ŽENE NIJESU JOGURT PA DA IM ISTIČE ROK TRAJANJA

Evo opet stiže ponedeljak, početak nove sedmice, a samim tim i vrijeme za jednu novu kontroverznu temu o kojoj ćemo, nadam se, ravnopravno raspravljati cijele nedelje.

Ženski individuum je oduvijek bio omalovažavan. Dosta toga se zahvaljujući hrabrim žena, koje su se borila za naša prava, s vremenom promijenilo. Nismo više zamjenljivo stvorenje, koje mora da rodi što više muških nasljednika, da kuha i čisti kuću. Imamo više faktora koji nas definišu. Ima muškaraca koji podržavaju svoje supruge i kćerke da bi ostvarile ono što žele, ali nažalost postoji u druga strana medalje.

Već čujem kritičare koje uzvraćaju: „Kakva prava? Pa žene imaju sva prava. Šta hoćete više?“

Da li ste znali, da je uspjeh 20. vjeka da žene imaju pravo na glasanje? Da je prije par decenija bilo normalno pitati svoga supruga za dozvolu za rad i da žensko nije smijelo da odredi, da li hoće spriječiti trudnoću ili ne? Napretci, koje sam sad samo ukratko navela su uspjesi zadnjih sto godina i žene koje su se tada za sva ta prava borile radile su to iz namjere da bi se mi – žene – osamostalile i da bi nezavisno kročile kroz život, samouverene i bez diktata muškog pola. Nažalost imam osjećaj nismo uspjeli da zadržimo naša tek dobijena prava. Da smo stali. Ne razvijamo se dalje.

Odkad sam u godinama koje se u društvu obelježavaju kao godine „pogodne“ za udaju, primjećujem da se pogotovo u Bihoru uloga žene iz perspektive muškaraca, a nažalost i iz ženskog ugla, mjenja. U okviru mojih odmora u Crnoj Gori uvijek slušam istu ploču: „Vrijeme ti je da se udaš, ostarit ćes“, „Moraš da rodiš muškog nasljednika, šta će ti žensko“, „Šta će ti fakultet, udaj se“ ili „Moras da se udaš za našeg čovjeka. Ako ga u Njemačkoj ne nađeš onda ga dovedi iz Bihora. Imam ja tu nekog“ itd. Što mi više teku godine sve su me više reducirali na to da sam žensko, koje treba da bude ljepo i mirno i da rodi što više dijece (po mogućnosti ne žensku). Imam osjećaj da moram da požurim zato što mi izlazi rok trajanja, baš kao nekom jogurtu u mom frižideru. Kroz razgovor sa drugim djevojkama uviđam, da veliki broj tako misli kao one osobe, koje mi govore ono što sam maloprije navela. Zašto se mi kao žene tako omalovažavamo? Puno muškaraca potencira da imamo takvo mišljenje po principu „ja smijem tebe da biram, a ti mene ne“ i više je muškaraca nego žena koji uzimaju sebi za pravo da dođu iz dijaspore na odmor, da iz jedne količine mladih, ljepih i obrazovanih djevojaka izaberu jednu omiljenu kao što je biram između eurobloka ili krem bananica, da je ožene i da je kao neki kofer ili namještaj ponesu kući. Momci, pa je li vi mislite da smo mi igračke? Izgleda da je tako, inače bi pokazali veće poštovanje prema ženama. Ja tu ignoranciju i prepotentnost osjećam uvijek kad pročitam neke komentare na fejsbuku. Naravno ima tu i muškaraca koji me podržavju ili, ako nisu istog mišljenja, na jedan konstruktivan način uzvrate komentar. Jos jednom vam se zahvaljujem za to. Treba nam vise takvih ljudi! Nazalost je količina muškaraca koja na jedan veoma gadan i neukusan način komentiraju to što ja pišem veća. Imam osjećaj da baš zbog činjenice što sam žensko uzimaju sebi za pravo da mi odgovore onako kako odgovore. Izvinite, neću prestati da kažem ili pišem šta mislim, baš zato što sam žensko i što mi se neki vaši muški i bahati komentari ne sviđaju. Zbog toga uzimam sebi za pravo da izjavim svoje mišljenje, kao što i vi svi imate pravo da izjašnjavate vaše. To je demokratija, zar ne?

A meni treba pomoć! Žene, gdje ste da mi malo pomognete, u ovoj džungli različitih stavova? Zašto se ne uključujete u diskusiju? Znam da imate svoje mišljenje, zašto ga ne izjašnjavate? Jesu li se feministkinje vjekovima borile za naše sadašnje ćutanje i prepuštanje?

Znam da imamo veliki potencijal. Pametne smo, imamo svoj stav i svoj glas. Sigurna sam u to da svaka od nas može da postigne još više nego što misli. Iskoristimo naše šanse, i ako imamo osjećaj da ih nemamo, omogućimo ih sebi! Ne dozvolimo sebi da postanemo rob ovog „muškog“ društva. Ne dozvolimo da nam neko govori da smo loše majke zato što radima cijeli dan. I ne dozvolimo da nam neko govori da je smisao ženskog bića biti samo žena.

Dakle moj apel tebi, lijepa ženo, djevojko:

Ustani.

Budi hrabra.

Reci šta misliš.

Školuj se.

Udaj se iz ljubavi.

Pomjeri granice.

Za sebe. Za sve žene. Za bolju budućnost – sa jednakim pravima za sve nas.

I za kraj: Šta bi vi muškarci bez nas žena? Ne zaboravite – iza svakog uspješnog muškarca stoji jedna jaka žena.

FUDBALERI PETNJICE DANAS PROTIV NAPRETKA, DIREKTAN PRENOS NA RADIJU

0

Fudbaleri Petnjice danas putuju u Berane gdje će odigrati utakmicu 15 kola Sjeverne fudbalske regije protiv domaćina Napretka.

Susret je zakazan za 16 časova na gradskom stadionu.

Utakmicama 15 kola, počinje treći krug takmičenja u sjevernoj fudbalskoj ligi, a prema propozicijama takmičenje, igra se jednokružni sistem, odnosno svako sa svakim po jednu utakmicu. Način određivanja domaćina utakmica je uslovljen prema plasmanu na tabeli, a prema obrnutom Bergerovom sistemu, što znači da prvoplasirani ide u goste poslednje plasiranom, umjesto da ga dočekuje kući.

Utakmicu iz Berana Radio Petnjica će direktno prenositi.

Parovi 15 kola

GUSINJE FAIR PLAY Gusinje 10.04.2016 16h
KOMOVI PLJEVLJA Andrijevic 11.04.2016 16h
NAPREDAK PETNJICA Berane 11.04.2016 16h
S.ZVIJEZDA POLIMLJE B. Polje 10.04.2016 10h

 

 

FOTO PRIČA: VRBICA U BEHARU

0

MURATOVIĆU 21 GODINU ZATVORA ZBOG UBISTVA

0

Rožajac Adis Muratović, koji je u bjekstvu, osuđen je juče u Višem sudu na 21 godinu zatvora zbog ubistva Anesa Kalača 27. jula 2014. godine u Rožajama.

Muratovićeva braća, Jasmin, Anes, Mirsad, Elmin i Elvis, proglašeni su krivima zbog učestvovanje u tuči u kojoj je Kalač ubijen, dok je Sevad Muratović oslobođen svih optužbi. Presudu je donio sudija Višeg suda Vidomir Bošković.

Mirsad Muratović osuđen je na dvije godine zatvora, Anes na godinu i osam mjeseci, Jasmin na godinu i po, Elmin je dobio godinu i tri mjeseca, a Elvis pola godine robije.

Optužnicom Višeg državnog tužilaštva Muratovićima je bilo stavljeno na teret teško ubistvo počinjeno u saizvršilaštvu.

– Optuženi su postupali po razrađenom planu i svi su imali saizvršilačku odluku u lišavanju života Anesa Kalača i teškom povrjeđivanju Elvisa Jahovića – piše u optužnici.

POBJEDA

ISMET IKO LATIĆ: PETNJICA IMA POTENCIJAL, TREBA IĆI KORAK PO KORAK

Gost emisje “Putevi i raskršća”, Ismet Iko Latić, savjetnik predsjednika opštine. Drugi dio emisije.

Petnjica je imala gubljenjem opštine 57. godine izgubila i na razvoju. Ako bi gledali odnos Vlade prema Petnjici u smislu stimulacije i razvoja ekonomije, moramo biti iskreni i reći da se Petnjica  u tom smislu ne odvaja od sjevera Crne Gore. Vlada Crne Gore bi morala da razvije novu ekonomsku politiku na sjeveru Crne Gore. Realno je da ne može neko ko sjedi u kabinetu u Podgorici da zna šta je neophodno na sjeveru Crne Gore, još ako je taj neko iz južnog dijela onda je šteta već učinjene je takav kadar smatra da kod nas rastu mandarine i da treba stimulisati ribarstvo.

Moramo prvo da promijenimo sebe i odnos prema sebi da bi se stvari na kraju mukotrpnim trudom promijenile. Naša svijest je takva da cijenimo i usvajamo više nešto tuđe, a ono što je naše, što su tekovine naših predaka, što reflektuje našu kulturu, što na kraju reflektuje i naš identitet, to ne cijenimo i ne valorizujemo. Zato sam i krenuo u ovaj projekat valorizacije bihorskog ćilima. Sve je tto naišlo na dobru pažnju crnogorske javnosti. Predali smo bihorski ćilim na kodifikaciju kao nematerijalno kulturno dobro CG. U planu nam je da napravimo regionalni muzej ćilima u Petnjici za šta imamo podršku i od stranih donatora. To jeste mali projekat ali ima multiplikativni efekat, mnogo malih stvari će imati veliki efekat i treba učiniti da se ljudi identifikuju sa tim. Poenta je da se valorizuje nešto što sa minimalnim ulaganjima, malo rada mogu imati svi koristi.

U ovom dijelu CG postoji mnogo stvari koje se mogu valorizovati, postoji mnogo toga od čega se može napraviti dobra i uspješna biznis priča. Treba ići korak po korak, realizovati projekat po projekat. Kada u jednom projektu uložite dosta truda i rada, kada budete prvo iskreni prema sebi zatim prema partnerima, prema poslu, taj trud se mora isplatiti.

Mladi ljudi iz Petnjice i iz Bihora su jako inaligentni ljudi i jako promućurni. Oni hoće da rade, ali imamo lošu situaciju u smislu naslijeđene loše infrastrukture na svim poljima, pa i na polju ekonomije gdje ljudi ne mogu da nađu posao, što dovodi do raseljavanja. Ljudi su pošli od muke, a ta muka i taj pritisak je doveo da se oni dobro snađu.

Mladi ljudi u Petnjici su dosta agilni, dosta njih i studira, a oni koji ne studiraju nego su ovdje oni hoće da rade. Sa pozicije Opštine mogu da kažem, s obzirom da smo tek povratili status, mora za dosta stvari da prođe vrijeme. Moraju neke stvari da se slegnu, nismo svi talentovani za sve ali je svako talentovan za ponešto. Petnjica ima prosperitet i ima budućnost, naravno uz partnerski odnos Vlade i države, partnerskih opština i dijaspore. Mladi idu odavde prvenstveno da ostvare svoju egzistenciju, da formiraju svoju familiju. Da bi se neko vratio ovdje mora da ima želju i uslove. Moraju se obezbijediti kvalitetni i kvantitivni uslovi.

Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu radio Petnjica.

NALAZIŠTA U BIHORU IZ DOBA TURSKE DOMINACIJE

 

U emisiji “Putevi i raskršća” gost je bio Predrag Lutovac, arheolog i kustos Polimskog muzeja iz Berana. U ovom dijelu razgovora osvrnuo se na nalazišta u Bihoru iz doba turske dominacije

Za taj period mogu reći da smo aktivno učestvovali u izradi projekta i u njegovoj realizaciji da se džamija u Petnjici dovede u prvobitni red i oblik. Prvi put kada smo izašli na teren, džamija je bila omalterisana, čudnog izgleda, jedinstvena zbog toga što ima tri sprata, ali arhitetonski nam nije bilo jasno, i bilo je očigledno da je narušen njen prvobitni izgled. Možda to fino izgleda, ali nije to – to, nije autentično. Odmah smo reagovali, u saradnji sa Zavodom za zaštitu spomenika, uradili smo projekte i doveli džamiju na njen prvobitni izgled. Osim nje, naše interesovanje je bilo usmjereno na Bihor grad, a prije 5-6 godina smo radili Hajdar Pašinu džamiju u Radulićima. Džamiju u Radulićima smo radili sa velikim zadovoljstvom. Imali smo dobru saradnju sa mladim hodžama iz Bijelog Polja, koji su došli da nam objasne sve ono što čini sadržaj jedne džamije. Profesionalno smo i sistematski otvorili džamiju i utvrdili da je podignuta početkom 17 vijeka. Hajdar Paša je u dolini napravio svoje hanove i džamiju, za koju mogu slobodno da kažem da je jedan od najreprezentetnijih džamija na prostoru Gornjeg Polimlja. Ona nije velikih dimenzija, 8 x 9 metara, skladno i dobro urađena, tačnih dimenzija. Tu prvi put srećemo da u svodu, u kupoli džamije budu ugrađeni akustični sudovi. To je keramički sud, cilindračnog oblika sa malim otvorom, ugrađuje na određenom rastojanju u svodu koji je od sige da bi se dobila akustika. Mali šapt je mogao da se čuje. Zaprepastio nas je kvalitet na koji je način rađen minaret. Od sige, spajan klamfama. Naravno, završili smo arheološka istraživanja, napravili dokumentaciju i to je sada u postupku da se proglasi za kulturno dobro Crne Gore. Radili smo i za IZ Crne Gore. Ima puno objekata na području regiona Petnjice koji su interesantni, ali na žalost moram da kažem ono što sam primijetio godinama istražujuči na tim lokalitetima, da polako gubimo onu profanu, arhitekturu življenja i stanovanja. Taj stambeni prostor gdje se nekada živjelo, mi dijelimo na dva dijela – na stambeni i strategijsko-stambeni. Na prostoru Godočelja i Petnjice postoje takvi prostori, ali sve ih je manje.. Karakteristično je za njih da je prizemlje građeno od kamena, a sa drvenom nadgradnjom. One i danas postoje, ali na žalost sada su pokrivene sa raznim limovima, umjesto šindrom. Najbolji primjer jesu Ganića kula i Kula Redžepagića koje su pod zaštitom.

Ako postoji interesovanje u Petnjici za sve ono što ima veze sa tim krajem, mi smo otvoreni naravno.  Sve što nađemo ne čuvamo radi nas već za buduća pokoljenja. Imamo dosta predmeta iz pomenutog perioda, etnologiju toga vremena – suđe, kako seosko tako i gradsko, imamo i dosta nakita. Ono što nemamo je komleti muslimanske nošnje, kako gradsku tako i seosku, mušku žensku, jer je veliki dio etno materijala ili bačen ili ponešen za inostranstvo, a to je trebalo čuvat ovdje.

 

PRVOMAJSKI SUSRETI DIJASPORE U LUKSEMBURGU

Veliki tradicionalni Festival „Prvomajski susreti dijaspore“ u organizaciji ZK „Bihor“ i ove godine otpočeo je opsježnim pripremama još početkom aprila u koje se uključio cjelokupan odboor, kao i jedan broj članova udruženja i njihovih prijatelja.
Svjesni obima ovakvog projekta – članovi Organizacionog odbora na čelu sa Ernadom Erom Muhovićem su, kao i prošlih godina, pristupili detaljnoj razradi plana kako ne bi bilo propusta na festivalu i kako bi se veliki broj posjetilaca, a njih se očekuje oko 5000, dva dana ovog festivala proveo u svečarskom ambijentu.
Očekuje se oko 50 sponzora, uglavnom vlasnika preduzeće porijeklom iz Bihora, Crne Gore i drugih zemalja sa Balkana.
I ove godine susreti će se održati na stadionu FK „Kayl-Tetange“, a pored muzičko- zabavnog dijela, organizovat će se i sportska nadmetanja.
Među gostima iz Crne Gore biće, kao i svake godine, najbolji đaci završnih razreda bihorskih škola i njihovi nastavnici, te počasni član ZK „Bihor“ Mirsad Rastoder, a očekuje se i prisustvo članova ambasade Crne Gore iz Brisela na čelu sa ambasadorom Vladimirom Radulovićem, kao i novonaimenovani Počacni konzul Crne Gore u Luksemburgu – Remzija Camić i predstavnici opštine Petnjica.

Ernad S. Šabotić

PRVE OPŠTINSKE IGRE U PETNJICI

0

Danas su na poligonu OŠ ‘’Mahmut Adrović’’ Petnjica održane prve Opštinske igre, turnirom u malom fudbalu. Opština Petnjica je organizator i pokrovitelj igara a u organizaciji su učestvovale sve osnovne škole sa područja petnjičke opštine iz Petnjice, Vrbice, Savinog Bora, Tucanja i Trpezi.

Na samom početku turnira prisutnima se obratio direktor OŠ ‘’Mahmut Adrović’’ iz Petnjice, Ervin Duraković koji se zahvalio direktorima osnovnih škola i Opštini što su učestvovali u organizaciji turnira. Takođe zahvalio se svima koji su u velikom broju došli a fudbalerima je poželio da daju sve o sebe, da se druže i igraju fer plej. Prisutima se ispred Opštine obratio potpredsjednik Muslija Kalić koji je kazao da ga raduje da se omladina u velikom broju okupila u Petnjici. Ukazao je na važnost sporta I obećao da će Opština pomagati razvoj sporta u Petnjici. On je istovremeno i otvorio prve Opštinske igre.

Voljom žrijeba  sastale su se ekipe OŠ ‘’Mahmut Adrović’’ iz Petnjice i OŠ ‘’Trpezi’’. Slavili su petnjičani rezultatom 4:1. U drugom meču sastale su se ekipe OŠ ‘’ Savin Bor’’ I OŠ ‘’Tucanje’’ a rezultat je bio 2:1 za momke iz Savinog bora. U ovom krugu ekipa OŠ ‘’25 maj’’ iz Vrbice bila je slobodna. Oni su izabrali da u narednom meču igraju protiv Petnjice i izgubili rezultatom 1:2.
Tako su se u finalu sastale ekipe Savin bor i Petnjica. Ubjedljivim rezultatom 7:0 slavila je Petnjica i osvojila prve Opštinske igre u malom fudbalu.
Turniru je prisustvovalo oko 300 gledalaca.

 

ŠESTI SUSRETI DIJASPORE

Zavičajni klub “Bihor” iz Luksemburga organizuje Šeste susrete dijaspore u subotu 30. aprila i 1. maja.  Goste će zabavljati Zehra Bajraktarević, Enes Begović, KUD “Evropa” i KUD “Bihor” Luksemburg. U okviru susreta predviđene su sljedeće aktivnosti:

– FUDBALSKI TURNIR U MALOM FUDBALU

– BIHORSKI TRIATLON : NAVLAČENJE KONOPCA, BACANJE KAMENA S’ RAMENA I SKOK U DALJ

Prijave za sportske aktivnosti na broj +621 327 054 Tufo

Šesti susreti će se održati na stadionu TETANGE, adrasa : rue Thomas Byrne L-3761

Ulaz je 10 eura za dva dana a za djecu do 12 godina besplatno.

 

Pripremljena je velika ponuda pića, jela, roštilj, pečenje ispod sača, poslastice…

Kao i svake godine očekuje se velika posjeta dijaspore iz luksemburga i okolnih zemalja.

 

ZA SVE DODATNE INFORMACIJE  POZOVITE :

+352691968484 Esko

+352691614747 Hamdija.

AGOVIĆ: NE PRIHVATAMO DUGOVE KOJE NIJESU NAPRAVILI PETNJIČANI

0

Petnjica i Berane su i dalje nepodijeljene opštine i poslije druge sjednice arbitražne komisije i predstavnika dvije opštine u Podgorici. Na sjednici je trebalo da se identifikuje predmet podjele, da se utvrdi model na koji način izvršiti podjelu, da se utvrdi nosioce poslova, da se utvrde rokovi aktivnosti kao i datum diobe. Jedino oko čega su se predstavnici opština Berana i Petnjice usaglasili jeste pregled stanja i obaveza koje trebaju da se urade.

Sporan je datum od kojeg se treba započeti dioba imovine, a imovina jeste pokretna i nepokretna, odnosno aktiva i pasiva. Predstavnici opštine Petnjica zagovaraju da to bude datum kada je Petnjica izgubila status opštine, 1957 godine, ali na taj datum ne pristaju predstavnici opštine Berane. Ono što je karakteristično jeste da Beranci nemaju konkretno određen datum, ali iz njihovih stavova da se primijetiti da oni preferiraju da podjela imovine bude od 2008 godine, kada su ujedno i nastali najveći dugovi

„Za nas je potpuno neprihvatljiv stav kolega iz Berana jer su građani Petnjice od 1957. godine doprinosili razvoju opštine Berane. Bez obzira što smo imali tako suprotne stavove, sada je svima mnogo jasnije, prije svega Arbitražnoj komisiji o svim našim problemima. Ovo je sada prilika da članovi komisije formiraju neko novo mišljenje, jer na prvom sastanku to se nije moglo ni očekivati, obzirom da je kompleksa materija i da nijesu bili dovoljno upoznati. Očekujem da će treća sjednica biti ubrzo zakazana i da ćemo na njoj još preciznije imati presjek stanja imovine“, izjavio je za portal Radija Petnjica predsjednik opštine Petnjica Samir Agović.

Na drugoj sjednici se uglavnom govorilo o dugovima i oni se kreću u obimu od sedam miliona pa čak devet miliona eura. Raspravljalo se kako su ti dugovi nastali, ali sve je bilo na bazi informacija bez nekih preciznijih i jasnih stavova.

„Ono što je za mene važna činjenica jeste ta da mi ne možemo da prihvatimo dugove koji su nastali i koji nijesu koristili građani naše opštine. Ako je bilo 750 radnika zaposlenih u opštini Berane a veliki dug nastao po osnovi neplaćenih doprinosa i poreza, onda ne možemo dijeliti dug jer je tada radilo samo 19 radnika sa područja naše opštine. Zakon nije jasan u ovom dijelu i svi članovi komisije su svjesni da imamo delikatan zadatak i da nemamo jasan okvir. Nama je ostavljeno, kao članovima komisije, da iznađemo neko rešenje, svjesni da ne možemo svi biti zadovoljeni ali se neki kompromis mora iznaći. Glasanjem se odlučuje pa na osnovu ishoda glasanja će biti donesena i konačna odluka“, zaključio je u svojoj izjavi čelni čovjek opštine Petnjica Samir Agović.

Treća sjednica treba ubrzo da se zakaže i ona po nekom redosledu održavanja, treba da se održi u Petnjici.

DENIS BOŽOVIĆ