rožaja. Izložba radova je i mali omaž Ibrahimu Ibru Pačarizu koji je kroz višedecenijski rad ostavio dubok trag u likovnom i opštekulturnom opismenjavanju u petnjičkom kraju.
Dio programa bio je namijenjen i zbirci priča sa prošlogodišnjeg konkursa. Knjiga koja nosi naziv – „Bihorska enigma“, sadrži 30 odabranih priča autora iz Crne Gore i regiona i otkriva horizonte sjećanja i svijesti u kojima se ogleda istinski treptaj čovjekovog bića u traženju ličnog puta i životnog izbora, zapisao je u recenziji prof. Esko Muratović. Pored njega o knjizi su govorili pjesnik Miomir Mio Mišović i profesorica Senada Đešević, a priliku da se kao domaćin zahvali svima iskoristio je idejni tvorac Festivala priče Mirsad Rastoder, kao i direktor Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Safet Kurtagić koji je kazao da je Petnjica po mnogo čemu ispred u odnosu na i veće gradove. Sam podatak koliko je do sada kandidovano projekata kod Fonda govori o tome koliko su Bihorci aktivni na mnogim poljima.
Za zabavno muzički program zaduženi su bili KUD ‘’Vrelo Ibra’’ iz Rožaja, bihorska etno grupa ‘’Saz’’ kao i vokalni solista Edis Agić.
Ovoga ljeta za nagrade Festivala “Zavičajne staze – 2016” prijavljene su 43 priče pod šifrom, a najbolji će biti nagrađeni 7. avgusta.
DINO RAČIĆ
