U organizaciji Udruženja za kulturu,zajedničke vrijednosti i održivi razvoj Divan u ponedjeljak 17.03.2025. godine  u restoranu Relaks u Donjim Konjarima, Sjeverna Makedonija održana je promocija časopisa  Glasnik Bihora. Prije promocije održan je vjerski program i zajednički iftar koji je priredio književnik Šefkija Borančić sa porodicom kojem je prisustvovalo preko 130 osoba.

Promoteri Glasnika Bihora bili su: Šefkija Borančić koji je ujedno bio i moderator večeri, predsjednik opštine Petnjica Samir Agović, direktor JU Centar za kulturu Petnjica Sinan Tiganj i akademik Ferid Muhić. Kao jedan od promotera ovog časopisa bio je planiran i dr Sait Šabotić urednik časopisa koji se zbog opravdanih razloga nije mogao odazvati pozivu organizatora.

U uvodnom izlaganju i zahvalnost svima koji su se odazvali pozivu  Šefkija Borančić je kazao da večeras ima zaista posebnu čast da bude dio ove veličanstvene večeri posebno što se održava u  našem selu u kome živi veliki dio Bošnjaka porijeklom iz Bihora, kao i da  su svi pogođeni tragedijom u Kičevu u kojoj je život izgubilo 59 mladih osoba. Zahvalio se delegaciji iz opštine Petnjica na čelu sa predsjednikom Agovićem a posebnu zahvalnost dugujem putujućoj Akademiji znanja Akademiku Feridu Muhiću koji će besjediti o ovom vrijednom časopisu.

Što se zapiše ostane.

Što se pamti zaboravi.

Zapisano čini vrijednim stećak.

Zapisano na nišanima je amanet.

I jedno i drugo su temelj identiteta i jezika nas i naših predaka, generacija poslije nas, čulno, a bezvremensko. Na ovakvom temelju čvrsto stoji Bošnjak i jezik bosanski. Naša stvarnost: tradicija, kultura zapis koji ostavljamo u ovom vremenu. Naša životna filozofija. Na ovom i ovakvom temelju opstojava „Glasnik Bihora.“Ovakvi zapisi na našem putu su putokazi, orjentiri  ponosa, prkosa, samobitnosti, zato jačaju naše naučno, kulturno,kultno znanje praveći sponu između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Pisana riječ čuva čulno i bezvremensko: Ljubav, pravdu i istinu. Ovakvu viziju čuva i njeguje: „Glasnik Bihora.“ koji izdaje JU Centar za kulturu Petnjica.

Direktor Centra za Kulturu Sinan Tiganj se zahvalio organizatorima ove večeri porodici Šefkije Borančića i svima koji su ostali na promociji. On je takođe kazao da mu je drago što se Glasnik Bihora  napokon promoviše upravo ovdje gdje su većinom Bihorci. Pošto dr Sait Šabotić  nije bio u mogućnosti da prisustvuje promociji  te će on  pročitati tekst koji je poslao za ovo veče:

Poštovani gosti, dragi prijatelji i saradnici,

Sve skupa vas selamim i pozdravljam!

Čini mi čast i zadovoljstvo što večeras u svojstvu urednika naučno-stručnog časopisa „Glasnik Bihora“ mogu da vam se obratim povodom ove značajne promocije, iako, nažalost, nijesam u mogućnosti da budem prisutan među vama. Ipak, duhom i mislima sam tu, dijeleći sa vama radost zbog ovog događaja.

Ovaj časopis čiji 9-ti broj večeras promovišu moji dragi prijatelji, akademik Ferid Muhić i sa njim najuvaženiji članovi i predstavnici lokalne zajednice Petnjice, gospodin predsjednik Samir Agović i direktor Centra za kulturu, gospodin Sinan Tiganj, nastao je iz ljubavi prema zavičaju, znanju, istraživanju, dijeljenju ideja od koristi za opšte dobro Bihora i svih njegovih stanovnika. Kroz njegove stranice nastojali smo svih ovih godina da podstaknemo dijalog, razmjenu mišljenja i produbljivanje spoznaje o temama koje su nam svima važne. Zato mi je posebno drago što se večeras okupljate oko zajedničkog cilja – promocije sadržaja koji osvjetljavaju prošlost, sadašnjost i budućnost Bihora kroz prizmu stručnosti i objektivnosti.

Zahvaljujem se svima koji su do sada doprinosili stvaranju našeg časopisa koji je premašio 2.000 stranica, a njih je oko 130. Takođe, upućujemo iskrenu zahvalnost i uvaženim recenzentima koji su se trudili da svojim sugestijama podignu kvalitet našeg časopisa. Bez vjerne čitalačke publike ništa se ne bi moglo postići, pa u tom smislu svim vjernim čitaocima koji su svojim interesovanjem davali i daju smisao našem radu, izražavamo punu zahvalnost. Večeras posebna zahvalnost ide organizatorima ove promocije, jer su omogućili da se poruka našeg časopisa čuje i među našim dragim ljudima nastanjenim u ovom dijelu Balkana.

Nadam se da ćemo u dogledno vrijeme imati priliku da se sretnemo, razgovaramo i zajedno radimo na daljem razvoju ove vrijedne platforme za znanje i kreativnost.  Mi smo kao stručno-naučno glasilo nastojali da damo šansu mladim i neafirmisanim stvaraocima, a onima sa iskustvom smo nastojali da budemo sigurna luka, jer nam je stalo do znanja i glasa o Bihoru i njegovim vrijednostima. Naši planovi su da nastavimo sa izdavanjem ovog časopisa, da ga unaprijedimo i proširimo krug saradnika i podignemo njegov ukupni kvalitet. Takođe, u narednom periodu ćemo razmišljati o redizajniranju časopisa, kao i o njegovom indeksiranju, jer se taj proces nameće kao nužan u svijetu savremenih časopisa i izdavaštva uopšte. Zbog svega navedenog, pozivamo vas da budete dio porodice Glasnika Bihora!

Još jednom, hvala svima. Želim vam ugodno i prijatno veče uspješnu i inspirativnu promociju! Koristim priliku da vam svima poželim mubarećne ramazanske dane, a postačima lak post i da im Uzvišeni ukabuli za njihovo dobro djelo.

Tiganj je na kraju svog obraćanja najavio najvećeg velikana Bošnjačke kulture akademika Ferida Muhića.

          Akademik Muhić je  u svojoj besjedi istakao:- Poslije ovakve najave, ne preostaje mi ništa drugo nego da kažem   a šta god rekao ne mogu to opravdati, gdje su oni drugi pa da se mjerimo, tako da nećemo o toj veličini ali hvala Vam, nokat se ne boji od mesa, kada me je moj prijatelj Šefkija Borančić pozvao, zna on kako mi je malo već prijatnije kod kuće nego izlaziti, i učinili ste mi veliku čast, a on ima veliki sevap, baš sam vesio što sam na svom mjestu jer mi je mjesto tu s Vama.

Ovo je sjajan povod za Vas iz Bihora, ali se mislim da li da Vam pričam jer onda nećete čitati, doduše da se ne lažemo mnogi od Vas neće čitati pričao ja, ne pričao.

Mnogo manje se čita u posljednje vrijeme, posebno od kada su telefoni tu, malo ko gleda časopise, a vjerujte mi da ćete se prevariti ako ne pogledate pažljivo, neće Vam sve biti jednako zanimljivo, ali sve što ćete vidjeti biće vrijedno čitanja.

Mi smo inače večeras u jednoj, kako bi se na makedonski reklo, traumnoj, a to je ona malo mučna i dramatično mračna atmosfera u svijetu dva događaja, prvo 18 mjeseci nemilosrdnog genocida nad palestincima u Gazi i zapadnoj obali, koji evo još ove dvije nedelje od primirja  ne prihvataju da dođe pomoć, i to je nečuvena, bez presedana situacija u istoriji svijeta, a drugo tragedija koja se desila u našoj zemlji u Kočanima kada je živote izgubilo 59 mladih osoba, a 150 povrijeđenih i to je velika tuga  i to se prosto osječa u zraku. U tim okolnostima čovjek se treba sjetiti da je sve to dio života i da Allah dž.š. bdije nad nama kada god činimo dobra djela  i uzdamo se u njega, pa sam vidio da je to večeras ovdje tako, bila je prekrasna večer kada smo stigli.

Sandžak, posebno ovaj dio Bihora, meni je jedna sentimentalna, nekako junačka nota u to Bihor, koja me podsjeća na vihor, na neki snažni zalet vjetra. Kada sam imao 13 godina, 1956. godine izašla je knjiga Ćamila Sijarića ,,Bihorci“, i to Bihor sam uvijek želio da vidim gdje je i ko su ti bihorci.

A evo 70 godina kasnije imate ovakav časopis, baš iz Bihora, i baš se zove Glasnik Bihora, i baš ga pišu i uređuju baš bihorci i to je jedan veliki historijski, i moramo insistirati na ovom H jer je to pravopisno bosanski, ali u srpskom jeziku je istorija, dok u engleskom ili njemackom takođe ima slovo H, recimo u francuskom ili srpskom se ne izgovara, dakle kroz istoriju ili trijumf neke istorijske pravde jedan od najuzbudljivijih časopisa koji sada izlaze jer sve manje časopisa izlazi, ne samo zato što je konkurncija sada manja nego i u najjačoj konkurenciji ovo bi bio izvrstan časopis, koncepijski odličan, pokriva i trajne vrijednosti i teme koje su neprolazne, kao što pokriva i aktuelnosti i prikaz onoga što se dešava u kulturi.

To je časopis koji izlazi jednom godišnje i ja moram reći da bi mi bilo draže da izlazi bar dva puta godišnje, nije lako pripremiti ovakav časopis jednom godišnje a ne dva, ali ima tema i ima autora koji mogu da napišu mnoge važne stvari i mnoge vrijedne stvari, ne znam da li su finansijske mogućnosti, izdavačke mogućnosti, ali rado bi vidio dva broja godišnje, sljedeće bi bilo tri-četiri puta ali to traži i mnogo više troškova i tako dalje, ali ako je moguće dva puta godišnje bilo bi odlično.

Ovdje su broj 8 i broj 9, tu imate oko 450 strana, ručno kucanih stranica, sjajnih i vrlo raznovrsnih tekstova. Ovaj broj 8 preporučujem Vam da počnete posvetom liku rahmetli Rifata Rastodera, tu ima nekoliko tekstova o njemu koji su inspirativni, nadahnjuju, ulivaju snagu, upoznajuvas sa jednim velikim opusom čovjeka koji je zaista ostao neprolazan.

Dalje imate nekoliko sjajnih prikaza koji pokrivaju društvene nauke, npr arheologiju, iz arheologije možete mnogo šta zaključiti i naučiti a ona je skroz na marginama ovih savremenih main stream medija, gotovo da ništa ne pišu naslovne strane političke i tako dalje, ali je to vrlo značajno, posebno što nas upoznaju za arheologiju i istoriju sa našom sopstvenom prošlošću, sa bošnjacima i životom bošnjaka na ovim prostorima.

Rečeno je da je ovo promocija časopisa, a ja Vam kažem da je ovaj časopis promocija Bihora i bihoraca, kakve je zaslužio Ćamil Sijarić da vidi. Ali zaista u ono vrijeme rano, šezdesetih i sedamdesetih godina taj predio je bio zapostavljen sistematski, izložen velikim pritiscima, tako da se nije moglo zamisliti da će ovakve časopise Bihor imati u Petnjici. Vi imate desetogodišnjicu opštine, Petnjica je inače bila opština 1957. godine pa je ukinuta do 2013. godine. Sada imamo opštinu koja zaista doživaljava taj kraj između ostalog ekonomski, kulturno, obrazovno, ali upravo i kroz ovaj sjajni časopis.

I broj 9 je izuzetno zanimljiv, jedna koncentracija, nekoliko značajnih tema od kojih je baš jedna koja je posvećena ovom pitanju i analizi djela Ćamila Sijarića. Ja sam mišljenja da bi za to trebalo organizovati jedan simpozijum u kom bi se moglo malo drugom intonacijom i na drugi način kroz različite konotacije analiziratii mogućnost takvom pristupa analizi njegovog djela.

Padaju mi mnoge teme na pamet koje bi mogao sada s Vama pričati, ali evo ostaću na ovom, da ono što je već rečeno do sada, najavljeno kao kultura, baština, aktuelnosti, poezija, proza, književnost generalno , to je stvarno pulsirajući život bošnjaka, bihoraca, one najvitalnije jezgre bošnjačke na cijelom Balkanu. Mnogo me je obradovalo kada vidim taj časopis da je likovno izvrsno riješen, i da su tekstovi prošli kroz ozbiljnu lekturu, preporučujem Vam da u svakom slobodnom trenutku prelistate, da imate nešto što će Vas držati budnima.

Veliki je uspjeh  Centra za kulturu Petnjica  sa ovih 9 brojeva a evo smo večeras od urednika časopisa i direktora čuli da će do kraja godine izaći i 10 jubilarni broj i ja im ovom prilikom čestitam a vama koji ste me slušali hvala na strpljenju – zaključio je svoju besjedu akademik Muhić.

Predsjednik opštine Petnjica  Samir Agović je na  u svom obraćanju istakao :

– Velika mi je čast i zadovoljstvo što imam priliku da među svoje u ovom pitomom mjestu govorim o Glasniku Bihora, vrijednostima koji ovaj jedinstveni časopis afirmiše, njeguje i govori poput pravog vjesnika kulture, tradicije, znanja, umjetnosti i napretka.

Ne dešava se tako često da male sredine kakva je naša kroz ovaj časopis može da okupi veliki broj eminentnih stvaralaca iz raznih svera. Svakako da uredništvo časopisa na čelu sa dr Saitom Šabotićem sa jedne strane, i sa druge strane izdavačem Centrom za kulturu i njenim čelnim čovjekom, direktorom Tiganjem.

Zbog kvaliteta časopisa, a i našeg evidentnog uspjeha da se kao lokalna zajednica bavimo i kulturom na prestižnom nivou mi večeras imamo našeg velikana akademika Ferida Muhića, filozofa, publicistu, a na da sve vanrednog intelektualca, sjajnog univerzitetskog profesora koji je govorio biranim riječima o ovom glasniku.

Takođe bila je velika čast i zadovoljstvo što je svoje misli i stavove o ovom našem časopisu podijelio i uvaženi književnik i domaćin Šefkija Borančić. Ostaje žal što urednik časopisa dr Sait Šabotić nije mogao biti sa nama, ali smo zato imali tekst koji je pročitao direktor Centra.

Veoma imponuje to što su snažne misli i poruke od strane ovih velikana veoma pozitivne i nagrađujuće za uredništvo i za teme koje ovaj časopis obrađuje.

Opšte je poznato da jedna sredina može biti samo bogata ako ima nasljeđe, ako ima tradiciju i ako je to dostupno široj javnosti. Ponosimo se time da se ovaj časopis čita, kako u našoj zemlji tako i u regionu i dijaspori, i da objavljeni tekstovi upravo odslikavaju sve važne segmentedruštvenog života, aktuelnosti i dostignuća sa jedne strane, dok sa druge strane imamo sijaset brilijantnih tekstova koje su autori objavili u ovom časopisu i otkrili skrivenu stranu našeg sveukupnog  kulturološkog, istorijskog, znanstvenog i obrazovnog segmenta naše sredine.

Međutim, i pored ovakvih objavljenih radova u časopisu čitalac može naći naučne, književne i istoriografske tekstove koji se tiču i drugih prostora, što ovaj časopis čini sadržajnijim, kvalitetnijim i prosvjetiteljskim.

Koristim priliku da naglasim da je kultura i kulturno nasljeđe na visokom mjestu na agendi razvojnih politika naše opštine. Mnogi poznavaoci kulture i kulturnih dešavanja pozitivno govore o našim dostignućima u ovoj oblasti što nas čini sretnim i što nam daje motivaciju da nastavimo da i dalje stvaramo, afirmišemo i pomažemo izdavačku djelatnost. I reći ću Vam da naš Centar za kulturu posjeduje brojne naslove koje je izdao i koji imaju visoku vrijednost.

Ostaje mi da se zahvalim akademiku Muhiću, domaćinu i knjIževniku Šefkiji Borančiću i svima Vama naši zemljaci na brojnom prisustvu.

Sinan Tiganj