Nedavno je iz štampe izašla prva publikacija posvećena bihorskom ćilimu i vještini izrade njega samog i kao takav je proglašen za nematerijalno kulturno blago Crne Gore. Autor projekta “Valorizacija Bihorskog ćilima” u okviru kojeg je i izašla pomenuta publikacija je mr Ismet Latić. To je bio povod za razgovor sa njim.

RADIO PETNJICA: Konačno je izašla iz štampe jedna vrijedna publikacija. Rekao bih da opština sada ima sa čime da se pohvali. Odakle ideja za ovo­­?

LATIĆ: Bilo je potrebno dosta truda i rada, zalaganja i energije koja je uložena u ovaj projekat. Realizacija ovog projekta traje od 2014. godine. Dakle, radi se o višegodišnjem projektu u okviru kojeg je koncipirano niz aktivnosti i niz ciljeva koji se trebaju ostvariti kroz samu implementaciju projektnih aktivnosti. Kada napravim retrospektivu ka 2014. godini mogu vidjeti da je ta godina relativno daleko, dosta toga je učinjeno, a glavni motiv za rad na ovom projektu je bio da se ovo izuzetno vrijedno kulturno blago sačuva, a i da se poradi na medijskoj promociji, koja je nesumnjivo potrebna da se ovo kulturno blago prezentuje široj javnosti. Mi smo, pored radija Petnjica, imali izuzetnu saradnju i sa drugim medijima u Crnoj Gori, a to je prvenstveno javni servis RTCG i imali smo priliku da gostujemo u nekoliko emisija. Ono što smo mi uspjeli da uradimo kroz ovaj projekat jeste da brendiramo ćilim sa ovog prostora kao “Bihorski ćilim”, da se istaknu i zaštite one posebnosti koje karakterišu kulturno bogatstvo. Kada smo radili istraživanja, koja se tiču pisanih naučnih tragova koji tretiraju oblast etnografije, a posebno oblast vezanu za ćilimarstvo, naišli smo na nedostatak pisane naučne gradje koja bi poslužila za dalju naučnu verifikaciju i valorizaciju ovog projekta. To znači da postoji jako skroman broj pisanih djela koja su naučnog karaktera. Mi smo uključili i magistarski rad koji je radio Irvin Masličić, akademski slikar. On je magistrirao na temu ćilima i to je takodje doprinos ovom projektu. Da bi se ovo nematerijalno kulturno dobro zaštitilo kod nadležnih institucija u Crnoj Gori neophodno je bilo da se obezbijedi potrebna gradja koja je bila ugradjena u elaborat, odnosno u nominacijskim dokumentima koja su prethodila samom elaboratu. Ovom prilikom ističem da mi je bilo zadovoljstvo da privatno uradim ta nominacijska dokumenta i izuzetno mi je drago što sam kroz cio proces bio uključen zajedno sa kolegama iz uprave za zaštitu kulturnih dobara Tanjom Vujović i Jelenom Vidović. Mi smo tom prilikom obišli veći dio Bihora i dokumentovali ono što je bilo neophodno za ovaj projekat. Ovo je naučna publikacija koja je radjena dvojezično. Radjena je na engleskom i maternjem jeziku i na taj način ćemo ovo umjetničko dobro učiniti dostupnijim široj javnosti. Očekujemo da se u narednom periodu ovo kulturno dobro nadje na UNESCO listi nematerijalne kulturne baštine. Radićemo na tome da ovu naučnu publikaciju prevedemo na druge jezike, jer imamo već iskazano interesovanje da to bude na njemačkom, francuskom ili eventualno turskom jeziku. Sa pravom mogu reći da u Crnoj Gori, a i u regionu ova publikacija će u velikoj mjeri popuniti prazninu koja je objektivna u smislu nedovoljnog istraživanja sveukupne naše kulturne zaostavštine koja se, u ovom slučaju, tiče bihorskog ćilima. Rekao bih da Crna Gora nema baš čime da se pohvali kada je u pitanju ta oblast. Muškarac u izradi ćilima ima malo udjela, osim što se koristi za proizvodnju alata.

RADIO PETNJICA: Izrada bihorskog ćilima isključivo zavisi od žene. Da li možemo ovo da posmatramo kao neki vid zahvalnosti bihorskoj ženi?

LATIĆ: Tako je. Radi se o nečemu što je produkt žene Bihora i svi oni koji budu u prilici da pročitaju ovu publikaciju vidjeće neposredno na početku posvetu koja stoji tu i koja je posvećena bihorskoj ženi. Prvenstveno je to bio jedan od razloga za pisanje ove publikacije. Željeli smo da se vrati dug prema zaostavštini, koja je u decenijama koje su iza nas imala značajan ekonomski faktor u finansiranju porodica, gdje su žene na jedan značajan način davale doprinos u finansiranju porodica. Sam taj proces tkanja i izrade ćilima je bio poseban dogadjaj za sve familije. Svi naši Bihorci imaju lijepe uspomene kada je u pitanju ova plemenita vještina. Ja bih se ovom prilikom usudio da kažem da je bihorska žena plemeniti i bolji dio bihorskog društva i da je najviše zaslužna što se mi danas širom svijeta ponosimo Bihorom. Želim istaći da su i žene koje nijesu sa prostora Bihora bile uključene u ovaj projekat. 

RADIO PETNJICA: Ako se ne varam, vi ste planirali da se uključite u biznis i da organizujete žene da se počnu baviti proizvodnjom ćilima.

LATIĆ: Što se tiče toga, to je u okviru samog projekta definisano kao jedan od glavnih ciljeva. Planiramo da se uradi održivost kroz obnavljanje vještine izrade bihorskog ćilima i mi smo već u prethodnom periodu, u saradnji sa turskom razvojnom agencijom TIKOM iz Podgorice uspjeli da obezbijedimo svu neophodnu opremu za uspostavljanje te radionice. Želimo da ojačamo kapacitet žena koje će moći da prodju obuku i da dobiju neophodnu opremu kroz projekat da bi tu aktivnost mogle da rade kući. Rezultat toga je proizvod koji je autentičan i 100% sa prostora ove države i od vune koja se do sada nije vrednovala na pravi način. To bi bio suvenir koji ima upotrebnu vrijednost.

RADIO PETNJICA: Kada pričamo sa aspekta rokova, kada možemo da očekujemo realizaciju tog plana?

LATIĆ: To prvenstveno zavisi od sredstava prema kojima budemo aplicirali. Mi smo već uputili nekoliko inicijativa i pratimo sve konkurse. Imamo interesovanja iz različitih organizacija. Nedavno smo imali posjetu jedne delegacije iz udruženja iz Turske, jedne Balkanske mreže za koordinaciju koja je podržana od strane odredjenih agencija i organizacija iz Turske. Ono što je krajnji cilj u realizaciji ovog projekta je izgradnja kuće ćilima ili regionalnog muzeja ćilima u Petnjici. Na taj način bi uspjeli da postojeću zbirku ćilima, koja se nalazi u centralnoj petnjičkoj džamiji zaštitimo i da obezbijedimo uslove da se ti ćilimi konzerviraju i zaštite na pravi način. Uz nezaobilaznu zahvalnost bihorskoj ženi, bez koje ćilim ne bi bio takav kakav je danas evo prilike i da se zahvalite svim onima koji su učestvovali i dali svoj doprinos za publikaciju o bihorskom ćilimu. Ja bih se prvo zahvalio redakcijskom kolegijumu koji su činili urednik redakcijskog kolegija dr Miomir Maroš, naš poznati komunikolog i novinar, zatim mr Irvinu Masličiću, poznatom bihorskom istoričaru, mr Saitu Šabotiću koji je uradio značajan uvodni dio. Za većinu fotografija je bio odgovoran prof. Mehdija Bato Adrović, grafički dizajn same publikacije je radio studio Amarok sa Cetinja i njima dugujemo zahvalnost što je ovo izuzetno kvalitetno uradjeno, prevod na engleski jezik je radila profesor iz Berana Ljiljana Joksimović, a štampu je radio Pegaz Doo iz Bijelog Polja. Najveći donator za ovaj projekat je Ministarstvo kulture Crne Gore. Publikacija je uradjena u izuzetno kvalitetnoj štampi i u punom koloru, a prvi tiraž je uradjen u 700 primjeraka. Planiramo da u narednom periodu napravimo niz promocija publikacije, kako u Crnoj Gori tako i na medjunarodnom planu. Pomenuo bih značajne osobe i institucije koje su bile uključene u ovaj projekat. Na prvom mjestu je opština Petnjica, zatim Ministarstvo kulture i Ministarstvo dorživog razvoja i turizma, Nacionalna turistička organizacija Crne Gore, Istorijski institut Crne Gore, Medžlis IZ Petnjica, Ambasada SAD-a u Podgorici, Ambasada R. Turske u Podgorici, turska razvojna agencija TIKA, TKC ‚‚Yunus Emre” u Podgorici, RTCG kao i vaš radio. Kao pojedince želim istaći Anku Kujović iz Ministarstva održivog razvoja i turizma, Milicu Martić, Jelenu Vidović, Aleksandra Dajkovića, Dragicu Milić, novinara i komunikologa Miomira Maroša, Draganu Kujović iz Istorijskog instituta Crne Gore, a posebno želim da istaknem doprinos Tanje Vujović i njenu nezamjenljivu ulogu, kao i ogroman doprinos implementaciji ovog projekta. 

RADIO PETNJICA: Pričali ste o turističkoj ponudi. Bilo ko da podje ljeti na more, tamo može da kupi lokalne suvenire, od raznoraznih školjki, maketa, brodova pa čak do onog običnog kamena. U ovom slučaju, turista koji posjeti Petnjicu ima priliku da kupi nešto što je stvarno vrijedno i što se nalazi na listi nematerijalnog kulturnog blaga. Šta vi, kao autor projekta kažete na to?

LATIĆ: Slažem se sa vama i dijelim vaše mišljenje. Bihorski ćilim je brend, ne samo opštine Petnjice već i cijele regije Bihor i sa pravom mogu da budem ponosan što se već sada Bihor prepoznaje po ćilimu, jer to je nešto što je izuzetno pozitivno.

DENIS BOŽOVIĆ I ALMINA ŠABOTIĆ

Poziv nadležnim predstavnicima i institucijama Vlade Crne Gore

Kako u uslovima brojnih aktuelnih izazova i problema, nadasve sve brojnijih afera i političkih konfuzija, nije ni realno računati na bilo čije pamćenje, podsjećam da se u srijedu, 27. februara, navršava i 26 godina od otmice i – samo zbog biljega imena i vjere – svirepe likvidacije najmanje 19 putnika iz voza „Lovćen“, koji je saobraćao na liniji Beograd – Bar. Njih 8 su bili crnogorski građani i državljani a jedan izbjeglica iz Trebinja, koji se bio sklonio u Crnoj Gori. 
Ono što je i sa današnje vremenske distance najindikativnije, jeste uporno izbjegavanje nadležnih državnih institucija i organa da se istinski posvete rasvjetljavanju zločina i, posebno, traganju za posmrtnim ostacima žrtava, kao ni adekvatnom tretmanu i zbrinjavanju porodica, kao civilnih žrtava rata. Ni poslije 26 punih godina, naime, ne zna se, čak, ni pravo mjesto počivanja nihovih posmrtnih ostataka. 
A otmica putnika iz voza “Lovćen”, koji je saobraćao na liniji Beograd – Bar, dogodila se, podsjetimo, na Željezničkoj stanici Štrpci, kod Priboja, 27.februara 1993.godine, kada je srpska paravojna formacija iz Višegrada uz asistenciju patrole policije Srbije koji su bili u pratnji voza, samo zbog biljega imena izvela iz pomenutog voza 19 putnika od kojih su 18 bili Bošnjaci i jedan Hrvat. Njih 8: Senad Đečević(16), Ismet Babačić(30), Esad Kapetanović(19), Iljaz Ličina(43), Fehim Bakija(43), Šećo Softić(48), Rifat Husović(26) i Jusuf Rastoder(54) su bili državljani Crne Gore. Halil Zupčević(49) je bio izbjeglica iz Trebinja sa boravištem u Rožajama, Zvjezdan(Halitov) Zuličić(23) iz Sarajeva sa boravištem u Novom Sadu, bio se uputio u posjetu ujacima Đikanovićima u Nikšiću a Tomo Buzov, oficir u penziji iz Beograda, u posjetu sinu na odsluženju vojnog roka u Podgorici.. Iz istog voza, tom prilikom, su nasilno odvedeni i: Adem Alomerović(59), Rasim Ćorić(40), Fikret Memović(40), Fevzija Zeković(54), Nijazim Kajević(30), Safet Preljević(22), Džafer Topuzović(55), Muhedin Hanić – svi iz Prijepolja. 
Kako će se, nešto kasnije utvrditi, otmičari su otete, sa Željezničke stanice „Štrpci“, sproveli do sela Prelovo. U fiskulturnoj Sali lokalne Osnovne škole u Prelovu su ih pretresli, oduzeli im novac i druge vrijedne stvari, a zatim ih pretukli, da bi ih, nakon toga, vezali žicom i kamionima odvezli u okolinu Višegrada. U ataru sela Mušići su ih pobili. Najstarija žrtva je imala 59, a najmlađa 16 godina.
U jezeru Perućac 2009, odnosno 2010, pronađena su tijela Halila Zupčevića iz Trebinja, Rasima Ćorića iz Prijepolja, Jusufa Rastodera iz Savin Bora, kod Petnjice i Ilijaza Ličine iz Bioče kod Bijelog Polja.

Prvi i još Jedini suđeni osuđeni za otmicu i likvidaciju otetih putnika, kojima je jedina krivica bila što su pripadali drugoj nacionalnosti, jeste Nebojša Ranisavljević iz Despotovca. Crnogorskoj policija je uspjela da mu uđe u trag i uhapsi ga, oktobra 1996. godine. Optužnica protiv njega je podignuta marta 1997. a prvostepena presuda, od 15 godina zatvora,koje su već odslužene, izrečena je 2. septembra 2002.godine.Tokom suđenja Ranisavljeviću, utvrđeno je da je paravojnom grupom koja je izvršila otmicu rukovodio Milan Lukić, koji je, nakon rata, uhapšen i osuđen od strane međunarodnog – Haškog tribunal na doživotnu robiju, ali za druge zločine, dok za otmicu u Štrpcima odgovornost nije ni pokretana.
Zajednički istražni tim BiH i Srbije je, tek 5. decembra 2014. godine, uhapsio još 15 osumnjičenih osoba – pripadnika Vojske Republike Srpske i paravojne formacije “Osvetnici”, pet na teritoriji Srbije i deset na teritoriji BiH.
Sud BiH je, potom, potvrdio da je, zbog otmice 20 putnika iz voza Beograd – Bar 27. februara 1993. godine u mjestu Štrpci kod Priboja, 19. maja 2015. godine potvrdilo optužnicu uprotiv: Luke Dragičevića, Bobana i Petka Inđića, Obrada i Novaka Poluge, Dragana Šekarića, Olivera Krsmanovića, Radojice Ristića, Vuka Ratkovića i Miće Jovičića.
U Srbiji je, zbog otmice u stanici Štrpci i zločina koji je uslijedio, uhapšeno pet osoba: Gojko Lukić, Ljubiša Vasiljević, Duško Vasiljević, Jovan Lipovac i Dragane Đekić, a optužnicu protiv njih Tužilaštvo za ratne zločine Srbije podiglo je početkom marta 2015. godine. Nažalost, Apelacioni sud Srbije je, zbog navodnih procesnih smetnji, odbacio optužnicu Tužilaštva za ratne zločine, tako da je dalja sudbina pocesa, umnogome, neizvjesna.
Riječju, sve govori da se nastavlja sa izbjegavanjem istinskog suočavanja sa zabludama i, nadasve, nedjelima iz posljednje jugoslovenske tragične ratne drame i tako samo nastavlja pothranjivati još veoma vitalna ovdašnja tradicionalistička svijest o sopstvenoj bezgrešnosti i, uvijek – tuđim krivicama.
Zar, upravo, sve navedeno nebi trebao biti i dovoljan razlog svima koji drže do prava i pravde i, naročito, nadležnim evropskim i evro-atlantskim institucijama da od svih koji istinski plerdiraju da budu dio evropske porodice zahtijevaju i drugačije konkretno ponašanje, kako u navedenom, tako i svim drugim sličnim slučajevima. 
S tim u vezi, Forum Bošnjaka Crne Gore poziva nadležne predstavnike i činioce Skupštinu i Vladu Crne Gore, nadasve – Ministarstva za ljudska i manjinska prava, da preduzmu odgovarajuće mjere da se, pri Skupštini Crne Gore ili Vladi – svejedno, formira Istraživačko – dokumentacioni centar, koji bi, konačno, prikupio i na odgovarajući način apsolvirao relevantne činjenice o svim slučajevima sa elementima zločina iz posljednje jugoslovenske ratne drame. Zar treba i podsjećati – da bi kontinuirana briga o porodicama nedužno stradalih, trebala biti i tradicionalna i formalnopravna obaveza.

RIFAT RASTODER (FB)

Odbornik Bošnjačke stranke u petnjičkom parlamentu Aldin Muratović biće gost Jutarnjeg programa Radija Petnjica.

Gostovanje je u 10:15 časova, a pitanja možete slati na mejl petnjica.radio@gmail,com, na FB stranicu radija, kao i telefonom na broj 051 24 13 51

Sva sela u Bihoru imaju makar po jednu legendu vezanu za kraj ili ljude koji žive u njima. Legende se prepričavaju, prenose sa koljena na koljeno, a jedna od njih je i priča iz Kruščice. Ali krenimo redom.

Kruščica je selo udaljeno nekih 30 kilometara od centra Petnjice. Nalazi se između planina Kruščica i Klisura i u njemu postoje dva zaseoka. U jednom nema stanovinka , a u drugom samo 10. Prije samo dvije decenije u Kruščici je živjelo više desetina ljudi. Većina njih se odselilo na jug Crne Gore, a neki su u inostranstvu.

Kruščica je ime dobila po stablu kruške koje su mještani više puta sjekli ali nijesu mogli da ga unište. Legenda kaže da su svi pokušaji seljana da stablo uklone ostalo bez efekta, a da je ono svakog jutra bilo sve veće. Međutim, nije to jedino drvo koje ima svoju priču. Na samom vrhu sela nalazi stablo “molike”. To je jedna vrsta četinara koje raste na nadmorskoj visini od 600 do 2000 metara i vijek joj je od 200 do 300 godina.

http://www.radiopetnjica.me/2018/02/17/djulsa-muhovic-ako-nema-srce-siroko-covjek-ne-moze-biti-dobar/

Ljudi iz ovog sela kažu da je ta “molika” oduvijek bila takva – ni manja ni veća. Ni vjetar, ni kiša, a ni čovjek joj ništa nijesu mogli. Ko god je pokušao da je posječe i uništi je nastradaoje. Svako ko je htio da je zapali je povrijeđen, a neki su, kaže legenda, čak i poginuli. Priča se, takođe, da je tu već šest vjekova. Niko ne zna kako se tu stvorila, niti kada je tačno nastala, ali priče kažu, a i seljani sada misle da je to “drvo ubica”.

ALMINA ŠABOTIĆ

Odjeljenje za poljoprivredu opštine Petnjica obavijestilo je građane, poljoprivredne proizvođače, da je izašao Javni poziv za dodjelu sredstava podsticaja poljoprivrednim proizvođačima za razvoj lanaca vrijednosti kroz Komponentu 1 RCTP projekata za 2019. godinu.

Ovaj poziv se odnosi za nabavku sitne mehanizacije, grla stoke, nabavka sjemenskog krompira i ostalog. Za sve dodatne informacije, zainteresovani građani mogu da dobiju u kancelariji Odjeljenja za poljoprivredu u zgradi opštine, svakog radnog dana od 8 do 16 časova. Poziv traje 21 dan od dana objavljivanja. 

D.B.

Kulturno umjetničkom društvu  ‘’Bihor’’ iz Petnjice je u subotu 23. 02. 2019. godine  dodijeljena jubilarna plaketa, a za predsjednika Skupštine UFACG  izabran je Sinan Tiganj, predsjednik KUD-a “ BIHOR “ Petnjica .

,, U godini obilježavanja dva jubileja – 10 godina UFACG i našeg jubileja, 40 godina postojanja KUD-a BIHOR. Ovo je veliko priznanje, kako za naš ansambal tako i za mene kao predstavnika društva . Ovo priznanje je potvrda naše dosljednosti i njegovanja duge tradicije narodnih igara i očuvanja kulturne baštine od donošenja odluke o osnivanju društva 1979.  pa do danas. Zasluge pripadaju svima onima koji su obiježili dosadašnji rad našeg društva i doprinijeli afirmaciji naše sredine, onima koji su pomogli prilkom osnivanja, svim bivšim i sadašnjim članovima koji su sa ponosom bili dio tima kao i svima onima koji su na bilo koji način pomogli naš rad, a bilo ih je mnogo, jer je KUD Bihor bio najbolji promoter i ambasador naše opštine, posebno u godinama vraćanja statusa opštine . Posebno mi je ovo priznanje drago jer dolazi od stručnih ljudi koji se bave očuvanjem kulturnih vrijednosti naše multikulturalne Crne Gore. Biti predsjednik Skupštine ove instistucije poslije velikih ljudi kao što su bili Ibiš Kujević, pokojni Hasan- Cano Đečević i Lazar Božović obaveza je time veća”, riječi su novoizabranog predsjednika Skupštine UFACG .

U prvom dijelu sjednice povodom desetogodišnjice rada UFACG dodijeljene su jubilarne PLAKETE kulturno umjetničkim društvima : “BIHOR “ Petnjica , “BOKA “ Tivat, “ NJEGOŠ “ Cetinje , “LJUBO BOŽANOVIĆ “ Piperi,” ALUMINIJUM“ Podgorica , “ ZAHUMLJE “ Nikšić , AKUD “ MIRKO SRZENTIĆ “ Podgorica I “ FA KIC-A “ Podgorica .

Zahvalnice su takođe dobili Svetozar Perović , Vasilije Rogošić , Predrag Šušić , Željka Moskov , Rašo Mušović , Mirsad Ademović I Lazar Božović .

“Kulturno umjetničko društvo “ Bihor “ je članica ove organizacije od osnivanja i jedino društvo sa sjevera koje je svih ovih godina davalo nesebičan doprinos radu udruženja. Za to su nagrađeni i domaćinstvom i suorganizacaijom Festivala izvornog stvaralaštva koji se u opštini Petnjica održava od 2015. godine svake druge godine . Dodjela organizacije ovog festivala je podrška mladoj lokalnoj upravi na čelu sa predsjednikom Samirom Agovićem, koji daje nesebičnu finansijsku i logističku podršku uspješnoj organizaciji ovakve manifestacije”, izjavio je dosadašnji predsjednik Skupštine i Izvršni direktor UFACG Lazar Božović.

ALMINA ŠABOTIĆ

Mladi bihorski sportista Adnan Gagi Mehović ovi dana kreće u pripreme za nove pobjede. On trenira u Baru za predstojeći meč u julu sa turskim borcem.

“Nemam tremu i da radim naporno. Nadam se pobjedi. U svemu ovome imam ogromnu podršku Opštine Bijelo Polje i poznatog sportiste Alimira Cecunjanina“, rekao je Mehović.

Isljam Ćeman, novi je direktor osnovne škole “25 maj” u Vrbici odlučilo je Ministartsvo prosvjete, a saznaje Radio Petnjica.

Ćeman je predsjednik Opštinskog odbora Socijaldemokrata Petnjica i dugogodišnji je nastavnik.

Proteklog petka poljoprivredni proizvođači iz Petnjice, imali priliku da se informišu o bližim uslovima i kriterijumima za ostvarivanje podrške koje raspisuje Ministarstvo poljoprivrede  i ruralnog razvoja putem javnih poziva Agrobudžeta.

Izuzetno veliko interesovanje proizvođača na ovoj prezentaciji  potvrda su spremnosti za dalja ulaganja u razvoj poljoprivrednih gazdinstava i rast konkuretnosti, u cilju ostvarivanja većih prihoda na domaćinstvima i razvoja seoskih područja.

Poljoprivrednici iz Petnjice izrazili su najviše interesovanja  za proceduru nabavke mehanizacije, priključaka i opreme u funkciji primarne proizvodnje kroz istoimenu mjeru. Poljoprivredna gazdinstva koja su uredno registrovana u Registru poljoprivrednih gazdinstava na ovaj način mogu ostvariti do 50% podrške od prihvatljivih troškova investicije za nabavku mehanizacije i opreme u vidu bespovratnih sredstava, a maksimalno do 2.500 eura po zahtjevu.

Veliku pažnju ove godine izazvala je mjera podrške preradi mlijeka na gazdinstvu, koja je kreirana u cilju podizanja nivoa konkurentnosti domaćih tradicionalnih mlječnih proizvoda, ukrupnjavanja poljoprivrednih gazdinstava za proizvodnju mlijeka i uvođenju standarda bezbjednosti hrane na gazdinstvima na kojima se vrši prerada primarnih proizvoda.

Poljoprivredni proizvođači koji se bave stočarstvom, informisani su da podršku kroz ovu mjeru Agrobudžeta, mogu iskoristiti oni proizvođači koji su registrovani u Registru registrovanih objekata u Upravi za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove, i pri tome imaju 3 i više uslovnih muznih grla. Podrška se daje u vidu premije od 0,06 eura po litru prerađenog mlijeka.

Kao i prethodnih godina, mladi poljoprivrednici iz Petnjice, koji imaju završenu srednju poljoprivrednu/veterinarsku školu ili poljoprivredni fakultet, imaju mogućnost da uz bespovratnu podršku od 10.000 eura, započnu agrobiznis i time riješe problem nezaposlenosti, ostanu na svom imanju i bave se poljoprivredom, čime daju pozitivan primjer ostalim mladim ljudima da ostanu na selu i prepoznaju poljoprivredu kao granu u kojoj se mogu ostvariti značajni rezultati.

Prezentaciji su  prisustvovali i  predstavnici lokalne samouprave, koji su izrazili zadovoljstvo na značajnoj podršci za razvoj poljoprivrede koja je obezbijeđena kroz ovogodišnji Agrobudžet.

Rukovodilac odjeljenje za poljoprivredu mr. Adis Ličina  zahvalio se predstavnicima Ministarstva na izuzetnoj saradnji. Ličina je pozvao sve poljoprivredne proizvođače da u slučaju bilo kakvih nejasnoća oko javnih poziva obrate se Odjeljenju za poljoprivredu koje će kao i do sada svima izaći u susret.

DENIS BOŽOVIĆ

Trenutna temperatura u Petnjici -5 stepeni ispod nule, sunce grije, ali je ono, kako kažu starijki “zubato”. Takozvani subjektivni osjećaj govori da je temperatura mnogo niža.

Provejava snijeg, a tanki bijeli pokrivač je već pokrio ulice. Duva hladan i oštar vjetar. Hladnoća se uvlači pod kožu. Zima očigledno ne popušta.

ALMINA ŠABOTIĆ