HAJDARPAŠIĆ: STRANCI SMO I U LUKSEMBURGU I U BIHORU

Radio Petnjica
-
0
HAJDARPAŠIĆ: STRANCI SMO I U LUKSEMBURGU I U BIHORU

Pisac Remzija Hajdarpašić u emisiji Putevi i raskršća priča o svom životnom putu.

Ima jedna pametna izreka koja kaže da tamo gdje mi je dobro, tamo je moja domovina. Zaista bi bilo nepošteno prema ovoj državi ako bih tvrdio da je ona strana država za mene. Pogotovo ako se ima u vidu da sam dosta vremena proveo ovdje, nekih 20-tak godina. Zbog ekonomskih i nekih drugih faktora, neće se ljudi vraćati iz Evrope u Bihor, a i ako bude, to će biti neki simbolični broj. Važno je da ostane konekcija i veza sa zavičajem. Stoga sve što radi Centar za kulturu u Petnjici, pozdravljam i naravno treba podržati.

U nekoj od priča, koje će biti uskoro objavljene u mojoj knjizi, sam zapisao da sam u ovu državu došao ne svojom voljom. Dok sam jedne prilike razgovarao sa svojom sadašnjom suprugom u Prištini, gdje smo studirali, ona mi je kazala da bi bilo fino da odemo negdje u inostranstvo da zaradimo malo novca. Naravno, bio sam protiv toga jer sam smatrao da se ne mogu uklopiti u drugu kuluturu, druge običaje itd. Nijesam bio jedan od onih koji sanjaju inostranstvo. Nakon diplomiranja, zaposlio sam se u Rožajama i to u vrijeme kada je plata bila 70 maraka. To su bile plate koje su čak tada i porasle, jer je bilo malo prije toga kada su doktori primali platu po par maraka. Plata mala a odgovornost velika. Ali, ništa od toga me nije povuklo. Moj brat, koji se u toku rata zadesio u BiH, bio je ranjen i doktori su savjetovali da dođe u Francusku na liječenje.Došao sam da ga posjetim. Tu sam boravio kod Hamza Hajdarpašića, kojem sam beskrajno zahvalan jer je držao mog brata kao člana svoje porodice, i pođem sa njim u jednu za njega uobičajenu kupovinu. I kada sam vidio kako ljudi kupuju, šta kupuju, gdje otprilike račun na kasi bude kao 4-5 mojih plata iz Rožaja, zapitao sam se pred kasom: Pa gdje ja to živim? Otprilike sam tu, pred tim kasama, presjekao i to je bilo presudno.

U početku nisam radio u svjoj struci. Došao sam sa solidnim znanjem egleskog, a kada sam dobio papire i boravak u Luksemburgu, morao sam naučiti Francuski jer je administrativni jezik, a za moju struku sam morao da učim i Njemački. Radio sam neke građevinske poslove kao i 99% naših ljudi, i zahvaljujući toj mojoj preciznosti koju sam stekao u mašinstvu, to su ljudi prepoznali, i sada radim uglavnom za svoj konto, bavim se građevinskim poslovima. Država je mala a veliki je priliv ne samo stanovništva iz naših krajeva, već i iz okolnih država.

Mi smo u odnosu na Luksemburžanina različiti i u vjeri, kulturi, različito smo odgajani, odgajani smo u jednom siromašnijem društvu, oni u bogatim, a sve to formira ličnost čovjeka. Mislim da smo mi mnogo nepovjerljiviji od njih. Kada jednom steknete Luksemburžanina za prijatelja on vam je prijatelj zauvijek. Potpuno je drugačiji mentalitet. Vrlo je rijetko da primi komšiju na kafu u druženje kući. Uglavnom se to radi po restoranima, a dom je nešto što je privatno i njihova intima. Prva generacija naših koja je došla, sačuvala je još uvijek nešto naše. Dom je gdje prijatelje dočekujete, da je žena ta koja ostaje kući i za njih je na prvom mjestu porodica.

Npr. kada nama dijete odlazi od kuće, nije nikom drago, čovjeka koji ima 60 godina, majka ga još uvijek zove dijete. A ovdje na zapadu je sasvim drugačije. Zbog niza faktora, kada jednom Luksemburžaninu kažete Crnogorac ili Jugosloven, uglavnom su negativne asocijacije. Znaju oni dobro da je kod nas bio nekakav rat, znaju da smo mi muslimanske vjere, a muslimanska vjera se sada ne snalazi baš najbolje u nekakvim globalnim okvirima, naravno misleći na ID i na terorističke akte. Sve predrasude padnu kada Luksemburžanin dobro upozna našeg čovjeka. Treba da shvatimo da vlasti ovdje, žele da nekada neke naše generacije postanu pravi Luksemburžani. Treba poštovati ovu državu zato što je ona izašla u susret našim ljudima kada im je bilo najteže. Jedan dio ljudi je došao ovdje i bez nekih problema dolje, ali dosta njih je došlo zbog velikih problema, čak i političke prirode pa je našao ovdje utočište, veliki dio je imao dolje ekonomskih problema pa je našao ovdje blagostanje, tako da moramo biti zahvalni ovoj državi i da ih shvatimo za neke stvari koje njima odgovaraju.

Mi smo stranci ovdje jer smo rođeni tamo, strancimo smo tamo jer smo napustili rodni prag. Meni nije čudno što nas i jedni i drugi zovu strancima. Naša djeca uglavnom između sebe govore ovdašnjim jezikom, naravno sa nama uglavnom govore sa Bosanskim jezikom. U nekim budućim našim generacijama, možda će ostat mapa prezimena koja se završavaju na „ić“, a kažem zbog toga što znam da su našim ljudima na Kosovu za kratko vrijeme promijenjene prezime. Tamo su matičari, slučajno ili namjerno to ne znam, ali umjesto Bećirović, napišu mu Bećiraj, tako da u sledećoj generaciji on je Albanac.

Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.

ŠABOTIĆ O DŽAMIJAMA U BIHORU

Radio Petnjica
-
0
ŠABOTIĆ O DŽAMIJAMA U BIHORU

Sait Šabotić, istoričar je u emisiji “Putevi i raskršća” govorio  o džamijama na području Bihora

Džamija u Loznoj je izgrađena u centralnom dijelu naselja, najvjerovatnije tokom prve decenije 18. vijeka. O njenoj izgradnji ne postoje bliži pisani podaci, barem za sada. Ona je nastala kao porodični vakuf begovske familije Ćorović koja je u Loznoj imala svoje posjede i kule kao objekte za stanovanje. Tokom svog trajanja, ona je u više navrata mijenjala svoj izgled, prvenstveno u izgledu minareta, koji je dugo vremena bio od drveta, a kasnije je bio ozidan od tvrdog materijala, što je još jedna od karakteristika Bihorskih džamija. Najveći broj njih je imao drveni minaret, koji je kasnije pretvaran i zidan od tvrdog materijala. Ono što je karakteristično za ovu džamiju jeste da je ona imala svoje vakufe koji su se nalazili u selu Radulići, a  dio na Pešteri. U haremu ove džamije i danas se vrši pokop članova porodice Ćorović, a u haremu je i mezar dobrog poznavaoca istorijskih prilika Bihora, to je Izet Beg Ćorovič. Poznatiji je kao Zijad Beg Ćorović, a najljepši dio svog imanja dao je za izgradnju fabrike obuće u Loznoj. On se 1908. godine školovao u Carigradu, tamo je završio učiteljsku školu, pa je došao u svoj kraj. Večernje Novosti su pisale da je on živio 136 godina, ako me sjećanje ne vara. Ženio se pet puta a sve njegove životne saputnice su umrle, pa je na kraju ostao sam sa najbližom rodbinom. Bio je šerijatski sudija u vrijeme postojanja SHS kraljevine i Kraljevine Jugoslavije, imao je svoju biblioteku i dosta je učinio u toku Drugog svetskog rata pregovarajući sa komandantima, i četničkim, italijanskim i partizanskim, samo kako bi zaštitio narod toga kraja.

 

FAIZ SOFTIĆ: TEŠKO SUDU KOJI ČEKA IZ SELA ZAPRŠKU

Radio Petnjica
-
0
FAIZ SOFTIĆ: TEŠKO SUDU KOJI ČEKA IZ SELA ZAPRŠKU

Faiz Softić, književnik i urednik revije „Bihor“ je bio gost “Radija Petnjica” u emsiji “Putevi i raskršća”.

Kada se kaže Petnjica, mene to asocira na jedan majski dan 1979. godine prošlog vijeka kada sam u blizini jednog petnjičkog mosta, razmijenio prve riječi sa svojom sadašnjom suprugom, sa kojom imam divnu djecu i sa kojom sam sve ove godine proživio u ljubavi i razumijevanju. Druga asocijacija vezana je za festival koji se organizuje svakog ljeta, Bihorsko kulturno ljeto, koji polako postaje prepoznatljiv u regionu. Iako nisam rođen u tom dijelu Bihora, već u Donjem Bihoru, za taj kraj me veže mnogo iskrenih prijateljstava i dobrih ljudi.

Klima i prirodni milje, kao spoljašnji faktor, su jako bitni za formiranje čovjeka i njegovog karaktera. Iz svog Bihora nosim i neka nevesela iskustva. Nosim sa sobom sate pješačenja do škole po kiši, snijegu i mrazu, kao i siromaštva kao kompleks i još po nečeg drugog. Naravno, ima i radosnih trenutaka.

Bilo je perioda kada dosta dugo ne bih bio u kontaktu sa Bihorom i nijesam dolazio, ali, u zadnje vrijeme godišnje dolazim barem jednom. Petnjica je sada drugačija od one nekada, bogatija, izgrađenija, ljepša, a ono što je najbitnije, postoji nada, jer čovjek dok ima nadu mili mu se da živi.

Kakva će Petnjica biti u budućnosti, zavisi najviše od samih žitelja tog kraja. Moraju se zasukati rukavi i shvatiti da nema druge osim rada. Svi danas bogati evropski narodi su se izdigli samo zahvaljujući radu. Treba forsirati ono čemu najviše teži podneblje, kao što je uzgajanje stoke, žitarica itd. Ne treba izmišljati vruću vodu. Čujem da ima programa i treba da se shvati da se od poljoprivrede i stočarstva može živjeti i tamo, a ne da u Luksemburgu ili Švajcarskoj čiste tuđe štale.

Kada govorimo o razlozima odlaska iz Bihora, mi moramo biti svjesni da se cijela civilizacija na planeti zemlji, usmjerava prema većim centrima, i to nije samo kod nas. Međutim, lično mislim da bi država mogla mnogo više da uradi na zaustavljanju iseljavanja, a i sami građani moraju biti svjesni da nije rješenje ni odlazak u neizvjesnost. Nijesu najsrećniji oni koji su napustili kućni prag, mada ne mogu reći ni da su srećni oni što su ostali. Mislim da je država kroz određene subvencije koje je počela da dodjeljuje onima koje žele da se bave zemljoradnjom i stočarstvom, učinila ogromna korak naprijed i da je ljudima pružena neka šansa. Vjerujem da je država do sada brinula o ovim ljudima, ali je sigurno da je mogla mnogo više i mnogo bolje. U svakom slučaju, razlozi za napuštanje zavičaja su višestruki, ali je zasigurno da se radi o pokušaju za pronalaskom bolje sredine za život. Ima i pomodarstva. Ljeti na drumovima, mladež vidi bijesne limuzine kod onih koji su već otišli, a ne znaju da ti ljudi grcaju u kreditima. Neka svima u Petnjici bude primjer diplomirani ekonomista Reško Rastoder koji radi i ima, a mogao je on  otići u neki veliki grad, ali je bio toliko havizan i ostao je i radi. Mene lično zabrinjava zdravstvo u Crnoj Gori. U bolnicama ljudi umiru od banalnih stvari koje se nekada nijesu ni mogle nazvati bolestima. To je ono što me u mojim planovima da se vratim u Crnu Goru i poživim koju godinu odvraća. To je rampa koja se ispriječi ispred mene kada god u dugim noćima sanjam svoj zavičaj.

Petnjica ima brojnu dijasporu koja itekako brine o zavičaju. Ali, ne smijemo da se oslanjamo na dijasporu. Ima ona narodna koja glasi „teško sudu koji čeka iz sela zapršku“. Ovdje u Luksemburgu ja sam involviran u mnoge projekte koje organizuje zavičajni klub „Bihor“ koji je dobar primjer. Zavičajni klub ne okuplja samo Bošnjake iz Bihora i Sandžaka, već tu ima i Crnogoraca, kao što je ugledni Siniša Jakovljević iz Podgorice, ima i Albanaca, Srbijanaca, a ima i nekoliko Luksemburžana. Svako od njih je spreman da priskoči u po dana ili u po noći. Sve aktivnosti u zavičajnom klubu i sama revija „Bihor“, za mene predstavljaju most i vezu sa zavičajem. To je jedna neraskidiva spona.

Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.

PUTEVI I RASKRŠĆA – 34. EMISIJA

Radio Petnjica
-
0
PUTEVI I RASKRŠĆA – 34. EMISIJA

ZAVRŠENE TRIBINE ZA POLIGON OŠ TRPEZI

Radio Petnjica
-
0
ZAVRŠENE TRIBINE ZA POLIGON OŠ TRPEZI

Prije nekoliko dana završena je izgradnja tribina u JU OŠ u Trpezima čime je poligon u ovoj školi  postao pravo mjesto za kulturno-sportske manifestacije.  Finansijska sredstva za izgradnju tribina u iznosu od 2.600 eura obezbijedila je dijaspora Trpezi u Luksemburgu.  Kompletne radove na izgradnji tribina izveli su zaposleni OŠ u Trpezima.

“Zahvaljujući dobroj volji naših donatora i ljubavi prema rodnom kraju, školski poligon će biti mjesto na kojem će učenici, mladi sportisti i rekreativci iz sela trenirati i igrati u mnogo ljepšem ambijentu. Pogled na izgrađene tribine sa središnjim stepenicama ostavlja impresivan utisak ali i dokaz da Trpežani ne zaboravljaju svoj rodni kraj i osnovnu školu koju su davno pohađali. Iskrenu zahvalnost za realizaciju ovog projekta upućujemo dijaspori Trpezi u Luksemburgu. Posebno cijenimo ljubav naših Trpežana prema svom zavičaju   koju prenose na svoju djecu upućujući ih na dobročinstvo kao najveću vrijednost postojanja i življenja svakog pojedinca. Ovo je pokazatelj da dijaspora uprkos daljini od rodnog kraja ostaje prepoznatljiva po svojoj humanosti i javno korisnom radu”, kazala je direktorica trpeške osnovne škole Nermina Duraković Pačariz.
Ova osnovna škola primjer je mnogim školama u Crnoj Gori i jedna od rijetkih u kojoj učenici koriste posebnu obuću tokom boravka u njoj. Nedavno su učenici ove škole sa svojim nastavnicima ukrašavali zidne površine i postavljali inventar u dvorištu a sve u cilju ugodnijeg i prijatnijeg boravka učenika u njoj.

DINO RAČIĆ

MUHOVIĆ: ŠERBO DOBIO ZADATAK DA MINIRA PROJEKAT O OSMANU RASTODERU

Radio Petnjica
-
2
MUHOVIĆ: ŠERBO DOBIO ZADATAK DA MINIRA PROJEKAT O OSMANU RASTODERU

Predsjednik OOBS Petnjica Adnan Muhović reagovao je na izjavu akademika Šerba Rastodera i to reagovanje prenosimo u cjelosti

“Reagovanje profesora Rastodera na moje saopštenje objavljeno juče o sandžačkom gaziji Osmanu Rastoderu je u najmanju ruku kukavičko, bijedno i samo njemu svojstveno. Čovjek je prosto dobio zadatak da minira ovaj izuzetno važan projekat. Iole upućen čovjek tó primjećuje i osuđuje. Pa profesore gdje ste bili vi da ovo pokrenete ako ja i BS nemamo kapaciteta?! Zašto samó ćutite i klimate glavom pred önima koji su vam omogućili da budete univerzitetski profesor u vremenu kada nije Bošnjak mogao biti ni kurir na fakultetu, kada su drugi doktori nauka išli za Tuzlu, Sarajevo?

Za pokretanje ove priče nije bilo najophodnije biti doktor nauka, niti akademik DANU, niti advokat crnogorske istorije, već je trebala hrabrost, iskrenost i upornost. Ja sam tó imao i imam i to pokazujem i pokazivaću dok sam živ. Međutim, to vama smeta, vama koji niste imali petlje da genocid nazovete genocidom u Plavu, već zlóčinom, a zločin je ovo što vi radite, kada zarad sticanja skupih političkih poena udarate na mene i Bošnjačku stranku koja je jedini legitimni i autentični predstavnik bošnjačkog naroda u CG. Želite da probijete led za vašu novu partiju pa po već oprobanom scenariju udarate na BS. Ali odmah da vam kazem da u Petnjici niko nije ni čuo za tu opciju koja svojim nazívom podsjeća na povik koji se Bošnjacima ne sviđa.
Oprobaćemo se na izborima u oktobru iako bih ja volío da mi kao narod pravimo unutarbošnjački lobi u svim organizacijama. Ali kako sa vama…

Što se tíče toga da pomenuti uvaženi doktori nauka nisu konsultovani, to nije tačno. Razgovarao sam sa njima i dali su mi podršku. Ja sam pominjaó i vas u tom kontekstu, ali vama ova príča možda ne odgovara iz svima dobro poznatih razloga… Porodičnih…

I još nesto, dok ste vi bili na čelu Bošnjačkog savjeta nije vam ništa smetalo, sve je bilo idealno. Sada kada je neko drugi na čelu naše krovne institucije, vama smeta, ne valja. Još kada je iz BS, to vas boli. Još kad radimo za dobro svog naroda, tó vas uništava. E pa efendija bez evet znajte da grupica u kojoj ste i sa kojom ste i ne zna za Bošnjake i neće da zna. A nama Duško nije šef, niti mi njemu, a ko je vama to se zna dobro.

Vríjeme je početak i svršetak svega, ono je svjedok svemu. I neke stvari i procesi će se dogoditi i bez vas profesore. Ne zaustavlja se ovo lako…”

TRIBINA – KAKO DO SREDSTAVA IZ FONDOVA EU

Radio Petnjica
-
0
TRIBINA – KAKO DO SREDSTAVA IZ FONDOVA EU

Danas je u sali “Centra za kulturu” u Petnjici održana prezentacija na temu „Kako do sredstava iz fodnova EU“. Tribinu je organizovala Opština Petnjica u saradnji sa FORS-om Montenegro. Predavači su bili Tamara Todorović i Marija Đikanović i Neđeljko Strunjaš.

Otvarajući prezentaciju Adis Ličina, je rekao da sredstva koje objezbjeđuje EU iznose više od 250 miliona eura.

„Hvala i Radiju Petnjica koji direktno prenosi ovu prezentaciju jer su na taj način omogućili da slušaoci čuju o kakvim se projektima radi“, rekao je Ličina.

Tamara Todorović je rekla da će tokom juna biti raspisani prvi pozivi za IPO II, navodeći da na ovim pozivima mogu konkurisati javne ustanove kao što su škole, zdravstvene ustanove, preduzeća kao i lokalna uprava.  Jedna od prednosti Opštine Petnjica jeste i ta što ima povoljan geografski položaj tako da može konkurisati sa projektima koji su usko vezani za prekograničnu saradnju sa susjednim državama.

Prezentaciji je prisustvovalo oko 30-tak zainteresovanih – predstavnika NVO sektora, predstavnici opštine i predstavnici škola i lokalne uprave.

fotografija 2Predsjednik opštine Samir Agović je goste upoznao sa činjenicom da je opština Petnjica aplicirala za projekat prekogranične saradnje sa opštinom Tutin, naglašavajući da će opština Petnjica i u narednom periodu intezivno raditi na projektima prekogranične saradnje.

Predstavnici FORS-a su naveli da će i u narednom periodu organizovati još niz sličnih seminara i prezentacija, kako bi se svi zainteresovani na vrijeme i što kvalitetnije pripremili za apliciranje, navodeći da se današnja prezentacija može smatrati samo kao uvodni dio u jednu ozbiljnu priču koja će tek da zaživi u Opštini Petnjica.

DENIS BO0ŽOVIĆ

VEČERAS ZVANIČNO OTVARENJE KONZULATA CRNE GORE U LUKSEMBURGU

Radio Petnjica
-
0
VEČERAS ZVANIČNO OTVARENJE KONZULATA CRNE GORE U LUKSEMBURGU

Večeras, 13. maja, u luksemburškom gradu Kailu (Kayl), biće svečano otvoren konzulat Crne Gore u Luksemburgu i održati zvanična inauguracija počasnog konzula dipl. arhitekte Remzije Camića, koji, među doseljenicima iz Crne Gore i Balkana, kao i kod velikog broja građana Luksemburga, uživo visok ugled i važi za čovjeka od znanja i povjerenja. Prepoznali su to zvanični Crne Gore i postavili ga na ovu odgovornu dužnost u Luksemburgu.

Svečanosti će, pored ambasadora Crne Gore u zemljama Beneluksa – Vladimira Radulovića i njegovih saradnika, prisustvovati veliki broj uglednih građana opština sa juga Luksemburga, kao i istaknuti predstavnici doseljenika iz Crne Gore u Luksemburg – predsjednici udruženja i drugi ugledni građani.
Posle intoniranja himni Luksembura i Crne Gore zvanicama će se prvi obratiti Ambasador Radulović.
Otvaranjem konzulata u Luksemburgu, otvaraju se mogućnosti još bolje saradnje između dviju zemalja i znak je povjerenja Crne Gore u svoje građane u ovoj maloj, ali jednoj od najbogatijih zemalja svijeta.
Ovime se ne unapređuju samo bilateralni odnosi između dvije zemlje, već i odnosi matice sa svojim iseljeništvom koje je apsolutno svjesno značaja kvalitetne saradnje Luksemburga i Crne Gore.
Inače, novopostavljeni konzul Remzija Camić je, i prije zvanične inauguracije, održao nekoliko izuzetno važnih sastanaka sa predstavnicima udruženja koja okupljaju doseljenike iz Crne Gore i po prvi put se došlo do visokog stepena povjerenja i zajedništva među udruženjima u organizaciji određenih programa, što i jeste primarni zadatak konzulata u zemljama u kojima djeluju.

F.S.

 

ŠERBO RASTODER: PORUKA BIHORCIMA – NE NASEDAJTE NA JEFTINE PREDIZBORNE TRIKOVE

Radio Petnjica
-
0
ŠERBO RASTODER: PORUKA BIHORCIMA – NE NASEDAJTE NA JEFTINE PREDIZBORNE TRIKOVE

Da je doslo vrijeme predizborne kampanje, može se prepoznati po tome što DPS registruje RAVNOGORSKI POKRET a istovremeno se daje mig satelitu da amortizuje ovaj gaf, multi……. Crne Gore. Naivni i nedovoljno obrazovani šef ove stranke iz Petnjice gromoglasno najavljuje naučni “skup”o Osmanu Rastoderu. I u čemu je tu problem? Pa u tome što je posao stranke da vodi politiku a ne da organizuje naučne skupove. Umjesto da, ako smiju, pitaju Duška ,da li je korektno Prema evet efendijama registrovati pokret čiji je primarni cilj bio da istrijebe narod kojeg navodno predstavljaju, evet efendije po oprobanom receptu prave paradu u stilu “I mi ćemo”. Rezultat, Vijest sa lokalnog radija preuzet će svi “koji žele kapitalizovati nesreću jednog naroda”. Ako neko misli da ovo glasilo malo ko sluša, vara se. Moje iskustvo kazuje, da niko ne prenese moje intervjue sa “Al Jasire” ili nekog drugog uglednog svjetskog medija ali odmah i ekspresno sa “Radija Petnjice “. Suviše sam toga prošao da bih ovo mogao smatrati slučajnošću. Kakve ovo ima veze sa temom. Pa zato što sam siguran da je i vijest o “naučnom skupu “, dio istog scenarija. Zašto? Zato što navodni “učesnici “nemaju pojma da se priprema nekakav skup. Valjda bi trebali da znaju, najmanje sljedeće: ko je organizator, koja je tema, ko će biti pozvat? Umjesto svega toga se tobož poziva “Bošnjački savjet da preuzme “finansiranje i organizaciju skupa “. Naravno oni koji znaju sastav i kapacitet ovoga stranačkoga tijela, znaju da može biti upotrijebljen samo kao stranačka ekspozitura u organizaciji skupa po kriterijumima nekompetetnosti, kao i nekih prethodnih. Rezultat? Podignute tenzije uoči izbora, reaktuelizovana istorija. Ko će da “miri i spašava “?Naravno, DPS! Ko će da proliva “krokodilske suze “nad sudbinom nesrećnog naroda”?Naravno, “evet efendije iz B. S. “? Šta je tu “skrivio”nesretni Osman Rastoder? Mnogo. Prvo, nije prešao u partizane onda kada su to uradili njegovi protivnici s početka rata. Drugo, branio je narod od pošasti onih čije sljedbenike Duško registruje. Nedopustivo? Treće, proglašen je “ratnim zločincem” bez djela o “zločinu” (vidi njegov dosije u A.J.) I četvrto, ubili su ga Bihorci u dokazivanju “lojalnosti “novim vlastima. Na kraju suštinsko pitanje?Kome treba da ponovo ubija Osmana Rastodera?. Treba li organizovati naučni skup? Naravno, ko bi mogao biti protiv toga? Ali to treba da radi opština kao institucija svih građana, jer zašto zaboraviti Đula Agovića (Osmanovog zamjenika), Šefkuju Kršića, Asira Ćorovića, Ćazima i Abdulaha Sijarića i mnoge druge. Zato ne vidim nikakav razlog da prvo ne sjednu zajedno ljudi koji nešto znaju, dogovore se civilizovano i kompetetno koga da pozovu. Pošto do sada nijesam zvat, ako me budu zvali, imam samo mali uslov: da se na skup pozovu sljedbenici i branitelji “ravnogorskog pokreta “?

S poštovanjem,

PROF. DR ŠERBO RASTODER

(Izvor: FB)

SABAHUDIN RASTODER: ZA USPJEH POTREBNA VOLJA, UPORNOST ALI I DRŽAVA

Radio Petnjica
-
0
SABAHUDIN RASTODER: ZA USPJEH POTREBNA VOLJA, UPORNOST ALI I DRŽAVA

Sabahudin Rastoder iz bihorskog sela Ponor živi i radi u Luksemburgu. Iz Bihora je 1985. godine otišao u Sarajevo a nakon dvije godine je došao u Luksemburg. 16 godina je vozio autobus a nakon toga je odlučio da pokrene svoj biznis i voljom, motivacijom i upornim radom za kratko vrijeme postigao je veliki uspjeh u biznisu i važi za primjer mladog čovjeka koji je za kratko vrijeme postigao mnogo. Vlasnik je snek restorana Chez nous (Še nu) i agencije za nekretnine.

Ističe da je izuzetno zadovoljan onim što radi i činjenicom da je svoj gazda.

‘’Imam mogućnosti, motivisao sam se, radim na tome i mlad čovjek može da uspije. Recept za uspjeh je volja i rad, kao i obrazovanje’’, kazao je Sabahudin za portal Radija Petnjica.

Za uspjeh je pored upornog rada bitno i to da vam država stoji iza leđa kao oslonac, a primjer za to je Luksemburg. Što se tiče naših ljudi, bilo da su u Njemačkoj, Švajcarskoj ili u bilo kojoj drugoj stabilnoj državi koja vam daje sigurnost, tu može svako da uspije.
‘’U Luksemburgu sistem funkcioniše odlično, jer je sistem ste vi, ako se organizujete, hoćete da radite, uspjeh vam je zagarantovan’’, kaže Sabahudin.

Kaže da Luksemburžani pozitivno gledaju na Bihorce, jer ono što je Luksemburžanima prva asocijacija na naše ljude je to da su to ljudi koji su radni i koji se snalaze.
Po Sabahudinu došlo je vrijeme kada se Bihorci vraćaju Bihoru duhovno, jer ih vežu klubovi naših ljudi, razne manifestacije. Posebno ističe ulogu Radija Petnjica koji je povezao ljude sa svih strana.

Iskoristio je priliku da za kraj razgovora pošalje poruku svim mladim ljudima.

‘’Htio bi da poželim svim mladim ljudima u Crnoj Gori u Luksemburgu, ma gdje bili da budu sigurni u sebe, uz svoj trud i zalaganje, jer bez toga nećete moći da uspijete i krenete naprijed. Svaki čovjek će uspjeti samo ako ima jaku volju, hoće da radi i naravno uz stabilnost svoje države’’, zaključio je on.

DINO RAČIĆ

1...825826827...900Stranica 826 of 900