FEKO LIČINA: U PETNJICI NIJESAM USPIO NIŠTA DA URADIM ZBOG OPSTRUKCIJE

Radio Petnjica
-
0
FEKO LIČINA: U PETNJICI NIJESAM USPIO NIŠTA DA URADIM ZBOG OPSTRUKCIJE

Feko Ličina, biznismen koji radi i živi u Luksemburgu je bio gost Radija Petnjica i emisije “Putevi i raskršća”

DJETINJSTVO

Moje djetinjstvo je bilo idealno, razmišljao sam samo o fudbalu, o igri. Završio sam osnovnu školu na Brodu, i rado se vraćam tamo. Nažalost, koliko vidim, sve je manje i manje djece. Nastavio sam školovanje u osnovnoj školi u Petnjici, u onoj školi koju su porušili, na žalost. Prava je šteta što se demolirao objekat, jer je trebao da ostane, to je ipak istorijski objekat. Sa lijeve i desne strane je imalo prostora da se doradi objekat koji god hoćete. Naravno, administracija mora imati svoju zgradu, ali mene boli, jer zgrada škole nije trebala da bude srušena. Mogla je, uz pomoć dobrih arhitekata, biti spolja sređena bez pravljenja ikakvih promjena na njenom izgledu, a unutrašnjost se mogla renovirati i dovesti u stanje koje odgovara potrebama opštinske administracije. Greška je što je porušena i sa tim se nikada ne mogu složiti, ali se slažem da opština mora i treba da ima svoju zgradu.

U LUKSEMBURG NIJESAM DOŠAO TURISTIČKI
Elektrotehničar sam po zanimanju, služio sam vojsku 18 mjeseci u ratnoj mornarici Jugoslavije, i nakon toga sam se zaposlio u brodogradilištu Bijela. Imao sam tada mnogo ponuda da idem za Švajcarsku, ali nikada mi nije padalo napamet da to uradim, bio sam zadovoljan u tada Jugoslaviji, kao i u Crnoj Gori. Radio sam svuda, od Beograda pa redom, ali, uvijek sam se vraćao Crnoj Gori, uvijek mi je želja bilad da nešto uradim za Crnu Goru, za našu državu.
Došao sam u Luksemburg pod stresom, pod panikom – nijesam došao turistički. Politički sam proganjan i ako tome dodamo da je nastupila jaka ekonomska kriza, onda tamo čovjek nije mogao da opstane. Za Luksemburg smo se opredijelili, ne zbog toga što je on bio razvijen, već zbog toga što smo već tada imali par rođaka i komšija i onda je to presudilo. Kada smo došli ovdje, to je bilo jedno selo, i mogu slobodno da kažem da smo ga mi izgradili. Ali, ovo je država koja funkcioniše. Ovdje je takav sistem da bi opstali da živite, vi morate da radite. A za svoj rad ste jako fino nagrađeni. Luksemburžani ne vole toliko strance, ali moraju poštovati rad, cijene se ljudska prava. Nijesu oni zadovoljni i ne vole da vide nas uspješne ovdje, bilo ko da vam kaže da nije tako, to je pogrešno. To je neka vrsta ljubomore. Luksemburžani se osjećaju ugroženim, jer oni misle da mi sve što je njihovo ponijesmo. Ali, oni ne vide da smo im mi izgradili državu. Nemoj da se niko zavarava. Luksemburg nije naša država, na kraju će sve to ovdje da ostane, sve što smo stekli, ovo je tuđa zemlja, a naša je zemlja Crna Gora.

DRŽAVA NEMA SLUHA ZA NAS
Ako mogu slobodno da se izrazim, mi smo na neki način prokleti narod, mi imamo državu Crnu Goru, mi smo je stvarali, ali država nema sluha za nas, mi još uvijek lutamo. To potkrepljujem činjenicama od iseljavanja za Kosovo, pa za Bosnu, pa evo gdje smo došli. Mogu da kažem da Luksemburg nije naša zemlja, ali jeste zemlja koja nam je pružila da radimo, da stvaramo i da živimo dok živimo. Ovdje su mnoga djeca izgubljena, izgubili su kontakte sa našom maticom, izgubili su kontakte sa Crnom Gorom.

SPRIJEČILI SU ME DA INVESTIRAM

Ljudi danas zaobilze istinu, a ja sam sve radio da pomognem Crnoj Gori, da investiram, ali, uglavnom budem prevaren. Dolje imam firmu od 2011. godine, a nijesam uspio da zabodem nijedan ekser. Ako ovjde imam četiri firme, a dolje nijesam uspio ništa da uradim, mislim da ćete dobiti odgovor na mnoga pitanja. Ja sam među prvima probao da investiram kroz nekoliko projekata, konkretno na naše Pecko. Ja dolazim i sa primorja, i želio sam da, ovo što radim ovdje, zapravo radim i izgrađujem dolje. Da moje školske drugove, komšije pomognem, da pomognem razvoju sjevera i Petnjice i moj prvi projekat je Pecko. Želja mi je da to nastavim, ali ukoliko nemaju sluha, ni opština, kao ni zakoni, onda će moj porod znati šta je njihov babo htio i nadam se da će oni nastaviti da rade na tome. Radi se o motelu koji je i danas u izgradnji, mada je povezan sa probijanjem jako teškog puta da bi se došlo do Pecka. Ali, sa tim projektom, ono što ljudi ne znaju, otvorio bih naš najljepši dio klisure Radmanaca. Ptice na grani znaju koliko sam uložio u put i most, ali sve je to, na žalost, sabotirano.

OBEĆANJA BEZ POKRIĆA

Odabrao sam najtežu stazu upravo zbog toga da ne bih nikog oštetio, a ljudi su ležali ispred buldožera. Nikome nismo smetali i već je trebalo do sada da krene sa turizmom, da turizam odavde prenesem dolje. U Petnjici su uvijek samo obećanja i tu se završava. Ispada da za Petnjicu ni dobro ne pomaže. Projekat na Kutnje brdo- zbog jednog metra kabla vode, ne radi deset ljudi već šest-sedam godina. Prekinuta je velika investicija. Projekat na Polici gdje je trebalo da se otvori benzinska stanica, savremenan objekat, a uz bezinsku stanicu zna se šta sve još ide, ali i tu sam stopiran. Onda sam uvezao jedan patent koji ne postoji u bivšoj Jugoslaviji, gdje bi se odmah moglo zaposliti četvoro ljudi. Do sada sam mogao da zaposlim minimum 50 ljudi. Platu koju bih ja davao je od 700 do 1000 eura. Dolazili bi ljudi i sa juga da rade. Oni su mi tražili da zaposlim dva čovjeka, a ja sam na njihova dva tražio da zaposlim još 20. Gdje je odgovor, gdje su obećanja. Radna snaga u Petnjici nije cijenjena. Ljudi rade u uslovima gdje su im životi ugroženi, zarade 150 – 200 eura, a isplate im se posle 6 mjeseci. Potpuno je opravdano zašto ne rade.

HOĆU RADIO I TV DUEL ZA OPŠTINARIMA

Ko me sabotira? Meni je drago što imamo opštinu, ali na žalost moram da pomenem i predsjednika oštine i administraciju. Pitaćemo se za koju godinu kome će biti predsjednik u Petnjici kada bude sve iselilo. Novoosnovanoj opštini Petnjica treba jak čovjek, ne fizički- da može da nosi balvane, već jak finansijski, jak moralom, koji ima svoje „ja“. Petnjica je jako delikatna i teško je to uspjeti, a još ako se služimo neistinom i predstavljamo ono što ne možemo ljudima da obezbijedimo, onda je to katastrofa. Uz dužno poštovanje predsjednika opštine, ali ja ne pričam ništa napamet. Nudim da zaposlim ljude, kojima će biti dobre plate, uplaćeni doprinosi, ali oni neće i tu nema nikakve logike. Pristajem da snosim troškove, da organizujete i radio i televizijski prenos, da grupa koja je dolje na vlasti sjedne preko puta, da otvorimo karte i da otvoreno porazgovaramo.

PETNJICA JE MOGLA U EVROPU PRIJE CRNE GORE

Ne dajem intervjue po nečijem nalogu, progovorim zato što javnost treba da zna, a nikada nećemo krenuti naprijed ako jednom ne otvorimo sve karte i ne progovorimo istinu. Istina je da neko nema sluha da se otvaraju radna mjesta. Svako ko otvori radno mjesto, ne može držati radnike kao robijaše. Moja je ideja bila da opština Petnjica ne mora da čeka Crnu Goru na ulaz u Evropu, dijaspora je trebala da Petnjicu uvede u Evropu. Nije to nikakvo odvajanje i cijepanje, Petnjica je u Crnoj Gori i tako treba da bude. Ali, postoji bratimljenje, ili Luksemburga sa opšitnom Petnjica ili sa Crnom Gorom, da se bratimimo ekonomski.

ISTINA O ULAGANJU

Mi odavde hoćemo da uložimo, ali da znamo svoja prava, da znamo da je ono što uložimo sigurno. Mi smo mogli iz dijaspore da uradimo da Petnjica već postiže evropske standarde, ali nema sluha. Zasmilite da moja firma, koja postoji u CG od 2011. godine, nije uspjela da pokrenem tu firmu. Zašto? Pa zamislite šta bi zančilo da radnik koji radi u toj firmi primi platu od 1000 eura, šta bi to značilo za ostale firme jer niko ne bi želio da radi u njima. Oni se plaše moje firme, ti je očigledno. Ja sam bio spreman da izgradim objekat i da zaposlim 80% Bihoraca koji će da rade. Ako se vade na tendere, ja postavljam pitanje zašto mi nijesmo bili obaviješteni? Zašto onda, izvođaču radova nijesu postavljeni uslovi da 80% upošljenih bude iz opštine Petnjica? To su prave istine.

PROBLEM ADMINISTRACIJA

Dolje je problem administracija. Treba vodeći čovjek da ima hrabrost. Treba imati jedan program i treba znati šta treba raditi sa ljudima. Potrebni su dogovori, a ono što ja vidim je da se pumpa i zapošljava administracija koja je na budžetu. Hajde da vidimo da li je za protekli period zapošljen bar jedan radnik osim onih u opštini. Administracija ne funkcioniše. Da li im je lako – nije im lako. Da li znaju – ne znaju. Imali smo sastanke sa njima, ali se to samo završava na obećanju.

STRANCI I U CRNOJ GORI I U LUKSEMBURGU
Na žalost, mi iz dijaspore smo svuda stranci. Ima pored mene još ljudi koji su finansijski jaki i koji bi da ulože u zavičaj. Mi nijesmo dužni nikom ništa. Dužni su opština i rukovodioci da prepozanju nas i da nas „iskoriste“, da nam daju uslove da se vratimo i da uložimo tamo novac. To im je zadnji voz od naše generacije. U narednih, par ljetnjih mjeseci ako se nešto ne promijeni, onda će se pitati za godinu kome će biti predsjednik. Svi će se iseliti. Ne ulazim u to što je tamo više stranaka na vlasti, ali da li iko od njih nas posjeti preko godine da nam prezentuje i predstavi program, pa da možemo u toku godine da razgovaramo, da znamo koga da podržimo. Ne, samo pred izbore 5-10 dana se pojave ovdje, da se organizuje prevoz, ko će koga da glasa, ko će koga da nadmudri, a preko godine nigdje ih nema. Mi smo lutali i za DPS i za Bošnjačke a sada ih sve pozivam, gdje su sada, što ne dođu tokom godine? Sa kim sada da uđemo u projekte, ništa nam nije zagarantovano. Godina je velika, trebali su da nas posjete, da dođu da razgovaramo, a ne samo pred izbore.

(Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.)

REFIK LIČINA DOBITNIK NAGRADE “HASAN KAIMIJA”

Radio Petnjica
-
0
REFIK LIČINA DOBITNIK NAGRADE “HASAN KAIMIJA”

Zbirka pripovijetki “Strah od behara“ autora Refika Ličine, ovogodišnji je dobitnik nagrade “Hasan Kaimija“, odlučio je to žiri u sastavu: Mirsad Kunić, Vedad Spahić i Sevret M. Ćehajić.

U konkurenciji za ovo vrijedno priznanje bili su i naslovi: „Gdje si ti svih ovih godina“ Hadžema Hajdarevića, “Nemjesto“ Ervina Jahića, „Grad velike svjetlosti“ Ibrahima Kajana, i “Ljubavni šarti mogula“ Naide Mujkić.

Nagrada će pobjedniku biti uručena 3. juna na svečanosti 14. vjersko-kulturne manifestacije Dani Hasana Kaimije 2016. u Zvorniku.

(M. Ču/Faktor.ba)

PANORAMA JEDNOG BIHORSKOG SELA – GODIJEVO

Radio Petnjica
-
0
PANORAMA JEDNOG BIHORSKOG SELA – GODIJEVO

Postoji više legendi o nastanku naziva ovog sela. Jedna od njih je da je to nešto lijepo, zdravo, rodno. Druga, vjerodostojnija legenda, koja govori o nastanku naziva ovog sela je da potiče od riječi GOD – što znači prijatno/godi.

Demografija
Prema popisu stanovništva domaćinstava i stanova u Crnoj Gori od strane Zavoda za statistiku Crne Gore iz 2011.god. u Godijevu ima 482 stanovnika i 141 domaćinstvo. U potrazi za egzistencijom i boljim uslovima za život, primijećeno je opadanje broja stanovnika u ovom selu. Na primjer, prema popisu iz 1991.god. u selu je bilo 745 stanovnika, a 2003.god. 636 stanovnika.
Stanovništvo je uglavnom odselilo u Podgoricu i zemlje zapadne Evrope.

Etnički sastav stanovništva

Ovo selo uglavnom je naseljeno Bošnjacima, a prisutno je i nekoliko porodica srpske i crnogorske nacionalnosti koji od vajkada žive u savršenom skladu sa bošnjačkim stanovništvom.

Obrazovanje stanovništva

Za vrijeme Turske dominacije nije bilo škole u ovom selu. Obrazovanje se odvijalo u mektebu. Prvo opismenjavanje je bilo na arapskom jeziku. Nastavu su izvodile imami. Prva škola se osnovala 1923.god. i radila je u prostorijama nekadašnjeg mekteba. Prvi učitelj je bio Milisav Došljak iz okoline Berana. Nakon godinu dana od strane Ministarstva prosvjete imenovan je učitelj Vučeta Piper i on je radio do 1941.god. Za vrijeme rata škola nije radila. Nakon završetka rata, u februaru / martu 1945.god. otvorena je prva poslijeratna škola u Ćućićima u kući Azema Kijameta. Prvi poslijeratni učitelji bili su Zika Čoković i Džemo Kajević. Nakon dvije godine, škola je premještena u zaseok Ćućići u kući Šabana Kijameta.

U selu Sipanje postojao je Mjesni narodni odbor koji se premjestio u grad. Prostorije nekadašnjeg Mjesnog odbora opremljene su 1952. god. i u njemu su postojale tri osmogodišnje škole sa šest Područnih odjeljenja i to: Đalovići, Negobratina, Crhalj, Goduša, Godijevo i Ličine).

 

Infrastruktura sela

Godijevo je udaljeno 30 km od grada. Ovo selo krase zaseoci, koji imaju karakterističnu priču ponaosob. Na ovom području među prvima je došao Hajdar-paša Selim 1689.god. imao je svoje sluge. Jednom je dao Preselice, drugom je dao Cekule i trećem Mahalu. U Mahali se nalaze porodice Muradbašića, dobili su naziv po Murat paši. Takođe, je imala porodica Živkovića koja je odselila. U Cekulama se nalaze porodice Hodžića, dobili su naziv po jednome hodži. U Preselicama žive porodice Sijarića. Imali su svoje čivčije i sijare (janjičarski odred) i po tome je ovo pleme dobilo naziv. Pored navedenih postoje i sledeći zaseoci u ovom selu – Bošnjane u kojem žive porodice Kijameta. Kijameti su starosjedioci i primili su Islam. U ovom zaseoku se nalazi čuvena voda, poznata pod nazivom ,,Siga“. Ova voda snabdijeva mnoga domaćinstva.
Dukovići u kojem žive porodice Pepeljaka. Prvi stari Pepeljak bio je iz Kradenika. On je u nekoj svađi bacio pepeo u oči protivniku i pobijedio ga je. Po tome je ovo pleme dobilo naziv. U ovom zaseoku imala je i porodica Drobnjaka koja je odselila. Rudnice u kojem žive porodice Musića. Musići vode porijeklo od Musića iz Plava. Oni su doseljenici. Hrvatke u kojem žive porodice Taruha i Zvrka. Oni predstavljaju staro bratstvo koje je u selu od davnina.
Ćućići u kojem žive porodice Kijameta – živjela je i porodica Protić koja je odselila.
Ladniće u kojem žive porodice Hodžića, Ćeranića i Softića.
Kozjača, Grka i Košare su tri velika brda između kojih leži ovo selo.
Iz ovog sela potiču mnoge poznate ličnosti: Rizo Sijarić je bio doktror bioloških nauka i poginuo za vrijeme rata u Sarajevu, Redžep Kijametović bio je prosvjetni inspektor, Rešad Sijarić poslanik u Skupštini Crne Gore pisci – Sadrija Sijarić, Safet Sijarić, Ragip Sijarić, Ćamil Sijarić i Kemal Musić.
U selu postoje dvije kafane, tri prodavnice, ambulanta, džamija i gasalhana u izgradnji.

Ranije stanovništvo se bavilo poljoprivredom i stočarstvom. Mali broj ljudi je radio u fabrikama u Bijelom Polju i raznim preduzećima širom Crne Gore. Takođe, ranije u ovom selu su bile višebrojne porodice u odnosu na danas. Žene su rađale djecu kod kuće . U selu nije postojala žena koja se time bavila, tj. babica. Starija žena u selu bi dolazila porodiljama da pomogne i djetetu da odsječe pupak.
Ono što je vrlo interesantno za žene sa ovog područja jeste, da su do završetka rata 1945.god. nosile šamije i crne čaršafe pod pečom. Poslije rata, zavladalo je doba komunizma i samim tim ovaj način odijevanja žena počeo je da se zanemaruje.
PS. Za pripremu i realizaciju ove panorame umnogome su doprinijele informacije od gospodina Redžepa Kijametović, kojem se ovom prilikom zahvaljujem.

AZEMINA FETIĆ

PREDSJEDNIK OPŠTINE PETNJICA U POSJETI ZK „BIHOR“ IZ LUKSEMBURGA

Radio Petnjica
-
0
PREDSJEDNIK OPŠTINE PETNJICA U POSJETI ZK „BIHOR“ IZ LUKSEMBURGA

Predsjednik Opštine Petnjica – Samir Agović, u okviru posjete dijaspori Bihora u Luksemburgu, zajedno sa koordinatorom Centra za socijalni rad u Petnjici – Rifatom Rifkom Skenderovićem, večeras je posjetio ZK „Bihor“, gdje ga je u prostorijama ovog kluba dočekao veliki broj članova ovog udruženja i drugih predstavnika udruženja i asocijacija čiji članovi dolaze iz petnjičkog kraja, te jedan broj vlasnika uspješnih preduzeća, porijeklom iz Bihora i Crne Gore.
Zahvaljujući mu na posjeti, predsjednik UO ZK „Bihor“  inženjer Esko Halilović,  koji je i otvorio ovaj zajednički sastanak, pozdravio prisutne i najavio temu sastanka: Opština Petnjica, tri godine kasnije – a misli se na povratak statusa opštine i funkcionisanje lokalne uprave. Najavio je predsjednika Opštine koji je, pozdravljajući prisutne, izjavio:
     – Evo već treći put od povratka statusa našoj opštini kako posjećujem dijasporu Petnjice i Crne Gore u Luksemburgu, ali ovaj put, imajući u vidu vaš prijateljski i savjestan odnos prema zavičaju i Crnoj Gori, to činim sa  posebnom radošću i zadovoljstvom. Bio sam posebno sretan kada smo putem medija obaviješteni kako ste proslavili Desetogodišnjicu povratka nezavisnosti Crne Gore. Ponosni smo na vas – rekao je Agović i dodao:
    – Vi ste odnedavno pojačani imenovanjem počasnog konzula Crne Gore u Luksemburgu – gospodina Remzije Camića; poznavajući ga znam koliko će učiniti na boljitku i uspostavljanju što boljih odnosa između ove dvije države, a od toga ćemo svi imati koristi.
    Predsjednik Agović je govorio i o odnosu Crne Gore prema novoformiranoj opštini i naglasio da se iz godine u godinu iz državnog budžeta izdvaja sve više sredstava, tako da je za ovu godinu iz kapitalnog budžeta Crne Gore odvojeno dva miliona i dvjesta osamdeset hiljada za kapitalne projekte u ovoj opštini.
Govorio je o izgradnji zgrade opštine u Petnjici, koja je u toku i ostalim infrastrukturnim objektima, naglašavajući posebno značaj izgradnje putnih pravaca koji Petnjicu otvaraju prema svijetu.
Predsjednik je ovom priliko uručio simboličan  poklon za sva udruženja – zastavu opštine Petnjica, što je primljeno sa posebnim oduševljenjem i ovacijama.
Skupu se obratio i počasni konzul Crne Gore u Luksemburgu – Remzija Camić koji je u svom nadahnutom obraćanju istako zadovoljstvo briljantnim aktivnostima udruženja u Luksemburgu čiji članovi dolaze sa prostora Crne Gore. Čestitao je predsjedniku opštine Petnjica na svim uspjesima koji su do sada ostvareni u ovoj mladoj opštini i istakao kako je savršeno svjestan kroz šta se sve prolazilo da bi se došlo do ovoga što se danas ima – rekao je između ostalog konzul Crne Gore u Luksemburgu – Remzija Camić.
Rifko Skenderović je govorio o socijalnom stanju građana opštine Petnjica i istakao nekoliko vrlo teških socijalnih slučajeva i naglasio da čine sve da se takvi problemi rješavaju na najbolji mogući način.
U ime udruženja skupu su se obratili sa svojim konkretnim prijedlozima vezano za buduću saradnju kako u Luksemburgu tako i sa zavičajem predsjednici drugih udruženja:
Ispred udruženje Kooperacija Luksembur – Crna Gora obratio se Alija Sijarić, a u ime udruženja Luksemburg – Crna Gora – Ismet Muhović.
      Ostatak sastanka prošao je u srdačnom i prijateljskom razgovoru, a čuo se i veliki broj konstruktivnih prijedloga kako dalje i kako da nam bude bolje.
Predsjednik opštine je puna dva sata odgovarao na pitanja prisutnih, a onda se druženje nastavilo uz piće i večeru.

 F. S.

SJUTRA OMAŽ ISMETU REBRONJI

Radio Petnjica
-
0
SJUTRA OMAŽ ISMETU REBRONJI

Omaž Ismetu Rebronji biće sjutra održan u biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici, u sa početkom u 20 sati. Biće riječi o univerzalnim i zavičajnim refleksijama u književnom djelu bihorskog pjesnika, prozaiste, esijste, etimologa, antologičara…

Učestvuju: Faruk Dizdarević, prof. dr Ljiljana Pešikan Ljuštanović, Bogić Rakočević, Mirsad Rastoder i gimnazijalci Ognjen Sekulić, Hana Rastoder i Jasmin Ličina.
Moderator večeri biće Vesna Šoškić.
Organizatori su Centar za kulturu Bihor (NVO)Petnjica, Ratkovićeve večeri poezije i Narodna Biblioteika “Radosav Ljumović”.
Ismet Rebronja (1942-2006) bio je pjesnik, prozni pisac, esejista, antologičar, etimolog…
Rođen je 26. juna 1942, u selu Goduša, Crna Gora, a preminuo 1. maja 2006. godine u Novom Pazaru gdje je živio i radio. Ostavio je iza sebe obimno književno djelo od 14 štampanih naslov. Dobar dio tih naslova štampan je posthumno, preciznije ostala su još tri rukopisa koji čekaju izdavače.
Rebronja u svojim djelima, kao arheolog istražuje kulture, od antičkog i rimskog iskustva, preko slovenskog mitotvorstva i panteizma, do trajanja u islamskoj civilizacijskoj tradiciji. I sve to pjesnik povezuje sa Bihorskom magijom-inspiraciom. Rebronja u svojim knjigama priziva Homera i Herodota, Euripida i Seneku, Jesenjina i mnoge druge istorijske ličnosti kao sagovornike i svjedoke o neminovnosti ljudskog toka u kojem će se tražiti i nove generacije čitalaca.
U Crnoj gori se malo zna o Ismetu Rebrronji i ovo veče je pokušaj buđenja da se, povodom decenije od ismetovog odlaska iz svakodnevice, skrene pažnja na njegovo vrijedno djelo koje svakako pripada i crnogorskoj kulturnoj baštini.
U književnoj zaostavštini Ismeta Rebronje, ima rukopis koji je naslovio “Etymologicon”, koji sadrži blizu 2.000 odrednica, tumačenja izvorišta i mutacije riječi. Štampanjem ovoga djela pružilo bi se stručnoj javnosti izvanredno zanimljivo i korisno štivo, a time bi se na dostojan način obilježila i desetogodišnjica njegove smrti.
Štampane knjige Ismeta Rebronje:
Knjiga rabja, pozija, MRZK, Pljevlja, 1972; Izložba, poezija, ZK, Novi Pazar, 1976; Gazilar, poezija, Nolit,Beograd, 1978; Sreda i Sreda kći, poezija, BIGZ, Beograd, 1983; Paganska krv, poezija, SKZ, Beograd, 1986; Beli unuci, roman, Prosveta, Beograd, 1986; Keronika, poezija, BIGZ, Beograd, 1991; CI (101) priča, proza, DMD, Novi Pazar, 1994; Jesen praznih oraha, poezija, Prosveta, Beograd, 1997; Lirika (sa Farukom Dizdarevićem), Izbor iz poezije Ilijasa Dobardžića, CK, Bijelo Polje, 2001; Kad forminga ne dosvira, poezija, Gradac, Raška, 2002; Latice primule, Antologija poezije i proze Bošnjaka u Srbiji i Crnoj Gori, Arka, Smederevo, 2003; Suze Lejle Šehović, DK, Priboj, 2003; Budi nešto da ne budeš ništa (sa M. Kolaković) poslovice i izreke, AI, Novi Pazar, 2004. Posthumno štampane knjige: Sinje more, poezija, CK, Plav, 2006; Pad Grčke, proza, Koraci, Kragujevac, 2007; Magnet i Algebra, poezija, NB, Tutin, 2007. (prvo izdanje); Nulla insula, poezija-izbor, MRZK, Pljevlja, 2007; Sokratov pas, etim. eseji, Almanah, Podgorica 2009; Magnet i Algebra, poezija, CK, Bijelo Polje, 2010. (drugo izdanje).
Neobjavljene knjige: “Etymologicon”, etimološki rječnik; Glava cara Nićifora, roman; Varoš sinova Abdulahovih, roman; Psi su najbolji ljudi, sjećanja.

NE ZABORAVITI DOPRINOS DIJASPORE

Radio Petnjica
-
0
NE ZABORAVITI DOPRINOS DIJASPORE

Bošnjačka dijaspora Crne Gore u Švajcarskoj i Humanitarna organizacija “Bratska ruka” organizovale su 28. maja proslavu povodom desete godišnjice crnogorske nezavisnosti. Istovremeno, proslavljeno je 20 godina rada humanitarne organizacije “Bratska ruka”.
Proslavi u sportskoj hali u Šlirenu u blizini Ciriha prisustovalo je, prema ocjeni organizatora, više od 500 ljudi. Među zvanicama su bili – direktor Uprave za dijasporu Predrag Mitrović, predsjednik skupštinskog odbora za međunarodne odnose i iseljenike Miodrag Vuković, ambasador Crne Gore u Švajcarskoj Damir Grbović, predsjednik opštine Šliren Toni Brilman, i predsjednik opštine Petnjica Samir Agović.
Čestitajući desetogodišnjicu nezavisnosti, predsjednik Bošnjačke dijaspore Crne Gore u Švajcarskoj, Esmir Rastoder naglasio je da su Bošnjaci iz Švajcarske na referendumu dali veliki doprinos obnovi crnogorske državnosti.
„Takođe želim da čestitam svim članovima Humanitarne organizacije “Bratska ruka” 20 godina postojanja, nesebičnog i neumornog rada“, kazao je Rastoder.
Mitrović je rekao da Crna Gora nikada neće i ne smije zaboraviti doprinos dijaspore u obnovi nezavisnosti.
„Toga dana, kao i nebrojeno puta do tada vi ste stali uz svoju maticu i pokazali da su, iako su daleko, srca naših ljudi uvijek u zemlji u kojoj su se rodili i iz koje su potekli“.
Tokom večeri posvećene domovini, Humanitarna organizacija “Bratska ruka” predstavila je dio aktivnosti kojima pomaže ljudima u zavičaju.
„Proteklih 20 godina “Bratska ruka” je djelovala bez prekida, a pored humanitarnog rada značajno je pomagala institucije kao što su škole, bolnice i domovi zdravlja“, rekao je Ljutvija Pepić, predsjednik Humanitarne organizacije “Bratska ruka”.
Naše iseljenike u Švajcarskoj i njihove goste, pored ostalih, zabavljali su članovi Kulturno umjetničkog društva “Bihor” iz Petnjice i etno grupa “Svilenica” iz Rožaja.
Nataša Novović, TVCG

ENVER LATIĆ: INTERES NAŠEG KOMŠIJE JE I NAŠ INTERES

Radio Petnjica
-
0
ENVER LATIĆ: INTERES NAŠEG KOMŠIJE JE I NAŠ INTERES

Enver Latić je bio gost Radija Petnjica i emisije “Putevi i raskršća”. Završio srednju teološku školi, Višu poslovnu, diplomirani menadžer, trenutno na master studijama. Radio je izvjestan period u opštini Berane, povremeno odlazi u inostranstvo radi obezbjeđivanja finansijske egzistencije, član Bošnjačke stranke. 

Rad u službi menadžmenta u opštini Berane je za mene jako važan i ostavio je dubok trag. U tom periodu sam vidio sve mogućnosti na koji način se jedna mlada opština, kao što je Petnjica, može razvijati. Kada sam ostao bez posla, usled sistematizacije, sporazumnim raskidom ugovorom, morao sam ići vani da radim kako bih obezbijedio egzistenciju. Radeći tako u evropslim zemljama, gdje je sistem sređen, sreo sam puno naših ljudi koji su pravi primjer uspješnosti.

PRELAZAK IZ DPS U BS

 

Kažem vam, dok sam radio u opštini Berane dosta sam naučio o funkcionisanju lokalne samouprave. Teško je preći put  od ideje do same realizacije. Različiti su razlozi za to, od nestručnosti i neobrazovanosti do ograničenosti političkim interesima. Naravno, ovo govorim uopšteno za cijeli prostor Balkana, jer kod nas ljudi ne shvataju da interes našeg komšije i naš interes. Ako uspijemo da međusobne političke i bilo koje druge, razmirice smirimo i ako budemo radili u opštem interesu, onda će biti i uspjeha. Bio sam član DPS-a i izašao sam iz te partije zbog toga što su pojedinci, bilo o čemu da se radi, asfaltiranju puteva, rekonstrukciji niskonaponske mreže, uzeli su sebi za pravo da odlučuju gdje će i kada biti urađeno. Pokušao sam da naprvim kompromis sa njima i kada sam vidio da mi nije uspjelo, onda sam napustio i sada sam član Bošnjačke stranke.

TEOLOŠKA ŠKOLA

Bio sam u situacijama da pitam ljude, iz raznih evropskih država, ko im je predsjednik a oni ne znaju. Imaju bitno za život, niko na njih ne utiče. Kod nas, ako nije neko politički aktivan ili podoban, teško da može stručnom spremom, školom, znanjem ili zvanjem biti zaposlen. Uticaj moje bike na mene je bio presudan pa sam se opredijelio za srednju teološku školi. Inače, ona mi u svemu može biti uzor. Tek od tada sam uvidio da vjerski orjentisani ljudi vode računa o sebi, o svom komšiji, opštoj situaciji u zajednici pa i šire. To me povuklo da upišem tu srednju školu. Kroz školovanje sam stekao veliko znanje koje je kod nas teško sprovesti u praksi. Kod nas se vjera pogrešno tumači. Vjera je nešto drugo a ne ono što pojedinci sebi daju za pravo.

(Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica)

CRNOGORSKI KRALJ BANANA IZ BERANA: KAKO JE RASTODER POKORIO EVROPU

Radio Petnjica
-
2
CRNOGORSKI KRALJ BANANA IZ BERANA: KAKO JE RASTODER POKORIO EVROPU

Izet Rastoder, biznismen crnogorskih korijena nastanjen u Sloveniji, predsjednik je firme Rastoder Group, čija je osnovna djelatnost distribucija svježeg voća i povrća.

Ova grupacija šesti je u svijetu, a najveći na Balkanu distributer banana, po čemu je Rastoder i prozvan “evropskim kraljem banana”. Izet je rođen u Beranama u Crnoj Gori 1962. godine. Iz ovog siromašnog kraja odeslio je 1986. godine u Ljubljanu. U posao s bananama ušao je prije više od 20 godina, kada je lansirao poznati brend “Derby” banana a njegova firma iz Slovenije je samo prošle godine ostvarila promet od oko 250 miliona maraka.

Put banana

13348855_10209764358211876_332571955_nNjegov najznačajniji partner svakako je američka multinacionalna korporacija “Dole”, koja je ujedno i najveći trgovac bananama na svijetu. Rastoder banane kupuje u Ekvadoru i Kosta Riki, kao i u ostalim zemljama Centralne i Južne Amerike, a prodaje ih u Sjevernoj i Južnoj Americi, arapskim zemljama, Evropi i Rusiji. Na tržištu arapskih zemalja, Rastoder je uspio pobijediti poznatu i moćnu kompaniju Chiquita.

Rastoder posjeduje veliki logistički centar u Ljubljani, odakle snabdijeva širu regiju od Milana preko Beča do Budimpešte.

Jednom je za slovenske medije izjavio da banane kupuje u Južnoj Americi, unutar pet dana od berbe, potom ih brodom transportuje 20 dana do luke Kopar nakon čega ih vrlo brzo mora prodati.

– Banane moraš prodati u sedam dana, jer deveti dan one prodaju tebe. Ako ih do tada ne prodaš, bacaš ih. Težak je to i vrlo rizičan posao, i malo se tko time želi baviti – jednom je objasnio Izet za hrvatske medije.

Pored banana, bavi se i distribucijom citrusa i drugog tropskog voća, koje predstavljaju značajan izvor prihoda za Rastoder Group.

Investirao u BiH

Slovenski biznismen je 2015. godine u naselju Halilovići u općini Novi Grad Sarajevo otvorio veliki distributivni centar pod okriljem kompanije MMDI Group i tom prilikom je rekao da se u BiH isplati ulagati.

S izgradnjom distributivnog centra, “kralj banana” planira snabdijevati BiH sa svojim brendom “Derby” banana, ali cilj mu je i da sakupi poljoprivredne proizvođače iz BiH i da njihove proizvode prodaje u našoj zemlji, regionu i Evropskoj uniji.

Najavio je da će mu fokus u budućnosti biti otkup proizvoda od malih farmera u BiH.

– BiH ima neiskorišten veliki kapacitet u poljoprivredi. Poljoprivreda u BiH nedovoljno je iskorištena, a ljudi moraju shvatiti da je zapravo ključ razvoja zemlje – kazao je tada Rastoder.

Ucijenio Luku Kopar

Osim posla sa bananama, Izet Rastoder je bio i vlasnik fudbalskog kluba Olimpija Ljubljana. Javnost u Sloveniji šokirao je početkom 2014. godine kada je Luku Kopar ucijenio da plati 250.000 eura na ime sponzorskog ugovora sa Olimpijom ili će u protivnom svoj promet banana prebaciti u Rijeku.

On je istakao da ovo nije bila ucjena, već samo poslovna ponuda. Prije godinu, Rastoder je poznatom srpskog biznismenu Milanu Mandariću prodao Olimpiju Ljubljana za 4.000.000 eura.

http://faktor.ba/crnogorski-kralj-banana-iz-berana-kako-je-rastoder-pokorio-evropu/

(K. S./Faktor.ba)

PUTEVI I RASKRŠĆA – 40. EMISIJA

Radio Petnjica
-
0
PUTEVI I RASKRŠĆA – 40. EMISIJA

PREDSTAVNICI OPŠTINE PETNJICA U POSJETI MALINARIMA IZ ARILJA

Radio Petnjica
-
0
PREDSTAVNICI OPŠTINE PETNJICA U POSJETI MALINARIMA IZ ARILJA

Krajem prošle sedmice, a na poziv nacionalnog udruženja malinara Crne Gore, grupa od 25 članova iz Crne Gore je boravila u posjeti opštini Arilje kako bi se upoznala sa malinarima iz ove opštine. Priliku da upozna malinare u opštini Arilje, koja je poznata po proizvodnji maline, iskoristio je Adis Ličina, savjetnik predsjednika za poljoprivredu opštine Petnjica. „Mogu vam reći da su utisci izvanredni. Opština broji negdje oko 20 hiljada građana i skoro svako domaćinstvo se bavi malinarstvom. Tako mala opština a broji preko 250 hladnjača. Godišnji prihod od malina koje se uzgajaju u ovoj opštini jeste oko 40 miliona eura, a ako se tome doda da je budžet opštine Arilje četiri miliona, mislim da je to podatak koji sam za sebe govori sve.  Posjetili smo nekoliko poljoprivrednih proizvođača, a jedan od njih posjeduje hladnjaču u koju je uložio preko 300 hiljada eura. Kapaciteta je 300 tona, posjeduje malinjak od tri hektra. Već je sada skoro povratio uložena sredstva“, izjavio je za portal Radija Petnjica, Adis Ličina i iskoristio priliku da se zahvali nacionalnom udrženju malinara koji su ga pozvali da bude dio grupe koja je boravila u posjetu malinarima u Arilju.

Grupu su činili predstavnici Ministarstva poljoprivrede, savjetodavne službe iz Berana, Bijelog Polja, Andrijevice. Petnjica je bogom data za razvoj malinarstva, tako da će lokalna samouprava već tokom ove godine organizovati niz predavanja za sve one koji budu zainteresovani da se bave ovom djelatnošću.

DENIS BOŽOVIĆ

1...818819820...900Stranica 819 of 900