Dosta puta mi dragi čitaoci pišete privatne poruke pune podrške i konstruktive kritike (čast izuzecima) kada je riječ o mojoj kolumni. Na žalost, često uz riječi hvale pročitam i rečenice poput „uzalud je to, jedan čovjek ništa ne može promijeniti“. Sorry, dragi moji, ali nije tako. Hoću da vam objasnim i zašto.
Kada sam dobila ponudu da pišem kolumne za portal Radija Petnjica, dugo sam razmišljala da li da prihvatim taj poziv. Otac i majka su mi garantovali svu moguću podršku, ali su me isto tako i upozorili, da će ih biti malo koji će stati rame uz rame sa nekim mojim „vizijama“, da će biti više protivnika, a što je najveće razočarenje u svemu tome: najveći dio će ćutati i posmatrati diskusije, iako imaju svoj subjektivni stav.
Sa druge strane sam se pitala koji je moj cilj, šta sa pisanjem kolumne hoću da postignem: Sa svojim radom sam htjela da budem inicijator dobrih diskusija koje vode do promijena. Bila mi je intencija da pokažem drugu perspektivu. Perspektivu koja je širokogruda i otvorena prema različitosti religija i mišljenja. Perspektiva koja u okviru argumentacije sve komponente uzima u obzir, kad je jedna tema u pitanju. Diskutovali smo sve pro-kontra, argumente i eto, vidite šta je rezultat: Svakog ponjedjeljka imate mogućnost da pročitate članke koje opisuju misli jedne mlade žene iz Njemačke, čiji su korijeni po očevoj strani iz Bihora i za koju i dalje mislite da je fejk. I izgleda da ta „fejk“ žena, koju NIKO ne smatra ozbiljnom, sa svojim pisanje polako – sanntimetar po santimetar – nešto mijenja. Zašto?
Da li se sjećate, kada je bila velika diskusija oko bilborda, koji je dva mjeseca ležao pored puta? Već standardni „kandidati“ su se ljutili i bilo je svakakvih teorija oko toga, ko je oborio bilbord. Svi su pričali, ali niko nije ništa uradio – kao i uvijek. Poslje mog članka se pokrenulo nešto oko te teme. Sad bi moji omiljeni kritičari odmah insistirali u tome, da je to samo slučajnost, ali ipak mislim da nije, što je pokazala vijest o akciji „Pitajte predsjednika“, koja će danas biti održana. Pretprošle nedjelje sam u svojoj kolumni predstavila istu takvu ideju, sa razlikom da ja preporučujem mogućnost konsultacije sa predsjednikom bar dva puta mjesečno. Znam da ova akcija nije samo rezultat mog pisanja, ali sam ubijeđena u to, da sam sa svojim idejama i pisanjem doprinijela bar 1% u tome da danas svi imamo mogućnost uživo da pitamo našeg predsjednika šta god želimo. Evo vidite: Promjene se dešavaju.
Neću da ostane na tome. Iz tog razloga formirala sam fejsbuk stranicu pod nazivom – „Akcija: Moja Ideja za Bihor“ (Link: https://www.facebook.com/Akcija-Moja-Ideja-za-Bihor-1583272528632473/). Cilj ove fejsbuk stranice je prikupljanje dobrih ideja za Petnjicu i Bihor. Nadam se, da će ova platforma dati svima šansu da izjasne vizije, koje imaju za svoj kraj. Moja ideja je, da se najbolje ideje predaju političarima, te da se obavežu da o tome bar diskutuju.
Pridružite se i budite sa Vašim idejema i VI kreator otvorenog i jakog Bihora.
