U petak 18. juna u multi medijalnoj sali kina Igman, na Ilidži u Sarajevu promovisan je Zbornik “Bihor kroz prošlost” pod pokroviteljstvom Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u BiH podružnica Petnjica…
Promoteri su bili Izet Šabotić, Sait Šabotić, Sinan Tiganj, Azem Kožar, moderator Ismet Ramčilović. Istog istog dana u kasarni Safet Zajko (Opština Novi Grad) održan je Međunarodni festival folklora gdje je učestvovao KUD “Bihor” iz Petnjice.
Dani su se produžili, temperature rastu, „kuliranje“ autima sa inostranim registracijama polako počinje. Srećom da se u toku godine možemo pohvaliti takvim periodima, jer nam pružaju idealnu mogućnost da zaboravimo na sve „brige“ koje imamo. Izgleda da su se čelnici Opštine isto tako inficirali s tim ljetnim „virusom“, te su se poslije fokusiranja na teške teme, KONAČNO pozabavili nekim akcijama koje stvarno mogu da pomognu razvoju Opštine Petnjice. Akcija na koju mislim je nagrada „4. avgust“, koja se svake godine dodjeljuje građanima ili organizacijama koje sa svojim angažmanom doprinose razvoju ovog kraja.
Za nagradu prije čitanja članka na portalu Radija Petnjica nisam čula, ali sam – bar u prvom trenutnu – bila prijatno iznenađena idejom, da se trud građana jednom godišnje nagradi. Treba nam više akcija poput ove!
Pored dobre namjere, koja naravno stoji iza ove nagrade, na drugi pogled se mora konstatovati, da ova ideja nije razrađena do kraja. Postavljaju mi se sljedeća elementarna pitanja:
Ko su članovi žirija? Zašto uopšte trebamo žiri? Koji se kriterijumi koriste u procesu odlučivanja? Jesu li ti kriterijumi objektivni? Hoće li građani biti objavješteni o svim prijedlozima koji su dostavljeni Skupštini? Zašto građani nisu žiri?
Kao što sam na početku navela, ideja nagrađivanja angažovanih građana ili organizacija Petnjice je izuzetno dobra mogućnost, sa kojom Opština može da plati trud i rad istih.
Na žalost, iz dobrog „korijena“ koji je sa iniciiranjem ove nagrade zasađen, izgleda da neće procvijetati ništa dobro. Hoću i da vam objasnim zašto tako mislim.
Oko 6700 građana živi na teritoriji Opštine Petnjica. 6700 ljudi, koji bi – bar mi se tako čini – sa velikim zadovoljstvom željeli da participiraju. Ova nagrada bi bila perfektna mogućnost da omugućite svojim šefovima (a to smo mi) da konačno postanu aktivni. Razumijem, da je ego ponekih političara u skupštini visok kao Durmitor, te im pada teško da prepuste bar malo od svoje krvavo izborene moći u ruke građana, ali zašto se toliko ljepite za moć?
Zar vam je miris moći toliko zamajao čula, da čak i odlučivanje o dodjeli nagrade ne možete prepustiti svojim građanima? Je li vaš ego baš toliko veliki?
To nije demokratija i cijeli proces oko nagrade „4. avgust“ to vrlo dobro pokazuje. Vi kao naši „čelnici“ ste dokazali, da značenje riječi „demokratija“ ili nećete da shvatite, ili ste u školi na času politike bili odsutni kad je demokratija bila tema. Svojim djelom ili ne-djelom pokazujete, da vama uopšte nije u interesu da vaši građani budu dio političkog aparata.
Opustite se malo, dragi moji političari, moć je kao ljubav: Ona se širi, ako je dijelite 😉
Donacija Zavičajnog kluba “Bihor” namijenjena za liječenje oboljele od artritisa Lejle Šabanović uspješno je realizovana. ZK “Bihor” je na sjednici UO donio jednoglasnu odluku da se po zahjevu Leine majke Elvire odgovori pozitivno i da se doniraju novčana sredstva u visini od 1.500 eura namijenjena za Lein redovni pregled u Turskoj. ZK “Bihor” je ovlastio Dina Račića kao opunomoćenog predstavnika kluba da uruči donaciju, što je juče i učinjeno u porodičnom domu Šabanovića u bjelopoljskom naselju Rasovo.
Porodica je donaciju dočekala sa suzama u očima i velikom zahvalnošću donatorima.
Od Leine majke smo dobili informacije da Leino zdravlje ide na bolje da uzima svoju terapiju, injekcije Embrel i da ima kontrolu sledećeg mjeseca u Istanbulu. Što se tiče prošlog pregleda ljekari su zadovoljni njenim napretkom, ali postoje opasnosti i dalje, jer ljekari nemaju priliku da konstantno prate njeno zdravlje.
Elvira Šabanović se nada da će uz pomoć Boga i dobrih ljudi Lea nastaviti život bez posljedica.
“Neizmjerno se zahvaljujem ZK “Bihor” na donaciji, hvala tim dobrim ljudima i naravno hvala svim Bihorcima koji su pokazali u protekla tri mjeseca nevjerovatnu humanost. Zvali su sa svih strana, slali donacije, mogu vam slobodno reći da nije bilo Bihoraca meni bi dijete danas bilo invalid”, kazala je Elvira Šabanović.
Pored ZK “Bihor” iz Luksemburga stižu i privatne donacije a istog dana su porodici uručene donacije porodica Ličina i Škrijelj.
DINO RAČIĆ
Predsjednik OO DPS-a Petnjica Mehmed Meša Adrović je reagovao na kritike prvog čovjeka SDP Ranka Krivokapića.
Čelni čovjek SDP-a kaže da je ta partija napravila državu Crnu Goru i povratila status opštini Petnjica, a da je drugi, tj. DPS zloupotrebljava?
Nije tačno da su je napravili, niti je tačno da je mi zloupotrebljavamo. Moramo da budemo iskreni prema sebi i prema građanima Crne Gore i da govorimo isključivo činjenice, a činjenice su sledeće: da nije bilo DPS-a i Mila Đukanovića nikada ne bi bilo ni države Crne Gore kao ni opštine Petnjica! Naravno, kad ovo kažen iskren sam i ne želim da umanjim ničiji doprinos za vraćanje statusa opštine ali, takođe ne želim da se obmanjuje javnost i njoj plasiraju priče koje ne želim da nazovem pravim imenom, ali u svakom slučaju nijesu činjenice.
Na čemu bazirate Vaš stav?
Na osnovu toga što sam zajedno sa Dr. Salijom Adrovićem 2000.godine u Beranama, u mojoj kancelariji zajedno dogovorili i donijeli odluku o formiranju NVO društva za razvoj Petnjice, a to je društvo formiralo Odbor za vraćanje statusa opštini Petnjica čiji je predsjednik bio Salija Adrović. Sjećam se dobro da je tada Dr. Salija Adrović, u razgovorima koje smo vodili, izjavio da u Petnjici nema sreće ako ne povrati izgubljeni status opštine. Tim njegovim zaključkom krenuli smo u realizaciju. Prva naša aktivnost je bila da prikupimo potpise podrške od građana i uspjeli smo u kratkom roku da sakupimo preko 6 000 potpisa. Opet ću da budem maksimalno iskren pa i pored toga što sam ja bio predsjednik NVO, Dr. Salija Adrovići je iznio glavni teret oko pravljenja glavnog elaborata i kompletne priče oko vraćanja statusa opštini Petnjica. Dobro se sjećam da smo tada otišli u Skupštinu Crne Gore da lobiramo kod ljudi koji su tada a i danas u njoj da nam daju podršku. Međutim, oni su nam tada sugerisali da nije pogodan momenat. Kada su uviđeli našu istrajnost i upornost u realizaciji ideje povratka statusa Petnjici kao opštini, nije im bilo druge nego da nas podrže i priključe.
U tom prvom kontaktu je li postojao bilo ko u skupštini CG da Vas podrži?
U tim prvim, najtežim momentima najveću podršku smo dobili od pokojnog Dragana Kujovića, visokog funkcionera DPS-a. kao i od Vesne Perović iz LSCG. Oni su tada bezuslovno stali uz našu ideju da povratimo Petnjici status opštine. Kako god da okrenete, inicijativu su pokrenuli i podržali ljudi iz DPS-a, radili na njoj i na kraju je i završili. Zahvaljujući DPS-u, Petnjica nije mjesna zajednica, Petnjica je opština i Petnjici je povraćeno dostojanstvo. Istine radi, da ne bi bilo nikakve fabrikovane priče treba da se zna da je uloga Mila Đukanovića na čelu DPS-a zapravo glavna uloga u svemu tome.
Ranko Krivokapić tvrdi da je on i SDP ti koji su spašavali Bošnjake u onim turbulentnim 90-im godinama.
Oni nijesu imali niti snage niti kapaciteta da to urade. Jedno je retorika i priča a drugo djelo. Lako je pričali ali, treba stisnuti i nešto uraditi. Bošnjake u Crnoj Gori i u Bihoru je moglo da spasi samo državotvorna vlast što se i desilo. Mudrom politikom Mila Đukanovića Crna Gora je izbjegla rat i krvoproliće koje nijesu mogle da izbjegnu ostale republike EX Jugoslavije. Malo li je? Danas smo svjedoci da DPS-u pripisuju ono što su radile tadašnje strukture bliske velikosrpskom projektu. DPS na čelu sa Milom Đukanovićem je mudro vodio politiku i sačuvao je i Crnu Goru i nas Bošnjake. Podsjetio bih sve moje Bošnjake na 90-te kada su šešeljovci i arkanovci prijetili da će doć u Bihor i napraviti drugu Srebrenicu, da je to ostalo samo na prijetnji i ništa više. Zašto? Upravo zbog ljudi koji su vodili zvaničnu crnogorsku politiku, zbog politike DPS-a i Mila Đukanovića na njenom čelu, Bihor je spašen. Pitao bih Ranka Krivokapića i ove novokompovane patriote đe su oni bili kada su topovi u Beranama bili spremni sa cijevima uperenim prema Bihoru. On je posljednji čovjek koji treba da priča o spašavanju Bošnjaka i Bihora, tamo dođe samo u predizbornoj kampanji.
Krivokapić misli da će Bošnjaci na sledećim izborima većinski glasat za SDP u Petnjici, tvrdeći da oni znaju da cijene ono što je SDP učinio za njih.
SDP na čelu sa Krivokapićem može samo da sanja o tome. Njegova priča za vaš radio nije ništa druge nego grčeviti pokušaj da zaustavi osipanje svoga članstva. On to iz Podgorice ne vidi i ne zna, koliko dobro mi vidimo i znamo koji živimo i radimo u Petnjici i Bihoru. Iskoristio je gostovanje u vašem radiju da pokuša da reinkarnira stranku koja je na opštinskom nivou u Petnjici već postala prošlost. Ovo kažem na osnovu toga što njihovi članovi masovno prelaze u DPS, naravno i za ovo imam dokaze, ne želim da se bavim fingiranjem kao oni što su radili i što rade.
Čelni čovjek SDP-a tvrdi da će DPS nakon izbora da se podijeli u dvije struje, uslovno na onu „dobru“ i na onu „lošu“.
U DPS-u nikada nije bilo struja niti će da bude. Razumjem ali ne prihvatam njegov stav jer dolazi iz partije u kojoj uvijek postoje struje i previranja. DPS na čelu sa Milom Đukanovićem nema tih problema.
Jeste da Vas lično nije pomenuo, ali sa njegove tačke gledišta i kako je on definisao „dobru“ struju, Vi kao uspješni privrednik i čovjek koji je uložio sebe u Bihor možda vidi u toj „dobroj“ struji.
Opet Vam ponavljam u DPS-u ne postoje nikakve struje, kako na državnom tako i na opštinskom nivou. Mi smo stabilna partija sa svakodnevnim prilivom članstva željnim da u periodu koji je pred nama dignemo opštinu Petnjica na nivo na kojem će nam svi zavidjeti. Ja, kao predsjednik OO-a DPS-a Petnjica, lično nemam razloga da nikog iz naše partije u Petnjici gledam na ovaj ili onaj načim jer smo mi posvećeni izgradnji naše opštine. U mojim kontaktima sa dijasporom znam da postoje ljudi koji su spremnni da ulažu svoj kapital u Petnjicu i u Bihor, ali o tome ne želim da pričam.
Vas često optužuju kako vam je lako pričati jer ste dijasporac i kako ne ulažete u svoj kraj.
Prije nego što Vam odgovorim, ja vama postavljam pitanje: Ko me optužuje?! Kada me to pitate prvo treba da obratite pažnju ko to radi. Za sebe kažem da sam odabrao da živim i radim u Crnu Goru, u Bihor i u Petnjicu. Ja sam neko ko je omogućio da strani kapital uđe u našu Petnjicu i Bihor. Zaposlio sam preko 60 Bihoraca. Da čujem ko je to od njih uradio! Ljudi koji nemaju nikakvu vrijednost, koji ništa nijesu učinili za svoj kraj i za svoje Bihorce, znaju samo da blate i da ogovaraju. Tako da lično to mene ne pogađa znajući o kome se radi.
U političkom i ekonomskom smislu kakvi su vaši planovi kada je u pitanju budućnost Petnjice?
U ekonomsko smislu ne želim da pričam, ne želim da se hvalim ne zbog straha da se neće ostvariti, već zbog moje skromnosti. Što se politike tiče na funkcji na kojoj se nalazim, ja sam volonterski, nemam nikakvog ličnog interesa. Jedini moj interes jeste razvoj Petnjice i Bihora, a ako mi je to najveći grijeh onda neka mi bude. Razvoj Bihora je osnovni i primarni cilj, a partija kojoj pripadam će to realizovati isto kao što je realizovala državotvornost i povratila status opštine Petnjica. Naravno, ništa ne može preko noći samo treba strpljivo i marljivo raditi a to smo i dokazali kroz ova dva projekta. Jedina partija koja može da garantuje sigurnost i pomogne Bihoru jeste Demokratska partija socijalista na čelu sa Milom Đukanovićem. Zahvaljujući toj partiji i ljudima koji je vode nijednom Bihorcu nije falila dlaka sa glave. Ovi što pričaju sa strane a samo to i znaju, preporučujem neka samo 2% urade i ulože što sam ja uradio i uložio, vjerujte mi Bihor će procvjetati. Vrata su im širom otvorena. Bujrum!!!
DENIS BOŽOVIĆ
Od U prva četiri mjeseca tekuće godine 2.032 državljana Crne Gore su promjenili mjesto prebivališta preselivši se u drugu opštinu, pokazuju preliminarni podaci Monstata.
OD januara do kraja aprila najviše doseljenika je registrovano u Podgorici- 855, dok je istovremeno iz Glavnog grada odselila 301 osoba. U Budvu je doselilo 158, a odselilo 84 ljudi.
Kuriozitet predstavlja podatak da su Andrijevica i Petnjica jedine opštine na sjeveru u kojima je broj doseljenika veći od broja ljudi koji su odselili. U Andrijevicu je doselilo 98, dok je tu opštinu napustilo 30 ljudi. U Petnjicu je doselilo 40, a iz Petnjice odselilo svega troje ljudi.
Za razliku od Budve, iz Bara je odselilo 160, dok je u tu opštinu doselilo 150 osoba. Takođe, Herceg Novi, Kotor i Ulcinj imaju ujednačen broj doseljenika i onih koji su odselili. U Tivat je doselilo 54, a odselilo 38 ljudi.
Nikšić je, zahvaljujući migracijama, za četiri mjeseca ostao bez skoro 200 stanovnika, imajući u vidu da se iz grada pod Trebjesom odselilo 305, a doselilo 107 ljudi.
Osim Andrijevice i Petnjice, u opštinama na sjeveru zabilježen je negativan migracioni bilans. U Berane su doselile 51, a odselile 162 osobe, u Bijelom Polju više ne živi 218 ljudi, dok je broj doseljenika iznosio 74.
U Kolašin je za četiri mjeseca doselilo samo 11 ljudi, dok su tu opštinu napustile 53 osobe.
Slična situacija je i u Rožajama, odakle je otišlo 77, a pristiglo 35 ljudi. Iz Pljevalja je odselilo 106, a u tu opštinu došlo da živi 35 ljudi. Isti broj pridošlica registrovan je u Rožajama, dok je iz te opštine odselilo 77 ljudi.
Klub “NEW STANDING” iz Luksemburga organizuje “Bajramsko veče” 9. jula sa početkom u 21 sat na adresi – 10, RUE D”AUDUN , ESCH ALZETTE.
Specijalni gost večeri je Hanka Paldum uz muzičku podršku Endži Kočan i “Amir bend”. Rezervacije na telefon 691420649
Osoblje “NEW STANDING” kluba vam obećava lijepo druženje. Dobrodošli!!!✨
Potpredsjednik Skupštine, Suljo Mustafić, zatražio je zabranu stavljanja u promet i distribuciju prvog toma Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika u izdanju CANU.
“Prvenstveno, ovo tražimo zbog nedopustivih i brutalnih uvreda građana Crne Gore, Albanaca, Bošnjaka i pripadnika islamske vjere. Smatramo da ovakvo izdanje vrijeđa i uznemirava građane, vraćajući neke uvredljive stereotipe i stvarajući nove podjele, što nikome dobronamjernom u Crnoj Gori nije u interesu. Zahvaljujemo svima koji su ovih dana osudili ovaj takozvani naučni pristup i vrijeđanje građana islamske vjere, te Bošnjaka i Albanaca”, kazao je Mustafić.
On je ocijenio da inicijativa koju je potpisalo 117 javnih djelatnika različitih vjera i nacija, struka i profesija kojom traže izvinjenje i povlačenje Rječnika, svjedoči o snazi građanske Crne Gore.
“I dalje očekujemo izvinjenje od izdavača CANU, uređivačkog odbora i Savjeta. Od nadležnih državnih institucija tražimo zabranu distribucije ovog izdanja. Ako makar i jedan primjerak ostane u upotrebi to će biti biljeg trajne sramote i odnosa prema značajnom dijelu građana Crne Gore. Današnja Crna Gora ne smije to dopustiti”, poručio je Mustafić.
Zašto se pravosudni organi Crne Gore ne pozabave sa Crnogorskim rječnikom mržnje i sa onima koji su ga napisali i koji ga brane. Nedopustivo je da se dozvoli vrijeđanje jednog dijela građana koji su vratili dostojanstvo Crne Gore, od onih takozvanih akademika koji su mahom do juče bili protiv nezavisne CG, par akademika preletača i par akademaca sumnjivog zvanja i diplome DRM, koji su sebi uzeli za pravo da tumače rječnik mržnje. Rječnik je sigurno naručen s vrha kao i nedavno pokušaj registracije Ravnogorsko četnickog pokreta Draže Mihajlovića. Ne čudi me pokušaj podmetanja ovog zla od strane predlagača, ali me čudi od nekih naših mrča što ćute. Nedavno smo svi bili svjedoci na koji je način Srpska akademija nauka proizvela krvavi raspad SFRJ i tako Srbiju uništila da se ne može oporavit za sljedećih sto godina. Ovaj patuljak, CANU, koja kopira SANU sa rječnikom mržnje će sigurno ostaviti veliku mrlju na suživot u CG.
Sve institucije sistema pod hitno treba da zabrane i uklone rječnik zla i mržnje u CG. A onim koji su ga pisali pod hitno zabraniti rad u državnim institucijama i dati na uvid njihovo djelovanje kojim bi se pozabavio i javni tužilac. Ukoliko se ovo ne uradi BSCG u NY na jednim od redovnih sastanaka razmotrit i opciju demostracija u Njujorku.
Esad Rastoder, predsjednik saveza Bošnjaka u Njujorku
Takozvani Rječnik crnogorskog narodnog i književnog jezika, koji je povodom deset godina nezavisnosti, građanima Crne Gore poklonila CANU, osjetno je povrijedio ogroman broj, upravo tih građana Crne Gore, koji izdašno plaćaju članove CANU –a, ne da bi ih vrijeđali nego da bi u pravom smislu predvodili akademski život ukupne naše zajednice. Djelovi rječnika, odnosno opis određenih riječi, koje su se koristile prvenstveno u vjekovima prije XIX, kada se opšte stanje u Crnoj Gori, pa i tadašnji jezik u mnogome razlikuje od onoga danas, prvenstveno je udarlo „šamar“ lojalnim crnogorskim građanima islamske vjeroispovijesti: Bošnjacima, Albancima, te Crnogorcima islamske vjeroispovijesti. U čuvenom rječniku, odnosno dijelu koji je javno objavljen, ovi građani su opisivani na način kako su ih opisivali, ne tako davno, oni koji su željeli da ih „istrijebe do posljednjeg uha“ sa njihovih vjekovnih ognjišta. Gospodo iz CANU, sa pravom se pitaju građani Crne Gore islamske vjeroispovijsti, da li je njima ovaj dar i povodom, odnosno u susret, obilježavanju Dana sjećanja na civilne žrtve ratova na prostoru ex Jugoslavije, koji se obilježava 11 jula, na dan kada su zločinci Ratko Mladić i Radovan Karadžić, motivišući i inspirišući svoje vojnike upravo nekim riječima iz „ovog revolucionarnog naučnog djela“ napravili najveći genocid u Evropi poslije Drugog svjetskog rata? Da li, gospodo iz CANU, u sljedećim djelovima Rječnika koji planirate da objavite kada na red budu došle riječi sa početnim slovima M i K (Mladić i Karadžić)- i čuveni zločinci biti primjer borbe protiv fašizma, kao što je to Draža Mihailović, još jedan od istrebljivača svakog „turskog uha“?
Najteže je prihvatljivo građanima Crne Gore, što umjesto izvinjena, ostavki onih koji su ovo pisali, i povlačenja svih primjeraka ovog Rječnika, imamo najave autora da se „kapitalno djelo crnogorske nauke“ neće povlačiti, nego da će ubrzo ugledati svjetlost dana i ostali njegovi djelovi.
PS.
Mi smo dobili na „dar“ Rječnik, a njegovi autori vosoke funkcije u državnoj administracji. Malo je reći sramota!
Mr Safet Korać
Gost emisije “Putevi i raskršća” na Radiju Petnjica bio je predsjednik SDP Ranko Krivokapić.
– Kad kažemo Petnjica, šta je Vaša prva asocijacija?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Prva asocijacija su emocije. Ako bi ste me pitali što je prva asocijacija, to je ‘96. godina, ratne godine, Dom kulture kojem pada skoro krov, a koji se crvenio od crnogorskih zastava Crne Gore. Naravno, svi u onoj sali pa i SDP progonjen je tada bio od strane DPS-a i njihovih ratnih i poratnih saveznika. To je bila prva asocijacija, jer je to ono što sam ja to tada nazvao torcida, imajući u vidu navijačku emociju koja se osjećala, u bivšoj Jugoslaviji. Posle toga idu dalje, emocije Rifat Rastoder do Almira Rebronje danas. Druga bi bila svakako pobjeda politike SDP-a da Petnjica dobije opštinu. Imamo emociju na dva nivoa ona trajna emotivna – neprolazna dostignuća, a uvjeren sam da imamo i političko dostignuće koje će biti neprolazno, da građani Petnjice počnu da vraćaju staru slavu Petnjice i ako bude sreće i dobre volje da je unaprijede.
– Kad ste bili poslednji put u Petnjici?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Prije par mjeseci sam bio u Petnjici. Volim da odem u Petnjicu jer je to jedan od bastiona Socijaldemokratske partije i građanske Crne Gore. Tamo se čuvao, na poseban način taj ośeća pripadnosti Crnoj Gori. Znate kako, kad je najteže tamo najrađe pođemo. Da se napunimo neke nove snage i uvjerenja da je to što radimo u suštini nesalomivo u onome što napredujemo, a i neprolazno u onome što ostvarujemo.
– Kako Vam izgleda Petnjica?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Izgleda najviše u skladu sa stihom – da sloboda ne zna da pjeva kako su sužnji, koji su se borili za nju, pjevali. Veliko dostignuće koje je Socijaldemokratska partija ostvarila sa Crnom Gorom kao sa Petnjicom. Stvorena na istoj emociji časti, uvjerenja, poštenja, antiratnom aktivizmu, građanskoj, nezavisnoj evroatlantskoj. Mi smo napravili, a drugi je zloupotrebljavaju i državu i Petnjicu, po istom principu. Ista partija, DPS. Veliku ideju uništava korupcijom. I najveću ideju kao što su nezavisnost država i opština korupcija može da uništi. DPS su svaku ideju zloupotrijebili, u suštini uništili. Oni su ubice svog djela, na izvjestan način iako im to na početku nijesu baš bili ciljevi. DPS je četiri države potrošio da bi ostvarivao isti cilj, a to je bogaćenje i sticanje, otimanje, a ne da bi utemeljio ni Petnjicu ni državu, na način kako to mora biti kod onih koji se na časni način bave nekom idejom, odnosno neki uvjerenjem.
– Poznato Vam je da se odavde iz Petnjice, odnosno iz Bihora iseljava dosta ljudi. Da li je država mogla da uradi nešto više da ti ljudi ostanu ?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Dominantno je to sve krenulo sa ratom. Bihorci su prvo bježali da bi se spašavali od onoga što im je prijetilo iz bihorskih šuma i nekih stalnih zvukova prošlosti, a onda je ukupno uništavanje ekonomske Crne Gore i Petnjice, to iseljavanje nastavilo. Petnjici je trebao razvoj poslije njenog zaostatka, ali kako je sve u Crnoj Gori bilo poharano po raznim osnovama vremenom, tako ni Petnjica nije imala prostora da iz toga otimanja, nađe prostora za razvoj. To ja zovem apsurd koji je stvorio DPS, da oni onaj najlojalniji dio stanovništva drže u siromaštvu, a onda oni nesvjesno iz inostranstva finansiraju opstanak na vlasti, jer šalju svojim rođacima donacije. Glavna ekonomija Crne Gore i glavni prihod u ekonomiji Crne Gore su doznake koje naši raseljeni i išćerani šalju svojim rođacima. To je više donosi Crnoj Gori nego turizam. Na taj način oni najhrabiji odu u u svijet, muče se tamo, i na neki način finansiraju one koji su ih istjerali iz te države. Dobra Crna Gora će biti ona iz koje više ne odzlaze ljudi i u koju se počinju vraćati oni koji su otišli. To je za nas mjera uspješne Crne Gore. Ova suštinska DPS Crna Gora je sasvim suprotna od toga. Sve se više ljudi iseljava, a ne vraća se niko. Na taj način gubimo ono zbog čega država postoji, zbog čega nam je trebala nezavisnost, da imamo svoju kuću u kojoj ćemo živjeti srećno. Imamo svoju kuću , ne živimo srećno, zbog toga ljudi idu trbuhom za kruhom. SDP će učiniti sve kad ostvari dominantniju većinu u vlasti sa partnerima koji će imati bolje namjere ili bar neće biti toliko potrošeni i iskvareni, da sa njima pokuša praviti takvu Crnu Goru. Može se zaustaviti točak propadanja, stabilizovati ekonomija Crne Gore, a onda krenuti u stvarni razvoj. da nijesmo dali novac onom ruskom oligarhu mogli smo razvijati čitavu Crnu Goru desetak godina. Više od 80 miliona. To je recimo sada školski fond ili je to pola zdravstvenog fonda.
– Iz toga proizilazi da je svakako država dužna više Bihorcima, nego Bihorci državi?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Ja sam više puta ponovio da ova država duguje svojim manjinskim narodima više nego ikom drugom, jer su oni čuvalii ideju građanske Crne Gore, mogućnost nezavisnost Crne Gore i do jednoga, što bi se reklo, dali glas za nezavisnu Crnu Goru. Tako da ništa neću novo reći, niti išta pričam novo iz opozicije od onoga što sam pričao sa vlasti. I tada nas je zbog toga premijer prozvao opozicijom u vlasti.
– Da li se plašite malo više digutih nacionalnih tonova u Petnjici, Plavu, Rožajama…?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Pa pokušava se zloupotrijebiti opravdana muka. Sve što govorim od početka intervjua je opravdana muka, prvenstveno manjinskih naroda na sjeveru, ali ni na jugu ne živi se kako se nekad živjelo i to se pokušava zloupotrijebiti. Imate taj paradoks da oni partije koje su uzele da nose časno nacionalno ime svojih naroda su zloupotrijebile to ime i funkcionišu kao sateliti DPS-a i time još više produbljuju osjećanje nepravde kod manjinskih naroda Crne Gore. SDP je uvijek bila takva partija da kad je trebalo braniti Crnogorace onda su i Džavid i Rifat, a posle toga i Almir bili Crnogorci. Kada je trebalo braniti Bošnjake, ja sam bio bošnjak. Ovi koji sada nose to ime, nije ih bilo niđe. Kad je to postala profesija, kad jepostalo unosno, onda su postali politički Bošnjaci. Naravno da su imali pravo lično da budu Bošnjaci, ali politički Bošnjaci su postali onog trenutka kad je to postalo unosno a prestalo biti opasno. I zato sad imamo tu zloupotrebu manjinskih partija, da sa svojim progoniteljima tjeraju SDP, partiju koja je štitila njihov narod kad oni nijesu. Oni računaju da će nešto učinjeti. Ne, omraziće se svom narodu, obrukaće ideju brojčano manjih naroda, a rodiće radikalnije stavove u svom narodu zbog osjećaja nepravde i zloupotrbe koju sad proživljavaju od DPS -a.
– Očekujete li neku značajniju prekompoziciju političke scene u Petnjici?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Pa ja sam siguran da će SDP rasti na političkoj sceni Petnjice, da će ta građanska izvorna, u vremenu od više od četvrt vijeka, časno provjerena politika, koja nikada nije promijenila ni smjer ni ponašanje sa Rifatom Rastoderom na čelu, će rasti. Na taj način će ta veilika prevara zvana DPS, koji je iskoristio državu za uskopartijske ciljeve odnosno uske ciljeve grupe ljudi u toj partiji, otići u istoriju. Mi smo provjereni, mi smo prekaljeni, mi smo jedina trajnost na ovoj političkoj sceni, mi smo ljudi sa kojima nema neizvjesnosti, a za Crnu Goru je potrebno da ima kormilara i kapetana, koji sigurno zna da vodi državni brod. U ovom slučaju i brod u kom su manjinski narodi uvijek po osnovi ugroženi ako ne plovi kako treba i upravom smjeru. Podsjetiću vas da je i predsjednik DPS-a čestitao slobodu Vojislavu Šešelju. Ne treba dalje od toga da se vidi kako ta politika ide na sve strane, samo da se održi na vlasti, po svaku cijenu. To su najgore politike za narod.
– S obzirom da će SDP rasti, kako kažete, onda ćete preuzeti vlast u Petnjici?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Upravo tako da sa tih petnaestak procenata koji nam nedostaju, a imamo 34% biće dovoljno, da sa tih desetak procenata preuzmemo vlast. To bi bilo pravedno i za dobrog građanina. Svi raseljeni i sobodni ljudi razmišljaju kao i SDP. Znajući tu kuraž koju je Bošnjački narod poakzao u Bihoru u najtežim vremenima, znam da se ovaj put neće dati prevariti.
– Vladajuća koalicija je u velikoj ljubavi na državnom nivou, na lokalnom nivou i nije tako?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Ne znam koliko je paradoks. BS teško zovem Bošnjačka stranka. Ja ih zovem BS, jer nekako riječ Bošnjak kod mene bude pozitivne emocije a BS ne bude pozitivne emocije. Oni su se zakitili tim imenom. BS je partija koja je u raskoraku članstva i vrha. Znam dobro da je i u nekim drugim gradovima tako. Ne može se voditi politika brojčano manjeg naroda voditi odvojeno od državnih, nacionalnih interesa. Ne može se voditi samo tako da cilj bude da postane satelit DPS -a.
– Jeste li imali prilike vani da se sretnete sa ljudima dijaspore bihorske?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Svakako. Jedino nisam išao u Luksemburg. U koju god sam zemlju došao išao sam kod naših iseljenika i srijetao ih. Evo u Njujorku ih ima dovsta iz Petnjice. Djelimo ta ista uvjerenja kao početkom devedesetih. Vidimo naravno kako ide život u demokratskim društvima. Dijsapora tačno vide sistem vođenja države i vladanja. Zato znaju na koji način se to radi. Dijaspora je onaj zdravi politički dio Crne Gore. Na žalost nijesu tu sa nama da zajedno napravimo tu mirnu tranziciju vlasti. Da napravimo ono što je neizbježno, da DPS ne vlada, da se oproba u opoziciji, a da se Crna Gora napravi na tom građanskom i evroatlanstkom
– Prepoznali ste, odnosno oni su vam rekli njihove probleme, što oni misle da u Petnjici treba uraditi, da li se vi slažete sa tim stavovima?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Pa rekao sam, to su ljudi iz jednog kruga demokratske kulture koji hrabro i odlučno vide kako bi se moglo rješavati. Mnogi od njih čekaju, ne toliko iz Petnjice, da ovdje dođe vlast koja neće biti pod sjenkom korupcije da bi investirali, ulagali i samim tim se vraćali.
– Zašto ima dosta ljudi koji su odselili iz Bihora, Plava, Gusinja a nije slučaj sa gradovima istih ekonomskih moći, Šavnik, Andrijevica, Plužina…?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Pa nijesu bili pod prijetnjom poslednjih godina. Nije bilo ratne prijetnje kao što je bilo Bošnjačkom narodu u Crnoj Gori. Nije bilo ćeranja, nije bilo zločina, kao što je zločin nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini. Sve su to slike koje su ljude dodatno motivisale da idu, a onda kad krene jedan talas, onda se porodično povuku lakše, porodice se lakše okupljaju. Povuku se lakše na te nove lokacije u bolji život. Vide da su ovi prvi uspjeli brzo i tako krene talas, kao voda. Najteže krenu prvi, prve kapi vode da nađu put, kad voda nađe put onda lako teče. Tako je i sa našim ljudima. Potekli su kad su oni prvi uspjeli i onda povukli druge, a uz životnu prijetnju koju su imali početkom devedesetih. To je jasno i zato se desio toliki suštinski egzodus. Mi pričamo o egzodusu Sirije, a ako je dvije trećine Petnjice van zemlje, to je pravi egzodus jednog kraja, to je pravi egzodus jednog naroda po mnogo čemu.
– Pričali ste dosta o tome kako ih vrati, samo navedite konkretne planove?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Planovi su prvo da se zaustavi ovo propadanje, ekonomsko – socijalni sunovrat, a samim tim i politički. Kad se država uredi oni će to prepoznati. Shvatiće da mogu investirati a da ih niko ne reketira, da im niko neće tražiti da plaćaju partijske stvari, niko ih neće ucjenjivati. Neće morati da ustupe posao i profit nekom drugome ako postanu rentabilani, da ih niko neće ucjenjivati da moraju dati pola akcija, ako mu je posao uspješan, a da ne smiju „a“ reći, da se neće bojati da odu na sud da ostvare svoja prava, da se neće bojati policije, da ako prijave zločin neće biti sami meta. Nabrojao sam vam redom ono sa čim se srijeću građani, a što ćemo riješiti kad dođe vlast koja neće biti DPS – ovog profila.
– Koliko ste upoznati sa projektom Sandžak prekogranična regija, da li mislite da je to jedan od načina da se Bihorci zadrže i ekonomski održe u CG?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Ta ideja je lansirana pred referendum iz drugih motiva, ali se radi o evropskoj ideji. Prekogranična saradnja je važan element evropskih politika i Savjeta Evrope, kroz njen regionalni koncept, ali i Evropske unije. Ona je vrlo važna za Bošnjake u Srbiji i Crnoj Gori. Uvjeren sam ipak da je pozicija Bošnjaka u Crnoj Gori bolja nego u Srbiji, ali vidite i u Srbiji oni koji su bili nepomirljivi protivnici sad se približavaju. Neću zboriti imena. I oni koji su bili glasni zagovornici Sandžak regije, sad već idu više prema Beogradu, nego prema Crnoj Gori, prema Petnjici, Rožajama, Plavu…. Tako da se tu dešavaju promjene, ali ta saradnja je neophodna. Ona je prirodna i ta granica treba biti otvorena, da li će biti formalizovana, ovako ili onako, to je manje važno. Ono što slijedi je naše zajedničko evropsko članstvu, i Crne Gore i Srbije. To je neizbježan proces, ta regija će se sama po sebi konstituisati kao način privrednog ali i kulturološkog bivstvovanja.
– Onog trenutka kada Petnjica bude integrisana u Crnu Goru, valjda će se i integrisati uopšte?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Kada bude integrisana u razvoj, prije svega. Kada bude red, onda će doći i razvoj jer svaki zvaničnik – evropski i američki će vam reći bez vladavine prava nema održivog razvoja. Crna Gora je najbolji primjer, ima bogastvo, nezavisnost je dobila, čak je imala i političku stabilnost, ali nije bilo zakona, nije bilo vladavine prava. Bilo je korupcije, budvanskog tipa vladanja, ne samo u Budvi. U Budvi se otkrilo, u Bar se već otkriva, priznanja pljušte i tamo, redom će to doći i Podgorica i sve ostalo. Moderni istoričari tvrde da je rimsko carstvo propalo zbog korupcije. Tako da se to dešava imperijama, ne maloj Crnoj Gori. Gdje nema zakona, nastaje dekadenca.
– Povukli ste crtu na saradnju sa DPS – om ili samo sa Milom Đukanovićem?
RANO KRIVOKAPIĆ: Ta partija nije uspjela, ta partija je postala problem, a ne dio rješenja problema Crne Gore. Ona je nekako, uz našu pomoć, a i uz svoj interes, slijedila naše političke ideje, a iza toga se sakrivala i ostvarivala svoje ciljeve – bogaćenje. I ta partija nije dio rješenja, već osnovni problem u političkom smislu Crne Gore. Evidentno partija prošlosti, i ova čestitka Šešelju i sve ostalo pokazuje da je to partija prošlosti. Podsjetiću da je premijer Đukanović prilikom posjeete Beogradu, prije dvije godine, nudio sa kanabea premijera Vučića, srpskim partijama da uđu u Vladu, a to je sve bilo pred odluku u Velsu o NATO članstvu. Znači nudio je partijama, koje sad optužuje da su izdajnici, da uđu u vladu. Radili su sve što im je moglo donijeti 41 glas da bi se makao SDP. Na kraju im je uspjelo tako što su kupovali poslanike, jednog po jednog. Ali je tu podvučena crta, vi ste upotrijebili dobru formulaciju – nikako sa ovakvim DPS -om. Ako se DPS kao ‘97 razdvoji na dvije kolone, na onu koja nije ukaljana i uprljana, onda ćemo tom drugom dijelu pružiti šansu.
– Ima li tog drugog dijela?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Ima. Ne želim te ljude da dovodim u problem. Oni su na visokim funkcijama. Znam ta imena, te ljude, znam taj dio DPS -a. Ne bih volio da ih dovodim u problem, mislim da ih i javnost prepoznaje, ne samo mi iz SDP – a. A taj trenutak će morati doći, jer je to kohabitacija nespojivosti, kao što je to bio slučaj sa SDP – om. Tako neće ni međusobno opstati kad izgubi DPS na sledećim izborima. Tada će taj drugi dio imati razloga da svojoj partiji kažu „platili smo cijenu svega toga što se zove korupcija, toga da nam je drugi čovjek partije vođa kriminalne grupe, da nam je drugi čovjek partije pokrao Budvu za više stotina mliona“ i tako dalje. Tako da neizbježno je to razdvajanje, SDP ga zna. Još u julu, avgustu 2013. za londosnki Ekonomist, najcjenjeniji nedeljnik na engleskom jeziku, sam odgovorio na pitanje – do kada ste sa DPS- om, rekao sam, dok ne ostvarimo strateški cilj ulaska u NATO. Već dvije godine ranije sam najavio u ime Socijaldemokratske partije da ćemo otkazati podršku. Dok brod plovi oni nose daske sa broda, oni skidaju oplatu s broda, ali smo nekako došli do luke da ne potonemo. Sada već u plićaku, koji je sigurnija voda za brod koji je već izbušen DPS – ovom korupcijom, moramo reći – ovo je to i raskinuti tu koaliciju i probuditi građane Crne Gore i spremiti ih za sledeću fazu, a to je da se suočimo sa samim sobom, da glavna prijetnja ovoj državi nisu spolja, da glavna prijetnja ovoj državi nisu DPS podijele Crne Gore da bi vladao, da je glavna prijetnja ovoj državi pohara DPS.
– Hoćete reći da su DPS te daske sa broda počeli skoro da odnose a ne od prije 18 godina koliko ste zajedno vladali?
RANKO KRIVOKAPIĆ: To su počeli intezivno da rade u poslednje vrijme. Kao i svaki malignitet, i društvene bolesti se tako razvijaju odjedenom, geometrijskom progresijom. Usavršavali su se u tome kao i usvemu drugome. Znate ‘90 godina bio je šverc cigareta, nafte na malo, pa se onda i to povećavalo, dok nije došla naravno oštra osuda i prijetnja sa raznih velikih međunarodnih adresa i tu se stalo. Onda se krenulo kroz privatizaciju na malo, na male kompanije, da bi KAP bila ogromna i 5000 je izgubilo posao, a država oštećena za više stotina miliona kroz razne osnove. Pa posle toga se prešlo na nekretnine, pa onda počelo na malo, da bi sad već Buljarica bila napadnuta čitava ili ulcinjska solana sa 15 miliona kvadrata. Gramzivost je takve prirode, ona postaje nezajažljiva. Ni mi nismo mogli da to shvatimo, ali postoji negdje ona izreka u narodu „majku bi svoju prodao“. Evo upravo se to dešava. Sad je DPS ne prodaje nego je uzima, jer ovdje su i prodavci i kupci isti. Prodaju u ime države, a kupuju je pod tuđim imenima, kupuju za sebe, tako da „majku bi svoju prodao“ u Crnoj Gori je narodna izreka koju sad počinjem da shvatam, i počinju da je shvataju građani Crne Gore. Niste mogli to da vjerujete, ali to se sad vidi. Je li neko mogao da vjeruje da će Sveto Marović priznati da je vođa organizovane kriminalne grupe koja je stotine miliona ukrala od ove države, da prizna, ne da mu je neko namjestio nego čovjek je priznao. Drugi čovjek DPS- a 25 godina, predsjednik Skupštine, predsjednik zajedničke države Srbije i Crne Gore. E onda vam je jasno dokle je stigla ta bolest. Nije ni on to stigao u jednom koraku, nego usavršavanjem te kriminalne biografije kroz 25 godina. Nijesmo mogli znati ‘98 da je imao 3 miliona i 800 hiljada u Švajcarskoj. Kad je bio predsjednik Skupštine, imao ih je, eto utvrđeno je, tako da je kao i svaka bolest raste geometrijskom progresijom. Mi smo ostvarili strateški prioritet i sekundarne ciljeve smo radili. Svake godine smo se bunili protiv nečega tog tipa, od Telekoma – protiv prodaje smo bili, pa KAP-a, pa napustili privatizaciona tijela, pa zaštitili Taru kad je sa Republikom Srpskom sklopljen ugovor o gradnji brane, pa zaštitili prodaju Termoelektrane. Termoelektrana je trebala da bude prodata ruskom oligarhu za 35 miliona, a nova košta da izgradimo 350 miliona, istih kapaciteta, a onda bi pala i Elektroprivreda u Crnoj Gori. Ono što je SDP spriječio da se uništi u Crnoj Gori je više nego svi investitori zajedno koji su donijeli u Crnu Goru. Njima ste nešto dali za to, a SDP- u ništa, osim glasova. Tako da smo ponosni i za razliku od DPS-a, mi se radujemo sudu vremena. I ovaj potez je bio dokaz, hoćemo u opoziciju da bi spašavali Crnu Goru. Ne zato što je nama bolje u opoziciji, nego zato što je Crnoj Gori neophodno da SDP ode u opoziciju, jer prvi put sada opozicija ima međunarodno priznanje i poštovanje, jer je tamo SDP. Do sada opozicija nije bila međunarodno kredibilna alternativa, osim ona antiratna početkom ‘90 SDP- a i Liberalnog saveza. Sad ponovo opozicija ima međunarodni ugled, zahvaljujući odlasku SDP-a, to je žrtva za državu, kao i 90. godine kad smo otišli sa Antom Marković, ali to morate da radite ako hoćete da vas ljudi biraju i poštuju.
– DPS se jednom prepolovio i ovaj jedan dio je krenuo tamo gdje treba, prema Crnoj Gori. Da da li je moguće DPS ovako u cijelom pobijediti ili mora da se napravi ono što ste rekli?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Ne, on gubi ove, gubi svake izbore, gubili smo ih zajedno prošle godine kada smo imali zajedno 39%, a trebali smo 41%. Otkrili su da je DPS krao na tim izborima a kad neko krade taj ima manjinu. Izgubio je Filip Vujanović od Lekića, pa je morao na vrat na nos, opet zloupotrebljavajući one koji tu nisu da ubacuju njihove glasove u kutije po sjeveru. Znači DPS zna da gubi izbore, da je to nepovratno. Oni će se dijeliti poslije izbora, zato što će biti gubitnici tih izbora. A Crnoj Gori treba vlast sačinjena od državotvornih partija, pa građanskih partija. Tada će taj drugi dio DPS-a biti prirodni saveznik. Naravno očekujemo da će iz DF i Pokret za promjene, neki koji su za nezavisnu i građansku državu takođe tražiti svoj prostor u tome svemu. Ne može DPS dobiti izbore, može ih samo pokrasti, odnosno opozicija će izgubiti ako ne bude dovoljno sposobna da ih u tome spriječi.
– Niste omiljeni ni u ovom drugom dijelu opozicije?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Zasluženo! Oni su nam odali priznanje u Parlamentu kao poštenom protivniku, iako nas krive za razbijanje njihove zajedničke države. Sad nas poštuju jer smo ostvarili cilj, jer smo to uradili na pravi, mudar, uspješan, politički način. Tako da sam čuo od Nebojiše Medojevića da sam neprijatelj ali da sam najbolji političar u regionu a time i SDP najbolja partija. Čuo sam puno komplimenata kao protivniku kojeg uvažavaju i koji ih je pobijedio. I to je negdje buđenje kodeks časti u Crnoj Gori, na nov politički način.
– Je li se osjećate krivim zbog one scene u Skupštini?
Čitav radni vijek sam u Skupštini i to se nije dešavalo. Ta scena je zajednička odgovornost DF-a i Premijera. Osjećam se vrlo srećno što sam uspio da spriječim fizički kontakt i što se to smirilo. U toku istog dana sam nastavio sjednicu, prihvatili su da ih ja zaustavim. Kolege iz Demokratskog fronta nijesu imali sukob sa mnom, iako se ja politički mnogo više ne slažem sa njima, jer je DPS njima bio saveznik a ja nikad nijesam. Kažem to je zajednička odgovornost – DF-a koji je inicirao, a Premijera koji se nije ponašao dolično Parlametnu i koji je takođe dolio ulje na vatru.
– Ne misilim da je to neka važna stvar iako se državno tužilaštvo bavi time?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Pa jeste ali nema osnova da se bavi, to je interna stvar Parlamenta i te stvari su u svakom parlamentu su interne i dešavaju se i što bi rekli “zagone se se jedni na druge”. Ima toga i u drugim parlametnima: japanskom, britanskom, njemačkom.. tako da to zagonjenje postoji. Nije ni čudo ljudi su po čitavi dan tamo, tenzije su ogromne. SDP je spašavao Crnu Goru, jer da nije SDP – a ne bi ni sjeli za sto. DPS je bio protiv, Demokratski front je bio protiv. Samo podrška EK i SAD koja je data nama iz SDP-a da kreiramo taj dijalog, je natjerala DPS da dođe za taj sto, natjerala premijera da odobri prelaznu Vladu za koju se zaklinjao da neće nikad prihvatiti. Ponavljam da kad dođe pošteno vrijeme procjene, a pisaće opet neki Rastoder, Šerbo Rastoder vjerovatno, vidjeće se da ne postoji partija da je sa malom podrškom građana, učinila više za svoju zemlju i da je imala veći autoritet i veće poštovanje protivnika.
– Rekli bi ni više privilegija, a manje partije nije bilo?
RANKO KRIVOKAPIĆ: To kažu oni koji su tu samo zbog privilegije. Kao što vidite ja već drugi put idem u opoziciju svojom voljom. I ‘90 godina kad samo otišao sa Antom Markovićem, i sada ponovo idem svojom voljom u opoziciju. To govore iz DPS-a koji se boji da ode u opoziciju. SDP i moja malenkost mogu poći u opoziciju kao slobodni ljudi.
– SDP je do skoro bila jedna od partija, jedna od rijetkih partija koja nije bila podijeljena, prije izvjesnog vremena je došlo do podjele. Gdje je SDP sada?
RANKO KRIVOKAPIĆ: SDP je bar dva puta jači nego pred Kongres. Te ankete je DPS radio a ne mi, mi smo radili svoje ali nijesu izašle u javnost. Dvostruko smo jači i to je efekat koji je DPS postigao kad nas je podijelio. Mislim nije nas podijelo, otišli su direktori i funkcioneri, ali oni nisu veći dio partije, veći dio partije je glasao na Kongresu da pobijedimo DPS i izdaju. DPS je prvi put onako otvoreno finansirao izdaju u partiji, potkupio ministre, poslanike od SDP-a, plaćao glasove. DPS je uspio da nas očisti od onoga što nije valjalo, od onih koji su posrnuli u vlasti. Logično je da se u vlasti posrne posle 18 godina. Znate, u finansijskoj krizi su formirane banke gdje dislocirate oštećene kredite i nenaplative kredite, tako je DPS od nas preuzeo te oštećene i posrnule u tu kontaminiranu družinu zvanu SD. I time nas nije oslabio, nego ojačao. SD i ovi drugi sateliti zajedno neće preći cenzus čak i ako se udruže. Ako išta u životu blagosiljam to je što nas je DPS oslobodio od tog tereta.
SDP će sam izaći na izbore i pokazati snagu koja je u porastu. To nije teško osjetiti u javnosti, a i u anketama, da SDP raste, i taj broj se neće zaustaviti na 10%. U posljednje vrijeme smo mnogo toga odradili. Omogućili da se formira građanski centar, gdje su sad pojavili i URA i DEMOS. Uradili smo opet sistemske stvari za Crnu Goru, promijenili politički ambijent, utjerali sve to u prelaznu Vladu, natjerali da izađemo sa jednim, da se vratimo sa pet ministara.
– To je dobra volja Đukanovića?
RANKO KRIVOKAPIĆ: Nije bilo dobre volje, nego zle, a bilo je pritisaka i protesta i SDP i ostatka opozicije i međunarodne zajednice, da bi to prihvatio. Čovjek je govorio da neće nikakve prelazne Vlade i „đe ste viđeli da partije koje nisu učestvovale u izborima budu u Vladi“, a to je posle ponudio, ne zato što je imao dobru volju, nego zato što je morao. I to je jedna od onih loših gluma.
– Izbori u Tivtu vam nijesu pokazali tu jačinu SDP o kojoj ste govorili?
To je samo dokaz koliko je opozicija pogriješila bojkotom tih izbora. I što nas je ostavila same sa svom aždajom DPS-a. Pa Aerodromi su sami zaposlili par stotina ljudi, koji su time spajali ove druge partije i satelite. Ostavili su nas i SNP protiv svih ostalih bez dobre kontrole izbora, protiv mašinerije, koja se spustila na mali teren. Ako spustite jednu diviziju na jedno selo, ona će pobijediti to selo, ako ta divizija ratuje sa čitavom državom neće uspjeti.
DENIS BOŽOVIĆ
