Predsjednik SO Petnjica i prvi čovjek Bošnjačke stranke u Petnjici Adnan Muhović razočaran je i zabrinut ponašanjem saobraćajne policije u Petnjici prilikom kontrolisanja automobila u akciji “Stop neregistrovanim vozilima”.
„Građani Petnjice izražavaju nezadovoljstvo zbog ponašanja beranske policije na teritoriji opštine Petnjica. Kao predsjednik Skupštine sam zabrinut i razočaran ponašanjem policije iz susjedne opštine koja vrši pritisak na građane svakodnevniim i neprimjerenim kontrolama u vidu kontrolnih punktova, što nas podsjeća na teške 90-te kada je policijska tortura doprinijela da se veliki broj ljudi iseli iz Gornjeg Bihora. Ovo nije Zubin potok gospodo iz MUP-a a ni nekadašnji punkt na Ribarevinama koji opet želite da oživite. Ovo je samostalna opština, ne više mjesna zajednica i ne može policija iz druge opštine da tek tako dolazi i kažnjava ovdje. Neka idu u Andrijevicu i Konjuhe pa neka se tamo iživljavaju. Ovdje da im bude zadnji put“, izjavio je predsjednik Skuštine Adnan Muhović za portal Radija Petnjica, dodajući da ako smatraju iz MUP-a da imaju pravo da vrše saobraćajnu kontrolu na teritoriji opštine Petnjica dok se ne formira saobraćajna policija u Petnjici, to je neka druga priča.
„Pitam ljude iz vrha MUP-a, sada kordinatora iz te oblasti, zašto nakon dvije i po godine od formiranja opštine Petnjica, nemamo organa MUP-a na teritoriji naše opštine, već mora da dolizi policija iz druge opštine koja pristrasno vrši kontrolu i tako se šalje ružna slika od strane MUP-a kada je u pitanju komunikacija na relaciji te institucije i građanstva“ zaključio je Muhović. Njega čudi zašto predsjednik opštine Samir Agović nije reagovao jer mu to pripada.
“Nije ni čudno jer neki ljudi ne smiju da reaguju, obzirom da su u grču i da su kontrolisani od strane države, partije i centrale”, rekao je Muhović.
Koliko je dobra saradnja sa okolnim opštinama i koliko je dobra prekogranična saradnja?
Nakon dobijanja opštine konstatovali smo da nama trebaju prijatelji. Ti prijatelji su u susjednim oštinama, u državnim organima kao i u opštinama koje se graniče sa nama iz susjednih država. Upravo zbog toga smo prvo uspostavili saradnju sa državnim organima kako bi oni prepoznali našu potrebu i naše probleme. Moram istaći da je saradnja sa državnim organima dobra, ali to ne znači da ne može biti bolje. Možda bi bila bolja kada bi i mi sami bili kreativni i izrazili spremnost da kandidujemo određene projekte. Ali to ne znači da i Vlada sama nema obavezu da pogura i pomogne nerazvijene opštine. Sa Ministarstvom poljoprivede smo ostvarili veoma dobru saradnju koja je dala određene rezultate. Pored rada na infrastrukturi, radili smo na stvaranju novih radnih mjesta u sektoru poljoprivrede. Problem je što trenutno naši jaki poljoprivredni proizvođači tržište za svoje proizvode sami traže. Tu lokalna samouprava ne može puno da pomogne već Vlada CG i resorno ministarstvo
Sve pokazuje da imamo potencijala, ali na žalost se ne možemo brzo razviti jer smo decenijama ekonomski zaostajali u razvoju. Veliki problem jeste odlazak mladih ljudi, a oni odlaze najviše zbog radnih mjesta. Naši mladi ljudi nigdje brže i bolje ne mogu ostvariti sebe kao ovdje u sektoru poljoprivrede. Nikada lakše nije bilo biti poljoprivredni proizvođač kao sada u Crnoj Gori.
Šta je razlog što mladi ljudi bježe od poljoprivrede?
Ne želeći nikog da povrijedim, ali mi se čini da mladi ljudi misle da u životu mogu da postanu neko i nešto veoma brzo. Bez sopstvenog rada, ne možemo postići ništa dobro. Često se žalimo na sreću a nikako na svoju pamet. Sada država daje velike mogućnosti, preko Investicionog razvojnog fonda možemo da pognemo ljudima kod pisanje projekata. Ako pogledamo ankete, vidjećemo da naša omladina još uvijek razmišlja da dobije posao isključivo u kancelariji. Želim ovdje da istaknem mogućnosti sektora malinarstva. Ubijeđen sam da će se u ovoj godini mladi ljudi posvetit tom sektoru a da će opština zainteresovanim obezbijedit sadni materijal. Znači, imate parcelu, mladi ste i želite da ostanete na selu, opština će vam obezbijediti sadni materijal i stručnu pomoć. Ne vjerujem da je nekada to bilo moguće, a sada jeste i moramo da koristimo te mogućnosti. Značajno je to što ovdje nema ni jednog privrednog subjekta koji zagađuje okolini, osim nas koji je zagađujemo odlaganjem otpada. Možda ovdje ne možemo mnogo da proizvodimo ali možemo da proizvodimo kvalitetno. Sve što budemo radili, biće zdravo i kvalitetno i to ima svog kupca. Samo nam trebaju projekti i ljudi a opština će biti posvećena tome.
Da li ljudi iz ovog kraja imaju otpor prema nekim evropskim standardima?
Postoji taj otpor, posebno kod naših starijih domaćina koji su skloni tradicionalnoj proizvodnji. Zbog toga smo i formirali odjelenje za poljoprivredu i naša dva mlada inžinjera su uvijek spremni da pomognu i pomažu svim zainteresovanim. U narednom periodu moramo da promijenimo taj tradicionalni odnos prema poljoprivredi. Selekciona služba ministarstva poljoprivrede i naša iz opštine rade na tome da se edukuju farmeri i poljoprivredni proizvođači kada je u pitanju tradicija. Naravno, ne treba da raskinemo sa tradiciom u potpunosti, ali se moramo prilagođavati novim standardima.
Da li ima nešto što Vas posebno „žulja“, nešto na šta bi trebalo da država posebno obrati pažnju kada je u pitanju opština Petnjica?
Mi smo svjesni odgovornosti prema državi i moramo da zahvalimo što je država prepoznala našu potrebu za vraćanjem statusa opštine. Ono što sada država treba da uradi to je da sva ona ministarstva koja imaju potrebu da osnuju svoje filijale u Petnjci da to i urade. Počev od Ministarstva zdravlja i očekujemo da se otvori jedinica zavoda za hitnu medicinsku pomoć. Od Ministarstva prosvete očekujemo da se otvori samostalna mješovita srednja stručna škola i to je jedna od naših inicijativa. Očekujemo od države da se u Petnjici otvori filijala MUP-a, znači sektor opštih poslova i javne bezbjednosti, i u toku je rekonstrukcija objekta u kojem će biti smještena ova dva sektora. Fond PIO treba da otvori svoju filijalu, kao i uprava za šume ima svoju filijalu ođe u Petnjici. Imamo velika očekivanja od EP da ođe locira neki svoj organizacioni vid, jer smo veliko područje, sa čestim ispadima električne energije. Očekujemo pomoć od države kod razvojinih planova, jer planiramo da uradimo prostorni plan Petnjice i planiramo da uradimo višegodišnji razvojni plan naše opštine. Država nam mora pomoći da zaustavimo migracije i da radimo zajedno na otvaranju novih radnih mjesta. Naš nedostatak jesu mladi, kvalifikovani ljudi koji na žalost odlaze sa ovih prostora. Taj problem će biti u fokusu naše pažnje.
Članovi NVO-a “Lica sa invaliditetom Petnjica” je ovih dana organizovalo akciju prodaje artikala koje su sami napravili. Član i predsjednik ovog udruženja, Denis Ramdedović je učestvovao na kursu pod nazivom “Pomoćni stolar” koji je organizovan u Srednjoj stručnoj školi „Vukadin Vukadinović“ u Beranama.
Predmete koji su napravljeni u toku trajanja obuke, prodaju se u marketu „Franca“ u Petnjici i sav prihod od prodaje će biti upotrijebljen za članove ovog nevladinog udruženja, kako bi i na taj način obezbijedili određena novčana sredstva za poboljšanje uslova u ovoj opštini. Predsjednik Ramdedović se zahvalio svim građanima koji su kupovinom ovih predmeta, na skroman način pomogli osobe sa invaliditetom u Petnjici.
Kampanja MUP-a Crne Gore i Nacionalnog biroa osiguravača, koja se ovih dana sprovodi na teritoriji Crne Gore nije zaobišla Petnjicu. U protekla dva dana saobraćajna policija iz Berana intezivno radi na području opštine. U sklopu kampanje, oni dijele flajere „STOP NEREGISTROVANIM VOZILIMA“ i vrše kontrolu automobila učesnika u saobraćaju. Neosigurana i neregistrovana vozila, predstavljaju opasnost na putu i njihova upotreba je čest uzrok saobraćajnih nezgoda. Ono što je evidentno je to da je broj vozila, učesnika u saobraćaju, na području opštine Petnjica, znatno manji.
Na adresu Radija Petnjica stiže dosta pisama u kojima se uzražava podrška za naš rad kao i predlozi za poboljšanje programa. Iz mnoštva pisama izdvojili smo ovo za koje cijenimo da je najljepše. Autor je nepoznat.
Samo naprijed, vi ste prozor kroz koji u svoje mjesto navratimo mi davno odseljeni Bihorci . Tu mnogi iz svijeta, osjete onaj davno zaboravljeni miris prašine, koju su nekad podizala domaća stada i povjetarac stigao sa okolnih planina. Ili kad bi prema Rožajama i od njega prošla pruga, koju su kasnije nazvali autobus a iza koje bi se raširila prašina sa džade, sto bi zasula okolinu sitnim česticama. Jednaki ste beharu koji proljećem našara bihorska sela i stigne kroz otvoreni pendžer te mirisom opije umornu čeljad. Starost trošimo po svijetu a vi nam otvoriste mogućnost da provirimo kroz džam u svoj kraj. Hvala vam na tome .
Petnjica kao jedan od najživopisnijih krajeva u našoj Crnoj Gori i Sandžaku dugo vremena je stagnirala u razvoju. Mnogo je razloga za to. Na neke su Bihorci mogli uticati a na neke ne. Društveno-politička zbilja gotovo nikad nije bila naklonjena našem kraju. Gubitkom statusa Opštine 1957. dolazi do njene apsolutne stagnacije i zakržljalosti. Nakon toga je Petnjica zbog infrastrukturnih zaobilaženja postala i „slijepo crijevo“ sjevara Crne Gore, mjesto u koje se veoma malo dolazilo, a masovono odlazilo. Odlazili su najkvalitetniji kadrovi, postajali čuveni stručnjaci u svojim oblastima, ali doprinosili najviše drugim krajevima, pa čak i drugim evropskim i svjetskim državama. Sada nam služe za ponos, ali i za žal što nisu u našem kraju. Činjenica da u raznim državama širom svijeta živi oko 3 puta više Bihoraca nego ovdje, govori gotovo sve.
Da li je povratak statusa Opštine Petnjici opravdao očekivanja naroda? Svi koji volimo svoj kraj smo sanjali da imamo opet svoj administrativni centar. San je postao stvarnost. Bihorci imaju konačno svoj dom, svoje gnijezdo. Ipak, očekuju da se poboljša kvalitet života, konačno, da ne bi morali i dalje ići „trbuhom za kruhom“.
Svjedoci smo da je naš živalj pretežno starije dobi, da mladi ljudi koji su se odselili iz ovog kraja, zasnivaju svoje porodice van njega, te se tako izgubio i prirodni priraštaj stanovništva. Medjutim, siguran sam da „nije kasno za Petnjicu“ . Mladi ljudi koji su ovdje, školuju se i planiraju da žive u svom kraju moraju da budu mnogo proaktivniji, da svoje ideje pokušaju realizovati kroz različite načine, da tom realizacijom doprinesu razvoju svoga kraja, te samim tim i boljem životu. Svakako da te ideje moraju naići na razumijevanje od onih koji odlučuju o upravljanju lokalnom upravom, te trebaju biti shvaćene kao zdrave, a nikako kao konkurencija bilo čijim idejama, što je veoma čest slučaj karakterističan za Petnjicu.
Smatram da se mladi moraju više i mnogo ozbiljnije uključivati u društvena, politička, ekonomska, kulturna…dešavanja, te da kroz svoje aktivnosti pokažu inovativnost, umijeće i energiju za rješavanje određenih problema. Takođe, cijenim da uključivanje u političe partije i jeste mogućnost da se navedene stvari promijene na bolje, jer je realnost da nam politika „kroji i oblikuje“ sve navedene društene komponente.
Gledajući na politiku kao na mogućnost i način da doprinesem da se što više pozitivnih stvari dešava u mom kraju, da se on razvije kako mu i dolikuje, da tako zaustavimo iseljavanje i da pružimo šansu mladim ljudima da se zapošljavaju i da žive od svoga rada, i sam sam se politički angažovao u jednoj novoj političkoj stranci- Socijaldemokratama Crne Gore. U Socijaldemokratama zato što sam mišljenja da je je suština boljeg života u socijalnoj pravdi i pravednoj raspodjeli opšteg bogatstva, cijeneći da u Petnjici i Crnoj Gori možemo svi živjeti po mjere jednog građanina modernog evropskog grada. Zajedno sa mojim partijskim mladim drugovima osmišljavamo akcije koje mogu bit korisne za naš kraj, a kroz moj izbor za potpredsjednika Omladine za Petnjicu, imam i dodatnu odgovornost.
Ovaj tekst je, prevashodno, moj apel mladim ljudima, Bihorcima, da se „pokrenu“, da shvate da moderno vrijeme nalaže i individualan rad svakog od nas, da se jedino aktivnošću i radom na različitim poljima može značajno promijeniti aktuelna „Petnjička zbilja“.
Predsjednik Bošnjačkog saveza Crne Gore u SAD Esad Rastoder bio je gost emisije “Putevi i raskršća”. Pročitajte dio njegovih razmišljanja u vezi sa opštinom Petnjica, dijaspororom i njenom ulogom u razvoju opštine, saradnji sa državom i ostalim važnim stvarima za njega ali i za ljude koji žive daleko od svog zavičaja. IZGUBILI SMO JEDNU SFRJ ALI SMO OVDJE NAPRAVILI DRUGU
U SAD sam došao 93. godine preko Hrvatske. Predsjednik sam NVO Bošnjačkog saveza Crne Gore u SAD. Bavim se transportom i imam fabriku dušeka, radim koliko hoću i koliko mi je potrebno. U Americi je dobro, nešto slično kao u SFRJ nekada. Izgubili smo jednu SFRJ ali smo ovdje napravili drugu. Naših ljudi, Bihoraca, u Njujorku ima oko 60 familija i upravo radimo na stvaranju fondacije „Bihor za Petnjicu“. Davne 77. godine sam otputovao iz Petnjice i time je započet moj put sve do Njujorka. Prvo do Podgorice gdje sam služio vojni rok pa Hrvatske gdje sam sačekao rat i raspad države. U Hrvatskoj sam malo igrao fudbal i nijesam htio da učestvujem u tim grozotama pa sam otputovao što dalje, sve do Njujorka. Ovdje je lako započeti svoj biznis. Brzo sam otvorio svoju kompaniju koja se bavila transportom. Ovdje je sve mnogo lakše – u suštini za vas rade brokeri koji, naravno, uzimaju procenat, a jedini problem je ako ne znate jezik. Zadovoljan sam trenutnim životom. Poštujem Ameriku i svaki čovjek treba da poštuje državu u kojoj živi. Pošteno radiš, pošteno živiš i pošteno ćeš biti nagrađen.
NE TREBA DA DONIRAMO VEĆ DA OTVARAMO RADNA MJESTA U PETNJICI
Esad Rastoder i Dritan Abazović
U ovom dijelu Amerike boravi od 30. 000 i 35. 000 Bošnjaka iz Crne Gore. U vrijeme ostamostaljenja Crne Gore iskazala se potreba da se Bošnjaci. Na prvoj konstitutivnoj sjednici jednoglasno sam izabran za predsjednika i ovo mi je drugi mandat. Jedna od tema kojom se bavimo jeste iseljavanje Bošnjaka iz Crne Gore. Nijesmo vodili računa o političkoj pripadnosti već smo o tim i sličnim temama razgovarali sa Dritanom Abazovićem, Azrom Jasvić i ostalima. Jedna od naših najvećih aktivnosti bila je vraćanja statusa opština Petnjici i Gusinju kao i otvaranje puta od Gusinja prema Vrmoši. Na sastancima sa čelnicima države lobirali smo za to, a oni kao što su nam i obećali tako su i uradili. U vezi vraćanja statusa opštine Petnjici moram ovdje svakako pomenuti Rifata Rastodera koji je glavni „krivac“ za uspješan epilog ove priče. Moram da budem iskren pa da priznam da smo tada možda više pritiskali nego što je trebalo. Zato smo možda i više obećavali nego što smo kasnije to ispunili. Mišljenja sam da mi koji živimo van Petnjice ne treba ništa da poklanjamo ili
Članovi udruženja Bošnjaka CG u SAD sa gostima iz Crne Gore
doniramo, treba da napravimo programe, projekte pomoću kojih će ljudi iz dijaspore tamo otvoriti firme i zaposliti 50-60 radnika. To sa donacijama i darivanjem nema budućnosti. Predlagao sam da mi iz dijaspore izdvojimo 5% od svojih primanja i tako obezbijedimo mir i stabilnost Opštini kako ona ne bi došla u situaciju da izgubi status zbog nelikvidnosti. Zašto se ta ideja nije realizovala, najbolje ću pojasniti jednim našim, bihorskim, terminom – TAFRA. Mi u Bihoru volimo da tafrimo – na priču sve uradimo, ali kada dođe do konkretnog, kada treba nešto da realizujemo onda ćutimo, tako da se nismo ni mi baš pokazali. Ako se ne budu otvarala radna mjesta bojim se da će se iseljavanje nastaviti jer neće niko ostati tamo da kupi šljive i pečurke a da njegov prvi komšija za dvije ili tri godine dođe iz Luksemburga sa dobrim autom. U Petnjici porodice čak ni đevojke neće više da udaju.
OTVARANJE RADIJA PETNJICA VELIKA STVAR
Moram ovdje da kažem da je otvaranje Radija Petnjica velika stvar. Do sada ništa nijesmo znali šta se dešava ali od kada se otvorio radio, blagovremeno smo informisani o dešavanjima na području Bihora.
SPORAZUM O PREKOGRANIČNOJ SARADNJI MRTVO SLOVO NA PAPIRU
Esad Rastoder sa Predsjednikom CG Filipom Vujanovićem
Ovo nadgornjavanje političkih partija u Petnjici je ono što sam pričao – tafrenje. Prosto, bihorski u sistemu “ja pa ja”. To je potpuno nepotrebno. Ljudi moraju da shvate da je život prolazan i da ako ništa ne ostavimo iza sebe nijesmo se imali ni rašta roditi. Treba se okupiti oko strateških i vitalnih interesa našeg naroda tamo. Prije svega treba napraviti put od Berana do Petnjice, pa onda krak prema Vrbici i Turjaku kako bi se „okupila“ sva bihorska sela. Bihor je 50 godina uništavan i totalno je razglavljen i država mora prestati sa takvim odnosom. Primjera za takav odnos ima mnogo. Kao predsjednik Bošnjačkog saveza Crne Gore u SAD bio sam prilici da se, tokom procesa vraćanja nezavisnosti Crne Gore sretnem sa skoro svim ministrima u Vladi CG. Nijesu nam ni tada bog zna šta obećali, niti su nam obećali zlatni Bihor ali smo očekivali bolji odnos prema tom kraju. Strah koji je ušao među Bošnjake 90-ih godina bio je prisutan i u momentima kada je Crna Gora vraćala nezavisnost. Pritisnuti velikosrpskim projektom normalno je da smo tada glasali za nezavisnost, ali naše muke nijesu prestale. Ovo rukovodstvo nije ništa obećavalo, a nije ništa ni davalo. Potpisali su sporazum o prekograničnoj regiji, ali je taj sporazum u najvećoj mjeri ostalo mrtvo slovo na papiru. To je isto kao ono kada momak prosi đevojku pa joj tada priča najljepše priče a kad je osvoji ništa od te lijepe priče. Iz svega toga proističe da država ima moralnu obavezu da pomogne da Petnjica ne postane rupa. Siguran sam da Vlada CG može ako hoće jednim potezom zaustaviti iseljavanje iz Bihora. Nažalost, preovladavaju uskopolitički interesi.
NIJE RAZVOJ POLJOPRIVREDE POKLANJANJE TRI KRAVE I TRI SADNICE
I na kraju poruka lokalnom rukovodstvu – nemojte da vam se priča o razvoju poljoprivrede svede na dodijeljivanje tri krave i tri šljive, jer to ne pali i ne prolazi. I Tito je imao zeleni plan pa je propao. Mi živimo u 21. vijeku bez dobre ceste, bez otvorenih fabrika pa zato Petnjica nema prosperiteta.
Nakon dopremanja i postavljanja deset plastenika, u Petnjicu su pristigle i sadnice jabuke i kruške koje je TIKA donirala poljoprivrednim proizvođačima u Petnjici.
Sjutra će se u 13 sati održati sastanak predstavnika Opštine Petnjica, predstavnika TIKE i korisnika projekta. Nakon toga izvršiće se raspodjela oko 6500 sadnica.
Od 6500 sadnica 4000 su sadnice jabuke sorti Ajdared, Jonagold i Crveni Delišes i 2500 sadnica kruške sorti Viljamovka, Junska ljepotica i Kaluđerka.
TIKA sa poljoprivrednim proizvođačima koji su korisnici ovog projekta potpisuje i petogodišnji ugovor u kojem se preciziraju prava i obaveze ugovornih strana.
Obaveza je TIKE da korisnicima koji zadovoljavaju uslove dostavi sadni materijal, da kontroliše proces sađenja i održavanja sadnica ali i da u slučaju neodržavanja voćnjaka i nepridržavanja odredbi ugovora raskine ugovor i ukine pravo korisniku na korišćenje sadnica i dodijeli ih drugoj porodici.
Proizvođači su dužni da posade i održavaju voćnjak po savjetima nadležne službe, te da snose sve troškove pripreme i sadnje. Sadnice se ne mogu prodati ili otuđiti na bilo koji način.
U subotu 12. Marta mladi socijalisti Luksemburga, Jungsozialisten (JSL) organizovali su svoj nacionalni kongres u Junglinster.
Džemil Jimmy Skenderović je ponovo izabran za predsednika sa 90% glasova. Fabios Spirinelli je izabran za novog generalnog sekretara sa 97% glasova.
Tokom kongresa mladi socijalisti podsetili su na važnost borbe protiv rastućih nejednakosti u društvu, ali i protiv rasizma i ksenofobije.
