NOVOGODIŠNJI PAKETIĆI ZA NAJMLAĐE U PETNJICI

0

U prostorijama OŠ”Mahmut Adrovic” u Petnjici, kako tradicija nalaze i ovog puta kao i mnogih godina unazad, bivši učenik škole, Irijan Rastoder je uručio novogodišnje poklon paketiće najmlađim učenicima kako u matičnoj školi tako i u pordučnim ustanovama.

Irijan je jedan od onih koji ne zaboravljaju svoje korijenje i odakle potiču iako radi i živi u inostranstvu, rado se vraća i prisjeća svoga kraja i škole koju je pohadjao.

Takodje, poklon paketići  su uručeni i svim mališanima pordučnog odjeljena vrtića JPU “Radmila Nedić” iz   Berana. Ovom prilikom se srdačno zahvaljujemo našem Irijanu u ime svih nastavnika, zaposlenih i Uprave škole.

Takodje, istog dana pripadnici stanice policije u Petnjice su podijelili poklon paketiće mališanima OŠ,, Mahmut Adrović,, Petnjica i ujedno održali kreativnu radionicu koje se tiču korišćenja pirotehničkih sredstava gdje su učenici shvatili posljedice koje se mogu javiti tokom korišćenja istih.

SJEDNICA ĐAČKOG PARLAMENTA U PETNJICI

0

U prostorijama OŠ’’Mahmut Adrovic’’ održana je prva sjednica Đačkog parlamenta na kojoj su prisustvovali učenici iz svih osnovnih škola u Petnjici, a domaćini iste bili su učenici OŠ’’Mahmut Adrovic ‘’.

Učenici su putem video prezentacija prikazali svoj dosadašnji rad u školi, sve uspjehe i postignuća. Razmijenili su iskustva, planove za budući rad kao i ideje koje bi mogli zajedno realizovati u budućnosti. Na kraju izlozenih debata učenici su se družili i počastili sa osvjezavajucim sokovima u holu škole. Za sve njih to je bilo jedno veliko iskustvo i primjer lijepog druženja za ubuduće.

BIHORESKE – Iz knjige „Muhabet, bihoreske i druge priče“, autora Zumbera Muratovića (3)

0
SAT
Aljo Muratović i Milan Čejović sjedjeli su u petnjičkoj kafani,
ispijajući piće do kasno u noć. Kada je sat otkucao jedanaest, Aljo je
na svoj karakterističan način rekao:
– Čemu vrijeme, tome je i vakat. Jedanaest otkucava, moj
Milane, jabuko sa grane.
Milan nije ni pogledao koliko je sati, već je odgovorio:
– Tačan ti je sat, druže Aljo.
.
ALJO I MILAN
.
Aljo Muratović, jedini šnajder u Petnjici i Milan Čejović iz Polica,
razvili su iskreno prijateljstvo. Aljo je svojim vještim rukama krojio
odjeću, dok je Milan radio u Mjesnoj kancelariji u Petnjici. Njihovo
prijateljstvo bilo je ispunjeno boemskim životom. Družili su se,
odsijedali u petnjičkoj kafani, te uživali u meraklijskom ispijanju
bihorske šljivovice.
Kada bi Milan došao kod Alja, ovaj bi iz druge sobe donio mali
stakleni bokal rakije, odprilike desetak njih sačinjavalo je litar, te ga
stavio na stol.
Kad su četiri bokala ispraznili, Milanu se učinilo da je sljedeći bokal žute
boje, pa je upitao:
– Koja ti je to sad?
– Peta – odgovori Aljo.
.
NAOPAK
.
Dok je komšija Alija razgovarao sa svojim prijateljem, pokušavajući
ga nečim ubijediti, neočekivano se pojavi Aljo Muratović. Njegov glas
odjekne kroz prostor: „Slušaj, Alija sevdalija, ne ubjeđuj čovjeka,
vidiš da je naopak; peta nazad, naprijed prsti, niti klanja, nit’ se krsti.”
.
SA OBJE STRANE
.
Dvojica rođaka i petnjičkih boema, Muratović (Rešma) Aljo i
Muratović (Rizva) Ramiz, 1980. godine u pripitom stanju su koračali
niz ulicu puni vedrine i života. Iz pravca Laza približavao se čovjek,
čiji su koraci kuckali suhim putem, pored Džankove kuće.
– Ko je onaj srećo? – pita Ramiz.
– Ne znam – odgovori Aljo.
– Kojom, ono, stranom puta ide ona nesvjesa?
Aljo zastade, promatrajući čovjeka kako se približava. Zatim, uz
smiješak, odgovori:
– Koliko vidim, sa obje strane.
.
ŠARAFCIGER
.
Muratović (Rizva) Ramiz, s osmijehom na licu, naiđe na svog rođaka
Selma kako nosi plastičnu kesu u ruci. Odmah primijeti da je oštrica
šarafcigera probila kesu, te ga upozori na mogućnost da isti ispadne
iz kese.
Selmo zahvali na upozorenju, a Ramiz, uvijek duhovit, dodade:
– Možda je bolje da ga okreneš gore, a ne dolje.
Selmo se nasmija na Ramizovu dosjetku i odgovori:
– Došlo vrijeme da bude okrenut dolje – našali se Selmo.

SJEDNICA SO PETNJICA (UŽIVO)

0

U toku je sjednica SO Petnjica koju možete pratiti na našem You tube kanalu

Za sjednicu je predložen sljedeći dnevni red:

  1. Prijedlog Programa rada Skupštine Opštine Petnjica za 2025. godinu
  2. Prijedlog Odluke o usvajanju Lokalnog akcinog palan za mlade 2025-2026
  3. Prijedlog Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj naknadi za novorođeno dijete
  4. Prijedlog Odluke o Budžetu Opštine Petnjica za 2025. godinu

KNJIGA KOJA SPAJA – PROMOCIJA „BOŠNJACI I JA“ NA SJEVERU CRNE GORE

0

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

 

Svaki moj odlazak na sjever Crne Gore nosi sa sobom posebnu dozu uzbuđenja i radosti, jer ti susreti sa dragim prijateljima — počevši od Petnjice, preko Plava, pa sve do Gusinja — kriju u sebi onu jedinstvenu čaroliju iskrenog prijateljstva, trajanja i međusobnog poštovanja. U tim trenucima isprepliću se niti ljubavi, povjerenja i multikulturalnih veza sa našom braćom i prijateljima: Bošnjacima, Albancima, Crnogorcima, Srbima i svima onima koji svojim prisustvom obogaćuju ovo raznovrsno kulturno tkanje koje je lijepo poput starih ćilima.

Svaki susret postaje priča, svaka riječ izgovorena u tim razgovorima gradi mostove koji se ne ruše lako a svaki gest oslikava toplinu duše ljudi sa śevera. Te priče, koje nastaju u snazi prijateljstva, odišu čistoćom i trajanjem — baš kao kristalno bistre vode rijeke Popče, modro plava širina Plavskog jezera, neukrotiva snaga Lima i veličanstvena moć Prokletija. Svaka pośeta kao da je iznova povratak svim našim korijenima, to su susreti nastali u razumijevanju i ljubavi prema ,,drugome i drugačijem“.

 

Śjever  je prostor đe se duše susreću, đe se priče ispisuju snagom prijateljstva i đe priroda u svojoj gotovo nadrealnoj ljepoti, daje ton svakom razgovoru i svakom trenutku. U śećanjima se prepliću slike i osjećaji — nostalgija, poštovanje i divljenje prema ljudima i krajevima koji su iznjedrili toliko intelektualaca, doktora, profesora, akademika, umjetnika i književnika. Te emocije teško je uobličiti riječima, jer one nisu samo doživljaji već dio mene, utkani u svaki susret, svaku priču i svaki osmijeh. Śever Crne Gore je kraj đe se razumijevanje i međusobno poštovanje važni u životu. Taj osjećaj traje, poput rijeka i planina koje vijekovima svjedoče našim pričama, našim snovima i našim zajedničkim vrijednostima ali i nadanjima u multikulturalnu i ljepšu Crnu Goru svih nas.

 

PROMOCIJA „BOŠNJACI I JA“ U PETNJICI (19.12. 2024)

Dolazak u Bihor,  (četvrtak) u njegovo srce – Petnjicu, uvijek nosi posebnu čar. Tamo đe se u rijeku Popču slivaju vode brojnih planinskih izvora, pritoka i rječica, đe priroda ispisuje svu svoju ljepotu i đe se pisana riječ doživljava kao lijek za dušu a likovna umjetnost poput bihorskog ćilima oslikava svaki kutak prostora. Petnjica je mjesto đe se toplina prijateljstva osjeća na svakom koraku a susreti sa dragim prijateljima uvijek ostaju urezani u sjećanju.

Promocija knjige „Bošnjaci i ja“, održana u sali Centra za kulturu Petnjica, započela je u 18 časova u pravom „muhabetskom“ duhu, kako volim reći – razgovorima sa ljubavlju i poštovanjem izlazak ove vrijedne publikacije je podržao Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore. Organizator i izdavač knjige bio je upravo Centar za kulturu Petnjica, na čelu sa Sinanom Tiganjom, koji je ujedno preuzeo ulogu moderatora večeri. Njegov uvod bio je srdačan i nadahnut, postavljajući ton cijelom događaju.

Profesor Veljko Đukanović u svom ličnom osvrtu na knjigu, ukazao je na njen značaj i bogatstvo sadržaja. Posebno je istakao raznovrsnost ličnosti, manifestacija, eseja i osvrta koji knjigu čine izuzetno vrijednom. Naglasio je da ona ne govori samo o akademskim veličinama već i o sasvim običnim ljudima, čija je svakodnevica neraskidivo povezana sa ovim krajem.

Tokom promocije, kroz razgovor sa Sinanom Tiganjom, odgovarao sam na brojna pitanja vezana za nastanak ove publikacije. Govorio sam o motivima koji su me podstakli da napišem ovo djelo i o njegovom značaju za međusobno razumijevanje i poštovanje. Naglasio sam da ova knjiga simbolizuje povezanost generacija, služeći kao svjedočanstvo vremena i jedna od primjera za očuvanje naše zajedničke bogate kulturne i multikulturalne tradicije. Ona je podśetnik na značaj razumijevanja, zajedničkog nasljeđa i vrednovanja različitosti koje nas obogaćuju i čine jedinstvenima.

U završnoj riječi, predśednik opštine Petnjica, Samir Agović, osvrnuo se na značaj multikulture, dijaloga i uzajamnog poštovanja, naglasivši da su upravo ti temelji ključni za očuvanje identiteta i napredak zajednice. Istakao je koliko je važno da drugi autori, kroz svoja djela, vide i prenesu ljepotu, tradiciju i duh Bihora i Bihoraca čuvajući pri tom autentičnost njegove istorije i kulture. Agović je istakao da je Bihor simbol zajedništva, različitosti i otvorenosti prema svijetu, takođe da književnost ima moć da te vrijednosti prenese budućim generacijama. Njegove riječi bile su jedan od putokaza  na dalju afirmaciju kulturnih potencijala ovog kraja, ali i izraz zahvalnosti svima koji kroz umjetnost doprinose očuvanju i promociji bihorske baštine.

Veče je završeno uz snažne aplauze i riječi zahvalnosti koje su odzvanjale salom, stvarajući toplu i emotivnu atmosferu. Ova promocija pored toga što je bila značajni kulturni događaj poslala je i snažnu poruku o prijateljstvu, razumijevanju i trajnim vrijednostima koje nas povezuju.

PROMOCIJA „BOŠNJACI I JA“ U PLAVU (20.12. 2024)

 Dolazak u sami Plav, (petak) mjesto đe se izvorište rijeke Lim susrijeće sa veličanstvenim trovršjem planina Visitor, Čakor i Prokletije, nosi u sebi ne samo prirodnu ljepotu već i duboko ukorijenjenu priču o istoriji, kulturi i identitetu. To je prostor đe je snažna riječ Huseina Bašića oživjela stradanja i nadanja Bošnjaka, dok je ruka Ibrahima Rekovića kroz slike i priče ovjekovječila najljepše bisere Plavsko-Gusinjskog kraja. Ovđe, u ovom jedinstvenom spoju prirode i tradicije, svaki trenutak odiše autentičnošću i nostalgijom.

Susreti sa prijateljima – Redžematovićima, Markišićima, Feratovićima Kneževićima, Purišićima, Canovićima, Jasavićima, Redžepagićima i mnogim drugim plemenitim porodicama ovog kraja – uvijek su ispunjeni toplinom, gostoprimstvom i nesebičnom podrškom. Njihova priča, kao i priča ovog podneblja, utkana je u svaki kutak Plava, od modrozelenih voda jezera do oštrog planinskog vazduha, koji nosi dah prošlih vremena i obećanje budućih dana a snijeg koji nas okružuje pokazuje čistoću ne samo planina već i duša.

Biti dio kulturne manifestacije u Plavu a posebno promocije knjige „Bošnjaci i ja“, predstavlja ne samo čast već i odgovornost promocija je započela u 17 časova. Ova knjiga, jednim svojim dijelom, svjedoči o onome što krasi ljude ovog kraja – snazi zajedništva, nepokolebljivosti duha i neprolaznoj ljepoti njihovog kulturnog nasljeđa. Ovđe, đe se likovna umjetnost i pisana riječ prirodno stapaju sa veličanstvenim pejzažima, svaki trenutak postaje priča za sebe a svaka priča nosi univerzalnu poruku o ljudskosti, ljubavi i poštovanju prema Bošnjacima.

U prvom redu sjede visoki predstavnici Islamske zajednice Crne Gore – imami i mualimi: Jasavić, Musić, Cecunjanin. Njihovo prisustvo budi u meni duboko poštovanje prema svemu što predstavljaju – čuvarima vjere, tradicije i duhovnosti ovog kraja. Profesor Veljko Đukanović govori o značaju ove publikacije, ističući ogromni trud i rad uložen u nju. Svaka njegova riječ osnažuje ośećaj da je ovaj rad vrijedan, potreban i značajan za očuvanje naše zajedničke prošlosti i kulture. Moj promoter i intelektualac posebnog kova, Salko Luboder, vodi razgovor sa mnom. U jednom trenutku, dok čitam uvodnu priču posvećenu rahmetli stradalom prijatelju Muju Hodžiću, suza zaiskri u oku. Emocije me preplavljuju dok razmišljam: Šta li je s našim prijateljima iz Srebrenice? Koliko je priča poput Mujove ostalo neispričano i nezapisano, koliko boli skriveno ispod tereta zaborava?

Tu u sali Centra za kulturu velikana, koja nosi ime Huseina Bašića, nastaje muk. Govorim o svojim pogledima na braću i prijatelje Bošnjake o njihovoj snazi, trajanju i nepokolebljivosti. Ośećam se kao glasnik ne samo svojih misli već i śećanja na one koji su kroz stihove, slike i priče gradili duh ovog kraja. To veče je za pamćenje. Imao sam ośećaj da su svi plavsko-gusinjski velikani riječi, stihova i likovne umjetnosti bili sa nama, makar u duhu. Njihovo prisustvo ośećalo se u svakom trenutku u svakom pogledu ispunjenom poštovanjem prema onome što predstavljaju. Emocije su snažne dok mi brojni ljudi prilaze, čestitaju, fotografišu se i traže da im potpišem knjigu. Ośećam ponos – ne samo zbog svog rada već i zbog ljubavi koju su ljudi ovdje pokazali prema pisanoj riječi. Ovo je bio težak, ali radostan trud.

Iz Plava je i čestiti efendija Fuad Čekić, čovjek duboke mudrosti i duhovnosti, čije riječi nose težinu znanja i iskrenosti. Njegov izuzetan osvrt na moju knjigu „Bošnjaci i ja“ predstavlja ne samo analizu već i emotivnu podršku, duboko ukorijenjenu u razumijevanju vrijednosti koje ova knjiga nosi. Efendija Čekić, svojim promišljenim i nadahnutim riječima, ne samo da je dao značaj mom radu već je svojim osvrtom doprinio da poruka knjige dobije novu dimenziju – onu koja prelazi granice vremena i prostora. Njegov glas, poput Plava, odjekuje snagom duhovne i kulturne baštine.

U sebi razmišljam: Plav je vjekovima živa knjiga, stranice ispisane pričama o hrabrosti, stradanju i nadanju, pričama koje su preživjele vrijeme i postale svjetionik za generacije. To je mjesto đe priroda govori jezikom vječnosti – rijekama koje neumorno teku, planinama koje prkose nebu i tišinom koja nosi mudrost prošlih vjekova. A ljudi, ljudi Plava, govore jezikom duše – iskrenim riječima, toplim osmijesima i plemenitošću koja odzvanja daleko izvan ovih granica. Plav je svjedočanstvo da ljepota nije samo u onome što posjedujemo, već u onome što nosimo u srcima. Plav je poetski zapis utkan u srce Prokletija, utkan u dubine duša koje su ga oblikovale i zbog kojih ga volim. Plav je i prošlost i budućnost, trenutak i vječnost, simbol i snaga, riječ i obelisk. On je svjedočanstvo prolaznosti i trajanja, mjesto đe se vrijeme zaustavlja da bi podsjetilo na ono što je bitno – ljepotu prirode, dubinu misli i snagu pisane riječi i duha. Plav je harmonija svega što je ljudsko i uzvišeno, ogledalo koje reflektuje našu unutrašnju težnju ka savršenstvu. On je iskra koja probljeskuje koja spaja korijene sa nebom, svjedok svih naših snova, nade i ljubavi. Plav je plemenita ideja, filozofija života, sve što vrijedi čuvati i voljeti jer u njemu prepoznajemo i sopstvenu suštinu.

PROMOCIJA „BOŠNJACI I JA“ U GUSINJU (21.12. 2024)

 Subota je, dan promocije moje knjige „Bošnjaci i ja“ u Gusinju, gradu čija prošlost odiše veličanstvenošću i borbom, smještenom na razmeđima karavana i država, istorije i sudbine. Gusinje, grad đe su paše i učenjaci stolovali, slali poruke mudrosti i odlučnosti, čuvali granice i gradili temelje duhovnog i kulturnog nasljeđa. Tu, đe je velikan Zuvdija Hodžić, istinski rizničar gusinjsko-plavskog vilajeta, ispisao neka od svojih najboljih djela – od prve zbirke pjesama „Na konaku“ preko romana „Davidova zvijezda“ do mnogih drugih djela. Gusinje je grad đe su musafiri i gosti oduvijek dočekivani i ispraćani sa toplinom koja dolikuje domaćinima ovog kraja, osjećam se kao među svojima.

U Centru za kulturu, doček me ispunjava radošću. Srdačnost direktorice Lejle Balić, toplina moje gusinjske braće Dženadina-Džeka Radončića i Irfana Derviševića, svaka riječ i osmijeh prenose snagu prijateljstva i zajedništva. Gusinje, sa svojim bogatim nasljeđem i velikim ljudima, podsjeća me na moć kulture, riječi i međusobnog poštovanja. Promocija u ovom gradu je potvrda povezanosti, razumijevanja i trajnih veza koje se iznova grade u sjenci veličanstvenih Prokletija.

Moj promoter, Salko Luboder, započinje veče uvodom o knjizi „Bošnjaci i ja“, ističući njenu jedinstvenost i značaj. Naglašava da je ovo publikacija koja, svojim sadržajem i porukom, može poslužiti kao primjer za slične radove posvećene očuvanju duha multikulture i međusobnog razumijevanja. Njegove riječi osnažuju značaj onoga što je zapisano, dok nas povezuje kroz prizmu zajedničkih vrijednosti i poštovanja.

Potom daje riječ profesoru književnosti Veljku Đukanoviću, čija promišljanja uvijek nose duboku pažnju i analizu. Profesor ističe moj uobičajeni izraz moja braća Bošnjaci, prepoznajući u njemu iskrenost i ośećaj pripadnosti koji prožimaju svaku stranicu knjige. Kroz svoje obraćanje osvrće se na sve ono što je vrijedno i zapisano, ukazujući na tematsku širinu i dubinu koja knjigu čini posebnom. Razgovor sa mnom donosi priliku da objasnim motive nastanka ove vrijedne publikacije. Govorim o motivaciji, naporu i ljubavi koji su utkali svaku riječ. Dok objašnjavam, ośećam kako emocije nadvladavaju tišinu u sali, stvarajući atmosferu dubokog poštovanja prema svemu što je izrečeno i napisano. Ponosan sam na ono što sam uspio da uradim, svjestan da ovakva djela ostavljaju trag u vremenu.

Nakon promocije slijede srdačni pozdravi i podrška. Brat Albanac Rosi Gonbalaj, me pozdravlja dok čestiti efendija Rešad Dautović svojim promišljenim i dragocjenim riječima osnažuje značaj ovog rada. Pridružuje se i prijatelj Ivan Mitrovići, koji ističe važnost ovakvih publikacija u očuvanju multikulturalnog duha i zajedničke baštine. Bilo je to veče koje će mi dugo ostati urezano u śećanju, veče u kojem su se sve boje Crne Gore i njenih naroda preplele na najljepši način. To je veče u kojem su snaga riječi, duhovnosti i poštovanja nadvladale bilo kakve podjele, podśećajući nas na to koliko je važno čuvati i njegovati ono što nas povezuje.

Na kraju ću reći: Draga braćo i prijatelji Bošnjaci, godine su iza nas, ali još mnogo njih je ispred nas – u zajedničkoj borbi za multikulturalnu i građansku Crnu Goru, koja je dom svih nas. Često sam govorio i sada ponavljam sa istim uvjerenjem: svaka vaša bol bila je i moja lična bol, svaka vaša borba bila je i moja borba, svaki vaš uspjeh bio je i moj uspjeh. Kada ste padali, bio sam sa vama a kada smo ustajali, dijelili smo zajedničku snagu i vjeru u bolje śutra.

 Crna Gora, građanska i multikulturalna, mora svim svojim bićem biti uz vas i sve manjebrojne narode. Samo tako možemo graditi društvo u kojem svako ima svoje mjesto, dostojanstvo i budućnost. Veliki Viktor Igo je rekao: „Veličina jednog naroda ne mjeri se brojem, kao što se veličina čovjeka ne mjeri stasom. Njegova mjera je količina inteligencije i vrline koje pośeduje.“ Ove riječi, tako jednostavne a duboke, podśećaju nas da pravo bogatstvo nije u veličini, već u vrijednostima – u razumijevanju, mudrosti i dobroti. Na kraju, hvala vam svima što zajedno stvaramo jednu ljepšu i multikulturalniju Crnu Goru, đje različitosti nisu prepreka, već snaga koja nas povezuje. Zajedno, u ovom našem jedinstvenom mozaiku, gradimo budućnost koju ćemo sa ponosom ostaviti generacijama koje dolaze.

 Zato neka moja knjiga „Bošnjaci i ja“ bude svjedočanstvo jednog vremena, most i glas koji nas povezuje a ne razdvaja. Neka ona bude podsjetnik na sve izazove koje smo zajednički prevazišli, ali i podsticaj za generacije koje dolaze – da nastave graditi Crnu Goru kao dom svih njenih naroda u duhu zajedništva, tolerancije i međusobnog poštovanja. Neka ova knjiga služi kao putokaz da različitosti nisu prepreka, već bogatstvo koje nas obogaćuje i čini jedinstvenima. Neka bude simbol borbe za očuvanje kulture, identiteta i vrijednosti koje nas spajaju, podśetnik na značaj dijaloga i suživota. I iznad svega, neka bude posveta svim onim neispričanim pričama, nevidljivim borbama i veličanstvenoj snazi ljudi koji čine vaše krajeve toliko posebnim.

 „Bošnjaci i ja“ je knjiga koja pripada svima vama, svakome ko u srcu nosi ljubav prema ovoj zemlji i vjeru u bolje śutra. Hvala vam što ste dio ove knjige, što ste svojim prisustvom, podrškom i vjerom pokazali da zajedništvo nema alternativu. Zajedno ćemo nastaviti stvarati, pričati priče i graditi Crnu Goru u kojoj se poštuje svaki čovjek, svaka kultura i svaki san, svaki identitet, svaki jezik, svi običaji.

 Posebnu zahvalnost upućujem Centrima za kulturu Petnjica, Plav i Gusinje, koji su sa posebnom pažnjom i profesionalizmom prepoznali značaj i vrijednost publikacije Bošnjaci i ja. Njihova posvećenost promociji ove knjige je velika podrška mom radu, ali  i snažan pokazatelj koliko ove institucije doprinose očuvanju i promociji kulturne baštine, multikulturalnosti i zajedništva. Svaki od ovih centara, sa svojom energijom i toplinom, omogućio je da veče posvećeno knjizi postane dio važne književne promocije – oni su stvorili prostor u kojem su riječi zaživjele, povezale ljude i ojačale svijest o važnosti međusobnog poštovanja i razumijevanja. Njihova podrška bila je i dragocjena i važna ne samo za uspjeh promocije već i za slanje poruke da kultura i književnost imaju moć da nadvladaju sve razlike i postanu mostovi koji nas spajaju. Hvala im što su, kroz ovu promociju, potvrdili svoj status čuvara kulturnog identiteta i što su omogućili da se duh zajedništva i bogatstvo različitosti pokaže svoju punu snagu u etnički mješovitim sredinama.

 

 

FOTO PRIČA: POZDRAV IZ BIJELE PETNJICE

0

POTVRĐENA NAJAVA ALBINA ĆEMANA: Uprava za saobraćaj i Bemaks potpisali ugovor za rekonstrukciju puta Petnjica – Bioče

0

Uprava za saobraćaj potpisala je Ugovor sa kompanijom Bemax za rekonstrukciju saobraćajnice koja povezuje Petnjicu i Bioče, u dužini od oko devet kilometara. Na javnom pozivu, koji je Uprava za saobraćaj raspisala 3. oktobra, kompanija Bemax bila je jedini ponuđač, sa cijenom od 9.372.831 eura bez PDV-a.

Kako se navodi u saopštenju Uprave, ovaj put predstavlja najkraću vezu između centra Petnjice i magistralnog puta Berane – Bijelo Polje, a ujedno i alternativu za magistralni put Berane – Rožaje.

– Rok za završetak radova je 18 mjeseci od dana uvođenja izvođača u posao. Početak radova se očekuje naredne godine čim vremenski uslovi dozvole – dodaje se u saopštenju Uprave za saobraćaj.

ĆEMAN: PETNJICA ĆE BITI VELIKO GRADILIŠTE, BEMAX SE PRIJAVIO DA REKONSTRUIŠE PUT PETNJICA – BIOČA, POČETAK U MARTU 2025.

OO SDP PETNJICA – SUGESTIJE ZA BUDŽET OPŠTINE PETNJICA ZA 2025. GODINU

0

Opštinski odbor Socijaldemokratske partije Petnjica objavio je prioritete za razvoj Petnjice koji bi se morali naći u budžetu za 2025. godinu. Njihovo saopštenje prenosimo integralno.

“Dragi građani Opštine Petnjica, ovih dana je na pomolu najznačajniji čin koji nas čeka periodično uvijek pri kraju kalendarske godine.
Naime, organi lokalne samouprave su izradili nacrt budžeta sa detaljnijim finansijskim projekcijama značajnim za kretanja i razvoj naše opštine.
Kao jedni od činilaca javne rasprave upoznali smo se sa formom budžeta, ali nažalost bez većeg prisustva građana i osluškivanja njih i njihovih potreba. Što je ustaljeno već duži vremenski period.
Dakle, plan ovogodišnjeg budžeta jeste 3.880.916 €.
Radi građana, prije svega želimo predstaviti ovogodišnju kočnicu u kapitalnim ivesticijama, što se planom javnih radova predvidjelo, date  aktivnosti ali nijesu potpuno realizovane, pa su tako sredstva prenijeta za narednu godinu.
Dalje, ustaljena praksa jeste površan pristup budžetu i samoj izradi istog, pa se ciklusi godišnjeg perioda shvataju površno i aktivnosti prelaze u navike sa manjkom osjećaja za bržu reakciju na pravim poljima.
Pa evo kratkog osvrta o planiranim aktivnostima i našim sugestijama:
– Prije svega, mislimo u dijelu socijalne zaštite, pa tako naknade za novorođenu djecu u  iznosima koji bi se rangirali po broju rođene djece u porodici kao mjera podrške koje većina opština ima u Crnoj Gori.
-Takođe, velike napore i finansijska sredstva usmjeriti na institucije sporta a prije svega njihova osnivanja. Posveta grupacije mladih i školaraca i studenata u svakom smislu. Jer taj dio je sveden na minimum.
– U toj grupaciji izdvajanja spada i grana poljoprivrede kao jedna od glavnih strateških razvojnih grana naše opštine. Dok subvencionisanje istih treba podići na veći nivo.
– Kod kapitalnih investicija nas najviše raduje jedva čekani tretman u angažmanu na putnoj trasi Lagatre – granica sa Srbijom. Pa tako zaključujemo da treba uložiti još veće napore a ujedno napore države u realizaciji tog već davno razvojno prepoznatog projekta.
– Uz pomenuti putni pravac, izdvojili bi još putni pravac od Gusara prema Stenicama. Zaista su nam građani svjedoci da je to dio puta koji je najprometniji na teriotoriji opštine, pa tako zahtijevamo njegovu rekonstrukciju i doprinosu u boljem i bezbjednijem saobraćaju.
-Svjedoci smo da u Petnjici ne postoji park odnosno prirodno sklonište za sve uzraste. Predloženim nacrtom, a takođe i planom radova za prošlu godinu je predviđeno uređenje prostora iznad opštine koji bio služio namjeni parka.
Upute od ranije, kao i napori generacija da tako nešto treba izgraditi u dijelu “Glavica” kako bi se taj prostor uredio a sa druge strane zaustavila erozija i to bila polazna tačka za uređenje korita rijeke Popče. Ovaj prostor bi bio idealan za teretanu na otvorenom a ujedno je u samoj blizini centra Petnjice. Rasvjetna mreža do njega i dalja cirkulacija rasvjete do mosta Plandište kao zaokružene cjeline.
– Kada govorimo o gradskom muzeju, odnosno oslikavanju naše kulture i tradicije, uz bogate običaje, najbolje nasledstvo i rješenje je Kula Kršića, njena rekonstrukcija i svođenje namjeni kako joj iz dana u dan ne bi prijetio nestanak a sa njom i veliki dio našeg kulturnog bogatstva.
– Sledeća i po nama važna karika u povećanju raznovrsnosti ponuđenih djelatnosti jeste rekonstrukcija i uređenje prostora Motela Petnjica.
Naime, ovaj objekat sa pratećim dvorištem ima veoma velike potencijale za promociju turizma, jer bi bio polazna tačka u daljoj promociji. Prije svega mislimo na kapacitete koje posjeduje, odnosno smještajne, raspoloživim restorantskim dijelom i prizemljem koji bi idealno u fazama rekonstrukcije poslužio za izgradnju zatvorenog bazena, a sve sa ciljem ponude koju susjedne opštine nemaju. Po našim procjenama imamo manja finansijska sredstva koja su opredijeljena za osnivanje ovog društva, kao pravnog subjekta ali u ovom slučaju nedovoljna.
– Uz ovaj višefazni i kraći osvrt dotaći ćemo se ekološkog karaktera odnosno stanja naše opštine. Ova stavka se tiče zaštite životne sredine, a u ovom slučaju neriješenog upravljanja otpadom. Ovaj negativni ambijent po životnu sredinu iz dana u dan izaziva velike probleme, gdje u ovom slučaju nemamo  odvajanje i lokaciju odvoza otpada, odnosno deponiju. Svjesni činjenice, da okolne opštine raspolažu privremenim deponijama, pa bi ovo bio apel da izdvojena sredstva uvećamo, a uz saradnju stručnih lica uredimo problem upravljanja otpadom kako bi smanjili broj divljih deponija i uništavanja naših prirodnih bogastava, što je trenutno slučaj. Ova mjera zahtijeva hitnu reakciju, smanjenje nekih predloženih finansijskih stavki i samo usmjerenje u rješavanju ovog problema.
O ovim temama i mnogim drugim smo  razgovarali  na javnoj raspravi, jer to je ono što građani žele i očekuju.
Ovim putem bi zahtijevali od svih aktera, da u svakom segmentu tražimo najbolje rješenje,  mijenjamo ambijent funkcionisanja, način funkcionisanja, a posebno od lokalne samouprave kao glavnog subjekta odgovornosti.   Vrijeme je tu, mi prolazimo kroz vremena i periode, samo je pitanje da li održivo upravljamo resursima, a to znači mislimo li na generacije nakon nas. Jer nadamo se da će oni voljeti Petnjicu, kao što je mi volimo. Amanet je velika stvar!

SJEDNICA SO PETNJICA U PONEDJELJAK, BUDŽET NA DNEVNOM REDU

0

Predsjednik SO Petnjica Mehmed Adrović zakazao je sedamnaestu redovnu sjednicu Skupštine Opštine Petnjica

 Sjednica će se održati 23.12.2024. godine (ponedjeljak) u zgradi Opštine (sala Skupštine Opštine), sa početkom u 13h.

Za sjednicu je predložio sledeći dnevni red:

  1. Prijedlog Programa rada Skupštine Opštine Petnjica za 2025. godinu
  2. Prijedlog Odluke o usvajanju Lokalnog akcinog palan za mlade 2025-2026
  3. Prijedlog Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj naknadi za novorođeno dijete
  4. Prijedlog Odluke o Budžetu Opštine Petnjica za 2025. godinu

 

 

 

UČENICA IZ OŠ „TRPEZI“ DŽEJLA DURAKOVIĆ POSTIGLA IZUZETAN USPJEH NA MEĐUNARODNOM TAKMIČENJU

0

Sa ponosom objavljujemo da je učenica VI razreda naše škole, Džejla Duraković, pod mentorstvom nastavnice Meldine Ličine, ostvarila zapažen uspjeh na Međunarodnom likovnom takmičenju pod nazivom „Kulturna i prirodna baština Rožajskog kraja“.

Takmičenje na kojem je Džejla osvojila treće mjesto, je okupilo mlade talente iz Tutina, Novog Pazara, Rožaja i Petnjice, a održano je u Dacićima, opština Rožaje. Fokus radionica bio je na očuvanju i promociji kulturne i prirodne baštine ovih gradova, a organizaciju je vodio Omer Kalač, koordinator projekta.

Direktor škole, Elvedin Mehović, izjavio je za Radio Petnjicu:
“Čast mi je i zadovoljstvo što je učenica iz naše škole, a ujedno i iz opštine Petnjica, ostvarila ovako sjajan rezultat. Ovo je veliki podstrek za našu školu i dokaz da trud i rad naših učenika i nastavnika donose uspjehe.”

Ovaj uspjeh je pokazatelj posvećenosti naših učenika i mentora, te nas motiviše da i dalje razvijamo kreativne potencijale i njegujemo ljubav prema umjetnosti i baštini.