TRADICIONALNO DRUŽENJE EX-YU DIJAPORE “LUKSEMBURG – 2016.”

0

Udruženje Luksemburg-Crna Gora, na čelu sa presjednikom udruženja Ismetom MUHOVIĆEM, organizuje 11. Juna 2016. godine tradicionalni susret EX-YU dijaspore na fudbalskom stadionu u Petanžu uz bogat muzičko-zabavni i sportski program.

U muzičko – zabavnom programu će nastupati poznati pjevač narodne muzike Ferid AVDIĆ iz Bosne i Hercegovine, nova zvijezda iz Luksemburga Eldin-Eka DURAKOVIĆ  kao i Goran Vratnica iz Belgije. Naravno, neizbeježan je i nastup KUD « EVROPA » iz Luksemburga pod vođstvom Rafeta KOŽARA.

Za sportski dio manifestacije predviđen je DRUGI  MEMORIJALNI TURNIR U MALOM FUDBALU posvećen tragično nastradolom Mehu AGOVIĆU iz Vrbice. Očekuje se učesće velikog broja ekipa, sastavljenih od ljudi sa prostora bivše Jugoslavije kao i ekipa  sastavljenih od drugih stanovnika Luksemburga. Obezbijeđene su nagrade za pobjednike turnira, kao i prelazni pehar.

Organizatori skupa najavljuju veliku ponudu jela sa roštilja, jagnjećeg i telećeg pečenje ispod sača kao i raznovrsna ponuda pića a članice udruženja «IZVOR» će kao i svake godine obogatiti ponudu sa tradicionalnim poslasticama – raznim pitama , mantijama i kahfom.

Pozivaju se ljudi sa prostora bivše Jugoslavije da sa svojim familijama dođu na fudbalski stadion u Petanže i budu dio lijepe i dobro organizovane manifestacije.

Svi su dobro došli. Ulaz za djecu je besplatana a za odrasle 10 eura.

Za vise informacija kontaktirati :

Ismet MUHOVIĆ, telefon broj :+352621400 036

Halil AGOVIĆ,      telefon broj : +352 661 610 720.

PORTAL RADIJA PETNJICA NAKON KRATKOG PREKIDA OPET U FUNKCIJI

0

Portal Radija Petnjica u većem dijelu dana pa i prethodna dva dana nije bio dostupan, jer smo imali problem sa hosting provajderom, na šta nijesmo mogli uticati. IT ekipa Radija Petnjica i portala će u nerednih nekoliko dana obezbijediti stabilnost sistema kako bi vi, poštovani slušaoci i čitaoci mogli da budete informisani i kako bi uživali u zvucima zavičajnog radija iako ste hiljadama kilometara daleko.

Moguće je i u nekoliko narednih dana da bude povremenih prekida pa vas zato molimo da uvažite razloge otežanog djelovanja i da ćete biti i dalje uz nas.

REDAKCIJA

FAIZ SOFTIĆ: JA SAM ČOVJEK SA TRI DOMOVINE

Književnik Faiz Softić je bio gost “Radija Petnjica” i emisije “Putevi i raskršća”. Ovo je drugi dio razgovora.

DIJASPORA

Naša komunikacija sa lokalnom samoupravom funkcioniše samo kada su u pitanju neke donacije. Onda kada doniramo, tada i komuniciramo. Istina, s vremena na vrijeme posjeti nas neko iz lokalne samouprave, ali posjete nas ljudi iz Crne Gore, BiH.. Znaju za Zavičajni klub “Bihor“ i naše aktivnosti. Naš klub ima blizu 200 članova, naravno, ima još ovdje udruženja čiji članovi vode porijeklo otuda. Ljeti, kada dođem u Petnjicu, uvijek bude nekih razgovora i to budu vrlo korisni razgovori, nikada se oni ne svode na praznu priču, već se uvijek se iz tih naših susreta stvori neka ideja, koja se kasnije implementira. Sve balkanske zemlje gledaju na svoju dijasporu kao na nekoga ko će im pomoć, što je i donekle normalno.

ODLAZAK

Moj odlazak iz Crne Gore je vrlo tužan put, jer nijesam pravo iz CG otišao u Luksemburg. Srednju školu završio sam u Mostaru a studije u Sarajevu. Početkom rata su djeca otišla iz Sarajeva za Beograd pa iz Beograda za Crnu Goru, a otuda prema Njemačkoj i zaustavili se u Luksemburgu. Supruga i ja cijele godine nijesmo zanali gdje su djeca. Tek nakon godinu smo dobili informaciju i to od francuskih novinara koji su dolazili u Sarajevo. Supruga je došla kod njih 94. godine, a ja godinu kasnije, i to s namjerom da se vratim. Mogu vam reći da kada sam dobio papire za boravak, nijesam bio srećan jer sam znao da ću ostatak svog života provest odvojen od nečega što sam smatrao svojim. Ovo vam kažem da vidite kako su izgledali putevi onih od kojih se sada nešto očekuje, da vidite kako je izgledao njihov dolazak u Luksemburg. Ima tu mnogo neveselih priča od ljudi od kojih se očekuje da pomognu svoj zavičaj i svoju Crnu Goru.

PISANJE

Imao sam sreću da je moj roman 2002. godine preveden na francuski jezik i to mi je odmah promijenilo status. Imam dvoje djece, koji su svoji ljudi, završili škole i rade. Imam petoro unučadi, i ono što mogu da kažem to je da nijesam uspio da se obogatim, ali sam uspio da napišem šest knjiga i da ih objavim. Sve one su bile u najužem izboru za najbolju knjigu BiH, a jedna je to i bila. To je moje bogastvo. Ne živim loše, živim kao pisac i u Bosni i ovdje. Pisac jako dobro živi od svoga rada poslije svoje smrti.

DOMOVINA

U Crnoj Gori budem kada i u Bosni. Mene za Crnu Goru vežu bezbroj rodbinskih i prijateljskih veza, a imam bosansko državljanstvo. Kada su me pitali u jednom intervju čiji sam pisac -crnogorski, bosanski ili sandžački, odgovorio sam da sam pisac onog ko me čita i ko me hoće. Ja imam tri domovine, a to su BiH, Crna Gora i Luksemburg. Eto može se reći da sam čovjek sa tri domovine.

PORUKA

Moja poruka za kraj bi mogla da ide u dva pravca: onim mlađim ljudima iz CG, iz Petnjice i Bihora, poručio bih da se približe knjizi, literaturi, jer čitajući nam pomaže da bolje izađemo na kraj sa našim vlastitim sudbinama. Druga poruka jeste svima onima koji planiraju i namjeravaju da napuste zavičaj da je bolje jedan euro na kućnom pragu, nego dva pred tuđom kućom.

(Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.)

 

RASTODER I OSMANOVIĆ NA SPISKU U-21 REPREZENTACIJE BIH

0

Edvin Rastoder i Adnan Osmanović, mladi prvotimci našeg kluba i juniori Akademije FK Sarajevo, koji su u tekućoj sezoni osvojili Kup Bosne i Hercegovine i Kup Kantona Sarajevo, pozvani su na okupljanje U-21 rerpezentacije Bosne i Hercegovine.

Pomenuti dvojac pridružit će se tako Advanu Kadušiću, koji je prethodno dobio poziv za okupljanje U—21 reprezentacije BiH, a vrijedi spomenuti da su poziv u U-19 reprezentaciju dobili Andrej Đurić i Mufid Salčinović, također članovi klupske Akademije, te za okupljanje mediteranske reprezentacije Marko Mihojević, Adnan Kovačević, Emir Plakalo i Samir Radovac, prvotimci Sarajeva.

U-21 reprezentacija okupiti će danas, u ponedjeljak, 30. maja tekuće godine, a povod okupljanja je prijateljska utakmica protiv Azerbejdžana. Utakmica se igra u Krškom u Sloveniji, 3. juna.

 

POENTA JE URADITI NEŠTO A NE SAMO KRITIKOVATI SA “TRIBINA”

Priče prošlih nedjelja su se fokusirale  uglavnom na negativne stvari. Sa svih strana su se  (kao i uvijek) čule i čitale razne i u većini nekonstruktivne kritike, ratna retorika itd. Već je postao univerzalni standard, da svako ima nešto da kaže i da stavi „prst u ranu“. Ali da istu tu ranu izliječi, to nikome ne pada na pamet, jer je to  – naravno – zadatak države i politike. Iz jedne ograničene perspektive gledano, čini se, da je ta vrsta razmišljanja tačna. Na žalost, realno gledano, sebi moramo priznati, da ipak nisu samo drugi krivi i zaduženi za naše dobro. Vraćanje u prošlost i negativitet, koji sve više dolazi do izražaja, dugoročno nam neće pomoći u tome da poboljišamo  npr. infrastrukturu, obrazovanje, glavne institucije i osnovni život u Petnjici. To možemo postići samo ako mislimo u solucijama, a nikako kad se i dalje vrti ista „negativna“ ploča.

Bitno je, da problemi dolaze na vidjelo i da budu transparentni, ali je greška ako ostane samo na tome. Šta primjećujem u dijalogu sa mnogima od vas je činjenica, da ne mislite dalje. Identificirate problem, „istresete“ sve što imate da kažete povodom tog problema, ali rješenje u većini slučajeva ,ni sa dobrom lupom ,ne mogu da nađem. Odkud taj letargičan pasivitet? Zar nije vrijeme, da se konačno probudite iz te patološke, kolektivne depresije? Opet čujem ptičice koje mi cvrkutaju, da je meni lako lupetati, kad živim u jednoj sređenoj zemlji kao što je Njemačka. U pravu ste, zemlja u kojoj ja živim jeste sređena. Čisto je i kad me zaboli zub mogu da odem u hitnu i ne moram nikoga potplatiti da bi brže dolazila na red. Imam mogućnost da radim šta hoću i gdje hoću, naravno pod uslovom da ne ugrožavam fizičku ili mentalnu slobodu mojih sugrađana. Kad mi nešto ne odgovara, imam mogućnost, da se borim za svoja prava. Imam mogućnost, da odem na ulicu, da skupljam potpise za peticiju, da se angažujem u organizacijama ili, kao što sad ovo radim, da pišem za jedan portal. Za mnogo toga, što sam sad nabrojala, država mi je, pogotovo kad je zakon u pitanju, dala OSNOVNE uslove i instrumente, baš kao neki alat, da bi sa svojim djelom promjenila nešto, a ako ne mogu da promijenim, da bar kažem to što mi smeta. Oslobodite se mita da mi „stranci“ sve dobijamo prezentirano kao na tacni. Njemci i svi ostali, koji žive u toj zemlji su se AKTIVNO borili za bolji život, i na individualnom i na kolektivnom nivou. Kvintesenca svega je BORBA i UPORNOST.

Pored svih problema koji naravno postoje, vi imate iste mogućnosti, samo ih iz puste lijenosti ne koristite. Najbolji primjeri ste sami dali. Mjesecima je bilbord srušen. Mjesecima je bilo jasno, da bi bilbord trebao da se opet postavi, ali umjesto da postanete aktivni, te da ga jednostavno opet postavite, vama je lakše da se pripucavate ko je ustvari srušio tablu i ko nije. Izgleda da riječ „aktivnost“ nije dio vašeg vokabulara (osim kad je prezentiranje u medijama u pitanju).

NEĆU više da dozvoljavam da me pojedini sa svojim izjavama uvuku u oluju navedenih negativnosti iz koje više nema izlaza. Ja hoću da prestanem s tim. Platformu koja mi ja sa pisanjem kolumne pružena hoću da koristim tako da budem inicijator impulsa koje mogu da postanu fundament za novu vrstu razmišljanja. Ipak je naša glava okrugla, da bi misli mogle da promjene pravac, zar ne? 😉

Da ne ostane na praznim riječima, evo za početak par mojih ideja i prijedloga, koje se iz grada u kojem živim mogu adaptirati i na Opštinu Petnjicu. Sve te ideje ne koštaju ništa, niti je njihovo sprovođenje ovisno dijaspore, budžeta, države ili politike. Ovisni su od VAS, građana.

Kao prvo, moglo bi se građanim ponuditi lične konsultacije sa predsjednikom Opštine (na pr. svake druge nedjelje). I ako vidim, da na webstranici Opštine Petnjica postoji mogućnost stupanja u kontakt putem mejla, smatram da je dužnost predsjednika da probleme i ideje građana sasluša  u okviru „realnog“ razgovora, lice u lice.

Kao drugo bih na nekom ključnom mjestu u Petnjici postavila kutiju „pohvale i kritike“. Svi koji imaju što šta da kažu bi imali – pored fejsbuka i kafanskih priča – mogućnost da ubace svoje misli. Jednom mjesečno bi se sadržaj te kutije diskutovao u okviru sjednice.

A kao treće pozivam sve vas da upalite mozak. Šta vam smeta i koje ideje imate? Kako riješiti probleme koje ste primjetili? Kako oživiti ideje koje imate? Sa „koferom“ tih ideja i solucija bi se mogao iniciirati jedan sastanak SVIH zainteresovanih građana, a to obuhvata i muškarce i žene, mlade, stare a naravno i djecu. Svi su oni Petnjica. Svi oni imaju želje, ideje, vizije i brige, koje treba da dođu na vidjelo. Mislim da je jedan ambijent opuštenog međusobnog druženja u okviru jednog sastanka kao što ga ja zamišljam, dobra mogućnost, da se malo probudimo iz opisane „letargije“, te da konačno, bez obzira na pripadnost u raznim političkim strankama, postanemo aktivni – ne za fotografe, ne za novine, nego za sebe i našu opštinu.

Radoznala sam šta mislite o ovoj ideji i jedva čekam da čujem VAŠE ideje koje bi Petnjici pomogle da bude to što jeste: Jaka, moderna i inovativna opština. Možda ima neko od vas, ko ima slične ideje i željan/željna je da „startuje“ nešto?

USPJEŠNO PREDAVANJE O EPILEPSIJI

0

Juče je u sali Centra za kulturu Petnjica održano predavanje iz oblasti medicine na temu ’’EPILEPSIJA’’. Predavanje o epilepsiji održala je dr neurologije Zilha Idrizović iz Bijelog Polja. Predavanje je trajalo oko sat vremena a dr Idrizović je upoznala sve prisutne o svim pojedinostima vezanim za ovu bolest. Predavanje je organizovalo nevladino udruženje ’’Lica sa invaliditetom’’ Petnjica, a na samom početku predavanja prisutne je pozdravio predsjednik ovog NVU Denis Ramdedović koji se zahvalio svima koji su izdvojili vrijeme da dodju na predavanje kao i Radiju Petnjica koji je uživo prenosio predavanje.

Dr Idrzović je kazala da su se svi ljudi u svakodnevnom životu bar jednom susreli sa osobom koja  je imala epileptični napad i da je veoma važno znati kako postupati u takvim slučajevima, jer uobičajena praksa da se ljudima koji imaju napad epilepsije vadi jezik i stavljaju metalni predmeti u ruku nije preporučljiva i nije kao takva prepoznata u medicini.

’’Ukoliko se susretne sa osobom koja ima napad epilepsije mnogo je bitno da oslobodite toj osobi dotok vazduha u smislu da 10 ljudi ne zaklanja to lice jer na taj način sprečavaju dotok svježeg vazduha. Takođe nije preporučljivo vaditi toj osobi jezik, već lice treba postaviti u bočni koma položaj, postaviti mu nesto meko ispod glave i pozvati medicinsko osoblje’’, kazala je dr Idrizović.

Doktorka je nakon predavanja bila i gost Radija Petnjica i pričala o moždanom udaru kao trećem uzroku smrti ljudi u svijetu.

DINO RAČIĆ

RETROVIZOR: TRI GODINE SAMOSTALNOSTI OPŠTINE

0

Prošle su tri godine od kada je Petnjica povratila status saostalan status opštine. Jedan od najzaslužnijih za taj događaj bio je tašanji potpredsjednik SDP i Skupšine Rifat Rastoder. Podsjećamo na njegov govor nakon dobijanja samostalnosti.

Uvaženi građani i prijatelji Bihora,

Ostvaren je san generacija i generacija naših predaka…

Gornji Bihor, odnosno Područje Petnjice je, ponovo, Opština…

I lično sam, kao jedan od višedecenijskih nesebičnih protagonista, sretan zbog toga. Hvala i neka je na čast svima koji su, na bilo koji način, pomogli ostvarenju sna. Ali, u ovom času – ma čije i ma kolike – zasluge, gotovo da više nijesu ni bitne.

Sada se valja izboriti za oživotvorenje izborenog sna, odnosno za dugoročni opstanak novoobnovljene opštine.

Dakle, nema vremena za bilo kakve euforije. Valja pripremiti uslove za konstituisanje opštine. Zato, pozivam sve političke i javne poslenike, kao i sve građane i prijatelje Bihora da,  i  prije formalnog  konstituisanja, osmislimo strategiju dugoročne održivosti novoobnovljene opštine.

U tom smislu, valjalo bi nam, u prvom redu,  hitno – koliko je od sjutra – okupiti jedan tim ekonomskih i drugih eksperata, koji bi, zajedno sa predstavnicim građana sa područja, između ostalog :

  1. a) Sačinio spisak najurgentnijih potreba i obaveza u pripremi konstituisanja opštine;
  2. b) Uradio što cjelovitiju analizu stanja u postojećim iole značajnijim privrednim subjektima na području sa predlogom mogućih mjera njihove revitalizacije kako bi oni bili još sigurniji oslonac daljeg razvoja; i, konačno,
  3. c) Uradio, makar do idejnog nivoa, jedan broj projekata moguće valorizacije neiskorišćenih raspoloživih resursa, a kojima bi pokušali privući nove potencijalne investitore, u prvom redu iz veoma brojne dijaspore, ali i drugih struktura i država.

To su, recimo – višesruke mogućnosti valorizacije kanjona i rijeke Popče, kao i ukupnog  zavidnog hidropotencijala njenih pritoka: Vrbičke rijeke, Radmančice, itd; zatim, valorizacija turističkih potencijala  „Radmanske klisure sa arheološkim nalazuištem „Torine“, kao i planina: Turjak, Vlahovi, Lađevac,… itd, te osmišljavanje i realizacija mogućih  zajedničkih sa susjednim državama prekograničnog projekta kao što bi, naprimjer, mogla biti – bescarinska zona hrane uz  granicu sa Srbijom, i slično…

Ključni preduslov za sve to su, međutim, sredstva. Zato, formiranje jednog zajedničkog Fonda za razvoj Bihora smatram ključnom pretpostavkom  a , možda, i najboljim testom  istinske spremnosti da na pravi – djelotvoran način zajedno pomognemo novoj opštini.

Prema preliminarnoj pretpostavci, Fond bi mogao ispuniti svoju makar minimalnu funkciju ukoliko bi mi – pojedinačno bili spremni na odricanje od, recimo, minimum 20 e/ mjesečno ili 240 e/godišnje, što, relano, za one koji imaju posao ili bilo kakav biznis i nijesu prevelika sredstva. Naznačena visina sredstava bi podrazumijevala i jedno mjesto, kao i jedan glas u Skupštini Fonda. Svakih novih 20, odnosno 240e uplate iznad predviđenog – minimalnog iznosa, podratumjevalo bi još jedno mjesto ili, pak, još jedan glas za uplatioca u Skupštini Fonda. Posebno bi se evidentirala i vrednovala dobročinstva i donacije Fondu. Sredstva Fonda bi se realizovala strogo po utvrđenom planu i programu potreba, uz verifikaciju najmanje još dva povjerenika – osnivača koje imenuje Skupština…

Pozivam Vas da, prijavom za članstvo ili drugi neki oblik podrške Fondu, na konkretan način, i potvrdite spremnost da pomognete novoobnovljenu opštinu.

 

Rifat RASTODER

SAIT ŠABOTIĆ: DŽAMIJE U BIHORU

Istoričar Sait Šabotić u emisiji Putevi i raskršća je, između ostalog govorio i o džamijama na području Bihora

 

DŽAMIJA U BIOČI

Džamija u Bioči imala je kameni minaret i bila je kolektivna zadužbina mještana Bioče. Izgradnjom džamije u Bioči, doprinijelo se da ovo naselje postane svojevrsno središte duhovnog života šireg područja, pa je džemat Biočke džamije činio šest naselja. Biočki imami su imali poseban ugled među ostalom ulemom iz Bihora, upravo zbog veličine džemata. Uz džamiju je djelovao i mekteb koji su pohađali dječaci iz Bioče i susjednih sela. Budući da je svojim položajem bila isturena prema području Vasojevića, ona je od kraja prve polovine XIX vijeka, pa sve do balkanskih ratova, trpjela razna devastiranja tako da je njen rad praktično zamro nakon 1912. godine, i ona je poput drugih džamija, doživljavala različita stradanja. Na temeljima stare džamije, podignuta je i savremena džamija.

 

DŽAMIJA U GUBAVČU

 

Džamija u selu Gubavču podignuta je 1829. godine i to se precizno zna. Sve radove na njenoj izgradnji nadzirao je tada povjerljivi predstavnik skadarskog vezira, Hasan Hot koji je imao i glavni eskopnent. Njene dimenzije su 11,25 x 9,65 metara. Ona je prvobitno bila ozidana od kamena, pokrivena ćeramidom, a u vrijem Osmanske uprave, njoj su pripada veliki broj džemata. Takođe je stradala 1943. godine, ali na njenim temeljima je izgrađena potpuno nova džamija koja i danas postoji.

 

DŽAMIJA U ZATONU

 

Džamija u Zatonu uz dolinu Lima, ne zna se tačno vrijeme kada je izgrađena. Postoji jedna fotografija na kojoj se vidi objekat. Vidi se da je to tipična seoska džamija, kvadratne osnove i skromnog minareta, a s obzirom da su begovi Ćorovići imali znatan dio svojih posjeda i u Zatonu, bio bih sklon vjerovanju da je ova džamija bila njihov vakuf. Prije balkanskih ratova, najmoćniji posjednici su u Zatonu bili Selim beg i Osman beg Hajdarpašić a oni su dugo vodili računa o njoj, a ova džamija je stradala isto kada i džamija u Radulićima, 1943 godine i nakon toga ona više nije obnavljana.

DVORAC BIHORA

0

DVORAC BIHORA

Mašine teške bruje
Kopa se zemlja meka
Svuda se radost širi
Zgrada se opštine čeka.

Pravi se dvorac Bihora
Bihorci željno čekaju
U njoj će biti ruke pomoći
Ljudima što se pružaju.

Ponos će biti Petnjice –
Bihorska ljepotica
Pod nebom plavim Crne Gore
Sleteće ko golubica.

Ja se radujem i jedva čekam
Da vidim dvorac bijeli
Sa mnom se raduje i pjeva njoj
I moj zavičaj cijeli

Ferid Muratović

RIJEŠEN PROBLEM SA VODOSNABDIJEVANJEM U PETNJICI

0

Radnici koje je angažovala lokalna samouprava da saniraju cijevi, juče su imali pune ruke posla. Naime, vodovodna cijev kojom se snabdijevalo uže jezgro Petnjice vodom je u predjelu spojnice popustila. Radovi su se otegli do kasno u noć je se nijesu mogli naći adekvatni djelovi za spajanje cijevi. Da nevolja bude još veća i nakon postavljanja novih spojnica i puštanja vode u sistem jedan dio Petnjičana i dalje nije imao vode iz razloga što se u cijevima stvorio tzv. „vazdušni čep“, pa su radnici do kasnih sati proveli na terenu i uspješno otklonili problem.

Iz lokalne samouprave se izvinjavaju svim sugrađanima koji su juče bili uskraćeni za vodu i nadaju se da će građanstvo imati razumijevanja za ovakve nepredviđene ispade na vodovodnoj mreži. Lokalna samouprava još nije formirala preduzeće u čijoj će nadležnosti biti održavanje vodosnabdijevanja i ovakvih ispada može biti još zbog zastarelosti vodovodnih cijevi. Ipak, poručuju iz opštine nadležne službe radiće u hodu na promjeni starih i postavljanju novih cijevi.

DENIS BOŽOVIĆ