U organizaciji JPU “Radmila Nedić” – Vaspitna jedinica Radost, prekjuče je u Petnjici održan tradicionalni “Predškolski bal”.
Polaznicima vrtića koji od septembra kreću u prvi razred osnovne škole VD direktorica Sladjana Arsović je uručila diplome, a sva djeca zajedno su prošetala Petnjicom u stilu maturanata.
Ovim povodom TO Petnjica i Centar za kulturu Petnjica za djecu su pripremili prigodno posluženje i proslavu u prostorijama doma kulture. Takodje, 17. maja 2024. godine budući školci su nastupili na završnoj priredbi koja je ujedno bila i dan ustanove “Radmila Nedic” . Oni su zajedno sa svojim vaspitačicama Hajrušom Muratović i Jasminom Šabotić izveli svoju tačku uz pjesmu “Jedino drugarstvo nema kraj”.
,,Svim predškolcima želimo sreću i uspjeh na novoj životnoj stazi, a ostalu djecu s radošću pozivamo na nova druženja od septembra”, saopštili su iz predškolske ustanove ,,Radmila Nedić”
Najstarije živo pobratimstvo u Crnoj Gori sklopljeno je prije čak 160 godina između pravoslavne porodice Veljić i muslimanske porodice Agović iz okoline Berana, glasi početak nevjerovatne priče o časti, ljubavi i poštovanju između pobratima dvije vjere koji odolijevaju vjekovima, ratovima, sukobima i nekadašnjoj bijedi i nemaštini.
Čin bratimljenja odnosno pobratimstvo pratila je doslovna razmjena krvi između budućih pobratima čime je ta neraskidiva veza oponašala krvno srodstvo.
Danas, 160 godina kasnije, o tom neobičnom srodstvu koje se i dan-danas bespogovorno poštuje, često i više od krvnog, za emisiju Kvadratura kruga Branka Stankovića govorili su potomci i Veljića i Agovića, ponosni na svoje pretke i pobratimstvo koje su im ostavili u amanet.
Njihovo pobratimstvo najstarije je u Crnoj Gori za koje se zna, a u emisiji su pobratimi govorili i kakvi sve rituali prate pobratimstvo i na šta ono obavezuje.
Potomci ovih porodica i danas se sreću i bratski poštuju a jedni na druge gledaju kao na rođake a ne prijatelje.
Pobratimstva su nastajala u nemirnim vremenima kojih na našim prostorima nikad nije nedostajalo. Ona su u doba Osmanlija osiguravala zaštitu ne samo u ratnim vremenima nego i u vremenima krvne osvete te plemenskih razmirica u Crnoj Gori. Imalo je i posebnu težinu jer se njime obezbjeđivao mir u zavađenim plemenima…
U Crnoj Gori, vele, postoji izreka da ako se i s vukom pobratimiš on nikome neće učiniti zlo.
Samir Agović
U ta vremena, bratimljenje između muslimana i pravoslavaca nije bilo ništa neobično jer se nije gledalo ni na vjeru ni na godine.
– Stvaralo se da se pazimo i čuvamo u svim vremenima i često se dešavalo da rođena braća ne mogu da nađu zajednički jezik niti mogu da se dogovore a kad je riječ o pobratimima, nije bio zabilježen nijedan slučaj da se ne uvažavaju i ne poštuju – kaže Samir Agović, potomak Agovića kojima su Veljići pobratimi.
Samir veli i da je suština pobratimstva bila očuvanje ljudskog života, familije i porodice u ona vremena.
I potomci Veljića kažu da su ih odvajkada učili da se zlo nikad i nikome ne čini jer se zlo zlom vraća te se sjećaju kako su odvajkada jedni drugima išli na Bajram, Božić i krsnu slavu.
Sem Veljića, Agovićima su pobratimi i Pantovići i to čak četiri generacije. Jedan od Pantovića objašnjava da postoji više vrsta pobratimstva koje prate različiti rituali.
Najdraže im pobro, brate, pobratime
Na pitanje kako se oslovljavaju međusobno, Samir Agović veli da im je najdraže pobro, brate, pobratime…
Pobratimstvo se nikad nije odbijalo, kao što se ni kumstvo ne odbija, i nikad se nije sklapalo pod prisilom.
I Njegoš i knjaz Miloš imali svoje pobratime među muslimanskim porodicama i to su vazda poštovali.
Pobratimi iz Crne Gore vele da u 21. veku neki možda ni na najbliže ne mogu da računaju ali da na pobratima mogu uvijek.
Ono što je danas interesantno kod mladih jeste da su pobratimstva rijetka i da polako izumiru a da jačaju kumstva kao duhodvno srodstvo.
Kako izgledaju rituali bratimljenja
Kad je riječ o pobratimstvu pravoslavaca i muslimana, on veli da se prvo daje besa – data riječ, a onda slijedi zasijecanje ruke i međusobno ispijanje krvi. Potom se pobratimi jedan drugom zaklinju da će jedan drugog čuvati, štititi i jedan drugom biti vjeran do smrti. I tako je i bilo, riječ se poštovala i branila životom.
Rano junsko jutro u Petnjici, nakon sitne kiše tokom noći kojoj su obradovali oni koji su okopali to što imaju u vrtu, ali zabrinuli one koji tek što su pokosili livade, osvanulo je vlažno i sa maglom. U centru Petnjice, tek što se magla digla, radnici rožajske firme Tofi, postavljali su posljednje metre cijevi za vodu.
Raskopana ulica, od Centra za kulturu do džamije “okićena” je crveno-bijelom trakom kojom upozorava malobrojne pješake na opasnost. Putevi do Nadžipove agro prodavnice, do pekare i do Mišove prve kafe vode preko improvizovanih mostova napravljenih od par dasaka.
Ovaj gradilišni lavirint trajaće do oktobra, piše na tabli ispred Centra za kulturu. Da li će neimari imati uobičajenih nejasnoća i neriješenih stvari, pa će Petnjica ovako dočekati i sljedeće proljeće, ne bi znao odgovoriti niko. Jasno je da će ljetnje gužve u Petnjici kad pristigne dijaspora biti nesnosne.
“Ko preživi, pričaće. Neće ovo skoro, a vi novinari valjda treba da znate prije nas hoće li ispoštovati to što piše”, dobaciju sa susjednog stola na uskoj terasi kafića “Paša”, kojoj zapravo mnogo bolje paše ime “Kod Miša”.
Jer se kod Miša svaki gost osjeća posebno i bitno, pa i radnici firme Tofi koji pauze koriste za jednu tursku, malu sa mlijekom, dojč ili kafu dva u jedan.
“Ovo su cijevi za vodu”, pitamo radnike.
“Da, završavamo brzo”, odgovara radnik.
“A kanalizacija”, nastavljamo konverzaciju.
“To je završeno, vidiš one šahte”, pokazuje drugi radnik na djelove kružnih betonskih ploča.
“A znate li gdje će ta kanalizacija”, novinarski ali i ljduski znatiželjno pitamo.
“Nemamo pojma. Valjda u rijeku. Đe će. Mada ovi iz Evrope kada daju pare oni prate projekat, pa će vjerovatno insistirati da se pored rijeke radi neki prečišćivač, ili tako nešto”, objašnjava radnik.
“Da se nadamo, inače bi to bila katastrofa da svu kanalizaciiju izručimo u Popču”, konstatatujemo zabrinuto i uz nadu.
“A valjda će nečemu služiti i ono u Gusarama što su iskopali, da mu hair vidimo neki”, dobacuju sa drugog stola.
“Ajd srećno i svako dobro”, pozdravljamo radnike na kraju razgovora. Ostavljamo novac na stolu, klimoglav Mišu, i opet preko “mostova” i kanala nazad do kola.
Na tabli na početku puta stvarno piše – oktobar 2024. godine.
Iako je vrijem moba iza nas i još nas samo pokoja požutjela fotografija podsjeća na prošla vremena – u bihorskom selu Godočelje i danas vlada sloga i zadruga.
Pa iako su fijuk kose i miris taze pokoṣ̌ene trave odavno zamijenili brujanje kosačica i miris benzina – još ponegdje se da vidjeti red kosaca i čuje podvriskivanje hornih da svojom kosom ljutom mahnu niz livadu.
Ovaj put okupili se mjeṣ̌tani, njih oko tridesetak, da pokose mezarje te da i na taj način odaju poštu i zahvalnost svojm precima, onima koji još od davnih vremena počivaju tu u svojim vječnim kućama.
I, za ove vrijedne i savjesne žitelje sela, ništa neobično. Tako se to radilo uvijek i radit će se i onda kada njih ne bude na bihorskim putevima, te ovim činom ostavljaju amanet mlađima da nastave i prenose tradiciju sela i dobrih ljudi.
Godočelje, uistinu, po mnogo čemu zaslužuje epitet jednog od najuređenijih bihorskih sela u kojem žive i rade ljudi svjesni svoga postojanja i obaveza na ovom svijetu. F. S.
U organizaciji Planinarskog kluba ,,Bihor” 05.06.2024 godine, na Dan zaštite životne sredine, koji je Generalna skupština UN-a proglasila za jedan od najvažnijih datuma u svom kalendaru, uspješno je organizovan planinarski pohod na Krstaču, koji najveći vrh Bihora 1758 mnv i Gradinu 1709 mnv.
Da su građani Petnjice, veliki ljubitelji prirode i planinarenja, govori i činjenica da je broj učesnika u ovoj ekspediciji premašio brojku od 180. Takođe imalo je i ljubitelja prirodnih ljepota iz cijele Crne Gore.
Planinar i veliki ljubitelj prirodnih ljepota i domovine Šeki Agović je krenuo baš ovaj dan u pustolovinu na ,,Put oko Crne Gore” on će okružiti državnu granicu planinskim vrhovima, kako bi se upoznao sa ljepotama naših planina, trenutno se nalazi na Hajli.
,, Izuzetno nam je zadovoljstvo što smo uspjeli da pokrenemo ovoliki broj djece da krenu u prirodu, da na taj način pokažemo zdravi način života. Da ih upoznamo sa prirodom i pokažemo kako priroda treba da se poštuje jer ako mi poštujemo prirodu ona će nam vratiti isto. Takođe nam je drago što je ovo prvi pohod ovog karaktera dje su 90 posto učesnika mališani od 3 do 14 godina, sto nam je i bio cilj da dan provedu u prirodi. Ovim putem se zahvaljujemo: Turističkoj organizaciji, Opstini Petnjica, OO BS-Petnjica, Restoran Merak, market Bihor-Lagatore, Nit-Ago Vrbica, Doo Zverotic-Vrsevo, direktoru srednje strucne skole, direktorima JUOŠ Petnjice,Tucanje,Trpezi i Savinog bora, Predjsednici Planirskog saveza Crne gore Tatjani Ivanovic kao i članu upravnog odbora PSCG Drazenu Markovicu, Ambasadorki Slovenije Bernarda Gradisnik, Ambasadoru Sjeverne Makedonije Zeciru Ramcilovicu.
Svim pojedincima i roditeljima koji su dali doprinos novcano i prisustvom da ova manifestacija pretekne u ovakvoj atmosferi.
Dalji planovi su nam da dijasporu i gradjane Petnjice animiramo i prosetamo našim prelijepim predjelima 02.08.2024 organizujemo pohod na Ladjevac.” Saopštili su iz Planinarsko-spotskog kluba ,,Bihor” Petnjica.
Članovi KUD-a Bihor su učestvovali na tradicionalnom 22. dječijem Festivalu folklora “ Rainbow of Priština “ u Prištini koji je održan 1 i 2 juna na kom su veoma jakoj konkurenciji osvojili treće mjesto. Na festivalu su učestvovali predstavnici: Ukrajine ,Turske, Rumunije, Bugarske, Crne Gore , Makedonije, Albanije i domaćina Kosova.
Prvog dana festivala nastupilo je 16 ansambala a druge večeri 12. Učesnike festivala je pozdravio i gradonačelnik Prištine Preparim Rama, koji je za predstavnike društava upriličio prijem u svojoj rezidenciji. Tročlani žiri koji su činili etnokoreolog Dilaver Krueziu, te koreografi Lindita Hajdari i Altina Binaku je imao veoma težak zadatak da odabere najbolje, po mišljenju žirija prvo mjesto osvojili su predstavnici Turske članovi “KUFAD-a “iz Kušadasija, drugo mjesto zazelii su članovi “Druzba ansambal “ iz Ukrajine, a treće KUD-a “ Bihor”.
,,Ovo je bilo prvo gostovanje na ovom tardicionalnom festivalu našeg društva koji su zaista odigrali maestralno i oduševili prisutne kojih je prema procjenama organizatora bilo preko 5000. Ovo treće mjesto je veliki uspjeh za naš anasambal jer biti iza predstavnika Turske i Ukrajine koji su se predstavili sa poluprofesionalnim dječijim anasamblima i koji su vise preferirali balet i akrobatiku.” Saopštili su iz KUD-a ,,Bihor”
I predsjednik žirija g-din Dilaver Krueziu i direktorica festivala Lindita Cervadiku-Dibra su pohvalili nastup naše djece i kazali da pored igre i nošnje ova djeca imaju i sve drugo što je potrebno za uspjeh i da ovu djecu treba podržavati a da će ona to vratiti novim uspjesima. .
Tokom trodnevnog boravka u glavnom gradu Kosova, gdje smo zaista lijepo primljeni kako od strane organizatrora na čelu sa Linditom Cevardiku i Nazmijem Gašijem tako i od osoblja hotela “ SARA “ gdje smo bili smješteni pa do publike koja je aplauzima nagradila oba naša nastupa.
,,Sponzor našeg putovanja na Kosovo bio je g-din Fazlija Fako Ličina koji je zajedno bio dio ekipe koja je osvojila nagradu”
Ovim putem se svima zahvaljujemo izjavio je predsjednik KUD-a Sinan Tiganj i istakao da KUD u narednom periodu očekuju brojne obaveze na postavljanju koreografija sa igrama iz Crne Gore i Srbije, zatim nastup na Festivalu u Sarajevu 21- 22 juna i krajem juna prvo gostovanje u Hrvatskoj i Vojvodini.
Centar Petnjice je ovih dana veliko gradilište. U toku je rekonstrukcija od Centra za kulturu do restorana Merak, a osim što su mašine i radnici u vše navrata pokidali kablove za internet, u toku je postavljanje propusta i cijevi za atmosferske vode.
Prema infomacijama iz Opštine u okviru rekonstrukcije biće izgrađeni i trotoari kao i promjena rasvjete u Petnjici.
U srijedu 05. juna u klinici Tesla medical oridinira: dr Perica Maraš, vaskularni hirurg,
U subotu 08. juna oridinira: dr Milanko Rakonjac, kardiolog
Svakog dana ordiniraju sljedeći ljekari:
Kardiolog dr Slavka Kljajić,
Ljekar opšte prakse dr Saša Stefanovski,
Neurolog dr Aldin Ajdarpašić
Fizijatar dr Vanja Vukićević
Hirurg dr Borislav Lutovac
Radiolozi dr Bedrija Lucević i dr Denis Kalač.
Organizujemo kućne posjete ljekara.
Zakažite svoj pregled na vrijeme jer zdravlje ne smije da čeka.
