MUHOVIĆ: MAĆEHINSKI ODNOS DRŽAVE PREMA OVOM NARODU ISELJAVA BIHOR

Gost šeste emisije “Putevi i raskršća bio je predsjednik Skupštine opštine Petnjica Adnan Muhović. Evo dijela razgovora.

Šta je ono što biste mogli nekome ko nikad nije bio ovdje i nekome ko ne zna gdje je Petnjica da kažete u nekoliko rečenica i da ga upoznate sa Petnjicom ?

ADNAN MUHOVIĆ: Petnjica nekada i sad. Pa vidite realno nema mnogo velike razlike. A velike razlike nema zato što je Petnjica stala u razvoju, kao što znate jer joj je ukinut status opštine 1957. godine pa sve do 2013. godine kada je povratila status opštine. Konstantno, permanentno i kontinuirano je preživljavala stagnaciju u svim sferama razvoja i to se vidi na svakom koraku. Ono što prije svega i poslije svega vidite i sa čime susretnete je nepostojanje magistralnog puta koji vodi do jedne opštine. Mi smo jedina opština u državi prema kojoj nema magistralnog prilaza. Dobro je da smo se izborili konačno prije dvije godine da se Petnjici vrati status opštine. Ipak Petnjica nije ono što je bila 2013. godine, ipak se nešto uradilo i nešto se radi. Zaokružili smo opštinu u pravnom smislu. Imali smo 15 kvalitetnih sjednica skupštine opštine Petnjica na kojima smo donijeli značajne odluke. Zatim su ovdje otvorene određene institucije sa državnog nivoa kao što je centar za Socijalni rad, Zavod za zapošljavanje, otvorena je zgrada solidarnosti i podijeljeni su stanovi osobama socijalno ugroženim. Ono što nagovještava normalan razvoj Petnjice je izdvojenih milion i sedamdeset hiljada eura za povezivanje sa Beranama magistralnim putem i dobro je da taj projekat kreće od Petnjice prema Beranama a ne od Berana prema Petnjici i to će se raditi ove godine. Nema razvoja Petnjici dok se ne uradi magistralni put .

Da li je neko od vaše porodice, vaših prijatelja otišao, šta su njihove priče, zašto ljudi odlaze iz Bihora?

ADNAN MUHOVIĆ: Kada govorimo o tom pitanju i migracionim procesima sa ovog područja, ne možemo a da se vratimo nekoliko unazad. Naši problemi počinju od 1912. godine , od balkanskih ratova kada je veliki broj stanovništva protjeran iz ovih krajeva u Tursku, jedan dio stanovništva u Bosnu, Makedoniju. Mi bihorci imamo našu „SREBRENICU“. U Drugom svetskom ratu područje Bihora je jako stradalo. Oko 9.200 ljudi – to je čitava jedan generacija i to se teško obnavlja. Građani znaju ko je to uradio i čije su to zasluge. I onda su prosto ljudi nestajali, nestao je jedan grad, kao i što je nestala Srebrenica. Imamo obavezu prema našim precima koji su branili ovaj kraj od crnogorskih četnika da nikad ne zaboravimo to što  su uradili. Period 1992 -1995 godina je jako važan, jako bolan za područje Bihora. Rat u Bosni i Hercegovini, našoj državi matičnog naroda, tada su se ovdje dešavale mnogo teške stvari. Ovdje su ljudi prebijani i hapšeni samo zato što su pokušali da se politički organizuju kroz stranku demokratske akcije – SDA. Tada je predsjednik stranke uhapšen na putu iz Podgorice prema Kolašinu što je presedan za Evropu. Međutim, tada je neko pokušao da ubije i da istrijebi čitav narod i to je slika onoga o čemu mi govorimo. Ljudi su uplašeni bili, nije bilo direktnih ratnih dejstava ovdje ali jeste sličnih. I to je uticalo da ljudi u tom periodu u značajnom broju napuste Crnu Goru. Maćehinski odnos ove države prema našem narodu doveo je do daljeg iseljavanja stanovništva sa ovog prostora.

(Cijeli intervju možete čuti na našem portalu u okviru serijala “Putevi i raskršća)

ŠERBO RASTODER: SARADNJA OSMANA RASTODERA SA ITALIJANIMA JE MOŽDA BIO EGZISTENCIJALNI REFLEKS

U okviru pete emisije Putevi i raskršća, istoričar Šerbo rastoder govorio je o antifašizmu u Bihoru i o saradnji sa okupatorima u drugom svjetskom ratu. Evo dijela odgovora.

Da li je postojao antafašizam u Bihoru?

ŠERBO RASTODER: Da nije bilo velike medrese u Skoplju skoro da ne bi imali antifašista. Ako bi se antifašista izjednačio sa komunistom a komunista sa pratizanom. Antifašista kao ideologija je jedno a pripadnik antifašističkog pokreta u konkretnoj ideologiji je sasvim nešto drugo. Ako bi me pitali je li među muslimanima bilo saradnika fašističke organizacije ja bih rekao da jeste. Da li je među muslimanima bilo fašizma ja ću vam reći da nije. Sarađivali su sa fašistima zbog nekog interesa. Suština je u tome da vi na ovom prostoru nemate fašističku ideologiju kao takvu u dominantno organizacionom smislu među muslimanima. Je li Osman Rastoder sarađivao sa italijanskim okupatorima u Petnjici, jeste. Zato što su oni jedini imali puške, koru hljeba, makarone i možda je to neki egzisticioni refleks koji ga je primorao da sa njima sarađuje“.

Ima li neka anegdota koju znate ili koju su vam pričali vezana za to vrijeme ?

ŠERBO RASTODER: Ima jedna priča, ne znam koliko je istinita da je navodno  Osman Rastoder sa svojom vojskom zapalio kuću Jagoša Šćekića  a da je kasnije Šćekić poštedio kuću Osmana Rastodera.  Ova priča nije u ovom ideološkom kontekstu o kome smo pričali nego više u smislu da ljudi ipak cijene neke ljude međusobno i da nekada naprave neki postupak koji je vrlo teško razumjeti. Drugo, ono što je meni interesantno kad odem u Petnjicu ja odem u jednu kafanu koja se zove „Merak“ , tamo imaju neke stare slike a među njima slika Bihoraca iz 1947 godine  i često stanem ispred te slike i analiziram je. Prije svega sa stanovišta šta je tu poredak. Dakle, kako ljudi sjede, vjerovatno to drugome ne pada na pamet. A takođe mi je bilo zanimljivo šta ljudi nose na sebi, čalme na glavi. I naravno ono što ostaje je da je onaj najstariji među njima u sredini i svi oni gledaju njega. To je nešto što ja primjećujem.

(Petu emisiju “Putevi i raskršća”, možete preslušati na našem portalu u rubrici Putevi i raskršća)

 

KLIZIŠTE U TRPEZIMA: PUT NESIGURAN ZA VOZAČE I PJEŠAKE

0

Loše vremenske prilike i kiša koja je padala proteklih dana na području opštine Petnjica, izazvala je probleme na području mjesne zajednice Trpezi. Na putnom pravcu od OŠ u Trpezima prema ribnjaku, došlo je do ulegnuća i pojave klizišta u dužini od 20-tak metara, tako da u tom dijelu put nije bezbjedan za prolaz automobila, osim za pješake.

Prema zahtjevu predsjednika mjesne zajednice Trpezi Mithada Cikotića, službenici Opštine Petnjica u sastavu Irfan Agović, Alen Pljakić i Haris Adrović su izašli na lice mjesta i konstatovali da je u prvom momentu potrebno da se izvrši nasipanje kritične dionice kako bi se ona osposobila za bezbjedan prolaz automobila, a dugoročno rešenje je izgradnja potpornog zida. Lokalne službe preduzimaju sve neophodne mjere kako bi se što hitnije izvršila sanacija klizišta.

Denis Božović

HAJRAT URUČIO POMOĆ SEJDEFI KUČ: MAJKA SA SEDMORO DJECE ŽIVI OD 150 EURA SOCIJALNE POMOĆI

0

Centar za humanitarni rad ,,Hajrat” iz Petnjice obišao je juče porodicu Kuč u selu Korita i dodijelio osnovne životne namirnice. Samohrana majka Sejdefa živi sa sedmoro djece, od kojih je najstariji sin napunio 18 godina. Porodica Kuč živi od oko 150 eura socijalne pomoći. Porodica je prije nekoliko godina doživjela tragediju kada je Sejdefin suprug pao s konja i od zadobijenih povreda preminuo. Od tada majka Sejdefa vodi tešku borbu kako bi maloljetnu djecu izvela na pravi put i obezbijedila im elemetarne uslove za život i školovanje, što je izuzetno teško jer pretplata za jedno dijete do Bijelog Polja košta 60 eura.

received_1553558031627357,,To je nemoguće kako ja preživljavam. Da tuga ili radost bude veća, sva djeca su mi dobri učenici a ja ne mogu da im pružim elementarno, jer od sedmoro djece, šestoro njih su učenici. Samo je najstariji sin završio školu i to sa dobrim ocjenama ali mi nismo imali sredstava da ga finansiramo dalje. Djeca mi daju snagu da izdržim i borim se za njih, iako ni ja nisam najboljeg zdravstvenog stanja, imam visok krvni pritisak, migrene, kamen u žuči. Ali sve je to po strani, samo da su mi ona zdrava i živa”, priča Sejdefa svoju tužnu priču.

Predsjednik CHR ,,Hajrat” Almir Muratović kazao je da je ovo jedan složen slučaj, koji treba da osvijesti ljude, jer kome može biti teže od samohrane majke maloljetne djece. ,,CHR  ,,Hajrat”  prvi put posjećuje ovu porodicu. Nakon sto smo vidjeli o kakvom je slučaju riječ ovo sigurno neće biti naša zadnja akcija namijenjena ovoj porodici.  Jednom u mjesecu ili u dva mjeseca CHR ,,Hajrat” će ovoj porodici dostavljati osnovne životne namirnice. Takodje, potrudićemo se da pomognemo u školovanju ove djece, pa ćemo preko prijatelja i institucija s kojima sarađujemo pokušati da obezbijedimo besplatno školovanje i stipendije za ovu djecu. Naravno da to nije dovoljno i koristim priliku da pozovem sve humane ljude da pomognu Sejdefi i njenoj djeci, jer njima je pomoć zaista potrebna”, kazao je Almir.
Sejdefa Kuč se zahvalila CHR ,,Hajratu” što ih je obišao jer u zimskom periodu rijetko ko navrati, a tada je pomoć najpotrebnija. ,,Hvala im na donaciji, mnogo mi ovo znači i hvala svima koji su mi do sada pomagali. Pomogali su mi do sada mnogi privrednici i udruženja iz Bijelog Polja I hvala im na tome. Iz petnjičkog kraja zahvalila bi se posebno Raifu Adroviću i njihovom klubu u Luksemburgu zato što su mi plaćali pretplatu sinu tokom školovanja.

Dino Račić

ESPONA:NA SJEVERU CRNE GORE KADROVI BOŠNJAČKE STRANKE SMJENJUJU DPS DIREKTORE ŠKOLA

0

Dok prestavnici Vlade Crne Gore i opozicije vode parlamentarni dijalog o uslovima za održavanje predstojećih parlamentarnih izbora, a predstavnici Vlade opoziciji „galantno“ nude četiri ministarska mjesta i potpredsjedničko u Vladi, na sjeveru države resurse vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) „troše“ i manji koalicioni partneri.

Posljednji primjer predstavlja imenovanje novog direktora u petnjičkoj Osnovnoj školi „Mahmut Adrović“ gdje će, prema nezvaničnim informacijama Espone, funkciju direktora  obavljati Ervin Duraković – sekretar OO Bošnjačke stranke (BS). U narednom periodu, Duraković će tu funkciju obavljati umjesto Rifata Ramčilovića – dosadašnjeg kadrovskog rješenja DPS-a na toj funkciji.

Time se nastavlja realizacija Ugovora između čelnika DPS-a i BS-a o funkcionisanju koalicije, ali i „razvlašćivanje“, do skoro, nedodirljivog DPS-a.

Ne treba zaboraviti činjenicu da su se slične stvari već desile u nekoliko drugih crnogorskih opština u kojima pripadnici bošnjačkog naroda čine većinu ili veliki procenat stanovništva (prije svega Rožaje i Plav), pa doći do zaključka koliko je kadrova DPS-a, inače „ranije već viđenih direktora“, ostalo bez funkcija.

Ovom prilikom ne uzimamo u obzir zakonsku obavezu o raspisivanju Oglasa na koje mogu svi, koji ispunjavaju propisane uslove, učestvovati, već kako je to moguće da koalicione dogovore u djelo i na terenu, a sve po Zakonu, sprovode i realizuju koalicioni kadrovi.

Kao potvrdu te tvrdnje treba, ponovo, uzeti kao primjer Petnjicu, inače nekadašnji bastion DPS-a, ali i školstvo, pa je osim BS-a, opet po koalicionim dogovorima, sada već bivših partnera, i Socijaldemokratska partija Crne Gore (SDP) Ranka Krivokapića preuzela direktorovanje školama u osnovnim školama u Trpezima i Vrbici.

Kako je u koalicionim  pretumbacijama“ na čelnim mjestima u školama na području Petnjice prošao DPS najbolje pokazuju podaci da su kadrovi te partije direktori škola u Savinom Boru i Tucanju, gdje je, ukupno, upisano, oko, 10 posto učenika petnjičkih škola.

Da li aktuelni pregovori Vlade i opozicije, ali i realizacija koalicionih dogovora, predstavljaju slabost do nedavno, po malo i autističnih predstavnika DPS-a na sjeveru Crne Gore, ili konkretan pokušaj te Partije da širi koalicioni potencijal, ostaje da se vidi. Ono što je već sada izvjesno, Bošnjačka stranka, kao koalicioni partner, zna to da naplati.

eSpona

 

DIO OPŠTINSKIH SLUŽBI KONAČNO U SVOJIM PROSTORIJAMA

0

Zgrada nekadašnje opštine Petnjica, u kojoj su se nekada nalaze mjesne kancelarije, izgledala je potpuno zapušteno sve do kraja prošle godine kada je ona rekonstruisana i adaptirana za potrebe opštinske administracije. Radnici Opštine Petnjica intezivno rade na preseljenju iz Doma kulture u nove prostorije. U staroj zgradi biće smještene kancelarije Službe za poljoprivredu u koju će raditi Ifan Agović, kancelarija Službe za lokalne prihode u koju će raditi Elmir Šabotić, Emir Ličina i Zumreta Skenderović, zatim kancelarija lokalne turističke organizacije u kojoj će raditi raditi trenutni v.d. Rešad Muratović, kao i kancelarija Komunale djelatnosti Petnjica u kojoj će boraviti v.d. Cikotić Mithad sa svojiim saradnicima. U zgradi je kancelarija Matične službe.

Denis Šabotić je prije dva dana postavljen za komunalnog policajca i to je za sada prvi komunalni policajac na teritoriji opštine Petnjica. Inače, ovo su prve radne prostorije  turističke organizacije i komunalne službe. Moja poruka je jasna svima onima koji su posredstvom sredstava informisanja pisali da je zgrada zapuštena i da se po pitanju nje ništa nije uradilo. Neka dođu i neka se sami uvjere, zgrada je temeljno rekonstruisana, urađena sva potrebna adaptacija kako bi se stvorili optimalni uslovi za rad opštinskih službi“, kazao je Samir Agović predsjednik opštine Petnjica.

Već od ponedeljka mještani opštine Petnjica će moći da koriste adaptirane prostorije opštinskih službi.

Denis Božović

USDRUŽENJE LICA SA INVALIDITETOM KOD KOLEGA U ROŽAJAMA

1

Članovi udruženja “Lica sa invaliditetom” iz Petnjice su boravili u Rožajama na poziv NVO “Udruženje paraplegičara Rožaje”, u cilju saradnje ta dva udruženja kako bi jedni drugima pomagali u stvaranju boljih uslova za svoje članove.

Delegacija iz Petnjice na čelu sa predsjednikom udruženja Denisom Ramdedovićem, proveli su prijatne trenutke u Rožajama i obišli prostorije, kao i streljanu koja je isključivo napravljena za potrebe udruženja paraplegičara iz Rožaja. Domaćini su iskazali spremnost da pomognu sve što je potrebno a u njihovoj moći.

“Veliku zahvalnost dugujemo Almiru Muratoviću koji je omogućio našim članovima da otputuju za Rožaje, i koji je obezbijedio prevoz. Ustupio nam je kombi sa vozačem i platio je troškove puta”, istakao je Denis Ramdedović, predsjednik udruženja lica sa invaliditetom Petnjica.ž

Denis Božović

SABRIJA RAMDEDOVIĆ: PLAĆAM POREZE I TRAŽIM DA OPŠTINA I DRŽAVA ZAŠTITE MOJU IMOVINU

0

Sabrija Ramdedović iz sela Lagatore, doživio je nedavno neprijatnost  kada je na svom imanju koje je udaljeno oko 300 metara od porodične kuće vidio da je ono poplavljeno nakon obilnih kiša ali i novih okolnosti na imanju.

Znajući da se nedaleko  nalazi potok koji se nikada nije izlivao otišao je da obiđe imanje. Ostao je zatečen jer shvatio da je, kako kaže on, neko posadio vrbe. On tvrdi da je to radio komšija Ćamil Ramdedović.

“Vrbe su zasađene daleko o međe koja je nekada tu bila, tako da je potok sada totalno devastiran i prilikom bilo kojih većih padavina voda će se izlivati i uništavati moje imanje koje se graniči sa potokom. Ovo nikad ovako bilo nije, ovuda je bio i potok i put a sada je usled ljudskog faktora dovedeno do toga da mjesta nema ni za potok. Kako može javni put kojim su nekada bio širine i preko dva metra svesti se na svega na nekim mjestima pola metra”, kazao je Sabrija.

Sabrija je posebno ogorčen na nadležne u lokalnoj samoupravi, mjesnoj zajednici i sekretarijatima, koji ga kako kaže on “samo šalju sa jedne adrese na drugu”. Sabrija se prvo pismom obratio Opštini Petnjica, odakle je dobio odgovor od potpredsjednika Muslije Kalića da oni nisu nadležni za to. Nakon toga obratio se i nadležnima u MZ Lagatore tražeći da ispred sela izadju ljudi i daju mišljenje o ovom slučaju. Nakon sto je dobio odgovor od predsjednika MZ Lagatore Remzije Latića da za to treba da se obrati komunalnom inspektoru, to je i učinio, ali je dobio odgovor da u naredna tri dana komunalni inspektor iz Andrijevice koji je zadužen za Petnjicu ne može doći.
Sabrija koji živi i radi u Luksemburgu kaže da je ostavljen ,,na milost i nemilost”, jer mora da se vrati zbog obaveza u Luksemburg a ne može da zaštiti svoju imovinu.

,,Plaćam porez opštini redovno i državi i tražim da neko zaštiti moju imovinu dok boravim u Luksemburgu”, zaključuje on.

Dino Račić

NOVI KONKURS ZA NAJBOLJU PRIČU INSPIRISANU BIHOROM

0

Festival priče Zavičajne staze – Bihor 2016 raspisao je konkurs za priču inspirisanu BIHOROM.  Cilj konkursa je podsticanje i promocija autora koji savremenim rukopisom mogu ući u krug spisateljskih sljedbenika Ćamila Sijarića, Ismeta Rebronje i drugih književnih velikana sa ovog prostora.

Književna nagrada Zavičajne staze – Bihor 2016 – dodjeljuje se za: neobjavljenu priču inspirisanu BIHOROM.
Konkurs je otvoren do 21. maja 2016. godine. Rezultati će biti objavljeni u medijima, a nagrade dodijeljene na završnici Festivala priče Zavičajne staze – Bihor 2016, u terminu od 2. do 8. avgusta 2016. godine u Petnjici.

Prispjele rukopise ocjenjuje žiri u sastavu: Mehmed Đedović, Jovan Nikolaidis, Zehnija Bulić.
Tri najuspjelije priče po ocjeni žirija, biće nagrađene plaketom Festivala i novčanim iznosom od: I – 400 eura, II – 300 eura, III – 200 eura.

Nagrađeni i odabrani radovi biće štampani u zborniku Festivala.

Autori nagrađenih i odabranih rukopisa, samim učešćem pristaju da ustupe prava na objavljivanje njihovih priča u zborniku Festivala.

Konkurs je anoniman. Priče se šalju u četiri primjerka, pod šifrom. Šifra treba biti ispisana na poleđini omotnice u kojoj se priča šalje, kao i na prvoj stranici priče.
U istu pošiljku treba ubaciti poseban koverat označen šifrom, sa zapečaćenim podacima o autoru: ime i prezime, adresa, broj telefona, email adresa.

Organizator Festivala priče Zavičajne staze – Bihor 2016
NVO Centar za kulturu „Bihor“, Petnjica
Email: [email protected] Kontakt telefon/fax: +382(0)51 238 – 261, 069 061 003
Radovi se šalju na adresu: Centar za seoski razvoj Petnjica, 84312, Petnjica, Crna Gora
sa naznakom: Za Festival priče Zavičajne staze – Bihor 2016.

OVAKO JE BILO U PETNJICI 18. FEBRUARA 2012.

0

Februar 2016. godine donio je Petnjici izuzetno lijepo vrijeme i temperaturu i do 18 stepeni. Međutim, zimu i februar 2012. godine Bihorci će teško zaboraviti. Tada je napadao snijeg koji je prelazio jedan metar a nekoliko dana su bili blokirani putevi, nije bilo struje, paralisan je bio kompletan sistem.

Da se prisjetimo kako je 18 februar izgledao 2012. godine.