ĆILIMI SA DNK BIHORA

Radio Petnjica
-
0
ĆILIMI SA DNK BIHORA

Bihorski ćilimi su protekle sedmice bili glavna tema u petnjičkoj opštini. Nakon izložbe u Podgorici o ovoj rukotvorini iz Bihora brujali su mediji. Da li su se ćilimi svojom ljepotom sami nametnuli da budu brend ovog dijela Crne Gore ili se na tome radilo mimo logike, pitanje je na koje pokušavamo da odgovorimo.

U oktobru 2011. godine sistem Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori sa partnerskim organizacijama, njemačkom nevladinom organizacijom HELP i nevladinim udruženjem ‘’Centar za seoski razvoj’’ iz Petnjice obilježio je Međunarodni dan borbe protiv siromaštva kroz podršku proizvodnji tradicionalnih ćilima i organizovanju prodajne izložbe. Ideja inicijative je bila da se uz pomoć UN pomogne Vladi Crne Gore da unaprijedi razvoj ruralnih i udaljenih krajeva, tako što će pomoći da tradicionalne rukotvorine pokrenu preduzetništvo i poboljšaju ekonomsku sliku sjevera Crne Gore. Naravno pri tome je bila poznata činjenica koliko se domaća rukotvorina cijeni u svijetu.
Isticano je da je ručna proizvodnja tradicionalnih ćilima u maloj i udaljenoj i nerazvijenoj seoskoj oblasti kao sto je Bihor dobar primjer samoinicijative i preduzetničkog duha, ali i promovisanja Bihora kao turističke destinacije.
Manifestacija je bila zapažena a posebna atrakcija bila je stara nana koja je za vrijeme izložbe tkala ćilim na razboju u holu podgoričkog šoping centra Delta city. Predsjednik NVO ‘’Centar za seoski razvoj’’ Enver Rastoder, u čijoj smo arhivi pronašli materijale, kazao je da nije bilo posjetioca koji nije zastao pored ove žene, koja je svojim naboranim rukama vezla orginalni bihorski ćilim.

“Oko nje su se okupljala djeca, zapitkivala je šta to radi’’, prisjeća se Enver.

Bihorska nana je zapravo prototip bihorske žene kroz stotine godina, jer sve do izumiranja vune i pojave sintetičkih materijala, glavno zanimanje žena na ovom prostoru bilo je tkanje ćilima i ostalih predmeta od vune.
Iz tog razloga je NVO ‘’Centar za seoski razvoj’’ izabrao ćilime kao zaštitni znak ovog kraja, jer su zapravo oni ogledalo svakodnevnice bihorske žene. S druge strane ćilimi imaju i svoju umjetničku vrijednost i  kao slika imaju poruku i značenje. Zato se često na osnovu šara može zaključiti  kakvog je raspoloženja bila žena koja ga je tkala.

Najskuplji ćilim koji je tada izložen u Delti mogao se kupiti za 400,00 eura.
Manifestaciji je prisustvovao šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru Bendžamin Perks i tadašnji ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Tarzan Milošević, koji su obećali da će dati intezivniju podršku razvoju ovakvih projekata.
Amanet da nastave sa ovim aktivnostima je sada na Opštini Petnjica, koja ima za cilj da inicijativu sprovede do kraja tako što će otvoriti muzej ćilimarstva i pokušati da stvori preduslove za nove pogone u kojima će se proizvoditi ćilimi – ćilimi u kojima će biti utkan DNK Bihora a koji će krasiti domove širom svijeta.

D. RAČIĆ

ALMIR REBRONJA: PETNJICA ZASLUŽUJE I VIŠE I BOLJE

Radio Petnjica
-
0
ALMIR REBRONJA: PETNJICA ZASLUŽUJE I VIŠE I BOLJE

Gost emisije Putevi i raskrća bio je potpredsjednik SDP Dr Almir Rebronja.

Kakve uspomene nosite iz perioda vašeg djetinjstva a vezano je za Bihor i Petnjicu?

Odrastao sam u Tucanjama, selu koje je 90-tih godina imalo puno više djece nego sada. Nosim lijepe uspomene iz djetinjsta – dječjih igara i zabavljanja, kojih na žalost danas nema. Veliki dio vremena provodim u Tucanjama, u Petnjici i na žalost, vidim da je sve to sada sasvim druga atmosfera. Domaćinstva su starija, mlađi ljudi su uglavnom otišli. Tamo đe je meni kuća skoro pa i da nema mladih ljudi. Živim preko puta škole koja je nekada imala u petom razredu 31 učenika, a sada, kako čujem da ima cijela škola jedva 60 učenika sve sa područnim odjeljenjima.

Kako bi ste ocijenili situaciju u Petnjici nakon vraćanja statusa opštine i da li su iskorišće sve šanse početnog entuzijazma?

Petnjičani su vraćanje statusa opštine gledali kao neki svoj izlaz, spas i novi početak, odnosno ponovno oživljavanje. Mislim da to i jeste bila šansa. Nakon puno euforije, puno truda i rada petnjičani su se izborili za taj cilj. Naravno ovdje posebno moram istaći Rifata Rastodera za kojeg znamo šta je sve uradio po pitanju toga projekta. Mislim da su  do sada mnoge šanse propuštene, prije svega  ideja jedinstava i zajedničkog rada na prosperitetu opštine Petnjica. Postoje pomaci u  administrativnom smislu, ali ne postoji ništa što bi građani Petnjice osjetili. Mnogo se oslanja na pomoć sa strane a ne da se krene pa da zajedno odradimo neke stvari. Čekajući da drugi sa strane to uradi  dajemo sliku da nijesmo sposobni da vodimo brigu o sebi. Time što samo živimo od donacija navikavamo sebe da drugačije ne umijemo da funkcionišemo. Da ne pominjem slučajeve kada neku od donacija „prokockamo“ pa se stvori slika Petnjice kao neozbiljne opštine koja ne vrednuje ni ono što naši ljudi urade za nju i sl.
Koliko je Petnjica daleko ili blizu nekoj urbanoj sredini i šta je to što je potrebno da se ona približi nekoj od opština iz okruženja?
To možemo da napravimo jedino ako Petnjicu infrastrukturno podržimo, a prije svega stvorimo uslove za ostanak ljudi, kao i da se vrate oni koji su se iselili. Gledajući sa aspekta infrastrukture Petnjica je bila slijepo crijevo.  Našim sugrađanima smo nudili u svom programu, pred prve lokalne izbore,  da od Petnjice napravimo tranzitno mjesto. I dalje insistiramo na tome. Insistiramo da Petnjica ima svoj granični prelaz, da ima svoj put koji vodi iz Petnjice a ne samo da ima put do Petnjice.

Koliko je država posvećena Petnjici?

Ono što je zabrinjavajuće jeste to što je kod ljudi prisutna ustaljenst, umrtvljenost i pasivnost prema trenutnoj situaciji. Sve se svodi na priču od danas do sjutra. Petnjica sigurno može bolje jer ima svoje potencijale, neke svoje posebnosti koje bi mogla da izdvoji i ponudi. Generalno gledano sjever zemlje je zapostavljen. Samim tim, Petnjica koja je u tom sjeveru zemlje koji je zapostavljen, još je zapostavljenija. Ona je zapostavljeni dio sjevera zemlje. Onoliko koliko Petnjica zna i traži možda i država bude spremna da uradi. Mislim ipak da Podgorica može mnogo više da uradi za čitav sjever. Država može da kroz neke razvojne projekte doprinese otvaranju novih radnih mjesta u Petnjici, a toga za sada nema. Do sada se sve svodilo na kratkoročnim pomoći pojedincima. Prvenstveno treba da se baziramo na podršku iz oblasti poljoprivrede kao i na tome da se zaštite trenutni sitni proizvođači iz tog segmenta. Najpoznatiji glagolski oblici u Crnoj Gori su – radi se na tome, vidjećemo i biće.. To nije zaobišlo ni Petnjicu.

(Cijeli intervju možete čuti na portalu Radija Petnjica u rubrici Putevi i raskršća)

ZABAVNO VEČE – BIHOR JEDNA FAMILIJA

Radio Petnjica
-
0
ZABAVNO VEČE – BIHOR JEDNA FAMILIJA

fotografija

SEMIN KORAĆ – DžUDISTA KOJI OBEĆAVA

Radio Petnjica
-
0
SEMIN KORAĆ – DžUDISTA KOJI OBEĆAVA

Semin Korać je rođen 06.marta 2001.godine u Luksemburgu. Njegovi roditelji su doselili u Luksemburg, sada već davnih devedesetih godina.  Semin je po svemu sličan svojim vršnjacima, međutim, pri prvom susretu sa njim, otkrićete da se radi o izuzetnom djetetu i vrsnom sportskom talentu.

Rođen u porodici  Isa i Refike Korać, kao najmalađe dijete, poslije tri ćerke , Semin, ili kako ga od milja u porodici zovu Bato je mogao biti „razmaženo derište“, koji bi čekao servirano, ali nije!

Semin Korać sa klupskim drugovima
Semin Korać

Sa svojih 15 godina,  razmišlja zrelo, miran je, tih, marljiv, dobro vaspitan i izuzetno odgovoran prema svojim zadacima i obavezama.

Od 2009 godine, sa navršenih 8 godina, kada većina njegovih vršnjaka trči za loptom i počinje trenirati fudbal, Semin odlazi prvi put na trening džudoa u džudo-klubu Esch, od tada započinje blistava karijera ovog nadarenog dječaka.

Od prvog treninga, pa do danasnjih dana, Semin nikada nije zakasnio na trening, nikada nije odsustvovao sa treninga , koji se održavaju tri puta nedjeljno. Nikada nije odustao od takmičenja iako se ona, kao i turniri, održavaju u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i, naravno,  Luksemburgu.

Sve do danas, Semin je ostao vjeran svom klubu Esch, trenira dva puta u sedmici pod nadzorom iskusnog trenera Tom Di Stefano.

Prepoznavši u Seminu veliku nadu u ovom sportu, ljudi iz kluba i nacionalne selekcije Luksemburga odlučuju da Semin od 2013., jednom  sedmično, trenira u  kampu reprezentacije i tako se intezivno usavršava.

Njegovi rezultati su impresivni, prvak je Luksemburga u svojoj kategoriji za 2012, 2013, 2014 i 2015. Do sada je pobijedo na 17 turnira koji se organizuju u zemljama okruženja, a ukupno posjeduje kolekciju od  36 medelja  i pehara.

Njegova odlikovanja imaju posebno mjesto u njegovoj sobi; brižno sortirani svjedoče o uspjehu Semina Koraća iza kojega je naporan rad i duboka predanost sportu kojega voli.
Svako odlikovanje je priča za sebe.
Prošao je put od bijelog do plavog pojasa, po pravilima  LFJ, za pojas se polaze svake dvije godine.

Uporedo sa sportskom karijerom, Semin pohađa 9. razred  Srednje tehničke škole u Eschu,  u kojoj postiže zapažene rezultate; stigne, kao i njegovi vršanjci da odigra i poneku igricu na PS, voli i fudbal i navija za Barselonu.

Razgovarajući sa njim saznao sam da Semin ima životni cilj – da jednoga dana učestvuje na Olimpijskim igrama, na toj najvećoj smotri sportista svijeta.

Ako nastavi kao i dosada, njegov san može postati java, od srca mu želimo da to ostvari.
Semine, sretno!.

(izvor: REVIJA “BIHOR”)

R. ADROVIĆ

STIGLI PLASTENICI KOJE JE DONIRALA TIKA

Radio Petnjica
-
1
STIGLI PLASTENICI KOJE JE DONIRALA TIKA

Deset plastenici koje je donirala turska organizacija Tika stigli su na svoje odredište u Petnjicu.

Ekipa montera iz Visokog iz Bosne Hercegovine će ukoliko uslovi dozvole danas montirati prve platenike korisnicima kojima su namijenjeni.

Projekat TIK-e „Pomoći poljoprivrednim proizvođačima“ obuhvatio je deset poljoprivrednih proizvođača iz Opštine Petnjica koji žele da se bave plasteničkom porizvodnjom i 46 korisnika koji žele da razvijaju voćarsku proizvodnju na ovim prostorima.

Korisnici plastenika od TIKE će dobiti sjemena paprike i paradajza, tako da je na njima samo da otpočnu proizvodnju.

D.B.

 

ISMET IKO LATIĆ: VIŠE UŽIVAM U MALOM USPJEHU U PETNJICI NEGO U VELIKOM BILO GDJE VANI

Radio Petnjica
-
0
ISMET IKO LATIĆ: VIŠE UŽIVAM U MALOM USPJEHU U PETNJICI NEGO U VELIKOM BILO GDJE VANI

Gost emisje “Putevi i raskršća”, Ismet Iko Latić, savjetnik predsjednika opštine je govorio o svom životnom i profesionalnom putu, o radu u opštini i povratku u zavičaj.

Kako to da ste se posle studiranja na stranu vratili u Petnjicu?

Kada se gleda u retrospektivi, ne može da se izostavi onaj najbitni činilac a to je rodni kraj i Petnjica. Po završetku osnovne škole u Petnjici, srednju sam završio u Novom Pazaru a fakultet u Sarajevu đe sam završio i magistarske studije. U Sarajevu sam dobro organizovao život. Međutim, dok sam studirao, radio i živio u Sarajevu, uvijek sam imao na umu svoj rodni kraj i uvijek sam imao želju da se vratim i da uradim nešto što je u mojoj moći da pomognem mjesto odakle sam došao. U vrijeme mog povratka, dešavale su se aktivnosti oko povratka statusa opštini, i moja motivacija je bila da se angažujem ne razvoju Petnjice, već da pomognem da se stvore pretpostavke za razvoj opštine. Naišao sam na razumijevanje predsjednika opštine koji mi je ponudio posao. Istina je da nisam tražio posao komplamentaran  mom obrazovnom profilu, već bilo šta, đe bih mogao da na neki način pomognem svoj rodni kraj. Proces resocijalizacije koji traje i dan danas nije baš lak, ali ta ljubav, želja pomaže da se sve te stvari prevaziđu.
Šta je to što vam nije baš lako i šta je to što vam olakšava neke teške trenutke?

Radni dan ili život u Petnjici se ne razlikuje nešto posebno od većine mjesta na sjeveru ili uopšte u Crnoj Gori. Izuzev Podgorice i još nekih razvijenih gradova, život je koncipiran na jedan način koji se preslikava iz sredine u sredinu. Mi smo mlada opština i kasnimo za ostalim opštinama koje postoje više godina. Radom i projektima pokušavamo da ih sve to stignemo i uhvatimo kopču sa trendovima u Crnoj Gori i regionu. Život mladih i u Petnjici, kao i svuda, se odvija  pored računara i u nekom svom virtuelnom svijetu komunikacije. Ono što možemo smatrati problemom to je da veći dio Petnjice nije pokriven brzim internetom. Fali optički kabl i  dosta stvari na polju infrastrukture – od magistralnog puta do toga da smo jedina opština koja nema svoju trafostanicu. Mi smo jedina opština u koju se dolazi jednosmjernim putem. Kada sam dolazio nijesam mogao ni da pretpostavim sve ovo. Uvijek se misli nešto drugačije od realnosti. Kada sam se vratio susreo sam se sa realnošću i svim onim što nijesam pretpostavio. Puno više uživam u nekom malom uspjehu ovdje u Petnjici, nego li nekom velikom van nje. Kada sagledam moje djetinjstvo i sada odrastanje djece Petnjici, ono se bitno razlikuje. Ono što bih izdvojio to je da je moje djetinjstvo obilježilo događajima koji, htjeli mi to ili ne, ostavi tragove. Od rata na prostoru bivše države, do bombradovanja i mnoge druge stvari. Pripadam generaciji koja je zbog svih ovih događaja, imala priliku da sve to utiče na naše živote. Ja sam rođen u jednoj državi, osnovnu školu završio u drugoj, maturirao sam u trećoj državi i to je normalno za Crnu Goru i region. Mlađi ljude, koji su porijeklom iz Petnjice a žive u zemlje EU, nemaju tih problema. Mi smo sa tim događajima dobili i izgubili. Ne znamo koliki je omjer ali je to svakako učinjelo da brže saznamo.

FOTO PRIČA: NEMA VIŠE STARE ŠKOLE

Radio Petnjica
-
0
FOTO PRIČA: NEMA VIŠE STARE ŠKOLE

PUETVI I RASKRŠĆA – 14. EMISIJA

Radio Petnjica
-
0
PUETVI I RASKRŠĆA – 14. EMISIJA

ZBOG NEJASNOĆA U BUDŽETU ZA 2016. ODLOŽENA SJEDNICA LOKALNOG PARLAMENTA

Radio Petnjica
-
0
ZBOG NEJASNOĆA U BUDŽETU ZA 2016. ODLOŽENA SJEDNICA LOKALNOG PARLAMENTA

Sjednica lokalnog parlamenta prekinuta je danas kako bi Ministarstvo finansija poslalo mišljenje i pojašnjenje o Budžetu za 2016. godinu. Naime, iz pomenutog prije sjednice stigao je  pozitivan odgovor na predlog nacrta budžeta za 2016. godinu, ali su ujedno sugerisali da u budžetu moraju da se predvide i sredstva za devetnaest radnika koje opština Petnjica preuzma iz Berana.

„To je jedna sugestija iz Ministarstva koja nama prerasta u obavezu, jer mi na osnovu nje koncepiramo bruto i neto zarade za tih devetnaest novih radnika. Zbog toga danas nijesmo mogli da usvojimo budžet. Potrebno je obaviti konsultacije sa predsjednicima partija i odborničkih klubova koji su zastupljeni u lokalnom parlamentu kao i konsultacije unutar koalicionih partnera i odložili smo sjednicu ali će ona ubrzo biti nastavljena“ saopštio je predsjednik skupštine Adnan Muhović za portal radija Petnjica.

Već na narednom skupštinskom zasijedanju odbornici će na dnevnom redu imati  Odluku o predlogu budžeta za 2016. godina kao i Odluku o preuzimanju devetnaest radnika iz opštine Berane jer je to usko povezano. Krajnji rok za usvajanje budžeta je 31 mart.

D.B.

RAHMAN KOČAN: ŽENU SAM IZ MILOŠTE ZVAO, REZERVRNI MEDICINSKI IGRAČ

Radio Petnjica
-
5
RAHMAN KOČAN: ŽENU SAM IZ MILOŠTE ZVAO, REZERVRNI MEDICINSKI IGRAČ

Rahman Kočan, u narodu poznatiji kao Grom koji je svoju penziju stekao u Petnjici a radio je na prostoru Bihora kao medicinski tehničar je u rubrici “Pričao mi dedo” u emisji “Putevi i raskršća”, pričao kako je nekada bilo raditi u Bihoru.

– Davne 1968. godine završio sam medicinsku školu na Cetinju i pokojni Branko Zogović kojeg ne volim sjedeći da pomenem, primio me na rad u zdravstvenu stanicu u Petnjici. I tu sam proveo svoj radni vijek pa i zaradio penziju. Uvijek pomenem svog direktora iz prostog razloga zato što je on forsirao preventivu, a na terenu Petnjice napravio je novi dio zdravstvene stanice, pa je napravio zgradu sa četiri stana.

U toj zgradi su dva stana bila za medicinske tehničare a dva za ljekare. Đe god je postojala osmogodišnja škola, tu je otvorio zdravstvene punktove. Tada za naš standard je to bilo „zlatno“. Na Savin Bor je puno značilo što je koleginica Nejma radila dan-noć , kao i Izet Rastoder i mnogi drugi. Kada su mi pričali kako se to radi u zapadnim zemljama, ja sam onda odgovarao kako se to radi kod nas. Narod je govorio da Petnjica ima stalnog ljekara. Uzeću za primjer dr Buda Dabetića, koji u jutarnjim satima pregleda sve pacijente u Petnjici koliko ih ima, pa ode u zdravstveni punkt u Vrbici, pa se opet vrati u Petnjicu i tu pregleda nove pocijente koji su u međuvremenu došli. I tako sve do naveče. Ja sam 70-tih godina otišao u vojsku i tu sam imao sreće da mi je vojska bila i najveća civilizacija. Godinu dana sam bio u Beogradu na kurs za anestetičara. Po dolasku u Petnjicu, javim se pokojnom direktoru, a on sa oduševljenjem prihvati – kaže da idemo da otvaramo zdravstveni punkt u Petnjici. Tada nije imalo struje, vode. Ostao sam u Petnjici, tu sam se i oženio. Svoju sam supruga zvao „rezervni igrač“ zbog toga što je i ona medicinska sestra. Čak smo 68-me godina imali  polivalentu patronažu, što bi sada značilo patronaža sa kućnim liječenjem i ta patronaža bi bila kao preventiva i mi smo tu službu imali prije 40 godina. Čak nas je narod, ni krive ni dužne proglasio za ekipu za čistoću. Organizacioni koncept zdravstva koji je gajio pokojni Branko Zogović je bio pravi. Bio sam zadužen za vakcinaciju djece i to sam uglavnom radio na terenu u kućama. U početku je smrtnost djece bilo skoro 50% uglavnom zbog razno-raznih komplikacija. Međutim, sa porastom standarda, sa napretkom medicine to se drastično i brzo smanjivalo.

1...847848849...895Stranica 848 of 895