SMAJO ŠABOTIĆ: NEMA MNOGO KORISTI OD SAMOSTALNOSTI OPŠTINE JER DRŽAVA NE ULAŽE U BIHOR
Smajo Šabotić, akademik, primarijus, magistar nauka, doktor, predsjednik partije penzionera invalida i socijalne pravde Crne Gore i član predsjedništva asocijacije penzionerskih partija Evrope.
Kako ocjenjujete trenutni život na prostoru Petnjice i Bihora?
Utiske je teško prenijeti, a oni koji žele da vide kako je, treba da dođu da žive. Lijepo u svakom slučaju. Ako čovek osmisli svoj život da može da stvara i radi, onda je lijepo bilo đe, a limska dolina je najljepša dolina bivše SFRJ, i jedna od najljepših dolina Evrope. Po riječima mog prijatelja francuskog konzula u Podgorici, Andreja Valentina, koji je 2001. godine kazao da mi nijesmo ni svjesni da živimo u turističkom raju. Što se tiče prirodnih ljepota, ovo je zaista turistički raj. Ja sam još kao student izjavio da ću se vratiti u svoj kraj, da liječim svoje gorštake, jer i ove ljude neko mora da liječi. Imao sam ponude i za Ub, Valjevo, Majdampek, Beograd, Sarajevo, Pulu, Herceg Novi i Podgoricu, ali igrom slučaja i sticajem okolnosti sam ostao ođe i ne žalim, jer imam ispunjen svoj život svojim radom, svojim prijateljima…
Koliko često posjećujete svoje rodno mjesto, svoje Tucanje i šta nam možete reći o životu koji se sada tamo vodi i kakav je bio kada ste Vi odrastali?
Kada mi bude dosta svega, odem u Tucanje, na Aljovo guvno, na Jabuke, legnem kao što je moj deda i odmaram. Gledam na Zekovu glavu i pokušavam da vidim repetitor kao što sam ga nekada vidio. To je neki moj period kada imam potrebu da se osamim i da prikupim energiju za dalje djelovanje. Najveći dio stanovništva je otišao, sada su to uglavnom staračka domaćinstva. Postalo je pusto, dosadno….. Oni koji su otišli, mnogo bolje žive nego što su življeli ođe.
Da li su neke državne odluke i potezi uticale na to da ljudi odlaze iz ovog kraja?
Poslije drugog svetskog rata, Gornji Bihor odnosno Petnjica imala je 18 000 stanovnika, 1961. godine je imala 16 600, a 80-tih godina, kada sam počeo da radim u Petnjici bilo je 12 900, dok je na predzadnjem opisu bilo 9 100, pa onda 7 000, ali smatram da realno nema više od 4 000. Raseljavanje naroda se vrši prvo ekonomskim i političkim sredstvima, pa ako do toga ne dođe onda i ratom. Ali, to je duga priča i za to se nemaju konkretni dokazi, već možemo da govorimo na nivou spekulacija. Ono što je sigurno to je da su ljudi odlazili iz ekonomskih razloga a o ovim drugim možemo da polemišemo.
Da li je država učinila dovoljno od 2006. godine za Bihor i Bihorce?
Vraćen je status opštine Petnjici. Rožaje je bilo daleko najneraznvijenije kada se ukunio status opštine Petnjici tada, a sada je ono postalo centar u odnosu na Petnjicu. Dakle, taj period kada su se centri razvijali, Petnjice kao opštine nije bilo. Sada kada je vraćena opština, nema direktnih investicija od države, nema mnogo koristi od toga. U svakom slučaju, za vađenje dokumenata se ne mora putovat do Berana već može se izvadit u Petnjici, 30 ljudi je zaposleno, što je opet dobro, jer je bolje njih trideset što je zapošljeno nego li ni jedan. Bolje što je opština, mada sam ja u principu protiv svih usitnjavanja. Državna služba se projektuje prema broju stanovnika, što znači kako se bude broj stanovnika smanjivao, tako će broj državnih službi da se smanjuje. Jedno je razmišljati, a drugo je djelati. Na način na koji sada razmišlja država, najbolje je da se svo stanovništo smjesti u Podgoricu, Bar i to je puno jednostavnije za državu. Bez novih radnih mjesta se ne može ostati. Otvaranje novih radnih mjesta u Bihoru jedino je moguće u oblasti poljoprivrede, ali narod je toliko puta bio prevaren sa raznim programima da više ne vjeruje ni u prave.
Vi ste čovjek od četiri četvrtine, hoćete li nam to pojasniti?
Prije dvadeset i više godina, bila je jedna replika u Skupštini Crne Gore i to je moja najkraća replika, ali je najviše ostala upamćena. Tada su bili 100% Crnogorci, 100% Srbi, 100% Albanci, 100% Muslimani a posle poslije 92 godine i 100% Bošnjaci. To oko imena Bošnjaka urađeno na nedemokratski način, Muslimani su preimenovani odlukom jednog vijeća, bez referenduma i bez ičega u Bošnjake. To je bilo preimenovanje na jednom forumu, a ne na demokratski način. Meni je to smetalo. Nema čistih naroda, nema čistih nacija, nema čistih jezika, svi smo mi mješavina i na kraju to su dokazala najnovija genetska istraživanja. Ja sam se tada javio za repliku i izjavio da ću izraziti svoja osjećanja koja se nikog ne tiču. Samo moji politički protivnici kada su nemoćni, izvode taj fazon sa četiri četvrtine. To je prikazano višeslojno. Tada sam rekao da je moje nacionalno određenje Musliman, crnogorskog porijekla, srpskog korijena a jugoslovenske državnosti i da me niko ne može dijeliti, a mojom smrću istovremeno će nestati sva ta osjećanja. Ništa što je 100%-tno nije dobro. Carske porodice u želji da budu 100%-ne krvi, su u međusobnim brakovima izumrle u bolestima, a danas se divim kariokama, najljepšim ženam svijeta, koje su mješavina. Tako sam ja tada dokazao da to 100% nije prirodno i zdravo, već je štetno. Od tog vremena do danas, niko više nije rekao da je 100% i to smatram svojim uspjehom.
NOVI BROJ REVIJE “BIHOR”
U izdanju ZK “Bihor” iz Luksemburga ovih dana je u štampi 19. broj revije Bihor koja na 60 stranica donosi informacije iz zavičaja, Luksemburga. Revija prati društvena zbivanja u regionu, donosi opširnu hroniku udruženja ZK “Bihor, a tu su i bogate rubrike iz kulture i sporta. Na naslovnici ovog izdanja revije ‘’Bihor” naćiće se slika autora Refika Adrovića ‘’Bihorska nevjesta”. U ovom broju mogu se pročitati tekstovi akademika Abdulaha Sidrana i Šerba Rastodera, mr Saita Sabotića, mr Eska Muratovića, Alije Tahirovića, Ruždije Kočana, Remzije Hajdarpašića, Raifa Adrovića, Jusufa Babačića i drugih. Očekuje se da revija izađe iz stampe početkom sljedeće nedjelje, a jedan broj primjeraka ostaje u Bihoru i Crnoj Gori, dok se ostatak distribuira širom Evrope.
Glavni i odgovorni urednik revije književnik Faiz Softić obećava da ce naredni jubilarni dvadeseti broj biti propraćen velikom promocijom jer je i ova revija dokaz da Bihorci, rasuti širom svijeta, iz dana u dan pokazuju visok stepen osviješćenosti i da su narod koji ne zaostaje za kulturama drugih naroda.
I ovaj broj, u tiražu od 1000 primjeraka, odštampan je u štampariji „Merkator“ u Bijelom Polju.
DINO RAČIĆ
BRATSTVO LIČINA IZDALO MONOGRAFIJU PLEMENA
Da je bratstvo Ličina primjer drugim bratstvima u Crnoj Gori a i šire, ovaj put dokazali su to izdavanjem Monografije bratstva Ličina. Ovo bratstvo u protekle tri godine organizovalo je okupljanja u Radmancima, Koritima i Kruščici koje je okupljalo više od 1 000 bratstvenika. Zajednički cilj bio im je izdavanje Monografije. Za ovu godinu najavljeno je okupljanje u Radmancima 6. avgusta.
BIHORSKI BAJKERI I ZVANIČNO REGISTROVANI
Nevladino udruženje Moto klub ‘’Bihor” iz Petnjice odnedavno i zvanično postoji. Ova družina ljubitelja motora, prirode i rodnog kraja nakon zahtjeva koji su podnijeli, od ministarstva Ministarstvu unutrašnjih poslova dobili su odluku po kojoj njihovo udruženje i zvanično postoji od 26. 02. 2016. godine. U odluci MUP-a pise da je u Petnjici osnovano udruženje pod nazivom MOTO KLUB ‘’BIHOR”, sa sjedištem u Sandžačkoj ulici bb, a ovlašćeno lice je Isad Muratović.
‘’Bihorski bajkeri” kako su ove momke često nazivali u narodu počeli su se okupljati prošle godine kada je i nastala inicijativa za osnivanje moto kluba. Kako kazu cilj im je da se okupljaju, druže, pomažu, promovišu zdrave stilove života. Udruženje broji oko 15 članova a pozivaju kako mlade tako i starije da im se u budućnosti pridruže i učlane.
Ispred sebe su u svom Statutu postavili ambiciozne ciljeve a neki od njih su da unaprijede I popularizuju motociklizam i biciklizam u Petnjici, da unaprijede i razviju saobraćajnu i tehničku kulturu među mladima. Planiraju i da organizuju kurseve različitih tematika i dovedu stručna lica ali i da promovišu Petnjicu kao turističku destinaciju.
NVU moto klub ‘’Bihor” baviće se i humanitarnim radom i planira da organizuje niz humanitarnih akcija. Obučavaće i edukovati nezaposlena lica kroz niz predavanja, a kao jedan od značajnijih ciljeva ističu borbu protiv bolesti zavisnosti(narkomanije, alkoholizma, nikotinske zavisnosti, kockanja i ostalih zavisnosti).
Djelatnosti ovog kluba u narednom periodu su raznolike pa tako planiraju da unaprijede bavljenje motokcilističkim i biciklističkim sportom u Petnjici, planiraju formirati svoj kafe klub u kojem će se okupljati i družiti članovi ovog kluba. Organizovaće izlete, ekspedicije, takmičenja, susrete , izložbe. Plan za 2016. godinu je da se održi jedna moto trka i izlozba motora. Planiraju i da urede i prilagode modernim navigacionim sistemima bihorske staze koje će biti namijenjene kros bajkerima. Zaštita životne sredine i divljači takođe su neke od aktivnosti koje će sprovoditi. Štitiće i najugroženije članove zajednicepa planiraju niz humanitarnih aktivnosti namijenjenih licima sa invaliditetom, starim licima, djeci bez roditeljskog staranja, licima u stanju socijalne potrebe kao i licima nesposobnim za rad. Poseban akcenat stavljaju na saradnju sa dijsaporom, drugim moto klubovima, društvenom zajednicom lokalnim i državnim institucijama, a trudiće se da uspostave međunarodnu saradnju.
Ovo su samo neke od djelatnosti kojima se planiraju baviti a nama preostaje da poželimo sreću momcima i da daleko ponesu glas o Bihoru.
POČELE PRIPREME ZA RUŠENJE STARE ŠKOLE
Radnici GP Izgradnja iz Berana su danas započeli sa pripremama za rušenje stare zgrade Osnovne škole u Petnjici. Oni će prvo da uklone ostatke inventara iz unutrašnjosti, prozore i krovnu konstrukciju. Građevinskom preduzeću Izgradnja iz Berana je povjereno rušenje objekta.
Prvi sprat zgrade je podignut davne 1935. godine. Nadogradnja drugog sprata je urađena 1947. godine, a poslednji čas u ovoj zgradi je održan 90-tih godina prošlog vijeka. Kratak vremenski period je poslužila i za smještaj izbjeglica sa ratom obuhvaćenih područja. Od tada pa do danas zgrada čeka svoju namjenu.
D.B.
ĆILIMI IZ BIHORA NA IZLOŽBI U CENTRU PODGORICE 4. I 5. MARTA
Opština Petnjica u saradnji Turskim kulturnim centrom Yunus Emre iz Podgorice, organizuje 4. i 5. marta manifestaciju Dani bihorskog ćilima. Manifestacija će se održati u Ulici Slobode u Podgorici sa početkom u 18 časova, i to je nastavak manifestacije koja je prvi put održana 2014. godine u Petnjici.
Novina za ovu godinu jeste to da je ovaj projekat podržan, osim Ministarstva održivog razvoja i turizma, još i od strane Nacionalne turističke organizacije u da je u saradnji sa TKC Yunus Emre iz Podgorice dogovoreno da se održi u centru Podgorice kako i dolikuje ovoj bitnoj manifestaciji, ne samo za opštinu Petnjica već i za čitavu Crnu Goru.
Na samoj manifestaciji biće pozvani predstavnici Ministarstva kulture CG, jer su predstavnici organizatora ove manifestacije, prilikom posjete ministra Pavla Goranovića Petnjici, uručili aplikaciju da se Bihorski ćilim uvrsti kao nematerijalno kulturno dobro Crne Gore. Ideja je da se u Petnjici izgradi regionalni muzej ćilima, iz prostog razloga što su ćilimi bogastvo čitave Crne Gore i oni su do sada neopravdano zapostavljani. Nacionalna turistička organizacija nije dovoljno valorizovala vrijednosti koje ima Crna Gora, i nije imala u svojoj ponudi nešto što je autohtono, a ćilimi su nešto što je 100% crnogorsko, od sirovine, dizajna, tkalja kao i načina tkanja, sve u cjelosti dolazi iz Crne Gore.
„Ova manifestacija je od njenog samog osnivanja prepoznata kao jedna od značajnijih u Crnoj Gori i imamo pozitivne utiske i komentare i od strane ministarstva i posjetilaca kada smo je održali i to je prvi projekat koji je opština organizovala. Valorizujemo naše vrijednosti i pokazali smo da se ne treba ustručavat od malih projekata, jer su upravo ti mali i kvalitetni projekti siguran put ka nečem mnogo boljem“. izjavio je mr.sci. Ismet Latić koji je menadžer projekta.
DINO RAČIĆ
ADNAN MUHOVIĆ: NIKŠIĆANI SU UVIJEK VLADALI CRNOM GOROM PA NE MOŽEMO OČEKIVATI DA PREVIŠE MISLE O PETNJICI
Predsjednik SO Petnjica Adnan Muhović govorio je u emisiji “Putevi i raskršća” o urađenom u opštini i saradnji sa dijasporom. Evo dijela razgovora.
Da li se moglo više uraditi na razvoju Petnjice?
U povoju smo pravljenja institucija u Petnjici i taj proces ne ide zadovoljavajućom dinamikom. Treba više da se uključe oni koji su na poslednjim izborima osvojili najviši broj mandata i oni koji su kičma koalicione vlasti na državnom nivou. A oni se nijesu nešto bog zna pretrgli. Gledajući srednjoročno, ova opština neće moći bez projekta prekogranične regije Sandžak. I ne samo ova opština, već komplet sjeverni dio Crne Gore. Država je na neki način i podijeljenja na ove tri regije – sjevernu, centralnu i južnu i ma koliko to teško bilo za priznat, mnogo se više ulaže u ove dvije druge, nego li u sjevernu. Razlog za to vidim u tome što su Nikšićani uvijek vladali Crnom Gorom pa ne možemo očekivat da Nikšićani, pored Danilovgrada previše misle o Petnjici ili o Rožajama.
Šta treba još da urade ljudi iz ovoga kraja kako bi se ta situacija promijenila?
Ništa više ni jedan Bihorac niti može niti treba da uradi za Crnu Goru. A šta više da uradi? Mnogo smo uradili. Nijedna veća mjesna zajednica nije glasala za nezavisnu Crnu Goru kao Petnjica. A glasalo nas je na hiljade, što ovi ljudi ovdje što žive to i oni koji su dolazili avionima. sa svih strana su dolazili da bi glasali za suverenu Crnu Goru. Moram da kaže da su dosta naši Bošnjaci, za razliku od Bošnjaka iz regiona, vezani za Crnu Goru. Mnogo ulažu u nju i mnogo je vole. Više nego Crna Gora njih. I moraće država vraća tu ljubav, vrijeme je za to. Ovo su procesi u kojima se možda Crna Gora i neće dobro snaći ako ne bude poštovala manjinske narode onako kako to oni zaslužuju. To sada nije na nivou na kojem bi to trebalo da bude. Jeste bolje nego što je bilo, i tome smo mi sami doprinijeli da bude tako.
Saradnja sa dijasporom?
Ono što oni treba da rade, to je da razvijaju ekonomski patriotizam, da ulažu u svoju opštinu, a da im mi, kako lokalna samouprava tako i država, omogućimo politički ambijent kako bi oni mogli nesmetano i bez ikakve brige da ulažu. Saradnja sa dijasporom se osjeca na mnogim poljima, i ovo je prilika da im se zahvalim. Naša dijaspora jeste moćna, ima nas mnogo u dijaspori, ima mnogo moćnih ljudi i taj led se probio i već je počelo da ide u nekom dobrom pravcu. Ja ne očekujem da se oni vrate. Zar neko može da očekuje da se vati onaj ko je otišao u Švedsku, Norvešku i da živi u Petnjici. Neće ljudi da dođu i da žive ovdje, a osnovali su tamo svoje porodice čija djeca idu i studiraju, rade…. Prosto oni ne mogu da ostvare ovdje taj stepen prava i nivo života tako da se i ne može očekivat da se vrate. Treba da imamo stalne veze u kulturološkom smislu, da ne dozvoljavamo da nas bilo ko asimiluje.
(Cijeli intervju možete čuti na našem portalu u okviru serijala “Putevi i raskršća)
FAIK ADROVIĆ – SJEĆANJA: VJENČANJA I ŠKOLOVANJE
Faik Adrović je u emisiji Putevi i raskšća govori o školovanju nakon odlaska Turaka sa prostora Bihora.
FAIK ADROVIĆ: Poslije odlaska Turaka sa ovih prostora, muslimanima je bilo uskraćeno školovanje – kako muškoj tako i ženskoj djeci. Međutim, oni koji su bili iz imućnijih porodica, su preko veze u vlasti ostvarivali pravo da upišu svoju djecu u medresu. Medrese su bile u Sarajevu, Skoplju i jedna na Kosovu. Hajro Duraković je prvi đak sa ovog terena koji je završio medresu. Ovu školu tada završili su i Nemet Hodžić, Džeko Odžić, Sabit Adrović i još nekoliko od njih. Odmah nakon završetka školovanja kod nekoliko ljudi iz ovog kraja probudila se svijest i počeo je otpor tadašnjoj vlasti iz Beograda. Tek je 1913. godine kralj Nikola naredio da se otvore prve škole u Bihoru i to prvo u Petnjici pa zatim i u Vrbici, Trpezima, Savin Boru i Azanama.
Kako su nekad izgledale prosidbe, vjeridbe i sami čin vjenčanja?
FAIK ADROVIĆ: Ranije je postojao sistem na taj način što su se ljudi odnosno i sami očevi koji su imali sinove za ženidbu raspitivali kod prijatelja ko ima djevojku za udaju. Poslali bi dva do tri čovjeka kao prosce kod oca od te izabrane djevojke. Raspitali bi se za imovno stanje – koliko imaju stoke, zemlje i tako dalje. Ako bi odgovaralo ocu djevojke on bi je pustio da se uda. Nakon toga bi se ugovarao bi se termin svadbe. Vjenčanje je obavljao hodža.
