ENVER LATIĆ: INTERES NAŠEG KOMŠIJE JE I NAŠ INTERES

Enver Latić je bio gost Radija Petnjica i emisije “Putevi i raskršća”. Završio srednju teološku školi, Višu poslovnu, diplomirani menadžer, trenutno na master studijama. Radio je izvjestan period u opštini Berane, povremeno odlazi u inostranstvo radi obezbjeđivanja finansijske egzistencije, član Bošnjačke stranke. 

Rad u službi menadžmenta u opštini Berane je za mene jako važan i ostavio je dubok trag. U tom periodu sam vidio sve mogućnosti na koji način se jedna mlada opština, kao što je Petnjica, može razvijati. Kada sam ostao bez posla, usled sistematizacije, sporazumnim raskidom ugovorom, morao sam ići vani da radim kako bih obezbijedio egzistenciju. Radeći tako u evropslim zemljama, gdje je sistem sređen, sreo sam puno naših ljudi koji su pravi primjer uspješnosti.

PRELAZAK IZ DPS U BS

 

Kažem vam, dok sam radio u opštini Berane dosta sam naučio o funkcionisanju lokalne samouprave. Teško je preći put  od ideje do same realizacije. Različiti su razlozi za to, od nestručnosti i neobrazovanosti do ograničenosti političkim interesima. Naravno, ovo govorim uopšteno za cijeli prostor Balkana, jer kod nas ljudi ne shvataju da interes našeg komšije i naš interes. Ako uspijemo da međusobne političke i bilo koje druge, razmirice smirimo i ako budemo radili u opštem interesu, onda će biti i uspjeha. Bio sam član DPS-a i izašao sam iz te partije zbog toga što su pojedinci, bilo o čemu da se radi, asfaltiranju puteva, rekonstrukciji niskonaponske mreže, uzeli su sebi za pravo da odlučuju gdje će i kada biti urađeno. Pokušao sam da naprvim kompromis sa njima i kada sam vidio da mi nije uspjelo, onda sam napustio i sada sam član Bošnjačke stranke.

TEOLOŠKA ŠKOLA

Bio sam u situacijama da pitam ljude, iz raznih evropskih država, ko im je predsjednik a oni ne znaju. Imaju bitno za život, niko na njih ne utiče. Kod nas, ako nije neko politički aktivan ili podoban, teško da može stručnom spremom, školom, znanjem ili zvanjem biti zaposlen. Uticaj moje bike na mene je bio presudan pa sam se opredijelio za srednju teološku školi. Inače, ona mi u svemu može biti uzor. Tek od tada sam uvidio da vjerski orjentisani ljudi vode računa o sebi, o svom komšiji, opštoj situaciji u zajednici pa i šire. To me povuklo da upišem tu srednju školu. Kroz školovanje sam stekao veliko znanje koje je kod nas teško sprovesti u praksi. Kod nas se vjera pogrešno tumači. Vjera je nešto drugo a ne ono što pojedinci sebi daju za pravo.

(Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica)

CRNOGORSKI KRALJ BANANA IZ BERANA: KAKO JE RASTODER POKORIO EVROPU

2

Izet Rastoder, biznismen crnogorskih korijena nastanjen u Sloveniji, predsjednik je firme Rastoder Group, čija je osnovna djelatnost distribucija svježeg voća i povrća.

Ova grupacija šesti je u svijetu, a najveći na Balkanu distributer banana, po čemu je Rastoder i prozvan “evropskim kraljem banana”. Izet je rođen u Beranama u Crnoj Gori 1962. godine. Iz ovog siromašnog kraja odeslio je 1986. godine u Ljubljanu. U posao s bananama ušao je prije više od 20 godina, kada je lansirao poznati brend “Derby” banana a njegova firma iz Slovenije je samo prošle godine ostvarila promet od oko 250 miliona maraka.

Put banana

13348855_10209764358211876_332571955_nNjegov najznačajniji partner svakako je američka multinacionalna korporacija “Dole”, koja je ujedno i najveći trgovac bananama na svijetu. Rastoder banane kupuje u Ekvadoru i Kosta Riki, kao i u ostalim zemljama Centralne i Južne Amerike, a prodaje ih u Sjevernoj i Južnoj Americi, arapskim zemljama, Evropi i Rusiji. Na tržištu arapskih zemalja, Rastoder je uspio pobijediti poznatu i moćnu kompaniju Chiquita.

Rastoder posjeduje veliki logistički centar u Ljubljani, odakle snabdijeva širu regiju od Milana preko Beča do Budimpešte.

Jednom je za slovenske medije izjavio da banane kupuje u Južnoj Americi, unutar pet dana od berbe, potom ih brodom transportuje 20 dana do luke Kopar nakon čega ih vrlo brzo mora prodati.

– Banane moraš prodati u sedam dana, jer deveti dan one prodaju tebe. Ako ih do tada ne prodaš, bacaš ih. Težak je to i vrlo rizičan posao, i malo se tko time želi baviti – jednom je objasnio Izet za hrvatske medije.

Pored banana, bavi se i distribucijom citrusa i drugog tropskog voća, koje predstavljaju značajan izvor prihoda za Rastoder Group.

Investirao u BiH

Slovenski biznismen je 2015. godine u naselju Halilovići u općini Novi Grad Sarajevo otvorio veliki distributivni centar pod okriljem kompanije MMDI Group i tom prilikom je rekao da se u BiH isplati ulagati.

S izgradnjom distributivnog centra, “kralj banana” planira snabdijevati BiH sa svojim brendom “Derby” banana, ali cilj mu je i da sakupi poljoprivredne proizvođače iz BiH i da njihove proizvode prodaje u našoj zemlji, regionu i Evropskoj uniji.

Najavio je da će mu fokus u budućnosti biti otkup proizvoda od malih farmera u BiH.

– BiH ima neiskorišten veliki kapacitet u poljoprivredi. Poljoprivreda u BiH nedovoljno je iskorištena, a ljudi moraju shvatiti da je zapravo ključ razvoja zemlje – kazao je tada Rastoder.

Ucijenio Luku Kopar

Osim posla sa bananama, Izet Rastoder je bio i vlasnik fudbalskog kluba Olimpija Ljubljana. Javnost u Sloveniji šokirao je početkom 2014. godine kada je Luku Kopar ucijenio da plati 250.000 eura na ime sponzorskog ugovora sa Olimpijom ili će u protivnom svoj promet banana prebaciti u Rijeku.

On je istakao da ovo nije bila ucjena, već samo poslovna ponuda. Prije godinu, Rastoder je poznatom srpskog biznismenu Milanu Mandariću prodao Olimpiju Ljubljana za 4.000.000 eura.

http://faktor.ba/crnogorski-kralj-banana-iz-berana-kako-je-rastoder-pokorio-evropu/

(K. S./Faktor.ba)

PUTEVI I RASKRŠĆA – 40. EMISIJA

PREDSTAVNICI OPŠTINE PETNJICA U POSJETI MALINARIMA IZ ARILJA

0

Krajem prošle sedmice, a na poziv nacionalnog udruženja malinara Crne Gore, grupa od 25 članova iz Crne Gore je boravila u posjeti opštini Arilje kako bi se upoznala sa malinarima iz ove opštine. Priliku da upozna malinare u opštini Arilje, koja je poznata po proizvodnji maline, iskoristio je Adis Ličina, savjetnik predsjednika za poljoprivredu opštine Petnjica. „Mogu vam reći da su utisci izvanredni. Opština broji negdje oko 20 hiljada građana i skoro svako domaćinstvo se bavi malinarstvom. Tako mala opština a broji preko 250 hladnjača. Godišnji prihod od malina koje se uzgajaju u ovoj opštini jeste oko 40 miliona eura, a ako se tome doda da je budžet opštine Arilje četiri miliona, mislim da je to podatak koji sam za sebe govori sve.  Posjetili smo nekoliko poljoprivrednih proizvođača, a jedan od njih posjeduje hladnjaču u koju je uložio preko 300 hiljada eura. Kapaciteta je 300 tona, posjeduje malinjak od tri hektra. Već je sada skoro povratio uložena sredstva“, izjavio je za portal Radija Petnjica, Adis Ličina i iskoristio priliku da se zahvali nacionalnom udrženju malinara koji su ga pozvali da bude dio grupe koja je boravila u posjetu malinarima u Arilju.

Grupu su činili predstavnici Ministarstva poljoprivrede, savjetodavne službe iz Berana, Bijelog Polja, Andrijevice. Petnjica je bogom data za razvoj malinarstva, tako da će lokalna samouprava već tokom ove godine organizovati niz predavanja za sve one koji budu zainteresovani da se bave ovom djelatnošću.

DENIS BOŽOVIĆ

TRADICIONALNO DRUŽENJE EX-YU DIJAPORE “LUKSEMBURG – 2016.”

0

Udruženje Luksemburg-Crna Gora, na čelu sa presjednikom udruženja Ismetom MUHOVIĆEM, organizuje 11. Juna 2016. godine tradicionalni susret EX-YU dijaspore na fudbalskom stadionu u Petanžu uz bogat muzičko-zabavni i sportski program.

U muzičko – zabavnom programu će nastupati poznati pjevač narodne muzike Ferid AVDIĆ iz Bosne i Hercegovine, nova zvijezda iz Luksemburga Eldin-Eka DURAKOVIĆ  kao i Goran Vratnica iz Belgije. Naravno, neizbeježan je i nastup KUD « EVROPA » iz Luksemburga pod vođstvom Rafeta KOŽARA.

Za sportski dio manifestacije predviđen je DRUGI  MEMORIJALNI TURNIR U MALOM FUDBALU posvećen tragično nastradolom Mehu AGOVIĆU iz Vrbice. Očekuje se učesće velikog broja ekipa, sastavljenih od ljudi sa prostora bivše Jugoslavije kao i ekipa  sastavljenih od drugih stanovnika Luksemburga. Obezbijeđene su nagrade za pobjednike turnira, kao i prelazni pehar.

Organizatori skupa najavljuju veliku ponudu jela sa roštilja, jagnjećeg i telećeg pečenje ispod sača kao i raznovrsna ponuda pića a članice udruženja «IZVOR» će kao i svake godine obogatiti ponudu sa tradicionalnim poslasticama – raznim pitama , mantijama i kahfom.

Pozivaju se ljudi sa prostora bivše Jugoslavije da sa svojim familijama dođu na fudbalski stadion u Petanže i budu dio lijepe i dobro organizovane manifestacije.

Svi su dobro došli. Ulaz za djecu je besplatana a za odrasle 10 eura.

Za vise informacija kontaktirati :

Ismet MUHOVIĆ, telefon broj :+352621400 036

Halil AGOVIĆ,      telefon broj : +352 661 610 720.

PORTAL RADIJA PETNJICA NAKON KRATKOG PREKIDA OPET U FUNKCIJI

0

Portal Radija Petnjica u većem dijelu dana pa i prethodna dva dana nije bio dostupan, jer smo imali problem sa hosting provajderom, na šta nijesmo mogli uticati. IT ekipa Radija Petnjica i portala će u nerednih nekoliko dana obezbijediti stabilnost sistema kako bi vi, poštovani slušaoci i čitaoci mogli da budete informisani i kako bi uživali u zvucima zavičajnog radija iako ste hiljadama kilometara daleko.

Moguće je i u nekoliko narednih dana da bude povremenih prekida pa vas zato molimo da uvažite razloge otežanog djelovanja i da ćete biti i dalje uz nas.

REDAKCIJA

FAIZ SOFTIĆ: JA SAM ČOVJEK SA TRI DOMOVINE

Književnik Faiz Softić je bio gost “Radija Petnjica” i emisije “Putevi i raskršća”. Ovo je drugi dio razgovora.

DIJASPORA

Naša komunikacija sa lokalnom samoupravom funkcioniše samo kada su u pitanju neke donacije. Onda kada doniramo, tada i komuniciramo. Istina, s vremena na vrijeme posjeti nas neko iz lokalne samouprave, ali posjete nas ljudi iz Crne Gore, BiH.. Znaju za Zavičajni klub “Bihor“ i naše aktivnosti. Naš klub ima blizu 200 članova, naravno, ima još ovdje udruženja čiji članovi vode porijeklo otuda. Ljeti, kada dođem u Petnjicu, uvijek bude nekih razgovora i to budu vrlo korisni razgovori, nikada se oni ne svode na praznu priču, već se uvijek se iz tih naših susreta stvori neka ideja, koja se kasnije implementira. Sve balkanske zemlje gledaju na svoju dijasporu kao na nekoga ko će im pomoć, što je i donekle normalno.

ODLAZAK

Moj odlazak iz Crne Gore je vrlo tužan put, jer nijesam pravo iz CG otišao u Luksemburg. Srednju školu završio sam u Mostaru a studije u Sarajevu. Početkom rata su djeca otišla iz Sarajeva za Beograd pa iz Beograda za Crnu Goru, a otuda prema Njemačkoj i zaustavili se u Luksemburgu. Supruga i ja cijele godine nijesmo zanali gdje su djeca. Tek nakon godinu smo dobili informaciju i to od francuskih novinara koji su dolazili u Sarajevo. Supruga je došla kod njih 94. godine, a ja godinu kasnije, i to s namjerom da se vratim. Mogu vam reći da kada sam dobio papire za boravak, nijesam bio srećan jer sam znao da ću ostatak svog života provest odvojen od nečega što sam smatrao svojim. Ovo vam kažem da vidite kako su izgledali putevi onih od kojih se sada nešto očekuje, da vidite kako je izgledao njihov dolazak u Luksemburg. Ima tu mnogo neveselih priča od ljudi od kojih se očekuje da pomognu svoj zavičaj i svoju Crnu Goru.

PISANJE

Imao sam sreću da je moj roman 2002. godine preveden na francuski jezik i to mi je odmah promijenilo status. Imam dvoje djece, koji su svoji ljudi, završili škole i rade. Imam petoro unučadi, i ono što mogu da kažem to je da nijesam uspio da se obogatim, ali sam uspio da napišem šest knjiga i da ih objavim. Sve one su bile u najužem izboru za najbolju knjigu BiH, a jedna je to i bila. To je moje bogastvo. Ne živim loše, živim kao pisac i u Bosni i ovdje. Pisac jako dobro živi od svoga rada poslije svoje smrti.

DOMOVINA

U Crnoj Gori budem kada i u Bosni. Mene za Crnu Goru vežu bezbroj rodbinskih i prijateljskih veza, a imam bosansko državljanstvo. Kada su me pitali u jednom intervju čiji sam pisac -crnogorski, bosanski ili sandžački, odgovorio sam da sam pisac onog ko me čita i ko me hoće. Ja imam tri domovine, a to su BiH, Crna Gora i Luksemburg. Eto može se reći da sam čovjek sa tri domovine.

PORUKA

Moja poruka za kraj bi mogla da ide u dva pravca: onim mlađim ljudima iz CG, iz Petnjice i Bihora, poručio bih da se približe knjizi, literaturi, jer čitajući nam pomaže da bolje izađemo na kraj sa našim vlastitim sudbinama. Druga poruka jeste svima onima koji planiraju i namjeravaju da napuste zavičaj da je bolje jedan euro na kućnom pragu, nego dva pred tuđom kućom.

(Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.)

 

RASTODER I OSMANOVIĆ NA SPISKU U-21 REPREZENTACIJE BIH

0

Edvin Rastoder i Adnan Osmanović, mladi prvotimci našeg kluba i juniori Akademije FK Sarajevo, koji su u tekućoj sezoni osvojili Kup Bosne i Hercegovine i Kup Kantona Sarajevo, pozvani su na okupljanje U-21 rerpezentacije Bosne i Hercegovine.

Pomenuti dvojac pridružit će se tako Advanu Kadušiću, koji je prethodno dobio poziv za okupljanje U—21 reprezentacije BiH, a vrijedi spomenuti da su poziv u U-19 reprezentaciju dobili Andrej Đurić i Mufid Salčinović, također članovi klupske Akademije, te za okupljanje mediteranske reprezentacije Marko Mihojević, Adnan Kovačević, Emir Plakalo i Samir Radovac, prvotimci Sarajeva.

U-21 reprezentacija okupiti će danas, u ponedjeljak, 30. maja tekuće godine, a povod okupljanja je prijateljska utakmica protiv Azerbejdžana. Utakmica se igra u Krškom u Sloveniji, 3. juna.

 

POENTA JE URADITI NEŠTO A NE SAMO KRITIKOVATI SA “TRIBINA”

Priče prošlih nedjelja su se fokusirale  uglavnom na negativne stvari. Sa svih strana su se  (kao i uvijek) čule i čitale razne i u većini nekonstruktivne kritike, ratna retorika itd. Već je postao univerzalni standard, da svako ima nešto da kaže i da stavi „prst u ranu“. Ali da istu tu ranu izliječi, to nikome ne pada na pamet, jer je to  – naravno – zadatak države i politike. Iz jedne ograničene perspektive gledano, čini se, da je ta vrsta razmišljanja tačna. Na žalost, realno gledano, sebi moramo priznati, da ipak nisu samo drugi krivi i zaduženi za naše dobro. Vraćanje u prošlost i negativitet, koji sve više dolazi do izražaja, dugoročno nam neće pomoći u tome da poboljišamo  npr. infrastrukturu, obrazovanje, glavne institucije i osnovni život u Petnjici. To možemo postići samo ako mislimo u solucijama, a nikako kad se i dalje vrti ista „negativna“ ploča.

Bitno je, da problemi dolaze na vidjelo i da budu transparentni, ali je greška ako ostane samo na tome. Šta primjećujem u dijalogu sa mnogima od vas je činjenica, da ne mislite dalje. Identificirate problem, „istresete“ sve što imate da kažete povodom tog problema, ali rješenje u većini slučajeva ,ni sa dobrom lupom ,ne mogu da nađem. Odkud taj letargičan pasivitet? Zar nije vrijeme, da se konačno probudite iz te patološke, kolektivne depresije? Opet čujem ptičice koje mi cvrkutaju, da je meni lako lupetati, kad živim u jednoj sređenoj zemlji kao što je Njemačka. U pravu ste, zemlja u kojoj ja živim jeste sređena. Čisto je i kad me zaboli zub mogu da odem u hitnu i ne moram nikoga potplatiti da bi brže dolazila na red. Imam mogućnost da radim šta hoću i gdje hoću, naravno pod uslovom da ne ugrožavam fizičku ili mentalnu slobodu mojih sugrađana. Kad mi nešto ne odgovara, imam mogućnost, da se borim za svoja prava. Imam mogućnost, da odem na ulicu, da skupljam potpise za peticiju, da se angažujem u organizacijama ili, kao što sad ovo radim, da pišem za jedan portal. Za mnogo toga, što sam sad nabrojala, država mi je, pogotovo kad je zakon u pitanju, dala OSNOVNE uslove i instrumente, baš kao neki alat, da bi sa svojim djelom promjenila nešto, a ako ne mogu da promijenim, da bar kažem to što mi smeta. Oslobodite se mita da mi „stranci“ sve dobijamo prezentirano kao na tacni. Njemci i svi ostali, koji žive u toj zemlji su se AKTIVNO borili za bolji život, i na individualnom i na kolektivnom nivou. Kvintesenca svega je BORBA i UPORNOST.

Pored svih problema koji naravno postoje, vi imate iste mogućnosti, samo ih iz puste lijenosti ne koristite. Najbolji primjeri ste sami dali. Mjesecima je bilbord srušen. Mjesecima je bilo jasno, da bi bilbord trebao da se opet postavi, ali umjesto da postanete aktivni, te da ga jednostavno opet postavite, vama je lakše da se pripucavate ko je ustvari srušio tablu i ko nije. Izgleda da riječ „aktivnost“ nije dio vašeg vokabulara (osim kad je prezentiranje u medijama u pitanju).

NEĆU više da dozvoljavam da me pojedini sa svojim izjavama uvuku u oluju navedenih negativnosti iz koje više nema izlaza. Ja hoću da prestanem s tim. Platformu koja mi ja sa pisanjem kolumne pružena hoću da koristim tako da budem inicijator impulsa koje mogu da postanu fundament za novu vrstu razmišljanja. Ipak je naša glava okrugla, da bi misli mogle da promjene pravac, zar ne? 😉

Da ne ostane na praznim riječima, evo za početak par mojih ideja i prijedloga, koje se iz grada u kojem živim mogu adaptirati i na Opštinu Petnjicu. Sve te ideje ne koštaju ništa, niti je njihovo sprovođenje ovisno dijaspore, budžeta, države ili politike. Ovisni su od VAS, građana.

Kao prvo, moglo bi se građanim ponuditi lične konsultacije sa predsjednikom Opštine (na pr. svake druge nedjelje). I ako vidim, da na webstranici Opštine Petnjica postoji mogućnost stupanja u kontakt putem mejla, smatram da je dužnost predsjednika da probleme i ideje građana sasluša  u okviru „realnog“ razgovora, lice u lice.

Kao drugo bih na nekom ključnom mjestu u Petnjici postavila kutiju „pohvale i kritike“. Svi koji imaju što šta da kažu bi imali – pored fejsbuka i kafanskih priča – mogućnost da ubace svoje misli. Jednom mjesečno bi se sadržaj te kutije diskutovao u okviru sjednice.

A kao treće pozivam sve vas da upalite mozak. Šta vam smeta i koje ideje imate? Kako riješiti probleme koje ste primjetili? Kako oživiti ideje koje imate? Sa „koferom“ tih ideja i solucija bi se mogao iniciirati jedan sastanak SVIH zainteresovanih građana, a to obuhvata i muškarce i žene, mlade, stare a naravno i djecu. Svi su oni Petnjica. Svi oni imaju želje, ideje, vizije i brige, koje treba da dođu na vidjelo. Mislim da je jedan ambijent opuštenog međusobnog druženja u okviru jednog sastanka kao što ga ja zamišljam, dobra mogućnost, da se malo probudimo iz opisane „letargije“, te da konačno, bez obzira na pripadnost u raznim političkim strankama, postanemo aktivni – ne za fotografe, ne za novine, nego za sebe i našu opštinu.

Radoznala sam šta mislite o ovoj ideji i jedva čekam da čujem VAŠE ideje koje bi Petnjici pomogle da bude to što jeste: Jaka, moderna i inovativna opština. Možda ima neko od vas, ko ima slične ideje i željan/željna je da „startuje“ nešto?

USPJEŠNO PREDAVANJE O EPILEPSIJI

0

Juče je u sali Centra za kulturu Petnjica održano predavanje iz oblasti medicine na temu ’’EPILEPSIJA’’. Predavanje o epilepsiji održala je dr neurologije Zilha Idrizović iz Bijelog Polja. Predavanje je trajalo oko sat vremena a dr Idrizović je upoznala sve prisutne o svim pojedinostima vezanim za ovu bolest. Predavanje je organizovalo nevladino udruženje ’’Lica sa invaliditetom’’ Petnjica, a na samom početku predavanja prisutne je pozdravio predsjednik ovog NVU Denis Ramdedović koji se zahvalio svima koji su izdvojili vrijeme da dodju na predavanje kao i Radiju Petnjica koji je uživo prenosio predavanje.

Dr Idrzović je kazala da su se svi ljudi u svakodnevnom životu bar jednom susreli sa osobom koja  je imala epileptični napad i da je veoma važno znati kako postupati u takvim slučajevima, jer uobičajena praksa da se ljudima koji imaju napad epilepsije vadi jezik i stavljaju metalni predmeti u ruku nije preporučljiva i nije kao takva prepoznata u medicini.

’’Ukoliko se susretne sa osobom koja ima napad epilepsije mnogo je bitno da oslobodite toj osobi dotok vazduha u smislu da 10 ljudi ne zaklanja to lice jer na taj način sprečavaju dotok svježeg vazduha. Takođe nije preporučljivo vaditi toj osobi jezik, već lice treba postaviti u bočni koma položaj, postaviti mu nesto meko ispod glave i pozvati medicinsko osoblje’’, kazala je dr Idrizović.

Doktorka je nakon predavanja bila i gost Radija Petnjica i pričala o moždanom udaru kao trećem uzroku smrti ljudi u svijetu.

DINO RAČIĆ