Predrag Lutovac, arheolog i kustos Polimskog muzeja iz Berana u emisiiji “Putevi i raskršća” govori o nalazištima iz rimskog perioda.

Na području Polimlja u rimskom periodu su živjeli autarijati, ilirsko pleme. Ako znamo da su Rimljani zauzeli teritoriju Balkana i formirali provinciju Dalmaciju. Sve do trećeg vijeka područje Crne Gore pripada toj provincija, i onda se iz nje izdvaja provincija Prevalis, kao posebna jedinica koja se prostirala od Bokokotorskog zaliva, preko teritorije Nikšića, a ovamo prema nama nije poznata granica. Na osnovu arheoloških istraživanja, sigurni smo da ta granica ide Polimljem, onda na izvorište Ibra, spušta se na Crni Drim i sve do Skadra. Naravno, obuhvata cijeli Bihor i centar provincije je bio u Duklji. Ta provincija traje malo godina zbog svih dešavanja koja su poznata iz istorijskih izvora. Na osnovu onog što već muzej zna, na osnovu rimskih spomenika koje smo našli iz Lušca, Crvenih prla u Andrijevici, pa onda iskopavanja u Budimlji, stvorili smo određenu sliku Polimlja. Kada govorim o Polimlju, Bihor ne može biti izuzet, iz prostog razloga što kada jednom imate vezu u praistoriji, mijenja se demogratska slika, kultura, ali se komunikacije nikada ne mijenjaju. Glavna komunikacija prema centru Balkana je na relaciji Bihor – Polimlje i ona se nikada ne gasi. Nažalost, svedoci smo da glavne komunikacije, danas idu pogrešnim pravcima. Prirodne komunikacije su uvijek najbolje i mi, na osnovu materijala, znamo kuda idu te komunikacije. U Gornjem Polimlju nemamo neki urbani centar, već su Polimlje i Bihor uređeni na specifičan način. Zaslužni rimski vojnici dobijaju određene zemljišne posjede na ovoj teritoriji i oni imaju svoje vile rustike. Njih ima priličan broj do Bijelog Polja, pogotovo Priboj i Prijepolje. Međutim, da bi se branilo to stanovništvo od upada raznih plemena koja se javljaju već od trećeg vijeka, duž Polimlja se podiže jedan niz utvrđenja, gdje se okolno stanovništvo povlači i brani. Taj niz utvrđenja ne postoji u Polimlju, već su pomjerena i javljaju se u pravcu Bihora i Korita. Prvo takvo utvrđenje jeste utvrđenje Tumbalice u Ržanici, pa onda idemo prema Bihoru i tu se javlja sledeće Gradac u Budimlji, i prelazimo preko Police u Bihor gdje ih nema.  Ispod Radmanaca ima jedna kosa gdje postoje temelji utvrđenja iz rimskog perioda i njega nismo imali prilike da proučimo, ali već iznad Šabotića postoji utvrđenje koje smo tehnički snimili. Iznad Muslića, iznad Šehovića i Korita su takođe snimljeni lokaliteti. Od Korita i Đalovića klisure postoji jedan niz utvrđenja koja se pod uglom spuštaju prema Bihoru i Polimlju i štiti kompletna ova teritorija. Ono što je nesporno za teritoriju Petnjice, jeste da je Radmanska klisura i pećina korištena u rimskom periodu. Tamo imamo pećinski otvor monumentalnih razmjera. Pećina je neka vrsta dublje okapine dubine nekih 50 metara, ali ispred imate jedan moćni zid debljine dva i po metra, i na osnovu tragova na pećini znamo da je bila zatvorena jednim zidom visine od 11 do 15 metara. Služila je kao uporište u rimskom vremenu. Unutra smo našli novac Konstatina i jednu krstastu fibulu koja pripada polovini četvrtog vijeka. Tu imamo rimski materijal. Na prostoru Petnjice imamo jednu ili dvije vile rustike, a glavno pribježište u slučaju opasnosti je bila Radmanska klisura, i ono što je strašno zanimljivo jeste da na samom ulazu imamo poprečni zid preko 4.5 metara debljine i to nam govori da je ona bila pregrađena, da je postojala određena brana, da se napravi kaptaža, za vodovod za neko utvređenje koje se nalazilo dolje u ravni u Petnjici, jer mi ništa u vodovodu nijesmo izmislili što Rimljani već nijesu znali u tom vremenu. Ta brana je mogla da služi kao i prva linija odbrane stanovništva koje se sklonilo u Radmansku pećinu i u pećini grad.