Sve je spremno za veče sevdaha u Luksemburgu koje, u okviru svog godišnjeg plana aktivnosti, organizuje udruženje „ ZK Bihor“.
Kada su u pitanju aktivnosti na polju kulture, kao i prethodne godine, i ova je bila bogata događajima, a posjetioca je, sa manifestacije na manifestaciju, iz godine u godinu, sve više.

Doseljenici sa Balkana, posebno iz Crne Gore i Bihora stekli su apsolutno povjerenje u organizacione sposobnosti udruženja i uvjerili se u njihov kvalitet.

Zato ne čudi što se i za ovo veče sevdaha već prijavio veliki broj gostiju – po običaju prisustvuju cijele porodice – jer se učesnici večeri dobrano trude da bude za sve generacije ponešto i da sve prođe u duhu veselja i prijateljstva.

Muzički spektakl – Veče sevdaha, biće 23. 11., sa početkom u 19.00.
Učesnici ove godine su poznata imena sa muzičke estrade Balkana: Ferid Avdić, te Zijo i Samira Kasumović.
Širok izbor pića i jela sa roštilja se podrazumijevaju.
Sadat Ramdedović,
sekretar ZK Bihor

Nakon pola godina, nastavljeni su radovi na završetku i asfaltiranju glavnih gradskih ulica u Centru Petnjice.

Povodom Dana Sandžaka u utorak 19.11.2024. u PETNJICI Bošnjački kulturni centar organizuje projekciju Dokumentarnog filma “BOŠNJACI IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA” autora Avda Huseinovića i produkciji Sandžak TV.

1 of 18

FOTO – ERIS BABAČIĆ I FB (prijatelji Radija Petnjica)

Već na prvom čitanju proze Seada Ramdedovića (kome je ovo četvrta objavljena knjiga) dakle na samom početku, u prvim rečenicama koje otvaraju roman, čitalac je osvojen jednom od važnih osobina dobre proze, a to je komunikativnost i slikovitost dramatičnih i sudbinskih umjetničkih slika.

“Strah od imena” prvi je roman Seada Ramdedovića. Izdavač izdavačka kuća Almanah iz Podgorice.

Roman je uglavnom baziran na istinitim događajima ljudi sa prostora Bihora ali dijelom ima i fikcije kao i u svim romanima. Knjiga je, kao što su primijetili i recezenti i čitaoci,  duboko reflektivno i emotivno sažeto djelo koje istražuje univerzalne teme, ponajviše identitet, kroz prizmu lokalne tradicije i kulture bihorskog kraja. Ovo je nadasve uzbudljva i traumatična priča ispisana ljudskim jezikom, ne nudi nikakve odgovore niti nameće tumačenja koja nijesu svojstvena savremenom čovjeku. Autor je na ovom roman, koji istražuje porodičnu čast, istoriju i identitet, kako i sam kaže, radio pune tri godine a govori o sudbini jednog mladića koji je htio da bude neko drugi, promijenivši ime i prezime a na ovakvim književnim izazovima  teško je biti emocionalno distanciran, što je i nužno radi objektivnog opisivanja krajnje diskutabilnih društveno-istorijsko-političkih a na kraju krajeva i ljudskih. Kako je književni kritičar Petar Arbutina apostrofirao u pogovoru romana priča se fokusira na porodicu Rama, čija sudbina kroz generacije reflektuje univerzalne borbe ljudi u ruralnim sredinama. Glavni lik, Šeko Rama, odrasta u siromaštvu, u maloj planinskoj kući, suočen s teškim životnim izazovima, ali i s dubokim unutrašnjim previranjima. Njegova porodica, koju predvode roditelji Ahmo i Ismihan, prolazi kroz niz tragičnih događaja, a centralna tema romana postaje borba za preživljavanje u surovim uslovima. Kroz bogate opise prirode i svakodnevnih izazova, Ramdedović oslikava surovost života, gdje su siromaštvo, glad i nesigurnost stalni pratioci likova. Jedna od ključnih scena u romanu odnosi se na gradnju kuće, simbol težnje za stabilnošću i sigurnošću. Međutim, ovaj simbolički čin biva prekinut tragičnom nesrećom, kada eksplozija odnosi život Ahmovog komšije Banju. Ovaj tragični događaj nagovještava težinu života koji će likovi nastaviti da vode, bremeniti nesrećama i praznovjerjem. Ramdedović na poseban način istražuje i temu porodične časti i identiteta, gdje prošlost likova oblikuje njihove sadašnje odluke i odnose, ističući cikličnu prirodu istorijskih dešavanja i međuljudskih sukoba kao jedan od pokušaja da se čovjekova zamršena psiha objasni, uvodi – u relativno nestabilnom i do kraja neobjašnjenom trenutku – pojmove porijekla i samosvjesnosti o pripadanju, kao nagone ka životu i ka smrti, pojednostavljujući na taj način nerazmrsiv splet sila i instinkata, misli i osjećanja (takođe, neodvojivih, iako imamo već ukorijenjenu naviku da zamišljamo kako su to dva sasvim nezavisna polja, stvari glave i stvari srca).

I sam autor će na ovoj promociji priznati da je ova knjiga drugačija od njegovih prethodnih, upravo zato što je okrenuta „ka unutra“, introspektivnija, intimnija, stišanija – kako već dolikuje stanjima u kojima se preispituju unutarnji život i ovako ozbiljne teme. No, ona zbog toga nije i zatvorenija, čitaocu je stilom i iskristalisanim rečenicama omogućeno da ga prati, jer se taj unutarnji život reflektuje na spoljašnju sferu, pa njegov duh bira sitnice koje će uveličati lupom i tako od njih sagraditi vjernu sliku svega ovoga što pisac Ramdedović pokušava da nam prenese i saopšti.

Jezik u ovom romanu ima posebno značajnu ulogu, jezik bogat dijalektizmima i lokalizmima, jezik kojim se Ramdedović naslonio na nadaleko čuvenu bihorsku književnu baštinu a imao je i na koga u čitavoj plejadi naših najznačajnijih pisaca od Ćamila Sijarića do Faiza Softića.

Sve u svemu, nadasve zanimljiva i vrijedna knjiga koja će, iskreno se nadam, lako naći put do čitalaca kako u Crnoj Gori tako i u dijaspori.

Dino Burdžović, književnik   

Kada se govori o nekom knjizevnom djelu s namjerom da se da sud o njegovoj vrijednosti mora se govoriti o najmanje dva njegova aspekta: Literarnoj  vrijednosti djela, po parametrima koje knjizevna pravila propisuju i to se prvenstveno odnosi na kompoziciju djela koje bi kako nas profesori knjizevnosti uce moralo imati glavu, tijelo i rep i vjestini stvaranja slika po principu kada opisujes kisu da citalac osjeti vlagu na hartiji koju iscitava.

Opisi pejzaža Bihora su ono gdje Ramdedovic najbolje pokazuje da cvrstokoraca putem koji su utabali mnogi bihorski pisci i pripovjedaci a Camil Sijaric ga je ucrtao u mapu evropskih puteva. Njegove slike su realne s ukusnom dozom simbolike i mistike. On naprimjer za zlu kob porodice glavnog junaka kaze. Sudbina nije dala da hodaju suvih obraza. Lako se da zakljuciti da se radi o nacitanom piscu koji se drzi starog pravila procitaj sto pa napisi jednu knjigu.

Stara kineska poslovica kaze: Slika govori vise od hiljadu rijeci. Kada bismo nakon procitane knjige naslikali sliku pod utiskom hiljadu Ramdedovicevih rijeci bila bi to crna boja sa bijelim poljima koja nestaju. Zasto crna bija bice jasno svakom citaocu vec na samom pocetku romana. Gdje su ta bijela polja i zasto nestaju? Dacemp par primjera: Jedan stravican pokolj prezivi mlada bremenita nevjesta. Nada da ce Fatma i njeno dijete zivjeti brzo se gasi. Dijete umire kao sto je umrlo mnogo bihorske djece prije nego li dobiju ime.Puna su bihorska groblja malih bezimenih mezara. Glavni junak Seko se zaljubi u mladu i lijepu Mejru. Mejrine oci takodje zasijaju, ponadamo se da ce zivjeti zajedno dugo i srecno no Sekove prosce Mejrin babo isprati rijecima: Dzaba ste cijepali opanke. Seko konacno nadje ljubav svog zivota i pocinje jedan zivot protkan razumijevanjem i porodicnom toplinom ali sudbina nije dala da to potraje te se Sekov zivot zavrsava ludilom.

Svoje slike Ramdedovic slika na crnom platnu pa cesto i crnom bojom. Pomislicete to je apsurdno ali kada dodjete do scena silovanja i klanja djece ili umiranja od gladi shvaticete da se crnim moze slikati na crno.

Drugi aspekt ocjene nekog djela je njegov doprinos administrativnim jezikom receno dokumentaciji i arhiviranju istorije nekog podneblja. Taj aspekt imaju samo znacajna knjizevna djela a ovaj roman to svakako jeste. Pomislicete pa to rade istoricari. Da, ali se istorija prekraja pa kada je istoricari pod stapom politicara prekroje lako ono sto je bilo na dnu bude gore a na dno se baca ono sto bi za vijek vijekova moralo biti gore.

Ova knjiga je svojevrsna stogodisnja panorama Bihora. Pisac nije oklijevao da ode u sirinu i da opis niza stvarnih dogadjaja koji su utkani u bit bihorskog covjeka.  Daje on sud i o moralnim vrednotama bihoraca o njihovim manama i vrlinama. Tako saznajemo da se prije stotinak godina bogastvo mjerilo posjedovanjem ili ne volova a danas brojem soba novosagradjenih kuca. Zapaza autor da se u Bihoru zlo dugo pamtilo a dobro brzo zaboravljalo otud izreka: Sto mu dobara ucini a jedno ne bice kao da mu nijesi nista uradio. Pomislimo u neko doba citajuci ovo djelo da autor prezire Bihor i Bihorce ali nas on ipak demantuje donoseci sliku Bihoraca:

A znas l,i crnjo, koliko je dobar nas narod. Isklesan od kamena bihorskog prekaljen gladju i ratnim pustosenjima.  Uvijek nekom na putu, ni kriv ni duzan.  Ova knjiga tretira sto godina i komotno se mogla zvati sto godina nesrece. Juce smo saznali da se autor dugo lomio oko naslova  i odlucio da to bude STRAH OD IMENA Promjena imena kao spas. Da ili ne? Mogli bismo raspravljati danima. Imali bismo debele razloge za i protiv. U vozu na stanici Strpce ime je ubijalo vlasnika.  Promjena imena Seku nije donijela nista dobro naprotiv.

Lik Ljuba je iskoriscen da se ukaze na jednu kolektivnu karakteristiku Bihoraca a to je cinjenica koja i danas vlada da je tudje i strano bolje nego svoje. Tesko ce nas narod pohvaliti svoje a strance je spreman dizati visoko. I Ramdedovic svjesno ili ne ponasa se po ovoj matrici te je Dragan, Sekov sin koji lici na Bihorce, zao a Milos koji lici na neke druge dobar.

Roman se završava trackom nade, pravdom nije mogao jer je ona davno pokopana.

Remzija Ajdarpašić, književnik

“Na posljednjoj sjednici Vlade Crne Gore, zaslugom Bošnjačke stranke i ministara u Vladi iz redova BS, dva ključna kapitalna projekta za opštinu Petnjica usvojena su kao projekti koji se mogu uvrstiti u Kapitalni budzet za 2025.godinu”, saopštili su iz petnjičkog ogranka Bošnjačke stranke.

Riječ je o projektima:
1. Izgradnja magistralnog putnog pravca Petnjica-Haništa sa graničnim prelazom sa Srbijom (procijenjena vrijednost 30 miliona eura) i
2. Izgradnja I faze magistralnog putnog pravca Podvade-Trpezi-Kalače (procijenjena vrijednost 6 miliona eura).

“Koristimo priliku da pozovemo lokalnu samoupravu i predjsednika Opštine Petnjica gospodina Samira Agovića da ulože napor u pravcu izrade Glavnih projekata za pomenute putne pravce, što je nadležnost lokalne samouprave. Time će se stvoriti pretpostavke za kandidovanje ovih projekata u Kapitalni budzet za 2025. godinu, za šta ćemo se mi iz Bošnjačke stranke zalagati svim svojim raspoloživim kapacitetima.

Ovim putem želimo da podsjetimo javnost u Petnjici i čitavoj Crnoj Gori da smo, kada smo donijeli odluku o ulasku u 44. Vladu Crne Gore, kroz pisani sporazum sa premijerom Milojkom Spajićem i pokretom Evropa sad insistirali upravo na ova dva ključna uslova: Nezavisna i građanska Crna Gora kao članica NATO saveza sa jasnom evropskom agendom i bez promjene spoljnopolitičkih prioriteta i ubrzani razvoj sjevera Crne Gore i ostalih nerazvijenih ili manje rezvijenih područja kroz jasno definisane prioritetne projekte u cilju smanjenja regionalnih razlika u razvoju i zaustavljanja migracija stanovništva. Među tim projektima su bila i ova dva pomenuta sa područja naše opštine.

Pored projekata koji su već u fazi realizacije (među njima je i projekat izgradnje magistralnog putnog pravca Petnjica-Bioča), Vlada Crne Gore je na posljednjoj sjednici definisala kao projekte od izuzetnog državnog značaja ili prioritetne projekte za finansiranje iz budžeta za 2025. godinu i one projekte iz Sporazuma koji Bošnjačka stranka ima sa PES-om, koji nisu u fazi realizacije, a za koje je postojao minimum pretpostavki da dobiju takav status.

Da Bošnjačka stranka na najbolji mogući načina zastupa interese bošnjačkog naroda pokazuje i činjenica da je za vrijeme mandata ministra iz BS Osmana Nurkovica (od 2016. do 2020.) započeta izrada Glavnog projekta za izgradnju magistralnog putnog pravca Podvade-Trpezi-Kalače. U narednom periodu ćemo nastaviti borbu za svoj narod i sredine u kojima žive Bosnjaci kroz stvaranje boljih uslova za život, u čemu će značajnu ulogu imati realizacija ova dva ključna kapitalna projekta”, stoji u saopštenju OO BS Petnjica koji potpisuje predsjednik Ervin Duraković.