NAJNOVIJE OBJAVLJENO

Azra, Latić, Dženeta Adrović  i Dilara Tiganj pobjednice likovnog konkursa “ Bojom ti govorim”

0

Juče je u Centru za kulturu održana izložba radova Likovnog konkursa “ Bojom ti govorim” kojom je zaokružena još jedna izuzetno programski bogata  kulturna godina.

Na konkurs  je pristiglo 89 likovnih radova. Od toga su učenici osnovnih škola poslali 85 radova a učenici SMŠ  4 rada. Učenici JU OŠ Trpezi su dostavili 14 radova, JU OŠ Mahmut Adrović 25, Tucanje -21, Vrbica – 18  I  Savin bor – 7 radova

Ovogodišnji žiri  činili su profesori Likovne Kulture ujedno i akademski slikari Darmin Ganić i Nermin Ćeman iz Rožaja  te publicista i književnik Božidar Proročić sa Cetinja  i imali su zaista težak zadatak da odaberu najbolje radove a posebno u kategoriji osnovnih škola.

Član žirija professor Darmin Ganić je  u svom zapažanju istakao  da Likovni radovi učenika od 1. do 9. razreda na odabranoj temi predstavljaju bogat i raznolik prikaz kreativnosti, talenta i emocija. Ova tema je pružila deci priliku da istraže jedinstvenu lepotu Bihora i izraze kroz eksploziju boja, linija i oblika, što odražava njihovu maštu i percepciju ovog podneblja.

U radovima mlađih učenika, prepoznaje se spontana i iskrena upotreba jarkih boja. Njihove slike često su pune vedrih i živopisnih tonova, koji oslikavaju prirodne lepote Bihora – zelene planine, plava jezera i tople nijanse sunca. Ovi radovi zrače radošću i optimizmom, dok deca kroz jednostavne, ali upečatljive motive prenose svoju ljubav prema prirodi i lokalnom okruženju.

Stariji učenici, s druge strane, donose složenije kompozicije i dublju simboliku. Njihovi radovi pokazuju ne samo tehničku zrelost već i sposobnost da kroz umetnost ispričaju priču o Bihoru – njegovoj tradiciji, kulturi i ljudima. Jake boje su korišćene s promišljenošću, kako bi naglasile specifične elemente – tradicionalne nošnje, pejzaže ili arhitekturu. Ovi radovi često odišu melanholijom i ponosom, kao da odaju počast bogatoj istoriji i duhu Bihora.

Zajednička nit koja povezuje sve uzraste je iskrena strast i sloboda izražavanja. Deca su kroz ovu temu uspela da spoje lokalnu tradiciju sa modernim umetničkim izražajem, koristeći jarke boje kao sredstvo da istaknu lepotu i značaj Bihora.

Ovi radovi nisu samo odraz njihovog talenta već i podsećanje na to koliko je važno podsticati mlade da kroz umetnost istražuju, uče i izražavaju svoje emocije. Izložba ovih radova može biti prava inspiracija za zajednicu, pokazujući kako Bihor nastavlja da živi kroz dečiju maštu i kreativnost.

Nermin Ćeman se takođe osvrnuo na prispjele radove :  Prvi utisak nakon ulaska u holu galerije centra za kulturu Petnjica, ostavio je na mene jako velik utisak mladih stvaralaca, jako talentovanih i kreativnih, što je za svaku pohvalu. Radovi koji su bili izloženi, ispunili su sve kriterijume i kvalitete, tehničke zrelosti, ljepote boje i valera, kolorit jako čist, kreativnost djece na velikom nivou. Što je za naš Bihorski kraj i očekivano. Na dječijim radovima, vidjeli smo i ljepote Bihorskog kraja i okolnih mjesta, jako čiste boje, tople i hladne nijanse boja koje su dale poseban ritam svakog rada. Naravno, djeca su prikazala kako oni vide svoj zavičaj, što mogu reći da oko posmatrača, itekako primijeti iskrenost i njihova čista osjećanja i ljubav prema svom zavičaju. Naravno, da pohvalimo i stručnost profesora koji rade sa djecom, jer njihovo znanje i predanost radu je doprinijelo velikom broju kvalitetnih radova. Mnogo je teško bilo izdvojiti radove koji su izabrani za nagrade, jer svaki rad na svoj način nosi nagradu za sebe! Za mene, svaki rad odslikava kreativnošću i velikom kvalitetu, ali pravila konkursa su takva da je stručni žiri odabrao malo bolje, ako smijem kazati u pitanju su neke male nijanse.

Važan element u ovim slikama je optimizam, koji izvire iz doista svakog kutka slike, optimizam teče na blagost kolora i oblika, valera, dobrog crteža, simetrije i asimetrije, kao i igre linije. Na ovim slikama koje su bile pred nama, mogao se osjetiti ritam velike ljubavi i posvećenosti.

Na ovom konkursu smo vidjeli radove od crteža, akvarelnih boja, tempera i flomastera.

Na kraju preostaje da kažem da svaki rad za sebe nosi nagradu i treba nastaviti tim putem i biti uporan u ono što želimo.

U Prvoj kategoriji do V razreda  III mjesto podijelili su Duraković Meris učenik IV razreda iz OŠ Trpezi I Ličina Elda učenica I razreda iz OŠ Mahmuta Adrović koja je ujedno I najmlađa učesnica likovnog konkursa i koja imala neobičan rad za svoj uzrast.

Drugo mjesto pripalo je Elvinu Ajdarpašiću učeniku III razreda OŠ Tucanje, a prvo mjesto je osvojila Azra Latić učenica  IV razreda  OŠ Mahmut Adrović.

U kategoriji od VI do IX razreda zaista dobre radove poslali su učenici JU OŠ “25 maj” iz Vrbice  koji su osvojili sve tri nagrade. III mjesto pripalo je Arijani Adrović učenici VII razreda OŠ “ 25 maj “ Vrbica, drugo mjesto podijelile su Latić Ajša učenica VIII razreda  OŠ “Mahmut Adrović” i Alina Đukić učenica IX razreda  OŠ “25 maj” Vrbica. U ovoj kategoriji prvo mjesto je osvojila još jedna učenica iz Vrbice Adrović Dženeta  učenica IX razreda.

U III kategoriji  treće mjesto podijelili su Kevin Taraniš učenik II razreda Gimnazije i Ajša Osmanović, drugo mjesto Selma Agović učenica I razreda ekonomije dok je prvo mjesto osvojila učenica I razreda gimnazije .

Direktor Centra za kulturu Sinan Tiganj je svom obraćanju kazao da je na ovogodišnji konkurs do sada prispjelo najviše  radova i da su svi radovi  dobri što je i žiri potvrdio. Tiganj se  zahvalio svim učenicima koji su poslali radove njihovim mentorima i direktorima  na izuzetnoj saradnji  kao  i članovima žirija i na kraju najboljima uručio diplome i nagrade.

ČAS DJEČIJE POEZIJE – PROMOCIJA KNJIGE ESME LUKAČ MURATOVIĆ I ZUMBERA MURATOVIĆA

0
U organizaciji Fondacije „Muharem Berbić“ Kakanj 20.12.2024.godine održana je promocija zbirki dječije poezije, “Sedam zvjezdica u zemlji mašte” – autorice Esme Lukač Muratović i “Djeca suncokreti” – autora Zumbera Muratovića, koje donose čaroliju i toplinu u svijet najmlađih.
Knjige su s ljubavlju predstavljene, a o njima su govorile književnica Ilda Arnautović i organizatorica Nejra Orhan, na čemu smo im beskrajno zahvalni.
Mladi pjesnici Kaknja s velikim nadahnućem recitovali su poeziju autora, među kojima su se istakli: Đena Delić, Nedžla Durmić, Nedžla Kovač, Dalila Selimović, Emin Zaimović, Uma Čizmić i Ajša Čizmić.
Veče je bilo ispunjeno pjesmom i radošću, okupljajući ljubitelje dječije književnosti, roditelje, nastavnike i djecu. Promocija je istakla važnost poezije u njegovanju mašte i ljubavi prema pisanom slovu, pružajući nezaboravan doživljaj prisutnima.
IZVOR. FB

SNIJEG U BIHORU PRAVI PROBLEM, GRAĐANI JAVLJAJU – PUTEVI SKORO NEPROHODNI

0

Veliki broj lokalnih putevi u petnjičkoj opštini, prema informacijama građana, nijesu čišćeni od snijega već su prepušteni da se o tome brinu građani pojedinih sela, odnosno mjesnih zajednica.

Potpredsjednik Opštinskog odbora Demokrata Petnjica Isad Muratovića, rekao je da su putevi prema Vrševu i Azanama jedva prohodni.

“Ovuda mašina Komunalnog nije prolazila. Ima sigurno i dvadeset santimetara, niko živi nije prolazio da čisti ili da pita ovaj narod treba li šta” rekao je Muratović.

On je za svoje tvrdnje kao dokaz poslao i fotografije.

 

PETNJICA: ŠKOLSKI AUTOBUS SLETIO SA PUTA, NEMA POVRIJEĐENIH

0
Usljed poledice koja je okovala puteve u Bihoru došlo je do saobraćajne nezgode na putnom pravcu Paljuh-Gusare, kada je školski kombi, koji je prevozio učenike, sletio sa puta i prevrnuo se na krov, ali na svu sreću samo je pričinjena materijalna šteta na vozilu, povrijeđenih nije bilo.
Prema nezvaničnim informacijama i izjavama očevidaca u trenutku nezgode u autobusu je bilo dvoje djece i vozač.
Direktor Komunalnog preduzeća Petnjica saopštio je da je sva raspoložive mehanizacija Komunalnog na terenu od ranog jutra i da se radi na osposobljavanju svih putnih pravaca u nasaoj opštini.

NOVOGODIŠNJI PAKETIĆI ZA NAJMLAĐE U PETNJICI

0

U prostorijama OŠ”Mahmut Adrovic” u Petnjici, kako tradicija nalaze i ovog puta kao i mnogih godina unazad, bivši učenik škole, Irijan Rastoder je uručio novogodišnje poklon paketiće najmlađim učenicima kako u matičnoj školi tako i u pordučnim ustanovama.

Irijan je jedan od onih koji ne zaboravljaju svoje korijenje i odakle potiču iako radi i živi u inostranstvu, rado se vraća i prisjeća svoga kraja i škole koju je pohadjao.

Takodje, poklon paketići  su uručeni i svim mališanima pordučnog odjeljena vrtića JPU “Radmila Nedić” iz   Berana. Ovom prilikom se srdačno zahvaljujemo našem Irijanu u ime svih nastavnika, zaposlenih i Uprave škole.

Takodje, istog dana pripadnici stanice policije u Petnjice su podijelili poklon paketiće mališanima OŠ,, Mahmut Adrović,, Petnjica i ujedno održali kreativnu radionicu koje se tiču korišćenja pirotehničkih sredstava gdje su učenici shvatili posljedice koje se mogu javiti tokom korišćenja istih.

SJEDNICA ĐAČKOG PARLAMENTA U PETNJICI

0

U prostorijama OŠ’’Mahmut Adrovic’’ održana je prva sjednica Đačkog parlamenta na kojoj su prisustvovali učenici iz svih osnovnih škola u Petnjici, a domaćini iste bili su učenici OŠ’’Mahmut Adrovic ‘’.

Učenici su putem video prezentacija prikazali svoj dosadašnji rad u školi, sve uspjehe i postignuća. Razmijenili su iskustva, planove za budući rad kao i ideje koje bi mogli zajedno realizovati u budućnosti. Na kraju izlozenih debata učenici su se družili i počastili sa osvjezavajucim sokovima u holu škole. Za sve njih to je bilo jedno veliko iskustvo i primjer lijepog druženja za ubuduće.

BIHORESKE – Iz knjige „Muhabet, bihoreske i druge priče“, autora Zumbera Muratovića (3)

0
SAT
Aljo Muratović i Milan Čejović sjedjeli su u petnjičkoj kafani,
ispijajući piće do kasno u noć. Kada je sat otkucao jedanaest, Aljo je
na svoj karakterističan način rekao:
– Čemu vrijeme, tome je i vakat. Jedanaest otkucava, moj
Milane, jabuko sa grane.
Milan nije ni pogledao koliko je sati, već je odgovorio:
– Tačan ti je sat, druže Aljo.
.
ALJO I MILAN
.
Aljo Muratović, jedini šnajder u Petnjici i Milan Čejović iz Polica,
razvili su iskreno prijateljstvo. Aljo je svojim vještim rukama krojio
odjeću, dok je Milan radio u Mjesnoj kancelariji u Petnjici. Njihovo
prijateljstvo bilo je ispunjeno boemskim životom. Družili su se,
odsijedali u petnjičkoj kafani, te uživali u meraklijskom ispijanju
bihorske šljivovice.
Kada bi Milan došao kod Alja, ovaj bi iz druge sobe donio mali
stakleni bokal rakije, odprilike desetak njih sačinjavalo je litar, te ga
stavio na stol.
Kad su četiri bokala ispraznili, Milanu se učinilo da je sljedeći bokal žute
boje, pa je upitao:
– Koja ti je to sad?
– Peta – odgovori Aljo.
.
NAOPAK
.
Dok je komšija Alija razgovarao sa svojim prijateljem, pokušavajući
ga nečim ubijediti, neočekivano se pojavi Aljo Muratović. Njegov glas
odjekne kroz prostor: „Slušaj, Alija sevdalija, ne ubjeđuj čovjeka,
vidiš da je naopak; peta nazad, naprijed prsti, niti klanja, nit’ se krsti.”
.
SA OBJE STRANE
.
Dvojica rođaka i petnjičkih boema, Muratović (Rešma) Aljo i
Muratović (Rizva) Ramiz, 1980. godine u pripitom stanju su koračali
niz ulicu puni vedrine i života. Iz pravca Laza približavao se čovjek,
čiji su koraci kuckali suhim putem, pored Džankove kuće.
– Ko je onaj srećo? – pita Ramiz.
– Ne znam – odgovori Aljo.
– Kojom, ono, stranom puta ide ona nesvjesa?
Aljo zastade, promatrajući čovjeka kako se približava. Zatim, uz
smiješak, odgovori:
– Koliko vidim, sa obje strane.
.
ŠARAFCIGER
.
Muratović (Rizva) Ramiz, s osmijehom na licu, naiđe na svog rođaka
Selma kako nosi plastičnu kesu u ruci. Odmah primijeti da je oštrica
šarafcigera probila kesu, te ga upozori na mogućnost da isti ispadne
iz kese.
Selmo zahvali na upozorenju, a Ramiz, uvijek duhovit, dodade:
– Možda je bolje da ga okreneš gore, a ne dolje.
Selmo se nasmija na Ramizovu dosjetku i odgovori:
– Došlo vrijeme da bude okrenut dolje – našali se Selmo.

SJEDNICA SO PETNJICA (UŽIVO)

0

U toku je sjednica SO Petnjica koju možete pratiti na našem You tube kanalu

Za sjednicu je predložen sljedeći dnevni red:

  1. Prijedlog Programa rada Skupštine Opštine Petnjica za 2025. godinu
  2. Prijedlog Odluke o usvajanju Lokalnog akcinog palan za mlade 2025-2026
  3. Prijedlog Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj naknadi za novorođeno dijete
  4. Prijedlog Odluke o Budžetu Opštine Petnjica za 2025. godinu

KNJIGA KOJA SPAJA – PROMOCIJA „BOŠNJACI I JA“ NA SJEVERU CRNE GORE

0

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

 

Svaki moj odlazak na sjever Crne Gore nosi sa sobom posebnu dozu uzbuđenja i radosti, jer ti susreti sa dragim prijateljima — počevši od Petnjice, preko Plava, pa sve do Gusinja — kriju u sebi onu jedinstvenu čaroliju iskrenog prijateljstva, trajanja i međusobnog poštovanja. U tim trenucima isprepliću se niti ljubavi, povjerenja i multikulturalnih veza sa našom braćom i prijateljima: Bošnjacima, Albancima, Crnogorcima, Srbima i svima onima koji svojim prisustvom obogaćuju ovo raznovrsno kulturno tkanje koje je lijepo poput starih ćilima.

Svaki susret postaje priča, svaka riječ izgovorena u tim razgovorima gradi mostove koji se ne ruše lako a svaki gest oslikava toplinu duše ljudi sa śevera. Te priče, koje nastaju u snazi prijateljstva, odišu čistoćom i trajanjem — baš kao kristalno bistre vode rijeke Popče, modro plava širina Plavskog jezera, neukrotiva snaga Lima i veličanstvena moć Prokletija. Svaka pośeta kao da je iznova povratak svim našim korijenima, to su susreti nastali u razumijevanju i ljubavi prema ,,drugome i drugačijem“.

 

Śjever  je prostor đe se duše susreću, đe se priče ispisuju snagom prijateljstva i đe priroda u svojoj gotovo nadrealnoj ljepoti, daje ton svakom razgovoru i svakom trenutku. U śećanjima se prepliću slike i osjećaji — nostalgija, poštovanje i divljenje prema ljudima i krajevima koji su iznjedrili toliko intelektualaca, doktora, profesora, akademika, umjetnika i književnika. Te emocije teško je uobličiti riječima, jer one nisu samo doživljaji već dio mene, utkani u svaki susret, svaku priču i svaki osmijeh. Śever Crne Gore je kraj đe se razumijevanje i međusobno poštovanje važni u životu. Taj osjećaj traje, poput rijeka i planina koje vijekovima svjedoče našim pričama, našim snovima i našim zajedničkim vrijednostima ali i nadanjima u multikulturalnu i ljepšu Crnu Goru svih nas.

 

PROMOCIJA „BOŠNJACI I JA“ U PETNJICI (19.12. 2024)

Dolazak u Bihor,  (četvrtak) u njegovo srce – Petnjicu, uvijek nosi posebnu čar. Tamo đe se u rijeku Popču slivaju vode brojnih planinskih izvora, pritoka i rječica, đe priroda ispisuje svu svoju ljepotu i đe se pisana riječ doživljava kao lijek za dušu a likovna umjetnost poput bihorskog ćilima oslikava svaki kutak prostora. Petnjica je mjesto đe se toplina prijateljstva osjeća na svakom koraku a susreti sa dragim prijateljima uvijek ostaju urezani u sjećanju.

Promocija knjige „Bošnjaci i ja“, održana u sali Centra za kulturu Petnjica, započela je u 18 časova u pravom „muhabetskom“ duhu, kako volim reći – razgovorima sa ljubavlju i poštovanjem izlazak ove vrijedne publikacije je podržao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore. Organizator i izdavač knjige bio je upravo Centar za kulturu Petnjica, na čelu sa Sinanom Tiganjom, koji je ujedno preuzeo ulogu moderatora večeri. Njegov uvod bio je srdačan i nadahnut, postavljajući ton cijelom događaju.

Profesor Veljko Đukanović u svom ličnom osvrtu na knjigu, ukazao je na njen značaj i bogatstvo sadržaja. Posebno je istakao raznovrsnost ličnosti, manifestacija, eseja i osvrta koji knjigu čine izuzetno vrijednom. Naglasio je da ona ne govori samo o akademskim veličinama već i o sasvim običnim ljudima, čija je svakodnevica neraskidivo povezana sa ovim krajem.

Tokom promocije, kroz razgovor sa Sinanom Tiganjom, odgovarao sam na brojna pitanja vezana za nastanak ove publikacije. Govorio sam o motivima koji su me podstakli da napišem ovo djelo i o njegovom značaju za međusobno razumijevanje i poštovanje. Naglasio sam da ova knjiga simbolizuje povezanost generacija, služeći kao svjedočanstvo vremena i jedna od primjera za očuvanje naše zajedničke bogate kulturne i multikulturalne tradicije. Ona je podśetnik na značaj razumijevanja, zajedničkog nasljeđa i vrednovanja različitosti koje nas obogaćuju i čine jedinstvenima.

U završnoj riječi, predśednik opštine Petnjica, Samir Agović, osvrnuo se na značaj multikulture, dijaloga i uzajamnog poštovanja, naglasivši da su upravo ti temelji ključni za očuvanje identiteta i napredak zajednice. Istakao je koliko je važno da drugi autori, kroz svoja djela, vide i prenesu ljepotu, tradiciju i duh Bihora i Bihoraca čuvajući pri tom autentičnost njegove istorije i kulture. Agović je istakao da je Bihor simbol zajedništva, različitosti i otvorenosti prema svijetu, takođe da književnost ima moć da te vrijednosti prenese budućim generacijama. Njegove riječi bile su jedan od putokaza  na dalju afirmaciju kulturnih potencijala ovog kraja, ali i izraz zahvalnosti svima koji kroz umjetnost doprinose očuvanju i promociji bihorske baštine.

Veče je završeno uz snažne aplauze i riječi zahvalnosti koje su odzvanjale salom, stvarajući toplu i emotivnu atmosferu. Ova promocija pored toga što je bila značajni kulturni događaj poslala je i snažnu poruku o prijateljstvu, razumijevanju i trajnim vrijednostima koje nas povezuju.

PROMOCIJA „BOŠNJACI I JA“ U PLAVU (20.12. 2024)

 Dolazak u sami Plav, (petak) mjesto đe se izvorište rijeke Lim susrijeće sa veličanstvenim trovršjem planina Visitor, Čakor i Prokletije, nosi u sebi ne samo prirodnu ljepotu već i duboko ukorijenjenu priču o istoriji, kulturi i identitetu. To je prostor đe je snažna riječ Huseina Bašića oživjela stradanja i nadanja Bošnjaka, dok je ruka Ibrahima Rekovića kroz slike i priče ovjekovječila najljepše bisere Plavsko-Gusinjskog kraja. Ovđe, u ovom jedinstvenom spoju prirode i tradicije, svaki trenutak odiše autentičnošću i nostalgijom.

Susreti sa prijateljima – Redžematovićima, Markišićima, Feratovićima Kneževićima, Purišićima, Canovićima, Jasavićima, Redžepagićima i mnogim drugim plemenitim porodicama ovog kraja – uvijek su ispunjeni toplinom, gostoprimstvom i nesebičnom podrškom. Njihova priča, kao i priča ovog podneblja, utkana je u svaki kutak Plava, od modrozelenih voda jezera do oštrog planinskog vazduha, koji nosi dah prošlih vremena i obećanje budućih dana a snijeg koji nas okružuje pokazuje čistoću ne samo planina već i duša.

Biti dio kulturne manifestacije u Plavu a posebno promocije knjige „Bošnjaci i ja“, predstavlja ne samo čast već i odgovornost promocija je započela u 17 časova. Ova knjiga, jednim svojim dijelom, svjedoči o onome što krasi ljude ovog kraja – snazi zajedništva, nepokolebljivosti duha i neprolaznoj ljepoti njihovog kulturnog nasljeđa. Ovđe, đe se likovna umjetnost i pisana riječ prirodno stapaju sa veličanstvenim pejzažima, svaki trenutak postaje priča za sebe a svaka priča nosi univerzalnu poruku o ljudskosti, ljubavi i poštovanju prema Bošnjacima.

U prvom redu sjede visoki predstavnici Islamske zajednice Crne Gore – imami i mualimi: Jasavić, Musić, Cecunjanin. Njihovo prisustvo budi u meni duboko poštovanje prema svemu što predstavljaju – čuvarima vjere, tradicije i duhovnosti ovog kraja. Profesor Veljko Đukanović govori o značaju ove publikacije, ističući ogromni trud i rad uložen u nju. Svaka njegova riječ osnažuje ośećaj da je ovaj rad vrijedan, potreban i značajan za očuvanje naše zajedničke prošlosti i kulture. Moj promoter i intelektualac posebnog kova, Salko Luboder, vodi razgovor sa mnom. U jednom trenutku, dok čitam uvodnu priču posvećenu rahmetli stradalom prijatelju Muju Hodžiću, suza zaiskri u oku. Emocije me preplavljuju dok razmišljam: Šta li je s našim prijateljima iz Srebrenice? Koliko je priča poput Mujove ostalo neispričano i nezapisano, koliko boli skriveno ispod tereta zaborava?

Tu u sali Centra za kulturu velikana, koja nosi ime Huseina Bašića, nastaje muk. Govorim o svojim pogledima na braću i prijatelje Bošnjake o njihovoj snazi, trajanju i nepokolebljivosti. Ośećam se kao glasnik ne samo svojih misli već i śećanja na one koji su kroz stihove, slike i priče gradili duh ovog kraja. To veče je za pamćenje. Imao sam ośećaj da su svi plavsko-gusinjski velikani riječi, stihova i likovne umjetnosti bili sa nama, makar u duhu. Njihovo prisustvo ośećalo se u svakom trenutku u svakom pogledu ispunjenom poštovanjem prema onome što predstavljaju. Emocije su snažne dok mi brojni ljudi prilaze, čestitaju, fotografišu se i traže da im potpišem knjigu. Ośećam ponos – ne samo zbog svog rada već i zbog ljubavi koju su ljudi ovdje pokazali prema pisanoj riječi. Ovo je bio težak, ali radostan trud.

Iz Plava je i čestiti efendija Fuad Čekić, čovjek duboke mudrosti i duhovnosti, čije riječi nose težinu znanja i iskrenosti. Njegov izuzetan osvrt na moju knjigu „Bošnjaci i ja“ predstavlja ne samo analizu već i emotivnu podršku, duboko ukorijenjenu u razumijevanju vrijednosti koje ova knjiga nosi. Efendija Čekić, svojim promišljenim i nadahnutim riječima, ne samo da je dao značaj mom radu već je svojim osvrtom doprinio da poruka knjige dobije novu dimenziju – onu koja prelazi granice vremena i prostora. Njegov glas, poput Plava, odjekuje snagom duhovne i kulturne baštine.

U sebi razmišljam: Plav je vjekovima živa knjiga, stranice ispisane pričama o hrabrosti, stradanju i nadanju, pričama koje su preživjele vrijeme i postale svjetionik za generacije. To je mjesto đe priroda govori jezikom vječnosti – rijekama koje neumorno teku, planinama koje prkose nebu i tišinom koja nosi mudrost prošlih vjekova. A ljudi, ljudi Plava, govore jezikom duše – iskrenim riječima, toplim osmijesima i plemenitošću koja odzvanja daleko izvan ovih granica. Plav je svjedočanstvo da ljepota nije samo u onome što posjedujemo, već u onome što nosimo u srcima. Plav je poetski zapis utkan u srce Prokletija, utkan u dubine duša koje su ga oblikovale i zbog kojih ga volim. Plav je i prošlost i budućnost, trenutak i vječnost, simbol i snaga, riječ i obelisk. On je svjedočanstvo prolaznosti i trajanja, mjesto đe se vrijeme zaustavlja da bi podsjetilo na ono što je bitno – ljepotu prirode, dubinu misli i snagu pisane riječi i duha. Plav je harmonija svega što je ljudsko i uzvišeno, ogledalo koje reflektuje našu unutrašnju težnju ka savršenstvu. On je iskra koja probljeskuje koja spaja korijene sa nebom, svjedok svih naših snova, nade i ljubavi. Plav je plemenita ideja, filozofija života, sve što vrijedi čuvati i voljeti jer u njemu prepoznajemo i sopstvenu suštinu.

PROMOCIJA „BOŠNJACI I JA“ U GUSINJU (21.12. 2024)

 Subota je, dan promocije moje knjige „Bošnjaci i ja“ u Gusinju, gradu čija prošlost odiše veličanstvenošću i borbom, smještenom na razmeđima karavana i država, istorije i sudbine. Gusinje, grad đe su paše i učenjaci stolovali, slali poruke mudrosti i odlučnosti, čuvali granice i gradili temelje duhovnog i kulturnog nasljeđa. Tu, đe je velikan Zuvdija Hodžić, istinski rizničar gusinjsko-plavskog vilajeta, ispisao neka od svojih najboljih djela – od prve zbirke pjesama „Na konaku“ preko romana „Davidova zvijezda“ do mnogih drugih djela. Gusinje je grad đe su musafiri i gosti oduvijek dočekivani i ispraćani sa toplinom koja dolikuje domaćinima ovog kraja, osjećam se kao među svojima.

U Centru za kulturu, doček me ispunjava radošću. Srdačnost direktorice Lejle Balić, toplina moje gusinjske braće Dženadina-Džeka Radončića i Irfana Derviševića, svaka riječ i osmijeh prenose snagu prijateljstva i zajedništva. Gusinje, sa svojim bogatim nasljeđem i velikim ljudima, podsjeća me na moć kulture, riječi i međusobnog poštovanja. Promocija u ovom gradu je potvrda povezanosti, razumijevanja i trajnih veza koje se iznova grade u sjenci veličanstvenih Prokletija.

Moj promoter, Salko Luboder, započinje veče uvodom o knjizi „Bošnjaci i ja“, ističući njenu jedinstvenost i značaj. Naglašava da je ovo publikacija koja, svojim sadržajem i porukom, može poslužiti kao primjer za slične radove posvećene očuvanju duha multikulture i međusobnog razumijevanja. Njegove riječi osnažuju značaj onoga što je zapisano, dok nas povezuje kroz prizmu zajedničkih vrijednosti i poštovanja.

Potom daje riječ profesoru književnosti Veljku Đukanoviću, čija promišljanja uvijek nose duboku pažnju i analizu. Profesor ističe moj uobičajeni izraz moja braća Bošnjaci, prepoznajući u njemu iskrenost i ośećaj pripadnosti koji prožimaju svaku stranicu knjige. Kroz svoje obraćanje osvrće se na sve ono što je vrijedno i zapisano, ukazujući na tematsku širinu i dubinu koja knjigu čini posebnom. Razgovor sa mnom donosi priliku da objasnim motive nastanka ove vrijedne publikacije. Govorim o motivaciji, naporu i ljubavi koji su utkali svaku riječ. Dok objašnjavam, ośećam kako emocije nadvladavaju tišinu u sali, stvarajući atmosferu dubokog poštovanja prema svemu što je izrečeno i napisano. Ponosan sam na ono što sam uspio da uradim, svjestan da ovakva djela ostavljaju trag u vremenu.

Nakon promocije slijede srdačni pozdravi i podrška. Brat Albanac Rosi Gonbalaj, me pozdravlja dok čestiti efendija Rešad Dautović svojim promišljenim i dragocjenim riječima osnažuje značaj ovog rada. Pridružuje se i prijatelj Ivan Mitrovići, koji ističe važnost ovakvih publikacija u očuvanju multikulturalnog duha i zajedničke baštine. Bilo je to veče koje će mi dugo ostati urezano u śećanju, veče u kojem su se sve boje Crne Gore i njenih naroda preplele na najljepši način. To je veče u kojem su snaga riječi, duhovnosti i poštovanja nadvladale bilo kakve podjele, podśećajući nas na to koliko je važno čuvati i njegovati ono što nas povezuje.

Na kraju ću reći: Draga braćo i prijatelji Bošnjaci, godine su iza nas, ali još mnogo njih je ispred nas – u zajedničkoj borbi za multikulturalnu i građansku Crnu Goru, koja je dom svih nas. Često sam govorio i sada ponavljam sa istim uvjerenjem: svaka vaša bol bila je i moja lična bol, svaka vaša borba bila je i moja borba, svaki vaš uspjeh bio je i moj uspjeh. Kada ste padali, bio sam sa vama a kada smo ustajali, dijelili smo zajedničku snagu i vjeru u bolje śutra.

 Crna Gora, građanska i multikulturalna, mora svim svojim bićem biti uz vas i sve manjebrojne narode. Samo tako možemo graditi društvo u kojem svako ima svoje mjesto, dostojanstvo i budućnost. Veliki Viktor Igo je rekao: „Veličina jednog naroda ne mjeri se brojem, kao što se veličina čovjeka ne mjeri stasom. Njegova mjera je količina inteligencije i vrline koje pośeduje.“ Ove riječi, tako jednostavne a duboke, podśećaju nas da pravo bogatstvo nije u veličini, već u vrijednostima – u razumijevanju, mudrosti i dobroti. Na kraju, hvala vam svima što zajedno stvaramo jednu ljepšu i multikulturalniju Crnu Goru, đje različitosti nisu prepreka, već snaga koja nas povezuje. Zajedno, u ovom našem jedinstvenom mozaiku, gradimo budućnost koju ćemo sa ponosom ostaviti generacijama koje dolaze.

 Zato neka moja knjiga „Bošnjaci i ja“ bude svjedočanstvo jednog vremena, most i glas koji nas povezuje a ne razdvaja. Neka ona bude podsjetnik na sve izazove koje smo zajednički prevazišli, ali i podsticaj za generacije koje dolaze – da nastave graditi Crnu Goru kao dom svih njenih naroda u duhu zajedništva, tolerancije i međusobnog poštovanja. Neka ova knjiga služi kao putokaz da različitosti nisu prepreka, već bogatstvo koje nas obogaćuje i čini jedinstvenima. Neka bude simbol borbe za očuvanje kulture, identiteta i vrijednosti koje nas spajaju, podśetnik na značaj dijaloga i suživota. I iznad svega, neka bude posveta svim onim neispričanim pričama, nevidljivim borbama i veličanstvenoj snazi ljudi koji čine vaše krajeve toliko posebnim.

 „Bošnjaci i ja“ je knjiga koja pripada svima vama, svakome ko u srcu nosi ljubav prema ovoj zemlji i vjeru u bolje śutra. Hvala vam što ste dio ove knjige, što ste svojim prisustvom, podrškom i vjerom pokazali da zajedništvo nema alternativu. Zajedno ćemo nastaviti stvarati, pričati priče i graditi Crnu Goru u kojoj se poštuje svaki čovjek, svaka kultura i svaki san, svaki identitet, svaki jezik, svi običaji.

 Posebnu zahvalnost upućujem Centrima za kulturu Petnjica, Plav i Gusinje, koji su sa posebnom pažnjom i profesionalizmom prepoznali značaj i vrijednost publikacije Bošnjaci i ja. Njihova posvećenost promociji ove knjige je velika podrška mom radu, ali  i snažan pokazatelj koliko ove institucije doprinose očuvanju i promociji kulturne baštine, multikulturalnosti i zajedništva. Svaki od ovih centara, sa svojom energijom i toplinom, omogućio je da veče posvećeno knjizi postane dio važne književne promocije – oni su stvorili prostor u kojem su riječi zaživjele, povezale ljude i ojačale svijest o važnosti međusobnog poštovanja i razumijevanja. Njihova podrška bila je i dragocjena i važna ne samo za uspjeh promocije već i za slanje poruke da kultura i književnost imaju moć da nadvladaju sve razlike i postanu mostovi koji nas spajaju. Hvala im što su, kroz ovu promociju, potvrdili svoj status čuvara kulturnog identiteta i što su omogućili da se duh zajedništva i bogatstvo različitosti pokaže svoju punu snagu u etnički mješovitim sredinama.

 

 

FOTO PRIČA: POZDRAV IZ BIJELE PETNJICE

0