U bošnjačkoj tradiciji već stotinama godina, utemeljen je kult gostoprimstva u prilikama kada nam dolaze drage osobe, bilo da je rodbina ili prijatelji.

Takođe, uspostavljen je običaj najavljivanja gostiju koji će da borave više dana.

Kada gosti bili najavljeni, naši djedovi bi se potrudili da ih dočekaju na najplemeniti i najgostoprimiviji način.

Uskladili bi svoje obaveze obrađivanja zemlje i posvetili bi se musafiru kroz razgovor.

Nijesu oni imali velikog znanja, ali to što su znali držali su čvrstvo i ni po koju cijenu nijesu prodali nešto što se zove obraz prilikom gostoprimstva.

Gostoprimstvo je odraz lijepog ahlaka odnosno etike i kao takvo, pravo gosta je bilo da bude ugošćen dan i noć. Ako produži boravak duže od toga, domaćin gosti još dva dana. Ako se, pak, boravak produži nakon tri dana, gošćenje je u tom slučaju sadaka.

Musafir se željno isčekuje i domaćini se potrude da ga ugoste na najljepši mogući način.

Praksa muslimana jasno je pokazala koliko su pridavali važnosti ugošcavanju musafira, smatrajuĆi to Allahu ugodnim djelom. Od najranijih početaka islama pa sve do danas poznate su tzv. musafirhane, posebne prostorije za musafire izgrađene u većini muslimanskih gradova i naselja. Čak je bio i značajan broj pojedinaca koji su imali takve prostorije namijenjene za putnike, musafire i goste.

Domaćini su spremali sobu, čisti, provjetravali, spremila se najukusnija hrana i nasmijana lica bi se sjedelo za sofrom.

Dakle, u svojoj tradiciji Bošnjaci su bili gostoprimljiv narod i prihvatali su goste bez obzira ko je i odakle dolazi.

Gost kojeg Bošnjaci prihvataju stotinama godina je mjesec Ramazan.

Mjesec Ramazan nam dolazi kao gost koji će biti mjesec dana u našim kućama, ali Ramazan nema potrebu za hranom i posteljinom, nego Ramazan dolazi kao gost u našim srcima i životima cijelih 30 dana.

Ramazan je mjesec posta i mjesec početka objave Kur’ana, putokaz ljudstvu i jasnog i nepobitnog razmeđa između dobra i zla, istine i neistine, pravde i nepravde, svjetla i tmine, pravog puta i zablude, vjere i nevjerovanja. Smjernice koje se nalaze u Kur’anu su uputa i spas za čovječanstvo. Allah, Uzvišeni, rekao je: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razotkrivanja dobra od zla.

On upravo dolazi kao škola i sa svojim aktivnostima uspostavlja ravnotežu u čovjeku i čini ga svjesnijim, obazrivijim.

Ramazan brusi čovjekov karakter.

Ramazan sa svojim poklonima, porukama i vrijednostima kreira i budi  iskonska i najvrijednija osjećanja.

Kao i svaki gost, Ramazan nam donosi peškeše, odnosno poklone.

Jedan od poklona koje nam mjesec Ramazan donosi je post.

Post je odricanje od hrane i pića, ustezanje od ružnog pogleda, kao i svih loših djela. Post definiše misli kada tijelo želi hranu, jer nagrada za post je neizmjerna kod Uzvišenog Allaha i samo je On jedini zna.

Drugi poklon je dobro djelo, kada se učini u toku Ramazana, ono vrijedi kao 700 dobrih djela, malo li je?!

Treći poklon su ramazanske noći u kojima se klanja teravija namaz, i sluša se Božiji govor, a to je Kur’an. Teravija znači odmor, to su večeri odmora i smiraja uz slušanje riječi iz Kur’ana.

Četvrti poklon koji nam Ramazan donosi je informacija od Gospodara da su šejtani okovani i da njihov uticaj u toku Ramazana nije prisutan.

Peti, a ujedno i najbolji poklon je oprost grijeha, “Ko isposti mjesec Ramazan, vjerujući i nadajući se nagradi, Allah će mu oprostiti sve počinjene grijehe.”

Šesti poklon je da nam Ramazan donosi spas od džehennemske vatre. Onaj ko je zaslužio Džehennem, Allah mu, ukoliko se jednom iskreno pokaje, oprosti i nagradi ga Džennetom.

Sedmi koji nam Ramazan donosi je primanje dove u Ramazanu prilikom iftara.

Zaista, pred iftar, kada se usta osuše, usne poblijede, zadah promijeni miris, prilikom iftara kada čovjek zamoli Allah mu bez ikakve sumnje udovolji.

I na kraju, poklon Lejletul kadra, noći u kojoj je počela objava Kur’ana i ukoliko vjernik postigne nivo aktivnog djelovanja sa svojim ibadetom posljednjih deset noći Ramazana, Allah mu daje nagradu kao da je 83 godine života proveo u klanjanju

Na nama je da prihvatimo poklone mjeseca Ramazana i  posvetimo se  Ramazanu da bi nakon njega, u danima Bajrama i do sljedeće godine bili bolje osobe, osobe koje će u svakom društvu, gdje god se nađu, pozivati na dobro, odvraćati od zla i biti harmonija kroz svoje ponašanje i kroz svoje riječi, biti spas za svakog čovjek.

Na kraju ukoliko naša porodica, prijatelji i rodbina ne primijete u nama samima koji smo prošli školu Ramazana ljepotu Islama kroz naše ponašanje, uzalud nam je sva priča o Islamu.

ENKO KORAĆ