TEHNO GRADNJA GRADI ZGRADU OPŠTINE, USKORO RUŠENJE STARE ŠKOLE

0

“Tehno gradnja” iz Pljevalja vlasnika Mirka Đekovića je kompanija koja će graditi novu zgradu opštine. To je za portal radija saopštio predsjednik Opštine Petnica Samir Agović.  Pljevaljska firma će vrlo brzo početi sa rušenjem stare osnovne škole a nakon toga će postaviti kamen temeljac za novo zdanje u Petnjici.

“Dobio sam sve pohvale od kolege iz Mojkovca na račun ove firme. Naš  plan  je da se u toku ove godine završi kompletna zgrada što će mnogo značiti za nas. Ono što nas raduje jeste spremnost ovog izvođača da u toku izgradnje nove zgrade zapošljava ljude iz bihorskog kraja koji će oni na ovaj način dobiti mogućnost za egzistenciju“, rekao je Agović.

 

PUTEVI I RASKRŠĆA 3. EMISIJA

PETNJICA IZ VAZDUHA

0

PUTEVI I RASKRŠĆA 2. EMISIJA

KONKURS ZA NAJBOLJE FOTOGRAFIJE NA TEMU POLJOPRIVREDE

0

Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja u cilju promocije poljoprivrede, autohtonih proizvoda, ruralnih područja, šansi za agrobiznis, otvaranje radnih mjesta i predstavljanja Crne Gore kao države u kojoj se proizvode kvalitetni poljoprivredni proizvodi raspisuje konkurs za najbolje fotografije na temu crnogorske poljoprivrede u kategorijama:
– Prirodni resursi
– Primarna poljoprivredna proizvodnja
– Prerada
– Autohtoni proizvodi
– Ruralni razvoj
– Ribarstvo
– Šumarstvo i drvoprerada
Pravo učešća imaju svi zainteresovani građani Crne Gore.
Fotografije moraju biti djelo autora nastalo na teritoriji Crne Gore. Autori mogu konkurisati sa najviše 3 fotografije po kategoriji, bez obzira kada je fotografija nastala.
Rok za dostavljanje fotografija je 15.04.2016. godine, do 12:00h.
Za prijavu na Konkurs je potrebno je dostaviti sljedeće podatke:
• Ime i prezime autora, kontakt telefon i elektronsku adresu
• Fotografiju/e, uz kratak opis
Nepotpune prijave neće se razmatrati.
Prijave za konkurs slati na elektronsku poštu Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja [email protected]
Prijava na konkurs moze se izvršiti putem Facebook strane Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja.
Autorima 10 najboljih fotografija biće dodijeljene nagrade.

PUTEVI I RASKRŠĆA 1. EMISIJA

BRAHO ADROVIĆ U EMISIJI PUTEVI I RASKRŠĆA: PJESMA ZA RODITELJE KOJI OSTAJU U ZAVIČAJU

Braho Adrović, pjesnik i je u emisiji “Putevi i raskršća” izrecitovao jednu od svojih pjesama posvećenim ljudima kojima su djeca otišla “trbuhom za kruhom”.

NAŠI PTIĆI

Mi ptiće iz našeg gnijezda
Puštamo da lete sami
Na nebu ima jedna zvijezda
Što k’o nada daljinama mami

Tek iznjihani iz majčinog krila
Naši ptići streme daljinama
Ljubav je lijepa i mila
Ako nije k’o sirota sama

Kao da ih vuče neka tajna sila
Naši ptići daljinama streme
K’o da ih je majka u pogrešnom svijetu rodila
U pogrešnom svijetu i pogrešno vrijeme

Prazni i oronuli
K’o napuštene seoske brvnare
U živo blato do grla utonuli
Mi svoje ptiće tjeramo da nas zanemare

A naše ptiće je otjerala
Gorka praznina u tami
Crna ruka koja je poharala
Sve čime bi sreću napravili sami

Mi naše ptiće puštamo u svijet bijeli
Ne znamo kako i jesmo li morali
Ne znamo jesmo li htjeli
Znamo koliko su veliki ne znamo koliko su mali

Ne znamo šta će ih sresti
Prazni i nemoćni nadu izmišljamo
Svodeći sebe na smeće na cesti
Odbačeno i zgaženo samo

Mi ptiće iz našeg gnijezda
Puštamo da lete sami
Na nebu ima jedna zvijezda
Zvijezda sreće daljinama mami

Lete naši ptići ka nebu
Lete ptići i leteći rastu
Za svojom srećom prema svome hljebu
Jug toplinom mami kad ozebe lastu

AGOVIĆ U EMISIJI PUTEVI I RASKRŠĆA: RADILI SMO DOBRO IAKO NIJE SVE VIDLJIVO

U drugoj emisiji “Putevi i raskršća”, gost je bio predsjednik Opštine Petnjica Samir Agović. Evo dijela njegovih odgovora na pitanje da se moglo više uraditi sa razvojem opštine.

SAMIR AGOVIĆ: Tačno je da su naši građani a to je i prirodno ja im ne zamjeram imali velika očekivanja kada smo povratili status opštine. Naravno ta očekivanja je trebalo pretočiti u realnost. Tu malo gubila ta nit između želja, namjera, ambicija i realnosti. Ali ono što želim sasvim odgovorno da kažem jeste da smo bili svjesni toga i da smo birali taj najkraći i najbrži put kako da dođemo do uspjeha i vjerujem da smo postigli određeni uspjeh ali takođe znam da građani još uvijek to ne prepoznaju jer su njihova očekivanja bila drugačija. Ono što je istina i realnost mislim da svako ko razumije argumente lako mu je shvatiti da je ovo stanje tako kako jeste. Naravno, bilo bi bolje da imamo kapaciteta kako administrativnog tako i finansiskog i svakog drugog. A još bi bolje bilo da svi zajedno radimo da svako od nas se pita na kraju radnog dana, prije svega mislim na nas u lokalnoj upravi ali i kod građana, šta smo dobro uradili za opštinu. Svakog radnog dana kada se vratim kući razmišljam da li sam dovoljno dao sebe, da li sam uradio ono što sam trebao i mogao da bi bilo bolje. U kontekstu te priče mogu da kažem da smo postigli zavidne rezultate u gotovo svim oblastima života, iako to nije sve vidljivo. Zahvaljujući Radiju Petnjica, zahvaljujući onome šta su mediji pisali o nama ubijeđen sam da je ta percepcija sada drugačija i da idemo ka nekoj ravni. Još uvijek je taj odnos između očekivanog i urađenog ali težimo da to izravnamo Težimo da ta očekivanja budu bliža realnosti.

POČELE PRIPREME FUDBALERA PETNJICE ZA NASTAVAK SEZONE

0

Fudbalski klub „Petnjica“ je danas počeo sa pripremama za nastavak šampionata Sjeverne fudbalske Regije. Na prozivci se pojavilo šesnaest fudbalera, a od sjutra će na raspolaganju treneru Novu Cimbaljeviću biti i ostatak ekipe.

S HARMONIKOM U PARTIZANE

Prvi Bihorac koji je davne 1932. godine prvi put vidio harmoniku, tu čarobu kutiju koja proizvodi zvuk, bio je rahmetli Šemso Skenderović. Kako mu magija ovog instrumenta nije izlazila iz ušiju ubijedio je oca da prodaju nešto stoke i kupe ovo čarobno sanduče i uspio da ostvari svoj san.
U početku ,,više za sebe” svirao je po obroncima trpeškog brda Goleš. Zalazio bi Šemso, po svom ćeifu, u obližnje šumarke, u hrašće i ničim ometan ,,svirao” svoju muziku onako kako je osjećao i umio. U početku je to bilo neobično. Seljani su se seirili. Govorkali su ovo ili ono, ali se svima dopadalo to što je proizvodila ta ,,muzikà”, kako je u Bihoru popularno nazvaše, koju je Šemso sve bolje umio da svira. Tonovi su bili umilni, topli, opojni. Nijesu to Bihorci znali najbolje da opišu, ali su sve više voljeli da slušaju kada Šemso po nekom svom osjećaju ,,uzme muzikù” i zasvira. Počeli su ga zvati na posjetke. Molili su ga da zasvira, i Šemso je svirao sve češće i sve vještije. Narod se stopio s muzikom a ubrzo se nije moglo zamisliti neko veselje bez ,,muzikè”. A onda Šemso i njegova ,,muzikà” nesvjesno na mala vrata unose kulturu u Bihor, prvi put se uz njegovo muziciranje čuju tonovi i tekstovi sevdalinki Safeta Isovića, Zaima Imamovića, kola Ismeta Alajbegovića i drugih.

Kako je Šemso bio jedini harmonikaš u čitavom kraju mnoge svadbe su domaćini zakazivali onda kada je Šemso bio slobodan da svira.

U vrijeme Drugog svjetskog rata pridružio se partizanima i u raznim prigodama svirkom podizao revolucionarni elan. Bio je omiljen medju drugovima, a u narodu još popularniji. Svirao je kasnije učesnicima radnih akcija koje su bile veoma značajne za obnovu zemlje, na saborima i drugim veseljima. U tim poslijeratnim godinama pridružio mu se i brat Rušo, ali se u narodu pričalo i pričaće se o harmonikašu Šemsu sa čijih grudi se prvi put prolomio zvuk harmonike s Goleša i kao zaraza ušao u uši Bihoraca. A to se valjda usadilo u genetski kod Bihoraca koji kazu i danas ,,nema veselja bez muzikè”.

Šemsova harmonika je utihnula 2005. godine.
Šemsudin Hadrović – Dino Račić