„Nalog ODT- a iz Berana za saslušanjem predsjednika Skupštine Petnjice i šefa opštinskog odbora BS-a je svojevrstan pritisak na slobodu govora i iskazivanje mišljenja, kao i saopštavanje političkih stavova. Zar to još negdje ima izuzev S. Koreje? Odnosno, da li se to Bošnjacima opet vraćaju 90-te?!

Tužiteljica je požurila da odmah “reaguje” na stavove koji ne vrijeđaju nikog, niti su prijetnja bilo kome. Smeta joj vjerovatno što Bošnjaci znaju da je strah najveća sramota ovoga svijeta i najveće poniženje čovjekovo, pa i strah od nje, za koji nećemo ni da čujemo niti ga vidimo! Naravno moramo biti oprezni, jer dolazi od tužilaštva, od države, koju smo baš mi najviše stvarali i utkali u nju sebe.

Gospoda iz Tužilaštva treba da vide izjave nekih visokih vjerskih velikodostojnika koje pozivaju na sukobe i sve oblike netrpeljivosti, kao i na izjave nekih političara. Međutim, boli kad Bošnjak progovori, a mi iz BS-a nećemo dozvolit da budemo građani drugog reda. E, to nekoga boli, pa želi da disciplinuje Adnana Muhovića! Neće moći proći… Došao je vakat da vam kažemo u četri oka da su Bošnjaci slobodan narod, da nemaju šefa i da im se neće šefovat “odozgo”.

Predsjednik Muhović je govorio iz vizure Bošnjačkog naroda, govoreći u figurativnom i metaforičkom smislu da “kad pukne Bošnjacima mogu da zapale sve”… Ali nije rečeno drugome, niti je misao iskazana riječima  imala za cilj prijetnju, već preventivnu opomenu  da sve ima svoju granicu, prirodnu i da treba održavati ravnotežu u cilju dobra svih ljudi.

I ne misli se tu na paljenje kakvim je paljeno naše Sarajevo i Goražde, koje su naše gazije odbranile, već na neki drugi oblik vatre u nama samima, u čovjeku koji je živ, koji ne dozvoljava da ga uplaše i disciplinuju, koji neće da bude kukavica kao neke naše kukavice koji nažalost predstavljaju Bošnjački narod a ćute kao zaliveni, jer su se prodali onoliko koliko i vrijede.  Kad Bošnjacima bude teško njihova uloga je da im stanu nogom na kičmu. Mi iz BS tada pružamo ruku i pomažemo. Ali… To nekom, vidite, smeta…

Zato, zbog neprofesionalizma, selektivnosti i pokušaja diskreditovanja Bošnjačke stranke u cjelosti i predsjednika OO Petnjice i SO Adnana Muhovića, tražimo od VDT-a da pokrene postupak za smjenu ODT-a Gorice Golubović i na taj način u ime države pokaze Bošnjačkom narodu da je siguran u CG i da se njegovi politički predstavnici ne mogu maltretirati kao 90-tih“.

Izvršni Odbor Bošnjačke stranke

Prije nekoliko dana medijima je odjeknula informacija da je mladić iz Petnjice Semir Ličina, revoltiran odlukom policije da mu prilikom svake kontrole pišu kazne, zapalio svoje auto. Međutim, Semir nije čekao dugo na svoj novi auto,  jer mu je predsjednik SO Petnjica Adnan Muhović kupio drugi.
Nakon što je Muhović  čuo šta se duže vrijeme dešavalo između Semira i dva beranska policajca, on je Semiru kupio auto VW Vento.

‘’Odlučio sam da pomognem ovom mladom čovjeku iz razloga što mi je žao to što mu se dogodilo. Najlakše je kritikovati kao neki “naši dežurni eksperti za kritiku”, ali đe je tu naš bosnjački merhamet, solidarnost? Momku je jednostavno pukao film i uradio je to, vjerovatno iz revolta i zuluma policije. Opasno je kad Bošnjacima pukne film, znaju da zapale sve, iako smo jedini narod koji je postao plemenit iz prkosa. A dugo smo trpjeli, više ne možemo, nije da nećemo…’’, kazao je Muhović za portal Radio Petnjica

Semir Ličina se zahvalio Muhoviću da humanom gestu i drago mu je da ga je bar neko razumije u svemu od lokalnih funkcionera, i da primjećuje da beranska policija nema jednak tretman prema svima, već da ljude iz petnjičkog kraja prekomjerno kontroliše tražeći na taj način ’’dlaku u jajetu’’ ne bi li pronašli nešto zbog čega bi pisali kazne. ’’Pored mene na vandrednom tehničkom bila su još dva momka i zanimljiva slučajnost je da su i oni bili iz Bihora’’, svjedoči Semir.

DINO RAČIĆ

Jaka kiša koja je pala pred noć u opštini Petnjica ugasila je desetak požara koji su bjesnili u posljednjih pet-šest dana. Bili su uzaludni napori nekoliko entuzijasta i vatrogasaca iz Berana i Rožaja. Kiša nas je, prema ocjeni očevidaca spasila od katastrofe koja se mogla desiti da je vatra nastavila da guta hektare četinarskih i listopadnih šuma, niskog rastinja i trave.

Ipak i ovi požari, koji su trajali nekoliko dana su ostavili pustoš i nenadoknadiv gubitak.

Pravo je vrijeme da se iz iskustva prethodnih dana nauči nekoliko stvari.

Prije svega, jasno je da uzrok požara nije nekakva viša sila, niti je neko sa strane došao da pali Bihorske šume. Zapalili su ih oni koji žive ili imaju svoja privremena imanja pored šuma. Zapalili su je oni koji misle da je zarada od pečuraka, od možda par desetina eura vrjednija od stotine borova koji su izgoreli. Takođe su je zapalili oni koji ne vide dalje od svog nosa a sitni lični interes im je važniji od opšteg dobra.

Ali, zapalili su je i oni koji znaju ko to radi godinama ali to ne prijavljuju iz najbizarnijeg razloga – nezamjeranja komšiji ili rođaku. Možda je konačno došlo vrijeme da shvatimo da su ti ljudi obični lopovi i kriminalci i da im je mjesto u zatvoru. Ovoga puta srećom ničija kuća nije izgorela i niko nije stradao, što ne znači da sljedeći put neće.

Tada će biti kasno za reakciju.

Iz ovoga iskustva takođe treba naučiti da se opštinske službe moraju brže formirati i da se politika treba ostaviti sa strane dok pošast kao što je ova ne bude savladana. Požari nijesu prilika za stranačka nadgornjavanja niti predizborna slikanja.

I još jedna, sigurno ne i posljednja stvar, Bihor je pao i na solidarnosti. Čast je odbranilo nekoliko mladih ljudi, njih dvadesetak možda. Neka nam i to bude opomena.

Sada nam je oprošteno a sjutra vjerovatno neće.

SAMIR RASTODER