Piše: Faiz Softić, književnik
Godine 1977. otišao sam iz rodnog Bihora i Bijelog Polja u Bosnu. Po raspadu voljene nam Juge, dobio sam državljanstvo BiH.
Sve po pravdi Božjoj i zakonima ovozemaljskim.
U to vrijeme, kada sam otišao iz rodnog Bihora i Bijelog Polja u Sarajevo, mnogi su iz Bijelog Polja i drugih gradova Crne Gore otišli u Evropu, Ameriku i diljem svijeta. Svi oni, ili većina njih, su dobili boravak u zemljama u koje su doselili.
Poslije agresije na BiH i po završetku rata, došao sam u Luksemburg i tu se sreo sa mnogima iz Crne Gore koji su, iste godine kada i ja, ili nešto ranije ili kasnije, došli u ovu zemlju.
Kada sam učestvovao u raznim raspravama vezano za doseljenike iz Crne Gore u Luksemburg, često mi je spočitavano: Šta ti hoćeš, pa ti si iz Bosne…
Da, jesam, ali to je samo jedna od stanica na putu iz Crne Gore prema Luksemburgu. I tu su me stigli Nikšićanin Batko i njegova bratija koji su žarili i palili bosanska sela i gradove i ubijali nezaštićenu nejač.
I u čemu je razlika između mene i onih koji su, kada sam i ja otišao za Bosnu, otišli za Luksemburg.
Zašto sve ovo pišem?
Na ovaj ili onaj način, ali svi, ili skoro svi, koji su otišli iz Crne Gore, u bilo kojem periodu, istjerani su..
Nekada je to bilo u rukavicama, a nekada pod prijetnjom slanja na ratišta gdje se glava gubila u napadima na nedužne ljude i u paljenju njihovih domova.
Dakle, tada su nas otjerali iz Crne Gore, a sada nas ova nova Vlada, neka im je na čast, pokušava izbrisati iz biračkih spiskova. Dakle, totalno odstranjivanje iz života države kojoj pripadamo.
Otišli ste, sikter! ne govore tako, ali se tako čita.
Poslije ovoga koraka, ako im prođe, doći će do totalnog zatiranja tragova da smo ikada postojali i živjeli u Crnoj Gori.
Na naša imanja će, i u naše kuće, pošto više tamo ne bude nikoga, naseliti one koji njima budu više odgovarali i koji će biti njihovi sigurni glasači.
Takav scenarij smo imali 1924. kada su cijelu Vranješku dolinu istrijebili od muslimana, a na njihova imanja i u njihove kuće naselili pravoslavce, mahom iz ljutog hercegovačkog krša.
Živi bili pa vidjeli!