Piše: Božidar PROROČIĆ

Vrijedan poduhvat i istraživački rad koji su priredili mr. Afan Latić i mr. Amina Lila, predstavljaju rezultat njihovog neumornog i predanog istraživanja u turskim arhivima. Ova knjiga, naslovljena “Ali-Paša Šabanagić (1818-1885)”, nije samo zbirka istorijskih činjenica, već je i duboko promišljeno djelo koje daje sasvim novu, sveobuhvatnu i ličnu dimenziju životu ovog istaknutog vojskovođe. Ali-paša Šabanagić, čije ime i naslijeđe nose tragove vječnosti, ostavio je neizbrisiv pečat u Plavsko-gusinjskom kraju, u periodu izuzetno teških društveno-političkih okolnosti koje su se neprestano mijenjale pod pritiskom vjekova i prelaskom u novo doba. Ova knjiga nije samo priča o jednoj ličnosti, već i o jednom vremenu, prostoru i narodima koji su preživjeli i opstali uprkos svim izazovima koje su im donijele promjene na granicama tog turbulentnog doba. Autori su ovom knjigom obogatili našu istoriografiju, pruživši nam neprocjenjiv uvid u prošlost, čime su značajno doprinijeli razumijevanju šireg istorijskog konteksta i naslijeđa koje nosimo.

Istraživati i prelistavati brojna dokumenta u poslu koji je, mogu slobodno reći, prilično težak i izazovan, mogu samo oni autori koji posjeduju ne samo snažnu volju i nepokolebljivu želju da nam prezentuju nove stranice istorije, već i duboko ukorijenjenu strast prema otkrivanju istine koja je dugo ostala zarobljena među stranicama arhiva. Ova knjiga, koja je plod njihovog mukotrpnog rada, suočava se sa podijeljenim mišljenjima, ali istovremeno donosi bogatstvo novih dokaza koji osvjetljavaju razmeđa granica Kosova, Crne Gore, Bosne i Albanije. U vremenu kada su granice bile fluidne a politički i društveni odnosi složeni, autori su uspjeli da nam pruže duboku analizu i razumijevanje istorijskih tokova na ovim prostorima. Njihova posvećenost otkrivanju istine i reviziji dosadašnjih spoznaja o ovom periodu rezultirala je djelom koje ne samo da proširuje našu istorijsku svijest, već nas i podstiče na dalja istraživanja i promišljanja o prošlosti koja i dalje oblikuje našu sadašnjost.

Pristup autora ovoj knjizi je profesionalan, potkrijepljen temeljitim i neupitnim dokumentima, bez ikakve namjere da na bilo koji način utiču na mišljenje čitalaca, čime su zadržali visok stepen objektivnosti i akademske rigoroznosti. U tome leži i težina, ali i ogroman značaj ove zaista vrijedne publikacije. Autori su se suzdržali od subjektivnih interpretacija, omogućavajući čitaocu da sam izgradi stav na osnovu izloženih činjenica i dokaza, što ovu knjigu čini izuzetno vjerodostojnom i relevantnom u historiografskom smislu. Sama knjiga nam precizno i detaljno oslikava složenost međunacionalnih odnosa u jednom turbulentnom periodu, đe se Ali-paša Gusinjski pokazao kao istinski lider i diplomat, neumorno trudeći da održi i unaprijedi komunikaciju sa svim narodima koji su živjeli u pograničnim djelovima tog vremena. Njegova uloga nije bila samo vojna ili politička; ona je bila i mostograditeljska u širem smislu, jer je Ali-paša nastojao da očuva mir i stabilnost među različitim etničkim grupama, uprkos teškim okolnostima i pritiscima sa svih strana. Knjiga takođe naglašava njegovu sposobnost da balansira između lokalnih i šireg regionalnih interesa, što je bilo ključno za očuvanje suživota i stabilnosti u jednom od najizazovnijih perioda na Balkanu. Ova publikacija ne samo da produbljuje naše razumijevanje o životu i djelu Ali-paše Gusinjsko, već i doprinosi boljem sagledavanju istorijskih procesa koji su oblikovali odnose među narodima na ovim prostorima.

U vremenima kada knjige sa istorijskom tematikom često bivaju pisane u stilu “glorifikacije prema etosu i etnosu,” Latić i Lila izuzetno objektivno nadilaze te, nažalost, sve prisutnije javne diskurse u literaturi, đe se nerijetko nastoji favorizovati jedan narod, jedna nacija ili jedan lider. Upravo zbog tog nepristrasnog pristupa, ova knjiga postaje još značajnija i dragocjenija, jer je rađena po najstrožim principima i pravilima akademske struke, koje podrazumijevaju nepristrasnost, rigoroznu analizu i vjerodostojnost izvora. Pored toga, knjiga će biti od izuzetne koristi svima onima koji žele da sagledaju objektivnost jednog složenog i turbulentnog vremena, vremena carstava i kraljevina, sukoba i intriga, borbi i stradanja, ali i pomirenja i mirovnih ugovora, života i smrti. U kontekstu jednog takvog dinamičnog istorijskog perioda, Ali-paša Gusinjski se izdvaja kao figura koja se, uprkos svim izazovima, uspjela izdići iznad samog Osmanskog carstva, koje je u to vreme polako, ali sigurno, gubilo svoj uticaj na Balkanu.

Iako ni sama turska carevina često nije bila blagonaklona prema njemu, Ali-paša je pokazao izvanrednu snagu, mudrost i vještinu u suočavanju sa političkim i vojnim izazovima. Njegova sposobnost da balansira između lojalnosti carstvu i zaštite interesa svog naroda, čini ga kompleksnom ličnošću koja ne pripada samo jednoj strani istorije, već svima koji su dio tog vremena. Ova knjiga, zbog toga, nije samo istorijska monografija, već i svojevrsni vodič kroz lavirint prošlosti, koji pomaže čitaocu da bolje razumije složene odnose i dinamiku moći na Balkanu tokom tog perioda. Kroz pažljivo istražene dokumente i analize, Latić i Lila omogućavaju čitaocima da steknu dublji uvid u političke, društvene i kulturne procese koji su oblikovali istoriju ovog regiona, bez simplifikacija ili jednostranih prikaza. Njihov rad predstavlja važan doprinos kolektivnoj memoriji, nudeći uravnotežen i sveobuhvatan pogled na jednu od najintrigantnijih figura balkanske istorije.

Na kraju, reći ću: knjiga “Ali-Paša Šabanagić (1818-1885)” predstavlja jedno od najdragocjenijih štiva koje je od izuzetne važnosti ne samo za istoričare, već i za sve narode koji čine plavsko-gusinjski kraj. Ova knjiga nadilazi granice obične istorijske literature, jer nudi duboko promišljen uvid u prošlost, koja je oblikovala sadašnjost i koja će, ako se pravilno iščita i razumije, pomoći u oblikovanju budućnosti ovog regiona. Izuzetno je važno da ova knjiga bude čitana, iščitavana, i pomno analizirana među svim narodima koji žive u plavsko-gusinjskom kraju, jer samo kroz zajedničko suočavanje sa prošlošću mogu se izgraditi temelji za bolju i pravedniju budućnost. Dragocjene stranice istorije koje ova knjiga otkriva, pružaju priliku da se događaji iz prošlosti pravilno formulišu, interpretiraju i razumiju, čime se otvara prostor za međusobno razumevanje i pomirenje. U vremenu kada su istorijske činjenice često predmet manipulacije i selektivnog tumačenja, važno je imati djelo kao što je ovo, koje svojom akademskom preciznošću i objektivnošću nudi autentičan prikaz događaja i ličnosti. Samim tim, ova knjiga ne samo da obogaćuje naše znanje o prošlosti, već i podstiče dijalog i refleksiju o tome kako možemo zajedno graditi bolju budućnost, utemeljenu na istinskom razumijevanju i poštovanju zajedničke istorije. Njena vrijednost leži u sposobnosti da premosti istorijske razlike i da kroz ispravno formulisane stranice istorije doprinese izgradnji prije svega kulturološkog identiteta i zajedništva među narodima ovog područja. Stoga, ova knjiga treba da postane nezaobilazno štivo za sve one koji žele da prodube svoje razumijevanje prošlosti i doprinesu očuvanju bogatog kulturno-istorijskog nasljeđa plavsko-gusinjskog kraja.

Agencija nije mogla – uz uslov da poštujući Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja i Zakon o komunalnim uslugama zakone – gradonačelnici Podgorice izda bilo kakvo odobrenje za besplatan prevoz tokom septembra, u jeku izborne kampanje.

I nakon pet dana iz Agencije za sprječavanje korupcije nema demantija ni potvrde tvrdnje odlazeće gradonačelnice Olivere Injac koja je – odgovarajući na optužbe o nezakonitoj odluci da u septembru bude besplatan prevoz za sve građane Podgorice – objavila da su za takvu odluku dobili odobrenje od ASK-a.

Iz Centra za demokratsku tranziciju (CDT) ocijenili su da je obezbjeđivanjem besplatnog prevoza za građane tokom septembra prekršen Zakon o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja. I odbornik Demokratske partije socijalista dr Stefan Ćulafić smatra da je prekršen zakon i da je bilo zloupotrebe službenog položaja.

“Očekujemo da će novo rukovodstvo i Savjet ASK-a pokazati integritet i posvećenost sprovođenju zakona i na taj način demonstrirati diskontinuitet od ranijih praksi Agencije i dodvoravanja nosiocima političke moći”, saopštili su iz CDT-a krajem protekle sedmice.

Međutim, iz ASK-a se nijesu oglašavali – ni vršilac dužnosti direktora Dušan Drakić, a ni predsjednik Savjeta te institucije Pavle Čupić.

Tako da crnogorska javnost i dalje ne zna: ni poteze vrha ASK-a, ali ni to da li je odluka o besplatnom prevozu bio autonomni potez gradonačelnice Injac, da li je odluku donio Sekretarijat za saobraćaj ili, možda, direktor ,,Putevi” doo Radoš Zečević…

Tako da je, kao jedino zvanično obrazloženje, ostala objava Injac koja je ustvrdila da su ,,dobili odobrenje ASK za takvu odluku”.

Međutim, po Zakonu o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, ASK ne daje odobrenja za odluke Glavnog grada, već primjenjuje zakone.

,,U godini u kojoj se održavaju redovni izbori, i u slučaju prijevremenih izbora u periodu od dana njihovog raspisivanja do dva mjeseca od utvrđivanja konačnih rezultata izbora, zabranjeno je uvođenje novih ili jednokratnih subvencija za struju i subvencija u plaćanju komunalnih usluga koje pružaju privredna društva čiji je osnivač i/​ili potpuni ili djelimični vlasnik država ili jedinica lokalne samouprave”, propisano je članom 42, stav 2, Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja.

Ni u Zakonu o komunalnim uslugama ne postoji osnov za odluku o besplatnom prevozu. U članu 2, propisjuje se da ,,komunalne djelatnosti podrazumjevaju pružanje komunalnih usluga”, a u članu 3 stav jedan tačka 7 popisuje da je ,,komunalna djelatnosti javni prevoz putnika u gradskim i prigradskim naseljima”.

Izvjesno je, dakle, da Agencija nije – uz uslov da poštuju zakone – mogla da gradonačelnici Podgorice napiše bilo kakvo odobrenje za besplatan prevoz tokom septembra, u jeku izborne kampanje.

Da li je onda iz Agencije za sprječavanje korupcije ili neko iz službe Glavnog grada, obmanuo gradonačelnicu Podgorice ili je Olivera Injac izmislila dozvolu ASK-a za besplatan prevoz?

Odgovore na ova pitanja moralo bi da pruži Više državno tužilaštvo koje je zaduženo za provjeru rada zakonitosti i sankcionisanje kršenja Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja.

,,Ako znamo da Crna Gora nema nijedan integrisani radarski sistem sa raketama koji bi mogli da obore takve letjelice, da nedostaju druga sredstva koja su nam potrebna za protiv-vazdušnu odbranu, protivtenkovsku borbu, postavlja se pitanje: da li ko u državi razmišlja strategijski”, kazao je Samardžić za Televiziju E

,,Crnoj Gori je neophodna modernizacija Vojske, pa samim tim su joj neophodni i novi brodovi. Međutim, postavlja se pitanje na koji način će ti brodovi nabavljeni: da li su to brodovi koji su nama potrebni, da li su preskupi a posebno je upitna pravna procedura primijenjena prilikom nabavke takvih brodova”, upitao je admiral u penziji Dragan Samardžić, u centralnoj informativnoj emisiji 24 Sata, na Televiziji E,

Komercijalni ugovor, ne međudržavni sporazum

Nekadašnji načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore je podsjetio da se, povodom kupovine patrolnih brodova od francuskog brodogradilišta ,,Keršip“, nedavno oglasio premijer Milojko Spajić, tvrdeći da je pravni osnov za kupovinu tih brodova međudržavni sporazum između Francuske i Crne Gore.

,,Ministarstvo odbrane je potvrdilo ono što ja od početka tvrdim – da se radi o komercijalnom ugovoru i da nije sproveden tender. Znači, ne može biti istovremeno i komercijalni tender i međudržavni ugovor. To su dva potpuno različita ugovora, potpuno je različita procedura sklapanja tih ugovora”,  poručio je Samardžić.

Prema njegovim riječima, vrlo je problematično što Ministarstvo odbrane Crne Gore nije sprovelo tender i napominje da su neophodni zvanični odgovori i objašnjenja po kojoj proceduri su izabrali baš brodogradilište Kership u Konkarnou da bude isporučilac brodova i zašto su odabrali baš taj tip brodova.

,,Sporazum o saradnji u odbrani između vlada Francuske i Crne Gore, okvirni je sporazum kojim se omogućava proširenje saradnje. U Ministarstvu odbrane imamo sijaset takvih sporazuma”, naglasio je Samardžić.

On navodi primjer Republike Hrvatske koja ima međudržavni sporazum sa Francuskom još od 2013. godine, ali taj sporazum nije bio osnov da Hrvatska kupi francuske borbene avione ,,Rafal“, već su oni sproveli proceduru u skladu sa zakonskom regulativom, koja je identična EU regulativi, ali i našoj“, objašnjava nekadašnji načelnik Vrhovnog štaba VCG.

Primjer iz Hrvatske 

Samardžić napominje da je, poštujući zakonsku regulativu, Ministarstvo odbrane Hrvatske raspisalo oglas i tražilo ponude država, a ne firmi, za nabavku borbenih aviona.

Nakon toga su  četiri države dostavile ponude – Sjedinjene Američke Države, Izrael, Švedska i Francuska – a najpovoljnija, po odluci Odbora za odbranu i bezbjednost u parlamentu te Nacionalnog vijeća sa predsjednikom kao vrhovnim komadantom – bila je ponuda Francuske.

,,Na kraju je Vlada donijela Odluku. U toj Odluci, koju je potpisao premijer, su  najvažnije dvije tačke: da je Vlada usvojila da je najpovoljnija ponuda Republike Francuske i da se zadužuje Ministarstvo odbrane Republike Hrvatske da pripremi ugovor između vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Francuske o nabavci dvanaest aviona. Kad je ta procedura pripremljena, prilikom posjete predsjednika Emanuela Makrona Zagrebu, u novembru 2021 .godine, dva ministra odbrane su ime vlada potpisali međudržavni sporazum ”, istakao je Samardžić.

Govoreći o izostanku tendera, admiral naglašava de je crnogorska regulativa u potpunosti usaglašena sa regulativom Evropske unije, te da u Direktivi EU, koju su donijeli Evropsko vijeće i Evropski parlament, jasno stoji koja su to izuzeća od tendera.

(Ne)funkcionisanje državnih institucija

,,Jedno od izuzeća, koje je i najbitnije, je ugovor između Vlade Crne Gore i Vlade Francuske. Ali, to ne važi u slučaju kada je riječ o komercijalnom ugovoru“, poručio je Samardžić.

Ocjenjuje da se, upravo kroz dokumentaciju u koja je dostavljena parlamentu i kroz odgovore Ministarstva odbrane, jasno sagledava propast državnih institucija.

,,Ja se pitam, kao što je nedavno jedan poslanik pitao, slušate li vi sebe ljudi? Ja bih još i pitao – čitate li vi ljudi šta je napisano, čitate li vi propise, čitate li vaša saopštenja? Uđite samo na sajt Vlade i pa pročitajte šta je sve napisano o kupovini tih brodova, šta je sve napisano o ovom okvirnom sporazumu… Nevjerovatno mi zvuči da je Ministarstvo vanjskih poslova, na čitav Prijedlog zakona, dalo pozitivno mišljenje. A zna se da je Ministarstvo vanjskih poslova nosilac Zakona o zaključivanju međunarodnih sporazuma i implementacija istih, a u njemu jasno piše, u članu 2, u stavu 1, šta je to međunarodni sporazum” – ističe Samardžić.

Objašnjava da međunarodni sporazum o saradnji u oblasti odbrane, kao takav nije sporan i njega Skupština Crne Gore treba da ratifikuje, međutim, kako navodi Samardžić, sporan je tehnički aranžman.

,,Taj tehnički dokument ne razmatra ni Vlada Republike Francuske, a naša vlast ga potura Skupštini na usvajanje, ne bi li se ozakonio taj nezakonit postupak“, ikazao je u razgovoru za ETV admiral u penziji.

Ignorisanje zakona

Admiral Samardžić problematizuje obrazloženje, koje je dostavljeno Skupštini Crne Gore, popratnog materijala, gdje se navodi da je to sporazum između Ministarstva odbrane Francuske i Ministarstva odbrane Crne Gore, što ne odgovara činjeničnom stanju jer je riječ o – sporazumu dva ministra.

,,Ministarstvo za evropske integracije, koje razmatra da li je Zakon u saglasju sa EU regulativom, napisalo je, potpuno nevjerovatno, da nema nijedne zakonske regulative Evropske unije kojih se tiče ta materija. Potpuno netačno, jer postoje dvije osnovne stavke. Prvo ona iz člana 13 Deklaracije Evropskog parlamenta, a od 2009.godine postoji Code of contact – o ponašanju u sistemu nabavki za odbranu i bezbjednost, a takođe je donijet zajedničko stanovište o fer ponašanju u sprovođenju nabavki za odbranu i bezbjednost. I njime se reguliše, što reguliše i naše i EU zakonodavstvo, u slučaju da je sklopljen bez tendera međudržavni sporazum” – naglasio je Samardžić.

Spori i mišljenje Ministarstva finansija, koje je pregovaralo finansijski dio aranžmana, pa je u jednom članu navedeno da se kupovina ,,tehnički oslobađa poreza na dodatu vrijednost, odnosno PDV-a.

,,To je u potpunosti suprotno našem zakonu o PDV-u. Da jednim aranžmanom tehnički oslobađate, otprilike, više od 25 miliona eura PDV-a? Time se krši finansijska disciplina i nije u skladu sa našim normativnim aktima, ni sa regulativom EU. Mogućnost oslobađanja od poreza na dodatu vrijednost je samo u dva slučaja: kada se radi o međudržavnom sporazumu, kad ugovor zaključile dvije vlade i, u drugom slučaju, kada je u pitanju donacija”, poručio je Samardžić.

Pogrešna procjena 

Dugogodišnji istaknuti oficir crnogorske vojske ne spori potrebu nabavke brodova, ali spori da su bili potrebni brodovi ugovorenih gabarita. Dodaje i da je, prije odluke o ulaganju 120 miliona eura neophodna bila šira, stručna, javna rasprava. Konsultativno saslušanje na Odboru za bezbjednost i odbranu je trebalo da objasni – da li je opravdana investicija od 120 miliona eura i šta Crna Gora time dobija.

,,Kljčno je pitanje: što Crna Gora zaista dobija za 120 miliona, da li takvo ulaganje u operativnu sposobnost vrijedi više čak i od godišnjeg budžeta Ministarstva odbrane? Globalna kretanja i ratovi koji se vode su pokazali da savremeno ratovanje sve više dolazi do izražaja, da se masovna upotreba naoružanih bespilotnih letjelica pokazuje kao strateška prednost. Ako znamo da Crna Gora nema nijedan integrisani radarski sistem sa raketama koji bi mogli da obore takve letjelice, da nedostaju druga sredstva koja su nam potrebna za protiv-vazdušnu odbranu, protivtenkovsku borbu – postavlja se pitanje da li ko razmišlja strategijski? Moje mišljenje je da su mogli da se kupe brodovi, ali da nijesmo morali da kupujemo suviše gabaritne i, da se mataforično izrazim, preskupi ,,rols-rojs“, već smo mogli da nabavimo ,,audi“, koji će solidno završavati posao” – zaključio je Samardžić u razgovoru za ,,24 sata“ ETV.