Nevladina organizacija ”Društvo dobrovoljnih davaoca krvi” Petnjica u saradnji sa Zavodom za transfuziju krvi iz Berana organizovalo akciju dobrovoljnog davanja krvi u svečanoj sali zgrade opštine.
U akciji je učestvovalo 25 dobrovoljnih davaoca ove dragocjene tečnosti kako bi na neki način dali doprinos za sigurniju budućnost nečijeg roditelja, brata, setre, djeteta, prijatelja, poznanika, kolege….
“Zaista nam čini zadovoljstvo na odaziv tako velikog broja ljudi. Najiskreniju zahvalnost svim ljudima koji su učestvovali u ovoj akciji, i uz činjenic da je većina ovih davaoca dragocjenih kapi i do sada učestvovala i davala krv sa jednim ciljem da da naše malo nekome znači puno. Kao mlado udruženje radićemo na jačanju i biti uvijek spremni da pomognemo i da se odazovemo onima kojima to bude potrebno. Kao predsjednik ovog udruženja svima se najsrdačnije zahvaljujem i pozivam građane ako dođu u situaciju da im je potrebna pomoć da nam se jave, zajedno ćemo rješavati i biti od pomoći jedni drugima”, rekao je Enver Rastoder predjednik NVO Društvo dobrovoljnih davaoca krvi Petnjica.
Povodom Medjunarodnog dana Roma – 8. aprila, predsjednik opštine Petnjica, Samir Agović, čestitao je praznik našim sugrađanima i sugrađankama, kao i svim pripadnicima romske populacije u zemlji i dijaspori.
Predsjednik opštine je danas tradicionalno posjetio Rome koji žive u Petnjici, tom prilikom je uručio prigodne poklone u ime Opštine i uputio najiskrenije čestitke povodom Medjunarodnog dana Roma.
“Čestitamo vam Dan Roma uz iskrene želje za uspjehom, napretkom, kao i poboljšanjem vašeg sveukupnog statusa. Iako kao zajednica još uvijek nijesmo uspjeli da izgradimo zaštitne mehanizme, današnji dan je podsjetnik da se kao društvo svim snagama moramo zalagati za dodatno unapredjenje i stvarnu inkluziju romske populacije u sve segmente društva, i samim tim postanemo društvo jednakih šansi za sve, jer su naši sugradjani romske populacije neodvojivi dio našeg gradjanskog društva”, rekao je Agović.
Pored dugogodišnjih zahtjeva i inicijativa lokalnog stanovništva, radiće se ravsjeta na potezu od Plandišta do rasknice u Gusarama. Radovi na iskopu rupa započeti su početkom prošle nedelje, a pretpostavlja se da će radovi biti završeni za mjesec. Radove izvodi građevinska firma ,,Bihor”.
Uskoro rasvjeta prema Gusrama
Mještani su saglasni da nova rasvjeta donosti sigurnost, a dionica od Gusara do Plandišta bila je rizična za pješake u noćnim satima, pored toga što ne postoje trotoari pješaci se kreću magistralom, što u mračnoj ulici može biti kobno po njihovu sigurnost, pa je ravjeta na ovom potezu bila nužna.
U subotu je u Petnjici održana deseta regionalna bošnjačka smotra folklora. Domaćin manifestacije bio je Kulturno umjetničko društvo „Bihor“ iz Petnjice, koje je ugostilo ansamble iz Skoplja, Plava, Rožaja, kao i iz Jablanice (BiH).
Smotra je protekla u duhu tradicije, igre i pjesme, ali i nečeg mnogo važnijeg – pokazatelja da u vremenu izazova još uvijek postoje djeca koja posjeduju istinske moralne vrijednosti.
Naime, tokom manifestacije, djevojci iz folklornog ansambla „Neretva“ iz Jablanice izgubio se novčanik. Međutim, zahvaljujući osmogodišnjoj Melini Zverotić, učenici drugog razreda, i njenom desetogodišnjem bratu Adamu Zverotiću, učeniku četvrtog razreda, novčanik je ubrzo pronađen i predat službenicima u policijskoj stanici. Nedugo potom, vlasnica je pronađena i novčanik joj je vraćen.
Ovaj gest djece iz Petnjice podsjetio je sve prisutne da još uvijek postoje mali heroji koji cijene poštenje, tuđu imovinu i prave životne vrijednosti. Njihov čin izazvao je brojne pozitivne reakcije i ponos kako njihove porodice, tako i cijele zajednice.
Smotra folklora u Petnjici ove godine nije bila samo praznik kulture, već i primjer kako naslijeđe, odgoj i zajednički duh mogu iznjedriti svijetlu budućnost.
Manipulator i protuva, kakav je bio čuveni i neponovljivi Srećko Šojić, sa onim karakterističnim i mekanim, piroćanskim “ć”, bio je mala maca za ove naše stručnjake na baterije. Pozavidio bi im i imao bi podosta marifetluka od njih da nauči.
Hodajući tih nekoliko minuta, od amidžine ka svojoj kući, kroz idiličnu i zamagljenu bašču, sa velikim ushićenjem se prisjećam odrastanja na tom parčetu zemlje, sjećam se svakog cklada, svake jaruge, svake grmuše. Sjećam se i čuvene sočne “kaličanke” i visokog, sada već prilično oronulog “kalemca”, i kada bi s`jeseni uzreli, i na svaki ugriz glasno pucali i ispuštali čarobno slatku aromu iz sebe. Mnoštvo požegača šljiva i krupnih trešanja aršlama. Ta bašča je nekada bila pažljivo čuvana i gajena, jer je cijeloj familiji trebala zadovoljiti potrebe za voćem. Kruške, jabuke, šljive, dunje, trešnje, orasi, sve je to bilo kao pod konac uredno zasađeno. Sad joj je potreban jedan novi polet, da se udahne neka nova duša u njoj, da se raskrči, prorijedi, obnovi, kako bi opet u proljeće probeherala i svojom bjelinom zasijala kao nevjesta u vjenčanici.
Behar
Moram sebi propisno šinuti jednu žešću kritiku, što nijesam malo više vodio računa o njoj. Mora se, pod hitno, uložiti ozbiljnija briga o tom voćnjaku. Znam da je, taj voćnjak, znao prilično dobro da doprinese popunjavanju finansijskog budžeta, jer se dio voća koji bi tu nabrali prodavao, pazarnim danom na pijaci u ondašnji Ivangrad. Ako ni zbog čega drugog, onda prvenstveno zbog amaneta koji su nam stariji ostavili, da brižno vodimo računa o imetku koji smo od njih naslijedili.
Eto mi zadatka kad opet dođem u martu mjesecu da to sa velikim užitkom i zadovoljstvom uradim.
Nekako ubada u oči, čast malom broju izuzetaka, da su otprilike svi voćnjaci u jednom sličnom, prilično zapuštenom stanju.
Od kada su njih napustili oni koji su brinuli o njima, kao da ih je napustila i briga sa njima.
A voćnjak, bašče i pogotovo vrtovi, kao niko drugi, na najbolji način znaju da uzvrate. Pokloniš li im dovoljno pažnje, oni ti uzvrate dobrim obimnim rodom, zapostaviš li ti njih, i oni zapostave tebe. Mislim da je to jako pravedno.
Prisjetio sam se prilike, kada sam prvi put po odlasku u inostranstvo kupio jednu dekorativnu biljku u jednoj specializovanoj radnji, da mi je prodavac podvukao i naglasio da moram s`vremena na vrijeme, da sjednem pored nje i da pričam sa njom, ili će biljka sigurno uginuti. Nesiguran da li sam ga dobro razumio, začudio sam se, jedva sam se suzdržao da mu se u lice ne nasmijem, ali kad sam ušao u auto, crkao sam od smijeha, “čuš da pričam sa biljkom”, hoću, kako ne, poludio sam. Pomislio sam, “ovaj je udaren mokrom čarapom po ćasi” ili “žešće baca na bombinu”, da mu ja otvaram muhabet sa biljkom. Nakon nekih tri-četiri mjeseca, biljka mi se, iako sam je redovno zalijevao, izgleda se omrazila, što je nijesam razgovarao, pa se osušila, i naravno bacio sam je.
U suštini mu i dođe tako.
Bihor je neopisivo pogodno područje, između ostalog za voćarstvo, i to se bezuslovno treba ponovo pokrenuti. Obradovala me je činjenica da sam primijetio nekoliko porodica koje su ozbiljno ušle u posao sa cijeđenjem voća i pravljenjem čisto prirodnih domaćih sokova.
Cijeđenje jabuka kod Amara Muratovića
Fantastični su na kvadrat.
Bilo bi pametno pospješiti takve pojedince i ohrabriti druge da kvalitetnije valorizuju te ogromne resurse, da im se pomogne u otkupu i preradi tog blaga. Potrebna je kvalitetnija tranzicija ideja, i njihova realizacija. To može biti mali pokretač, da se ozbiljnije uđe u tu priču, da se shvate ti ogromni potencijali, da se baš tu okolo može zaraditi neki pristojan novac od svog rada. Treba stvarati kvalitetniju konekciju proizvođača i prerađivača, i kasnije u nekoj završnoj fazi i plasmana na tržište. Opština nema, ama baš nikakav plan ili strategiju po tom pitanju, kao Bože mi oprosti, da ne smiju ništa pametno da urade. Kao da im neko brani.
Mišljenja sam, da je neophodno da konačno proradi opšta svijest, i pojača se briga o očuvanju prirode u sredini u kojoj živimo. Nužno je uložiti veliki napor, kako bi se zaustavilo ovo propadanje, i hitno pojačala briga za očuvanje, kako bi budućim generacijama ostavili nešto što treba nastaviti čuvati, gajiti i predati dalje sljedećoj.
Zatim taj ogroman otpad, koji je skoro na svakom koraku, i koji neopisivo mnogo udara u oči.
Jedne godine sam, došao na jedan kraći mini odmor sa jednim kolegom sa posla. Radili smo zajedno, pokušao da ga maksimalno ugostim, domaćinski, kako to i priliči. Dao sam sve od sebe. Nijesam uspio.
Frapiralo ga je smeće.
I on mi stalno i iznova pominje to smeće, postavlja hiljade raznih pitanja samo o smeću. I sad kad me vidi, nakon toliko godina, zapitkuje, odkud ono smeće, šta bi sa tim smećem? Baš mi je bilo, i sad mi je jako neprijatno, jer se ta priča o smeću uvijek, sa akcentom protinje kad god se sretnemo.
Vidim u posljednje vrijeme da se budi svijest kod pojedinih ljudi o toj problematici. Raduje me činjenica i jako pozitivan i jedan veliki pomak sam primijetio samom pojavom skupine trezvenih ljudi koji su na dobrom putu da registruju jednu ekološku organizaciju Eko Petnjica, i koja ima izvrsne moderne ideje i teži da dopre do ljudi i da im, na najbolji način predstavi značaj očuvanja životne sredine. Neophodno ih je maksimalno podržati, pomoći im da te njihove dobre i zdrave ideje zažive i da se sprovedu u djela. Vidim odradili su nekoliko jako uspješnih akcija čišćenja pored lokalnih puteva, ali su isto za koji dan slikama pokazali i dokazali da i nije bio veliki hair.
Ružne zastarjele navike i svijest se vrlo sporo, ponekad teško ili nikako ne mijenjaju.
Tu se mora aktivnije krenuti i od nule, od dječijih vrtića, preko škole, pa bukvalno do najstarijih. Ukoliko lokalna samouprava, i oni koji o tome odlučuju, ne izađu u sustret i podrži ih, te iskoriste ovu njihovu trenutno nagomilanu energiju, biće veoma teško bilo šta uraditi po tom pitanju.
Ne vidim riješenje u dosadašnjoj praksi, da se u jednoj zvanično ekološkoj državi, opštinskim bagerima kopaju ogromne jame po udaljenim planinskim obroncima i da se sa opštinskim kamionima krijući od očiju javnosti, odvoze ogromne količine smeća i puni u te jame, i kasnije se to samo površinski tanko zatrpava i tu ostavi.
To bi vam od prilike bilo isto kao da predsjednik naše Opštine, koji je to i aminovao, ono što istovari u nekoj WC šolji, da to fino spakuje u svoje džepove i da sa sve rukama u njima, šeta okolo sa tim “tovarom” po Petnjici.
To samo govori o svijesti direktnih nalogodavca i njihovoj dokazanoj nemoći da se stručno uhvate u koštac sa tim, kao i sa svim ostalim gorućim problemima.
Rijeke i potoci su nam otvorene javne deponije, i septičke jame. U njima se baca sve: od starih šporeta, frižidera, zamrzivača, automobilske limarije, polomljenih branika i guma, nema čega nema u rijekama. Strvine uginule stoke i pernatih životinja. Kože, utroba i iznutrice poklanih životinja. Stara gerderoba, stari namještaj. Da ne nabrajam šta sve tu ima.
Ne bih smio usput preskočiti i kanalizaciju koja je priključena iz okolnih kuća u priobalju. Koliko čovjek treba da bude bolesno pakostan i elementarno lud da uradi tako nešto, da kanalizaciju i otpadne vode iz svoje kuće sprovede direktno u rijeku? Bez imalo stida i griže savjesti.
Sve dok se ne uvede oštra kaznena politika, ostaće ova anarhija osionih pojedinaca i nastavit će se sa uništavanjem, svoje, ponavljam svoje životne sredine.
Nasmijalo me lijepo jedna satirična priča, u kojoj čovjek pita drugog o riječnom fondu, ima li u vašim rijekama i potocima ribe, rakova školjki?
A ovaj mu odgovara: “riba ima-tanko, nije ko nekada, orijedilo mnogo, rakova tu i tamo-ponegdje, ali školjki, školjki ima ona pretek, da biraš, voljko ti od fiće, od peglice, ili od Obodovog frižidera, starog šporeta “ciga” po do “smederevaca”, od malih protočnih pa do onih velikih okruglih bojlera itd”.
Sreća pa se u zadnje vrijeme češće naminu i drugari koji skupljaju staro gvozđe, pa to pokupe, i prodaju na beranskim otpadima. Da nije njih bruka. Crna bruka.
Velike probleme stvaraju i građevinske firme, koje sa mnogobrojnih gradilišta pokupe svo smeće i odlažu ga gdje stignu i na raznim mjestima. Zamislite taj pečatni idiotski bezobrazluk, zaustave se na par minuta i to na brzinu iskipaju, to sam se lično uvjerio, pored puta, gdje im najbolje odgovara i to u sred šume. To kad sam vidio, skamenio sam se. Vidite samo na raskrsnici u Gusarama, da je stvoreno ruglo koje podsjeća na Japansku Fukušimu za vrijeme cunamija. To ruglo sačekuje svakog ko namjerno ili slučajno svrati u Petnjicu. Umjesto da se za dobrodošlicu pripremi jedna ljepša slika, mi našim posjetiocima serviramo smeće na samom ulazu. Garantujem da do sada niko od tih velikih građevinskih zagađivača nije ni pismeno opomenut, a kamo li kažnjen ni najmanjom mogućom kaznom. Za takve prekršaje, u srećnom svijetu se plaćaju ogromne novčane kazne i krivično se odgovara.
Njima se sve žmuri, jer kako sam čuo da sa nekim povlašćenim gradjevincima, postoje neki tajni dilovi u dijeljenju kolača.
Kažu dovoljno je da uplatite “nekom” neki obilati ručak na otvoreni račun u obližnjem restoranu i riješio si problem. Za jagnje se bukvalno skida sa vešala.
Jadno je da lična karta jedne Opštine zavisi od popunjenosti nečijeg trbuha, njegove gramzivosti i halapljivosti i proždrljivosti, od nečije nezasitosti.
Tu svakako ima i toksičnog hemijskog otpada, koji u dodir sa prirodom ostavlja trajna oštećenja i nesagledive posljedice po biljni i životinjski svijet. Pogledajte samo rijeku, od kamenoloma pa na dalje, sve će vam biti jasno. Nikad se više život u njoj neće vratiti. Nikad. Bogu zaplakat.
Mjesto “zločina” gdje se baca smeće sa prozora stana ili sa obale.
Jako neodgovorno i neoprezno se barata sa tim opasnim materijalom.
Zamislite takav otpad da nam dođe u kontakt sa podzemnim vodama i da zauvijek kontaminira izvore pitke vode. Zamislite samo to. Kakve bi to posljedice imalo po kvalitet, i onako teškog života malog broja ljudi koji su tu ostali.
Kako bi to negativno uticalo na snadbijevanje najosnovnijom životnom namirnicom.
Vodi li iko računa o tome?
Kad vam je trenutno vodosnadbijevanje katastrofalno, voda je bezmalo tri stotine dana u godini mutna (čitaj Propast 1), i nije za upotrebu. Ako još zatrujemo neke alternativne izvore vode sa tim ogromnim otpadom, bolje da živi nijesmo.
O nekom kolektoru otpadnih voda, o kojem se poodavno i naširoko priča, nema mi traga ni java. To vam je izgleda, još jedno u nizu, šupljiranje naših političara, koji namjerno hoće da zamažu oči narodu, kao nešto se navodno planira. Ja sam prije dvije-tri godine rekao, da ovima dajem rok deset godina da počnu sa tim projektom. Prodaju im “šarenu lažu”. Volio bih da me demantuju.
O svijesti ljudi koji vode Opštinu, ne želim da trošim riječi, njihova djela (čitaj nedjela), najviše govore o njima samima. Da ih je neko, kojim slučajem, plaćao za nerad, dosad bi bili milioneri.
Da se mijenjaju, nego šta nego da se mijenjaju.
Ko i kako?
Najbolji odgovor mi je dao onaj saputnik kojeg sam juče sabajrle odveo za Berane (čitaj Propast 1).
Političare i političke partije obavezno držati podaleko od nekih budućih promjena, dokazano je da sve što su pipnuli, da su to u nepovrat upropastili. Samo i isključivo gledaju svoj interes, nikako ne haju za narod. Oni su dokazani eksperti za propast, i nijesam slučajno ove moje kolumne tako i nazvao.
Niti jedna politička opcija za sada nije dala nikakve rezultate, nego se te njihove pozicije koriste za otvorenu pljačku i siromašenje ljudi. Tako će garantovano raditi i u buduće. Ukoliko oni, direktno ili indirektno podrze nekog kandidata, i njega će prije ili kasnije iskoristiti, sigurno samo kao sredstvo, da nastave po istom receptu. Toga se morate na vrijeme pripaziti.
Napomena:
Kao autor ovih dijelova Propasti, nijesam objavio svoje ime, sigurno ne iz straha, već iz drugih razloga. Ukoliko bih otkrio svoj identitet, prisutno malograđanstvo i ukorijenjeni primitivizam pojedinih čitalaca bi težište ove priče odvukli na stranu, i pokušali bi, svim silama, da skrenu fokus pažnje sa tematike o kojoj pišem, što nikako nebi bilo dobro. Tražili bi neku mrlju u mom životu, koje sigurno i pod garanciju nema. Ko je nađe ima peškeš od mene.
Upravo je cilj u tome, da se piše o svakodnevnim neriješenim nagomilanim gorućim problemima, i da se obavezno o njima nadugo i naširoko komentariše, a ne o autoru, on je trenutno nebitan lik.
Hvala Portalu Radio Petnjica i njegovom uredniku Samiru na povjerenju i izdvojenom prostoru.
Obavezno nastavite sa komentarima, nikako ne smijete šutjeti. Morate vi, kao čitaoci i konzumenti informacija, iznijeti svoje mišljenje, svoje prijedloge, sugestije i zapažanja, inače nema smisla.
Feridovi i Fehovi komentari su mi isto jedna moćna poruka i satisfakcija da nastavim dalje. Aferim. Vidim koliko je ljudima stalo do promjena. Ostali su galiba nešto zamjerili?
Mlakonje i uhljebi se po običaju ne oglašavaju jer nemaju šta da kritikuju. Neka ih neka grickaju.
Svjedoci smo današnji dan i naredni aprilski dani predstavljaju kritičan period za poljoprivredu.
Eldar Adrović
“Ovi momenti predstavljaju stresan period u fazi kretanja odnosno početka vegetacije.
Pozni proljećni mrazevi predstavljaju ograničavajući faktor za voćarsku proizvodnju, a posebno za sjever Crne Gore”, kaže za Radio Petnjica inžinjer poljoprivrede Eldar Adrović.
Snijeg u aprilu
Kada govorimo o klimatskim faktorima i uticaju njih na samu poljoprivredu, a u ovom slučaju o voćarstvu, što je najbitnije za naše krajeve, govorimo o umjereno kontinentalnoj klimi i složićemo se vrlo nepovoljnim faktorima koji prate našu poljoprivrednu proizvodnju zadnjih godina, a tiču se prvenstveno poznih proljećnih mrazeva praćeni hladnim vjetrom i snijegom.
“Kada govorimo o kretanju biljaka i početku vegetacije, ključan faktor je odlaganje iste pod uticajem klimatakih faktora kako bi naše voćne vrste izbjegle opasnost koja se najčešće desi u poznom proljećnom tajmingu.
Cjelukupni bojazan i stradanje za voćne vrste zavisi od fenofaze, samog trajanja mraza i intenziteta.
Dakle, ovi dani nam kažu da one voćne vrste, zastupljene na teritoriji opštine Petnjica nisu u potpunosti procvjetale, odnosno iz rodnih (generativnih) pupoljaka se još nije otvorio cvijet koji bi kasnije bio spreman za oprašivanje i proces oplodnje. Ovo je dakle faktor koji daje nadu da u ovom periodu naše voćne vrste neće nastradati pod uticajem mraza.
Sa druge strane kada govorimo o pojedinostima, odnosno nekim voćnim vrstama, kao što je džanarika koja je u nižim područjima otvorila svoj cvijetni potencijal i u tom periodu najosjetljivija na date temperature pa u najvećoj mjeri postoji bojazan za stradanjem.
Jabučaste voćne vrste su u fazi bubrenja i pucanja pupoljaka a neke u fazi otvaranja pa su one u fazi izolovanosti, odnosno zaštićenosti od mraza. Određene sorte krušaka, su u malo poodmaklijoj fazi otvaranja ali takođe se još nalaze u fazi izolacija ili skrivenosti unutar generativnih organa cvijeta.
Valja napomenuti da u ovim periodima kakavi su ovi dani sama pojava snijega ne izaziva neke velike štete, nasuprot snijeg može biti dobar izolator svih biljnih djelova o kojima govorimo pa će teže doći do direktnog kontakta između mraza i djelova cvijeta kod voćaka.
Osim toga nepovoljnost i štete izazivaju veće količine sniježnih padavina gdje može doći do lomljenja grana i ostalih biljnih djelova.
Ono što je najvažnije a tiče se izgleda cvijeta nakon stradanja od mraza. Vizuelno i analizom krunipni listići ili latice izgledaju smeđe ili sprženo, poprimaju tamnu boju i opadaju, dodirom istih dolazi do opadanja i gubljenja funkcije cvijeta.
Najbolja analiza jeste, “poprečni presjek tučka” u proširenom dijelu, ako je tučak zadržao zelenu boju i izgleda neoštećeno onda je takav cvijet još u funkciji i može se uspješno izvršiti oplodnja.
Najbolja mjera borbe protiv poznih proljećnih mrazeva jeste izbor položaja na kom nema pojave poznih proljećnih mrazeva, ili su takva područja manje podložna tim pojavama. Druga i preventivna mjera jeste izbor vočnih sorti koje su otporne na pozne prolječne mrazeve”, objasnio je Eldar Adrović, inžinjer poljoprivrede.
Snijeg koji je prekrio neke djelove petnjičke opštine i niske temperature koje prate nevrijeme u aprilu u Bihoru neće, za sada, uništiti ili oštetiti većinu voćki, smatraju stručnjaci iz Petnjice.
“Jabuka još nije otvorila, tako da ne bi trebalo da bude problema. One koje su uspjele da procvetaju, da otvore cvijet, nastradaće, i to posebno zbog niskih temperatura koje nam slijede u narednim danima. Najveća opasnost je za neke od sadnica krušaka koje su u podmakloj fazi otvaranja”, smatra sagovornik Radija Petnjica.
Bihor je poznat kao područje koje je pored stočarstva tradicionalno bogato i sa dosta biljnih vrsta voća, posebno jabuke i kruške, koje su stare od nekoliko desetina, a neke i preko 100 godina.
Najrasprostranjenije voćne vrste su jabuka, kruška, šljiva, orah i dunja, dok u manjem obimu imamo i maline, višnje, trešnje i nešo zasada lješnika.
Bihor je specifičan za voćarstvo jer se voćnjaci nalaze na početnoj tački od 720mnv pa do preko 1300mnv, što daje rezultat da ukoliko u nižim predjelima mraz uništi jedan dio voćnjaka, u visočijim predjelima, koji inače kasnije cvetaju, ostane voće netaknuto i puno roda, i obrnuto.
U normalnim klimatskim uslovima cvetanje prvih biljaka, kao sto su lijeska i drijen, odvija se početkom pa do polovine marta, dok tzv divlje voćke (trnjina, džanarika, divlja trešnja) počinju cvetanje u prvoj polovini aprila.
Glavnica ostalih voćnih vrsta kao sto su jabuke, kruške, trešnje, orasi… u normalnim uslovima počinju sa cvetanjem od polovine pa do kraja aprila mjeseca. I prosječno vrijeme cvetanja neke voćne vrste traje 10- tak dana.
Medjutim svedoci smo klimatskih poremecaja u prethodnim godinama, gde su rani proljećni mrazevi često puta obrali sav rod posebno šljive, trešnje i svih voćnih vrsta koje imaju ranu fazu cvetanja.
OTPRONOST
Ono sto je bitno znati je da voćke imaju nekoliko faza prije formiranja ploda a koje imaju različit stepen otpornosti na mraz.
1. Faza bubrenja pupoljaka je faza koja je otprilike 10 dana pred cvetanje i otpornost pupoljka u toj fazi je -5 do – 8⁰C.
2. Faza cvetanja traje 10-15 dana i u toj fazi u zavisnosti od mikroklimatskih uslova i vrste voćke cvijet je otporan na -2 do – 4⁰C.
3. Faza formiranja plodova je faza u kojoj imamo zametnut plod koji je najosetljiviji i temperatura od -1⁰C ukoliko potraje par sati može biti fatalna za zav zametnuti plod.
PREPORUKE
Preporučene agrotehničke mjere u vremenu pred cvetanje voćnjaka su rezidba voćnjaka, zimsko tretiranje na bazi bakar oksidhlorida i đubrenje uz okopavanje voćnjaka, kako bi se njihov imuni sistem blagovremeno pripremio za temperaturne oscilacije koje su zadnjih godina sve učestalije.
Zaštitne mjere u vremenu cvetanja i zametanja plodova ukoliko se temperatura spusti ispod -2⁰C su orošavanje voćnjaka kao najefikasnija mjera koja štiti čak do -8⁰C.
Zadimljavanje voćnjaka paljenjem sijena ili slame uz koristenje preparata na bazi antifriza i prihranom vocnjaka sa preparatima za oporavak u stresnim situacijama.
Proteklih nekoliko dana radnici Komunalnog preduzeća bili su angažovani na uređenju putnih pravaca na nekoliko lokacija u našoj opštini.
Tom prilikom je uklonjeno nisko rastinje pored puta, kako bi preglednost vozača bila poboljšana, a pored toga na nekoliko putnih pravaca kao što su Gusare, prema Stenicama i put Petnjica – Bor i Savin Bor putni pojas je znatno proširen i sanirane su udarne rupe.
Jedan od najvažnijih izazova na ovom polju jeste starost i loše stanje mnogih putnih pravaca u našoj opštini. Iako se u poslednje vrijeme u mnogim mjestima ulaže u projekte obnove, i dalje postoji veliki broj dionica koje su u lošem stanju i čiji kvalitet negativno utiče na bezbjednost saobraćaja, kao i sama vozila.
Stoga je veoma važno da se ulaganje u održavanje i modernizaciji puteva tretira kao prioritet, jer postojeći asfaltirani putni pravci u Petnjici, koji su nam decenijama služili nalaze se u mnogo gorem stanju od bilo kojeg makadama…
Eko ambasadorka za Petnjicu Sabaheta Novalić obavijestila je javnost o nedavno realizovanim ekološkim aktivnostima u Petnjici.
“U okviru ove inicijative,sprovedene su različite akcije koje imaju za cilj podizanje svijesti o važnosti očuvanja životne sredine i aktivno angažovanje gradjana u zaštiti prirodnih resursa. U sklopu naših aktivnosti,obišli smo nekoliko divljih deponija u opštini Petnjica,gdje smo postavili jasne znakove sa upozorenjem da je zabranjeno bacanje smeća, kako bi smo spriječili dalje zagadjivanje. Iako su tereni bili nepristupačni, ekipa je uspjela da očisti odredjene djelove i time doprinese smanjenju lokalnog zagadjenja”, rekla je Novalić.
Pored toga, kaže ona, održana je edukativna radionicu u prostorijama Mreže nevladinih organizacija u Petnjici, u kojoj je razgovarano o opasnostima upotrebe plastičnih kesa i njihovom negativnom uticaju na životnu sredinu. Radionica je imala za cilj da postakne učesnike da preispitaju svoje navike i okrenu se ekološki prihvatljivim alternativama plastici.
“Jedan od ključnih trenutaka naših aktivnosti bio je i početak pošumljavanja. Zasadili smo 150 sadnica smrče na područjima koja su podložna eroziji i potrebna su obnovi.
Ovaj korak prestavlja početak šire akcije pošumljavanja, jer planiramo da u narednom periodu zasadimo još do 3.000 sadnica.Ovaj projekat ćemo realizovati u saradnji sa učenicima iz škola sa područja opštine Petnjica, koji će biti uključeni u sadnju i brigu o drveću, čime želimo postaknuti mlade da postanu aktivni čuvari prirode.
Ove aktivnosti su samo početak naših planova za budućnost. Kao Eko ambasadorka za Petnjicu nastavićemo da radimo na očuvanju životne sredine kroz organizovanje dodatnih edukacija, akcija čišćenja i pošumljavanja, kao i drugih projekata koji će doprinijeti stvaranju ekološki održivijeg okruženja.
Pozivamo sve gradjane Petnjice da se priključe našim inicijativama i zajedno doprinesemo očuvanju naše prirode i stvaranju zdravijeg okruženja za buduće generacije”, rekla je eko ambasadorka za Petnjicu Sabaheta Novalić.
