PODSJETIMO POLITIČARE DA SU NA POLOŽAJU ZBOG NAS A NE ZBOG SEBE

Kad pišem tekst za sljedeću kolumnu, uvijek probam da se orjentišem prema aktuelnim temama koje se burno diskutuju na portalu Radija Petnjica. Prošle nedelje moju pažnju je privukao članak jednog Petnjičana iz dijaspore koji opisuje ideju o osnivanju nove partije u Petnjici. Cilj te partije je udruženje mladih, talentovanih i dobro školovanih ljudi kao i uspješnih biznismena, sa namjerom pomaganja razvijanja Petnjice. Sa novom partijom bi se osnovale i nove fabrike, opština bi bila čistija i svakodnevni život ,a samim tim i kvalitet istog, bi se poboljšao.
Principijelno sam za to, da se ljudima treba pružiti alternativa za već postojeće etablirane partije, jer smatram da konkurencija „oživljava“ biznis. Ipak, osnivanje partije kao alternativni prijedlog dugoročno neće voditi do rezultata koji bi zadovoljavao građane, a to bi trebao da bude osnovni cilj, zar ne?
Evo, da pogledamo „političku“ Petnjicu malo detaljnije:

Prema zvaničnom rezultatu Monstata, Petnjica sa svim mjesnim zajednicama ima 6.686 stanovnika. Zastupa ih 31 odbornik DPS-a, SDP-a, BS-a i SNP-a (informacije su preuzete sa zvanične webstranice Opštine Petnjica). Za usporedbu hoću da navedem još jedan primjer: Živim u maloj opštini u blizini Hannovera, koja ukupno ima jedanest mjesnih zajednica i 35.000 stanovnika, 28 odbornika iz četiri partija zastupaju nas 35.000, i to veoma dobro. Dakle, da još jednom rezimiramo: Dok su za 35.000 stanovnika dovoljni 28 odbornika, nama u Petnjici za 6.686 stanovnika, to jest jednu petinu od navedenih 35.000, treba čak i 31 odbornik. Po toj nekoj logici, Petnjica bi trebala da bude grad za primjer, samim tim što su se toliko ljudi zadužili oko nas par hiljada. Pravi akcionizam, je li?
Ako bi sad zamislili osnivanje još jedne partije, broj stanovnika bi ostao isti ali bi broj predstavnika porastao. Šta bi od toga imali? Još veći akcionizam nego ovaj dosadašnji? Odgovor na to pitanje donosi nam posmatranje dosadašnjih rezultata etabliranih partija i njihovih odbornika u opštini Petnjica. Još smo u elementarnim stvarima ovisni od beranske opštine, iako već tri godine imamo status nezavnisnosti. Nemamo vatrogasnu službu a kamoli koncept kako bi zasigurali opštinsku teritoriju i građane iste. Nemamo policiju. Infrastruktura nam je katastrofalna. Mislim da će se dosta ljudi složiti samnom ako konstatujem, da je doprinos političara u Petnijci oskudan. Opozicija bi sad rekla, da je trenutna koalicija kriva, a jedan koalicijoni partner bi okrivio drugog. Ako bi se osnivala još jedna partija sa ciljem poboljišanja života u Petnjici – a taj cilj (bar tako kažu) imaju sve partije – onda to u stvari ne bi doprinijelo dostizanju cilja već bi došlo do još većeg haosa. Politika bi još više izgubila sposobnost dijelovanja u interesu građana, koje ni dosad nije baš toliko imala. Borba za političku moć, najbolju poziciju u opštinskom aparatu i za titulu predsednika, sekretara itd. bi bila još intenzivnija. Na žalost, naši najveći problemi bi ostali neviđeni, baš kao neko smeće na ulici koje nikome ne smeta. I šta ostade na kraju?
Imalo bi tu i još više da se nabroja, ali sam ipak neko ko ne voli da gleda u prošlost nego sa pozitivnim mislima živim u sadašnjosti i posmatram budućnost. Baš zbog toga hoću da Vam pojasnim moju viziju za našu malu, lijepu Petnjicu.
Dozvolite mi jednu promjenu perspektive na sve ovo. Udaljimo se malo od postojećeg i otvarajmo oči za nešto što se zove: politička participacija.
Veliki problem etabliranog sistema je, da političari naše opštine, blago rečeno, nisu doprinjeli nikakve značajne rezultate, koje bi građani Petnjice osjetili na sebi, u svom džepu, po svojoj dijeci ili po izgledu opštine inače. Pogotovo po fejsbuku čitam dosta komentara frustriranih građana, koji imaju osjećaj da se oni ne čuju i da su sa glasanjem na izborima izgubili svoj glas, iako su ga kao neku skupocijenu, važnu stvar povjerili Vama – političarima – da bi je Vi sačuvali i branili. Ljudi imaju osjećaj, da političari rade za svoj interes i da su postali predstavnik političkog sistema, ne da bi zastupali interese građana već, da bi bili odbornici njihovih ličnih interesa. Sve se vrti oko održavanja individualne moći, oko prestiža i što jačeg uticaja u sopstvenoj koristi i koristi svojih najbližih, ali nikad (ili veoma rijetko) u koristi građana. Izgleda da nema razlike između otkinutog jezika ili odlukom da damo glas političarima – ostadosmo i bez jezika i bez glasa svakako.
Kako spiralu instrumentalizacije politike i sprovođenje individualnih interesa probiti? Po mom mišljenju, jedina mogućnost za dobro funkcionisanje kao i obnovljavanje angažmana mladih ljudi i jakih firmi, jeste ulključenje i uvažavanje istih tih u procesu donošenje odluka vezano za ovaj kraj: Politička participacija.
A to slušanje i uvažavanje glasa najbolje se može postići komunikacijom i kad bi političari počeli da razgovaraju sa Petnjičanima. Treba da imaju otvoreno uho za brige i strahove građana, da ih pitaju za prijedloge, za ideje. Da im jednostavno pokažu, da su tu, za dobro Petnjice u cijelini a ne samo za pojedince. Da ne bi ostalo na praznoj priči, politički sistem bi trebao da dozvoli već pomenutu participaciju stanovništva, to jest da im omogućava da politički djeluju. Samim tim, okamenjene političke strukture bi se srušile i međupartijske svađje, prijetnje itd. ne bi bile više glavne teme na ovom portalu. Pisalo bi se o hrabrosti mladih, o investicijama, stvaralačkim radom – o razvoju Petnjice.
Dragi građani Petnjice, mora da nam bude jasno, da smo MI u ovom biznisu sa nazivom „Opština“ u ključnoj poziciji. MI smo ti, koji porez uplaćuju u jedan veliki lonac, iz kojeg se plaćaju plate NAŠIH političara. Zahvaljujući NAŠIM glasovima oni dobijaju poziciju koji trenutno imaju, da bi pretstavljali NAŠE interese. MI odlučujemo, da li će ostati na vlasti ili ne. Dakle za kraj ovog teksta moj zaključak i samim tim i prijedlog: Pokrenimo se malo. Pokažemo im, da su oni NAŠI radnici, a nikako obrnuto. Stvarajmo pritisak, uzmimo ih u odgovornost, kontrolišemo šta NAŠI „radnici“ rade. Budimo nezgodni, kao jedan mali kamenčić u cipeli. Podsjećajmo ih, da su oni tu za NAS – svakog dana, svakog sata, svake minute, svake sekunde.

MEČ U GUSARAMA PREKINUT JER JE SUDIJA NAPADNUT

1

Utakmica u Gusarama između FK Petnjica i gostiju iz Pljevalja je u 75. minutu prekinuta nakon napada domaćih igrača na pomoćne sudije Božidara Šćekića i Marka Devića iz Berana.

Viđene su scene koje više priliče nekim mečevima borilačkih vještina a ne fudbalskoj predstavi koja je ujedno trebala biti prilika za uživanje mnogobrojnih gledalaca u Gusarama.

Incident je počeo odmah nakon što su gosti postigli treći gol. Domaći irači su smatrali da je napadač iz Pljevalja Mrdak bio u nedozvoljenoj poziciji kada je prihvatio loptu prije šuta na gol domaćih.

Igrači zelenih su brzo okružili sudije, nastalo je guranje zbog čega je čak morala da reaguje i policija. Nakon kratkog vijećanja u prostorijama kluba, meč je prekinut a sudije i igrači su napustili teren u Gusarama.

Treba napomenuti da je meč do tog trenutka obilovao greškama i jakim startovima što zbog klizavog terena a što zbog značaja derbi meča.

Ovim porazom Petnjičani su najvjerovatnije izgubili sve šanse da se domognu plasmana za odigravanje baraž mečeva za popunu Druge lige.

Treba napomenuti da su Pljevljaci prvi došli u vođstvo i to u 38. minutu golom Jeremije. Petnjičani su brzo uzvratili golom Arnesa Latića u 43. minutu. Novo vođstvo gostiju uslijedilo je u 17. minutu drugog poluvremena a gol je postigao Mrdak i to petom sa pola metra.

Utakmicu je obilježila i povreda Šćekića koji je morao biti zamijenjen u 10. minutu drugog poluvremena.

 

 

PUTEVI I RASKRŠĆA – 30. EMISIJA

RADIO PETNJICA U LUKSEMBURGU

U Luksemburgu se održavaju Šesti susreti dijaspore u organizaciji zavičajnog kluba “Bihor”. Na stadionu TETANGE gdje se održava centralna svečanost, Radio Petnjica je instalirala svoj privremeni studio. Dino Račić se uključuje i prenosi atmosferu sa manifestacije na koju su došli Bihorci iz skoro svih evropskih destinacija.

U privremenom studiju Radija Petnjica smjenjuju se gosti, poznati Bihorci sa kojima Dino Račić razgovara o samom događaju ali i o važnim stvarima iz života iseljenika iz Bihora.

 

PUTEVI I RASKRŠĆA – 29. EMISIJA

KADETI FK PETNJICA: FK PRVIJENAC 4:0

0

Očigledno je da fudbalski klub Petnjica ne mora da brine za svoju budućnost. Kadeti kluba iz Petnjice iz utakmice u utakmicu dokazuju da im nema premca u rangu gdje nastupaju.

Petnjičani su u Bijelom Polju pobijedili FK Prvijenac rezultatom 4:0.

 

DERBI MEČ U GUSARAMA, DIREKTAN PRENOS NA RADIJU

11

Fudbaleri Petnjice će sjutra igrati derbi meč protiv FK Pljevlja i to u Gusarama. Meč je od izuzetne važnosti za obje ekipe jer su poravnati u trci za baraž za ulazak u Drugu ligu. U slučaju pobjede ili neriješenog ishoda FK Petnjica ostaje u trci, u suprotnom bi ostale samo teorijske šanse za doigravanje za ulazak u viši rang takmičenja.

Kako su sopštili iz kluba, trener Novo Cimbaljević može da računa na sve igrače jer nema povrijeđenih i kažnjenih.

Utakmica počinje u 16 časova a Radio Petnjica će prenositi direktno ovaj važni meč za Petnjičane

GRADAC IZNAD TUCANJA SAGRAĐEN U TREĆEM VIJEKU

Predrag – Peđa Lutovac, arheolog i kustos Polimskog muzeja iz Berana, priča o arheološkim nalazištima na lokalitetu utvrđenja Gradac

Na području Petnjice, odnosno Korita, postoji niz utvrđenja koje je Polimski muzej istraživao, a jedno od njih je utvrđenje Gradac, odnosno utvrđenje iznad Šabotića. Radi se o prirodnom refugijumu, odnosno stijeni koja dominira blagim kosama sela Tucanje i može mu se prići samo sa južne strane, dok se ostale strmo obrušavaju prema dolinama. Istražujući ovu lokaciju utvrdili smo da na njoj postoje dva odbrambena bedema. Na istočnoj strani jednog bedema vidi se pravougaona kula od koje kreće zid koji se završava na strmini na zapadnoj strani. Ispod njega u vidu rasutog kamenja, vjerovatno zbog toga što je bio stariji, širine od pet do šest metara i visine od metar, postoji drugi bedem, što znači da je vremenom malter isprao i kamenje obrušilo.

Već smo spomenuli da jedina komunikacija centralnog Balkana do grčkih oblasti ide preko ove teritorije i funkcija ovakvih utvrđenja u rimskom periodu bila je da se stanovništvo tog kraja privremeno skloni u utvđenje u slučaju opasnosti, jer u utvđenju nismo zapazili vidljive stambene objekte.

Našli smo par fragmenata antičke keramike koji nam daju podatke da je prvo utvrđenje podignuto početkom ili polovinom III vijeka naše ere u rimskom periodu. Drugi bedem podignut je u VI vijeku i kod njega nismo vršili iskopavanja. Pored bedema nije izvjesno da možemo naći materijal jer, kao što smo istakli, tu se ne živi već privremeno boravi. Upravo iz tih razloga, kulturni sloj je dosta tanak.

U svakom slučaju vrijedi ga još istraživati i detaljno ga snimati. Da bi ova lokacija, koja dominira nad dolinom Tucanja, postala jedan od punktova buduće turističke ponude, moraju se dozidati određene zidinske partije.

 

PROSLAVA DANA NEZAVISNOSTI U ŠVAJCARSKOJ

2
Crnogorska dijaspora u Švajcarskoj povodom 10-godišnjice obnove crnogorske nezavisnosti organizuje svečanost na kojoj učestvuju: Koodrinator pokreta za nezavisnu Crnu Goru Branko Lukovac, poznata pjevačica crnogorskog melosa Branka Šćepanović, zatim mladi pjevač i muzičar iz Podgorice Dejan Sekulić i urednica Satelitskog programa RTCG Olivera Vukadinović.
Adresa datum i početak svečanosti:
 
Mehrzweckhalle Aegerten
Mattenstrasse
CH-2558 Aegerten Biel/Bienne  blizu glavnog grada Svajcarske Berna
Datum: Subota 30.04.2016 sa pocetkom u 19.00h
Predsjednik Koordicionalnog odbora za dijasporu Crne Gore u Svajcarskoj
Mehdija Skenderovic
Handy: +41`79`402`47`04

HAKIJA MURATOVIĆ: MORAMO SAMI DA UREĐUJEMO NAŠE DVORIŠTE

Hakija Muratović, predsjednik zemljoradničke zadruge i funkcioner petnjičke Bošnjačke stranke u emisiji “Putevi i raskršća”

U više navrata sam išao sa delegaciom opštine da posjetimo naša udruženja u dijaspori i naše ljude tamo. Oni su se više oprijedili da ulažu u primorje. Mišljenja sam da će to potrajat još neku godinu i da će i od toga dići ruke. Iz prostog razloga što njihova djeca ne vide ništa interesantno u Petnjici u odnosu na ono što imaju tamo. Dođu, budu ovdje par dana i to je to.  Svi su napravili velike kuće ovamo, željeli su sa tim na neki način da svoju djecu vežu za ovaj kraj, ali nijesu uspjeli u tome. Ta djeca nemaju puta da dođu do svoje kuće. Zbog puta mi ne možemo da privučemo investitore. Na našem prostoru skoro da ima kuća koliko i stanovnika, a  po popisu stanovnika oko 6.700, ali realno da gledamo, mislim da nema preko 4.500.

Moja porodica je brojna. U jednom trenutku je bilo 25 članova. Svi smo živjeli u zajednici i bavili smo se poljoprivredom i stočarstvom. Skoro svi smo imali svoja zaposlenja kod kuće. Davne 1977. godine sam se zaposlio, napustio studiranje, oženio se i formirao porodicu i to su razlozi koji su mene vezali ovdje. Ima članova i moje porodice koji su pošli van. U početku se išlo za Bar i Podgoricu, ali kada su ratovi počeli naš narod je osjetio neku nesigurnost. Sjećate se tada kompletno rukovodstvo SDA je bilo uhapšeno samo zbog toga što su bili za rešavanje svog nacionalnog identiteta političkim putem.

To tada nije odgovaralo vlastima. Ta previranja i naša hapšenja, naš narod je shvatio kao signal i počelo je iseljavanje, samo da sklone porodicu i da život spasu. Rat na Kosovu i prisilne rezervacije su takođe uticale na iseljavanje. Sve se svodi na ekonomske i političke razloge. Kada je Tito 1969. godine otvorio granice i postigao sporazum sa Njemačkom za prihvat naših nezaposlenih, tada je veliki broj naših otišao ali bez porodica.

Jedini jači privredni subjekat tada je bila fabrika celuloze i papira u Beranama, koja je nekada zapošljavala i do 2.500 radnika, a sa ovog područja je bilo 5-6, a možda do 10 ljudi. Ovaj kraj je bio osuđen na propadanje, da se ne razvijamo i sve je bila politika. Planski je rađeno da se ukine status opštine, da se ne razvijamo, već da se raseljvamo. Mi Bošnjaci smo tretirani kao ostatak Turaka iako nijesmo bili. E sada možete da zamislimo kakva je svijest bila ugrađena kod pravoslavaca – ako znamo da su Turci vladali toliko koliko su vladali. Bilo je pretresa od strane policije pa iako su pokupili sve od oružja pretresali su samo da bi nas maltretirali. U Plavu je pokršteno 12.000 muslimana, i onda vam je jasno kako se narod osjećao. Planski su se čistila naša sela i naseljavali ih pravoslavnim stanovništvom. To je trajalo sve dok Turska nije ušla sa kapitalom na Blakan i počela da ulaže. Onda su uvidjeli da je turska dobronamjerna država i da nije ono što su mislili da je, tako da smo i mi prestali da budemo Turci.

Svima je poznato da su Bošnjaci dali maksimalni doprinos za izglasavanje nezavisnosti Crne Gore i mi je prihvatamo kao svoju. To je moja država i niko mi ne može reći da sam neko strano tijelo i da treba da idem negdje. Moja nacionalnost je bošnjačka i dosta se napredovalo na tom polju. Mi se sada organizujemo kao politčki faktori.  Nema više prisila prema nama kao stranci, lojalni smo građani i to je naša država. Nije trebalo da nam držva ništa obećava, jer sva obećanja nijesu realizovana. Prvo nemamo puta da normalno dođemo do Petnjice. Ima pomaka, učestvujemo u vlasti, dobili smo opštinu, i sada je u dobrom dijelu na nama samim. Postoje obaveze i poslove koje treba sami da realizujemo, moramo sami da uređujemo naše dvorište. Držva bi mogla da pomogne jer je doprinijela našoj migraciji i iseljavanju. Država se problemom iseljevanja ne bavi na sistemski način. Da bi spriječili iseljavanje, potrebno je da se ljudi zapošljavaju, jer smo u situaciji da nas napuštaju stručni kadrovi.

Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.