Prije dva dana je u Rožajama, u Crnoj Gori, u 94. godini života, preselio na pravedniji svijet poznati Bihorac, koji je podjednako živio u Bihoru i Rožajama – Haćim Duraković, rođen u selu Trpezi, opština Petnjica.
Iako mu je kao diplomiranom ekonomisti, odmah po završetku studija, a i kasnije, nuđeno da ode iz zavičaja i nuđeni mu razni poslovi u struci širom Crne Gore – on se vjerno držao svog rodnog Bihora, gdje je cijeloga života osmišljao razne programe i iz sve snage podupirao razvoj ovoga kraja.
Haćko je bio očit primjer kako se i koliko treba svako od nas boriti da opravdamo postojanje na ovom svijetu. On je, zanemariši koliko će ga šta koštati, davao sve od sebe da se život u Bihoru pomjeri nabolje.
Otvarao je mini fabričke pogone, zamljoradničke zadruge, borio se za iskorištavanje hidropotencijala rječica iz zavičaja i duboko vjerovao u uspjeh onoga što je radio.
Bio je jedan od devet sinova oca Šefta, imučnog Bihorskog gazde, za koga je znala cijela Crna Gora i Sandžak.
Za vrijeme kralja Aleksandra, kome bi se u Kraljevini rodio deveti sin – dobivao je od kralja kumstvo, pa kada se i Šeftu rodi deveti sin Haćim – za kuma dobi lično kralja Aleksandra.
U ovom našem kratkom, prolaznom životu u više navrata sam se sastajo sa Haćimom i bio u prilici da slušam njegove mudre poruke koje su se duboko ticale života u bihorskim vrletima.
Bio mu je poseban užitak leći na livadi i odspavati… i na taj način se sve više priblažavao rodnoj grudi, vjerujući kako je čovjeku svoj zavičaj najtopliji dušek.
Zbogom dragi Haćime.
I danas teku tvoje bistre rijeke – potočanjke; tvoja Popča, tvoja Radmančica, tvoja Vrbička i tvoja Trpeška rijeka, žubore između bihorskih brda, a kao da plaču, ili te uspavljuju u tvoj vječiti san.
Faiz SOFTIĆ
