KALIĆ: DRŽAVA I OPŠTINA DA STVORE USLOVE ZA POVRATAK BIHORACA
Gost Radija Petnjica i emisije “Putevi i raskršća” bio je Muslija Kalić, potpredsjednik opštine Petnjica
Koliko je, prema Vašim saznanjima, otišlo ljudi iz ovih krajeva?
Znam da je otišlo i da ih je išlo u više navrata a o tačnom broju nijesam upućen. Trenutno obavljam funkciju potpredsjednika opštine, a prije toga sam bio predsjednik Odbora za vraćanje statusa opštini Petnjica. Radeći u tom odboru saznao sam mnogo toga od starih i ljudi od pera. Odmah nakon propadanja Turske vlasti, Petnjica je 1913. godine ušla u sastav Crne Gore. Tada je postojala kao opština u Kraljevini CG, zatim kao opština u Kraljevini SHS, kao i u Federativnoj Republici Jugoslaviji, sve do 1957 godine. Od dana ukidanja opštine, ljudi počinju da se iseljavaju.
Sadašnja opština zahvata površinu od 173 km2 i po tome je veća od Tivta i Budve. Najviše stanovnika Petnjica je imala 1981. godine- 10.539. Po popisu iz 2003. godine, Petnjica je imala 9.878 stanovnika, a 2011. godine evidentirano je 6 713 stanovnika. Talasi iseljavanja bili su nakon balkanskih ratova, u periodu između dva svetska rata, kao i nakon drugog svetskog rata, naročito posle 1971. godine, kada je veći broj ljudi otišao „trbuhom za kruhom“. Najveće iseljavanje je zabilježeno u periodu od 1991.- 2001. godine. Mogu da kažem da se za ovih desetak godina Bihor prepolovio.
Koji je glavni razlog odlaska Bihoraca?
Po onome što sam saznao iz razgovora sa ljudima koji su otišli, to su tri stvari: zapostavljenost, ekonomska situacija i ratna drama koja je zadesila bivše Jugoslovenske republike. Kada je u pitanju zapostavljenost, moramo istaći da smo izgubili status opštine 1957. godine i od tada smo pod opštinom Berane. U Beranama su se mijenjale mnoge vlasti, ali gotovo svi su malo ulagali u ovaj kraj i malo zapošljavali školovanih ljudi iako ih je ovaj kraj imao. Ljudi sa diplomom, nijesu mogli da nađu posao ni u Petnjici, ni u Beranama i onda ga je to odvodilo tamo gdje je i otišao. U Beranskoj skupštini bio sam odbornik 12 godina i mogu reći da ni sve laste u Beranama nisu bile iste za ovaj kraj. Imalo je rukovodstva koje je predviđalo Petnjici 0.01% budžeta. Kada bi dobili i 100.000 eura, bilo bi radovanja. Moramo da budem iskren pa da kažem da se od 2006. godine stvari prema Petnjičkom kraju mijenjaju, naravno na bolje. Počelo je da se ulaže više i počelo je da se i zapošljava. Urađeno je i nešto asfaltnih puteva.
Kada je ekonomska situacija u pitanju, kao drugi razlog, svima je poznato da je većina porodica od 7-8 članova, i ako u toj porodici niko nije bio zapošljen, pa šta mu je drugo preostajalo nego da ide i da traži bolje i za sebe i svoju porodicu.
Ratna drama koja je zadesila jeste treći razlog, i osnovni razlog napuštanja. Ljudi su zbog lične i bezbjednosti porodice napustali ovaj kraj. Svuda oko nas, u našem okruženju, bjesnio je bratoubilački rat, nacionalizam je nadjačao ljudske razume. Plašeći se da i njih ne zadesi, spakovali su kofere, spremili porodicu i odlazili. U tom vremenu gotovo smo svi bili na nogama.
Mislite li da su se ratna dešavanja posebno odrazila na odlazak ljudi baš s ovih prostora?
Nije to posebno ovdje, jednostavno je vladao strah od svega što se dešavalo, a u sredstvima javnog informisanja se prenosilo. Sve je uticalo na svijest građana i ljudi su bili spremni da odu. Crna Gora nije bila u ratu, ali su za mene stradanje porodica u Murini isto kao da su stradale porodice u mojoj Petnjici. Naša nesreća je što se to desilo, a sreća što toga nije bilo više. Moram da budem iskren, ali vrlo mali broj ljudi se vrati. Da bi neko poželio da se vrati, moraju se stvoriti prije svega uslovi ovima koji su ovdje da ostanu. Država i opština moraju te uslove da stvore. Da se omogući da građani Petnjice mogu da se školuju ovdje, da se nakon školovanja imaju gdje zaposliti, da formiraju svoje porodice i da ostanu tu gdje jesu.
Država je to dužna ovom kraju iz prostog razloga što je ovaj kraj oduvijek imao na umu da je ovo jedina naša domovina, da druge domovine nemamo, a to smo pokazali i na referendumu, kao i na lokalnim izborima kada je u Petnjici sa 98% muslimanskim življem, pobijedila građanska opcija. To je dovoljan pokazatelj da smo lojalni našoj državi, ali zauzvrat i čekamo da država stvori uslove da građani ovdje ostaju.
Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.
GROM UDARIO ANTENSKI SISTEM RADIJA – SIGNAL PREKO INTERNETA U FUNKCIJI
Nevrijeme koje je zadesilo sinoć Petnjicu i Bihor spasilo je šuime od požara ali je istovremeno zaustavilo emitovanje ANALOGNOG signala Radija Petnjica.
Nestanak struje je više puta je bio razlog za nestanak analognog signala radija. Ovoga puta u pitanju je udar groma, najvjerovatnije u antenski sistem na Lazanskom brdu.
Signal radija preko interneta je u funkciji.
Ekipa Radija Petnjica je na terenu i vjerujemo da će brzo biti otklonjen kvar.
Nadamo se da ćete uvažiti izvinjenje zbog ovog problema.
Hvala na razumijevanju i povjerenju.
REDAKCIJA
INICIJATIVNI ODBOR ZA OSNIVANJE DIJASPORE BOŠNJAKA IZ CRNE GORE U NJEMAČKOJ
U nedjelju 17 aprila, u Ahenu u Njemačkoj održan je skup bošnjačkih aktivista i privrednka na kome se diskutvalo o institucionalnom organizovanju bošnjaka porijeklom iz Crne Gore. Učesnike skupa ugostio je uspješni privrednik iz Ahlena, inače porijeklom iz Petnjice, Almir Mehović.
Podstaknuti idejom o institucionalnom organizovanju Bošnjaka iz porijeklom iz Crne Gore 17. aprila 2016. godine prvi put je organizovan sastanak bošnjačkih privrednika i predstavnika bošnjačkh udruženja porijeklom iz Crne Gore koja djeluju u BRD.
Od predstavnika privrednika sastanku su prisustvovali Hajro Ledinić iz Bremena, Almir Mehović iz Ahlena ujedno i domaćin susreta, Mehmed Honsić iz Dortmunda, Mijaz Ramdedović ujedno i predstavnik BKiSZ iz Hannovera.
Od predstanika bošnjačkih udruženja sastanku su prisustvovali predstavnici: Klub Balkan 93 iz Sunderna, Plavogusinjskog Merhameta iz Olpi, Evropa za Opštinu Petnjica iz Ahlena, Bošnjačka Kulturna i Sportska Zajednica iz Hannovera i Dijaspora Bošnjaka Kosova – Njemačka iz Gutersloha.
Osim privrednika i predstavnika udruženja pozvan je i specijalno za ovu oriliku doputovao Osman Nurković, predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori.
Sastanak je protekao u dobroj atmosferi, a učesnici su razmijenili mišljenja o mogućem rješenju organizovanja institucije. Raspravljano je o svim mogućnostima koje su predložene u vidu tri opcije. Prisutni su zaključili da je najbolja opcija osnivanje klasično zavičajnog udruženja Dijaspora Bošnjaka iz Crne Gore u Njemačkoj u čiji sastav bi ušle sve strukture zajednice Bošnjaka porijeklom iz Crne Gore i drugih građana koji prihvataju Statut i Programske ciljeve udruženja.
Oformljen je Inicijativni odbor od 18 članova sa opcijom proširenja s obzirom na to da mnogi zainteresovani nijesu mogli prisustvovati sastanku iz porodičnih, poslovnih i drugih razloga. Za koordinatora Inicijativnog odbora izabran je Rašit Ćorović iz Bilefelda, a za informativnog medijatora gospodin Osman Destanović iz Guetersloha.
OSMAN DESTANOVIĆ
Kontakt: Tel:0173 4063005
email: [email protected]
MUHOVIĆ POKLONIO AUTO SEMIRU LIČINI
Prije nekoliko dana medijima je odjeknula informacija da je mladić iz Petnjice Semir Ličina, revoltiran odlukom policije da mu prilikom svake kontrole pišu kazne, zapalio svoje auto. Međutim, Semir nije čekao dugo na svoj novi auto, jer mu je predsjednik SO Petnjica Adnan Muhović kupio drugi.
Nakon što je Muhović čuo šta se duže vrijeme dešavalo između Semira i dva beranska policajca, on je Semiru kupio auto VW Vento.
‘’Odlučio sam da pomognem ovom mladom čovjeku iz razloga što mi je žao to što mu se dogodilo. Najlakše je kritikovati kao neki “naši dežurni eksperti za kritiku”, ali đe je tu naš bosnjački merhamet, solidarnost? Momku je jednostavno pukao film i uradio je to, vjerovatno iz revolta i zuluma policije. Opasno je kad Bošnjacima pukne film, znaju da zapale sve, iako smo jedini narod koji je postao plemenit iz prkosa. A dugo smo trpjeli, više ne možemo, nije da nećemo…’’, kazao je Muhović za portal Radio Petnjica
Semir Ličina se zahvalio Muhoviću da humanom gestu i drago mu je da ga je bar neko razumije u svemu od lokalnih funkcionera, i da primjećuje da beranska policija nema jednak tretman prema svima, već da ljude iz petnjičkog kraja prekomjerno kontroliše tražeći na taj način ’’dlaku u jajetu’’ ne bi li pronašli nešto zbog čega bi pisali kazne. ’’Pored mene na vandrednom tehničkom bila su još dva momka i zanimljiva slučajnost je da su i oni bili iz Bihora’’, svjedoči Semir.
DINO RAČIĆ
KIŠA UGASILA POŽARE U BIHORU – SPASILA NAS OD KATASTROFE I SRAMOTE
Jaka kiša koja je pala pred noć u opštini Petnjica ugasila je desetak požara koji su bjesnili u posljednjih pet-šest dana. Bili su uzaludni napori nekoliko entuzijasta i vatrogasaca iz Berana i Rožaja. Kiša nas je, prema ocjeni očevidaca spasila od katastrofe koja se mogla desiti da je vatra nastavila da guta hektare četinarskih i listopadnih šuma, niskog rastinja i trave.
Ipak i ovi požari, koji su trajali nekoliko dana su ostavili pustoš i nenadoknadiv gubitak.
Pravo je vrijeme da se iz iskustva prethodnih dana nauči nekoliko stvari.
Prije svega, jasno je da uzrok požara nije nekakva viša sila, niti je neko sa strane došao da pali Bihorske šume. Zapalili su ih oni koji žive ili imaju svoja privremena imanja pored šuma. Zapalili su je oni koji misle da je zarada od pečuraka, od možda par desetina eura vrjednija od stotine borova koji su izgoreli. Takođe su je zapalili oni koji ne vide dalje od svog nosa a sitni lični interes im je važniji od opšteg dobra.
Ali, zapalili su je i oni koji znaju ko to radi godinama ali to ne prijavljuju iz najbizarnijeg razloga – nezamjeranja komšiji ili rođaku. Možda je konačno došlo vrijeme da shvatimo da su ti ljudi obični lopovi i kriminalci i da im je mjesto u zatvoru. Ovoga puta srećom ničija kuća nije izgorela i niko nije stradao, što ne znači da sljedeći put neće.
Tada će biti kasno za reakciju.
Iz ovoga iskustva takođe treba naučiti da se opštinske službe moraju brže formirati i da se politika treba ostaviti sa strane dok pošast kao što je ova ne bude savladana. Požari nijesu prilika za stranačka nadgornjavanja niti predizborna slikanja.
I još jedna, sigurno ne i posljednja stvar, Bihor je pao i na solidarnosti. Čast je odbranilo nekoliko mladih ljudi, njih dvadesetak možda. Neka nam i to bude opomena.
Sada nam je oprošteno a sjutra vjerovatno neće.
SAMIR RASTODER
ESAD RASTODER: ZAŠTO DRŽAVA NE ULOŽI 10 MILIONA U RAZVOJ PETNJICE
Esad Rastoder, predsjednik Bošnjačkog saveza u Njujorku je bio gost Radija Petnjica u emisiji “Putevi i raskršća”
Kako Vam se čini ideja da u lokalnoj samoupravi bude uključen po jedan ili više predstavnika dijaspore kako bi direktno učestvovali u odlučivanju o stvarima koji se tiču Petnjice?
To je odluka političkih partija i politička odluka, i mislim da je Savjet za opštinu Petnjica već napravljen. Međutim, trebalo bi promijeniti Ustav Crne Gore u nekim segmentima, iz prostog razloga što ja ne mogu biti biran jer nemam ni ličnu kartu niti je mogu izvaditi u Crnoj Gori. To je pitanje o kojem raspravljamo, jer mi iz dijaspore nemamo nikakva prava. Što se tiče odluka i glasanja u takvoj situaciji, sve bi bilo drugačije. Međutim, ovako je teško, oni imaju dobru saradnju, dođu i slikaju se, popiju i pojedu, ali ništa konkretno. Poslednji slučaj je kada je bio Suljo Mustafić. Sreo se sa dvojicom svojih komšija, popričali i to je bilo sve. Na portalu televizije Crne Gore je objavljeno kako je on imao susret sa dijasporom, što naravno nije tačno. Mi smo ignorisali susret sa njim. Mi imamo podatke da preko 400 miliona eura godišnje iz dijaspore stigne u Crnu Goru, i ako te pare obezbjeđuju socijalni mir u državi jer određeni dio stanovništa živi od tih para, zašto država Crna Gora ne uloži 10 miliona u Petnjicu, to tražim da mi se pojasni. Na kraju ćete doći na moj odgovor da je to politička odluka. Stranka, koju su građani Petnjice izabrali, treba da brani interes Petnjice. Da traži recimo da se izgradi fabrika kože i sireva, da obezbijede sredstva od dijaspore i države, a ako ne nađu razumijevanja za to, onda treba da izađu iz priče koja za sada ne donosi ništa dobro tom kraju. Ja se pitam zašto ne izađu, i ovo se odnosi na sve opštine, ne samo na Petnjicu. Treba se uzdignuti iznad sebe. Evropska zajednica i fondovi daju novac i sredstava ima, ali traže dokaze od ministara da će ta sredstva biti namjenski upotrijebljena.
Da li je problem onda u samim lokalnim samoupravama, u ljudima, u idejima i projektima? Da li postoji na samom prostoru Bihora manjak ideja i projekata?
Pod brojem jedan, Petnjicu najviše muči iseljavanje i to je alarmantno. Predstavnici lokalne samouprave i Vlade se često sastaju, i oni na tim sastancima treba da iznose svoje planove i šta to njih muči i šta treba da urade. Zašto to oni ne rade, to moramo njih da pitamo. U komunizmu je bilo da direktor kaže radnicima- vidjećemo, razmotrićemo, predložicemo, a tako i političari danas. U Petnjici mogu da izgrade fabriku vojne opreme za potrebe vojske Crne Gore, mogu da urade fabriku sireva, mesaru…pa imaju tri- četiri projekta gdje bi mogli da zaposle preko 150 ljudi. Zašto to ne urade? Zbog čega ne prošire cestu ka Petnjici da se mogu mimoići dva kamiona? Mogu, ali neće. Javno ću da kažem da mora da postoji neka blokada i da tu blokadu treba pod hitno ukloniti i pomoći Bihoru, jer je to obaveza Vlade, države i svih građana Crne Gore. Ima Petnjica i sposobnih i školovanih ljudi. Pa mi koji smo otišli u inostranstvo, ima nas bez škole, došli smo i bez znanja jezika pa smo se snašli, a ne Bihorac da se ne snađe. Garantujem da, ako Vlada otvori tri jake fabrike u Petnjici, da će dobro raditi i biti isplative. Ali neće. Živimo u nadi toliko godina, a onda dođe ministar Ivanović i kaže kako će da otvori kuću da skupljamo pečurke. Kakve pečurke, pa ta su vremena prošla, to može da priča onima koji to šablonski slušaju. Onima koji su prošli svijet to ne mogu da prosipaju, lakše je otvoriti mesaru i zaposliti 10 radnika.
Koliko možete da prenesete ljubavi i emocija prema rodnom kraju na svoju djecu i unuke i koliko je to teško ako se zna da su generacije otišle i da tamo formiraju svoje porodice?
Ja volim moju Petnjicu, tamo sam rođen, volim moju državu Crnu Goru, i želim da svako ima prava, a da pri tome nikom pravo nije oduzeto. Ja nikada ne bih koristio jedno pravo više ako bi ijednom Crnogorcu, Srbinu, Albancu ili kome drugom neko pravo bilo uskraćeno. Ja svoju Crnu Goru i Petnjicu ne volim iz interesa, nikada nisam živio za to da mi Crna Gora daje neku platu, niti mi niko od njih može reći da voli Petnjicu više od mene. Što se tiče djece u Americi, tu je teža situacija. Postoji veliki broj djece koji ne pričaju naš jezik, što nije slučaj i sa mojom. Djeca dođu rado u Crnu Goru i vole je. Oni znaju odakle su, ali ima jedno teško pitanje na koje ja ne mogu da odgovorim a to je „zašto ja tata nemam pasoš Crne Gore?“
Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.
SAIT ŠABOTIĆ: TUMAČENJE O PORIJEKLU IMENA BIHOR
Jedna od brojnih teorija o porijeklu naziva Bihor je da dolazi od izraza „vihor“, ili narodskog „vior“, pa ćemo često i danas čuti od pravoslavnog stanovništva koje dolazi iz Vasojevića da kažu „bio sam u Bior“. Prevedeno, vior znači obradiva zemlja na visini. Ovo tumačenje iznio je Radomir Ilić.
Među stanovnicima Bihora vlada mišljenje i da naziv Bihor potiče od turskih riječi „bir“ što znači jedan, i „hord“ odnosno „ort“ što znači vojna jedinica ili prva vojna jedinica. U korelaciji sa ovom teorijom je i naziv za Berane, koji je nastao od turske riječi Bir-hane, što u prevodu znači veliki han. Ova tvrdnja je zasnovana na shvatanju da su temelji utvrđena Bihor prema jednom tumačenju postavili avari, odnosno obri čiji jezik pripada istoj grupi staroturskih, odnosno turskih jezika. Oni su, kao što je poznato u XI i XII vijeku zajedno boravili na području gornjeg Polimlja, odnosno današnjeg Bihora, ostavljajući tragove svog prisustva u toponimima kao što je na primjer Obrov brdo kod Bijelog Polja. Osmanski geograf Hadži Kalfa u XVII vijeku za područje Bihor upotrebljava naziv Buhor i taj naziv će se sresti i u mnogim dokumentima u XVII i XVIII vijeku.
Navešću još jedno tumačenje o nastanku naziva Bihor- germanska riječ „ort“ koja je u izgovoru vrlo slična riječi ord što znači centar i u tom kontekstu „bir ord“ bi mogla značiti vojni centar.
Svaki ozbiljni istraživač će posvetiti još mnogo pažnje da uz pomoć rječnika određenih naroda pokuša da porijeklo riječi Bihor izvede na čistac kako bi imali jasnu sliku i mogućnost da sagledamo njegov pravi, izvorni korijen. Da je to stari naziv ukazuju i činjenice da mi danas nemamo jasno njegovo značenje i njegov pravi korijen iz jezika iz kojeg je nastao.
