PIPEROVIĆ: Što je gluplje, tim je i jasnije

Radio Petnjica
-
0
PIPEROVIĆ: Što je gluplje, tim je i jasnije
Um je podmuklov, glupost je iskrena i poštena
14.08.
19:17h
Znam da Milojko nije pisao reagovanje PES-a na Abazovićevu izjavu o prodaji EPCG.
Da je neka birana budala to uradila – znam.
Spočitati Bemaxu čovjeka, koji je Bemaxovim morem plovio jedrima besčašća može da napiše baš mašala budala.
Jer bi se normalna budala iz PES-a, morala sjetiti kako se SNP jurišajući na Tigra isukanim mačem proveo na onomadnim podgoričkim izborima.
Što je gluplje, tim je i jasnije.
I da ne budem preoštar.
Um je podmuklov, glupost je iskrena i poštena.
Samo zato što ne umije bolje.

Na udaru doktori koji nijesu zaključili ,,da je Katnić vješt sa oružjem i sklon nasilju“

Radio Petnjica
-
0
Na udaru doktori koji nijesu zaključili ,,da je Katnić vješt sa oružjem i sklon nasilju“

Ispitivanje doktora na okolnosti liječenja pritvorenih osoba je presedan i politički je motivisano. To je specifična vrsta tužilačkog, političkog i institucionalnog pritiska na ljekare i medicinsko osoblje u cilju ograničavanja prava pritvorenih osoba na medicinsku zaštitu. Iako je u obrazloženju specijalnog tužioca Miloša Šoškića sve djelovalo kao zaostali trag staljinističkog javnog odstrijela nepodobnih, Vrhovni sud Crne Gore, Vijeće kojim je predsjedavala Vesna Vučkoviuć prihvatilo je i obrazloženje o sklonosti ka nasilju Milivoja Katnića, baš kao i navodnu involviranost novinara i pisca u organizovani kriminal?!

Ljekari specijalisti, koji su na zahtjev Specijalnog državnog tužilaštva pregledali Milivoja Katnića u Istražnom zatvoru – a koji nijesu došli do zaključka da je bivši glavni specijalni tužilac sklon nasilju, da je ,,homicidan“ i da će počiniti teško krivično djelo ako bude pušten iz pritvora u Spužu – našli su se na direktnom ili posrednom udaru SDT i SPO, pokazuje istraživanje Portala ETV.

 

O tome indirektno svjedoči i dr Hadži Bojan Marjanović, nekadašnji načelnik Kliničkog centra u Nišu, često angažovan kao specijalista urgentne medicine od menadžmenta UIKS-a u razdoblju od 2018. do 2024. godine.

 

Uzaludna ljekarska mišljenja, SDT po svom nahođenju…

 

Prema njegovim riječima Katnić se u Istražnom zatvoru u Spužu racionalno ponašao, iako nije dozvoljavao detaljne preglede.

 

,,Mi lekari smo svaki put, nakon pregleda gospodina Katnića, radili izveštaje koji su u tri primerka pisani. Njegovo zdravstveno stanje bilo je, ne mogu da kažem kritično, ali na određeni način ugroženo. To su naravno znali svi u zatvoru, ali on jednostavno nije prihvatao ništa, nikakve terapije, dok se sve to na sudu ne reši“, svjedoči nekadašnji načelnik Kliničkog centra u Nišu, koji je više puta pregledao Katnića.

 

Međutim, iz SDT-a i SPO su se potrudili da iz Katnićevog okruženja ,,uklone“ ljekare čiji su nalazi bili pozitivni i mogli da posluže kao osnova za ukidanje pritvora bivšem glavnom specijalnom tužiocu.

 

Na kraju, najveći ceh je platio upravo ljekar iz Niša. Hadži Bojanu Marjanoviću je zabranjen ulazak u Crnu Goru, nakon što se nije 13. juna pojavio u prostorijama Specijalnog policijskog odjeljenja u Podgorici. Istražitelji očito nijesu povjerovali da je razlog nedolaska terapija u Nišu nakon što mu je slomljeno rame 8. juna u Podgorici i kada je zbrinut u Kliničkom centru.

 

Pismo i svjedočenje Milivoja Katnića

 

Osim Haži Bojana Marjanovića i dr Vasilije Marković, ljekar iz Podgorice sa dugogodišnjim iskustvom pregleda pacijenata u Istražnom zatvoru u Spužu, smatrao je da Katnić sačuvao mentalnu stabilnost iako mu je zdravstveno stanje bilo ozbiljno narušeno.

 

Nijesu samo ta dva ljekara tako zaključivali, tvrdi Milivoje Katnić u pismu redakciji Portala ETV.

 

,,Ima u dokumentaciji 50-60 nalaza i mišljenja, počev od psihijatrice Jelice Živković koja jasno navodi i opisuje moje psihičko stanje. Kod sudije za istragu ima i nalaz dr Nemanje Radojevića, stalnog sudskog vještaka, koji je dao po nalogu sudije Šćepanovića. Svi su ti nalazi, mišljenja eksperata vrlo pozitivni“, ističe Katnić u pismu.

 

Bivši glavni specijalni tužilac ističe da postoje samo dva negativna mišljenja, a izdvaja nekorektno postupanje jedne ljekarke (identitet poznat redakciji Portala ETV) koja je, kako tvrdi Katnić, ,,zavrbovana“.

 

,,Ona me je pitala – bolujem li od homicida?! Takvo pitanje ni jedan doktor psihijatar nije nikada pitao bilo kojeg pacijenta“, piše Katnić, tvrdeći da je sve to ljekarka uradila pod pritiskom SPO i SDT.

 

Pokazalo da je Katnić dobro procijenio: mišljenje jedne ljekarke poslužilo je specijalnom tužiocu Milošu Šoškiću da zatraži od sudija Vrhovnog suda produženje pritvora i za bivšeg glavnog specijalnog tužioca, ali i za nekadašnjeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića.

 

U ,,Predlogu za produženje pritvora okrivljenom Zoranu Lazoviću i okrivljenom Milivoju Katniću“, tužilac Šoškić zaista se pozivao na Katnićevu navodnu sklonost ka nasilju, pa čak i opasnosti od nasrtaja na život ljudi.

 

,,Imajući u vidu da je okrivljeni Milivoje Katnić osoba za koju postoji osnovana sumnja da je civilna lica tjelesno povrjeđivala i mučila… te da je prilikom pretresa kod njega pronađena i oduzeta velika količina oružja i municije, a posebno municije koju je nedozvoljeno držao, što sve ukazuje da je okrivljeni Milivoje Katnić sklon nasilju, da vješto rukuje oružjem i da do njega lako dolazi“, ističe, između ostalog, specijalni tužilac Šoškić u prijedlogu za produženje pritvora koji je 9. jula podnio Vrhovnom sudu Crne Gore.

Osim toga, tužilac Šoškić smatra da mu je ,,okrivljeni Katnić otvoreno prijetio“ prilikom saslušanja kada je, kako se ističe u prijedlogu za produženje pritvora, rekao: „…viđećete što će Vas snać. Viđećete, viđećete.“

 

Čudna veza: Specijalno tužilaštvo – Vrhovni sud

 

Očigledno: od više stručnih analiza, specijalni tužilac Šoškić je iskoristio samo nalaz ljekarke koji mu je odgovarao da bi pred sudijama Vrhovnog suda ,,dočarao“ opasnost od ,,homicidnog“, nasilju sklonog, Milivoja Katnića.

 

Zato se tužilac u zahtjevu za produženje pritvora, osim ,,standardne“ mogućnosti od bjekstva, pozvao na član 175 Zakonika o krivičnom postupku Crne Gore, i to stav 1, tačku 3, kojom se kao opasnost puštanja na slobodu upozorava na mogućnost ,,da će ponoviti krivično djelo ili dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti“.

 

 

Rječnikom svakodnevice: Milivoje Katnić, bivši sudija Vojnog suda i Apelacionog suda, nekadašnji glavni specijalni tužilac, ne samo da je, po mišljenju tužioca, ogrezao u kriminalu kao član organizovane grupe od 2020. godine, već je postao i ,,homicidan“ do te mjere da bi izlazak iz pritvora mogao da znači i početak serije likvidacija koje bi on mogao da izvrši!

 

Iako djeluje kao klasična tužilačka ,,namještaljka“ u kojoj suštinski nije konsultovana medicinska struka već dat stav samo jedne ljekarke – a prijedlog za produženje pritvora napisan na čak 140 strana bez ijednog materijalnog dokaza – Vrhovni sud Crne Gore je glatko usvojio mišljenje iz Specijalnog državnog tužilaštva.

 

I to za samo tri dana. Dokument iz SDT-a je pristigao 9. jula, a već 12. jula je Vrhovni sud produžio pritvor Milivoju Katniću i Zoranu Lazoviću, prepisujući uglavnom stavove specijalnog državnog tužioca Miloša Šoškića, koji je selektivno izradio zaključke na osnovu jednog ili dva od tridesetak ljekarskih nalaza?!

 

Vijeće kojim je predsjedavala sudija Vesna Vučković je čak prepisalo u odluci i onaj dio iz prijedloga Specijalnog državnog tužilaštva u kom se, potpuno pogrešno, uz netačan prevod, citiraju odluke Evropskog suda za ljudska prava!

 

Hronika organizovanog pristiska na ljekare

 

U međuvremenu, nikoga iz crnogorskog pravosuđa nije, izgleda, interesovala višenedjeljna akcija pristiska Specijalnog policijskog odjeljenja i Specijalnog državnog tužioca na ljekare koji su obavljali preglede pritvorenika u Spužu.

 

Sve je počelo 13. juna nakon saslušanja dr Čarapića i dr Vesne Lakušić u prostorijama SPO u Podgorici, kada se na razgovor nije javio ljekad Hadži Marjanović.

 

Potom je Specijalno policijsko odjeljenje, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, osim ljekara koji su liječili Katnića i koji su naložili hitnu intervenciju u klinici ,,Moj lab“, danima isljeđivalo i ljekare koji su zaduženi za liječenje bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića koji se, zbog teškog zdravstvenog stanja, od 20. maja liječio u Kliničkom centru.

Zbog boravka Veljovića na Klinici za neurologiju izjave su dali direktor Kliničkog centra Aleksandar Radović i više ljekara. Za policiju je, pored ostalog, sporan i boravak Veljovića u posebnoj sobi na Neurološkoj klinici, iako je praksa da se pritvorenici i zatvorenici smještaju, kad god je to izvodljivo, u posebne prostorije, odvojeno od ostalih pacijenata.

 

Motivi, postupci i posljedice 

 

Ispitivanje doktora na okolnosti liječenja pritvorenih osoba nezabilježen je presedan. To je specifična vrsta tužilačkog, političkog i institucionalnog pritiska na ljekare i medicinsko osoblje u cilju ograničavanja prava pritvorenih osoba na medicinsku zaštitu.

 

Tada se postavljalo pitanje motiva: kakve veze procedura liječenja Veljovića i Katnića – a posebno ispitivanje postupaka ljudi koji su ih liječili – može imati sa krivičnim djelima koja im se stavljaju na teret, a koja su se, prema navodima iz istrage, dešavala godinama ranije?

 

Sada, nakon postupaka specijalnog državnog tužioca koji je ignorisao nalaze mnogih ljekara da bi se produžio pritvor Milivoju Katniću, poslije pritiska SPO na ljekare koji su obavljali preglede Katnića i Veljovića u Istražnom zatvoru i, naročito, nakon odluke Vijeća Vrhovnog suda Crne Gore koje je prihvatilo ,,argumentaciju“ SDT-a, postaje potpuno vidljiva šema na koji se način obavlja politički pritisak na pravosuđe. Ali i mehanizmi ugrožavanja ljudskih prava, ne samo pritvorenika, nego i eksperata koji rade u crnogorskom pravosuđu.

D.ĐURANOVIĆ

Političko-obavještajno potkusurivanje bivše i sadašnje vlasti preko Do Kvona

Radio Petnjica
-
0
Političko-obavještajno potkusurivanje bivše i sadašnje vlasti preko Do Kvona

Sporenje oko izručenja „kralja kriptovaluta“ Americi ili Južnoj Koreji još jednom otvaraju pitanje političke zloupotrebe i zavjere obavještajnih službi u aferi Do Kvon, ali i konačnog razotkrivanja svih učesnika sedamnaestomjesečne priče kojoj se, nakon posljednje odluke Vrhovnog suda, i dalje ne nazire kraj.

Nedavna odluka Vrhovnog suda Crne Gore da odloži izručenje „kralja kriptovaluta“ Do Kvona matičnoj državi Južnoj Koreji dok ne donese odluku o Zahtjevu za zaštitu zakonitosti, koji je podiglo Vrhovno državno tužilaštvo ponovo je aktuelizovala aferu koja je počela prije duže od godinu dana, u martu 2023. godine.

Ovog puta priču je začinio bivši ministar pravde, jedan od doskora najbližih saradnika premijera Milojka Spajića i aktuelni kandidat za gradonačelnika Glavnog grada Podgorica, Andrej Milović, svojom izjavom u kojoj tvrdi da je izručenje Do Kvona Južnoj Koreji upravo Spajićeva želja kako u Americi tokom procesa ne bi bile javno otkrivene njegove veze sa „kraljem kriptovaluta“, te da je upravo izručenje Do Kvona SAD-u bila jedna od krupnih tačaka sporenja ministra pravde i premijera“.

„Premijer Milojko Spajić i njegov bliski prijatelj advokat Goran Rodić, branilac Do Kvona, na sve načine pokušavaju da spriječe izručenje Do Kvona SAD, ne bi li se zaustavila kompletna istraga pravosudnih organa SAD i ispitala poslovna relacija Do Kvona i Spajića koju su imali prije nesporno montirane predizborne afere oko dolaska Do Kvona u Crnu Goru i povezivanja sa finansiranjem PES-a. Slučaj izručenja Do Kvona SAD je jedna od krupnih tačaka sporenja između Spajića i mene kao tadašnjeg ministra pravde, o kojoj javnost malo zna, a vrijeme je da sazna.

Spajić nije mogao da se pomiri sa tim da sam pravnim znanjem i nepopustljivom borbom za istinu onemogućavao protivpravno i namješteno izručenje Južnoj Koreji, o čemu smo vodili diskusiju u četiri oka, što će na kraju biti i jedan od razloga za moju smjenu.

Izručenje Do Kvona Južnoj Koreji, a ne SAD, žele dvije strane – sa jedne je ona grupa koja je montirala predizbornu aferu u vidu predstavnika bivše vlasti, bliskog im advokata, njima bliskih predstavnika domaćeg bezbjednosnog sektora, kao i djelova bezbjednosnog sektora iz regiona koji su u tome učestvovali, a sa druge strane je Milojko Spajić koji želi da spriječi potpunu istragu pravosudnih organa SAD u vezi njegovih poslovnih veza sa Do Kvonom, koje datiraju prije politike i sa početka političke karijere, a što je krio od svih nas.

Moja posjeta SAD u svojstvu ministra pravde, kao i razgovori sa njihovim organima i institucijama, uvjerila me je da Do Kvon treba biti izručen SAD, a ne Južnoj Koreji, jer prljavi špekulantski poslovi premijera Spajića sa Do Kvonom, koji su oštetili poreske obveznike SAD i cijelog svijeta za desetine milijardi dolara, a Spajića učinili bogatim pojedincem koji po sopstvenom priznanju ne živi od plate, moraju biti do kraja otkriveni.

Izručenje Do Kvona SAD je put do istine i razotkrivanja ko je Milojko Spajić i zašto neke stvari mora da radi u korist interesa druge države, a ne svoje i svojih građana“, napisao je Milović na svom X nalogu.

MISTERIOZNI DOLAZAK

Kada je Do Kvon uhapšen u Crnoj Gori, zajedno sa svojim poslovnim partnerom u martu 2023. godine, dok su sa lažnim pasošima pokušavali da se ukrcaju na let za Ujedinjene Arapske Emirate, otvoreno je pitanje kako se on uopšte zatekao u Crnoj Gori, a njegovo hapšenje tadašnja Vlada Dritana Abazovića ekspresno se iskoristila upravo za diskreditaciju tada svog najjačeg političkog konkurenta uoči parlamentarnih izbora, Milojka Spajića.

Do Kvon je osuđen na četiri mjeseca zatvora zbog falsifikovanja isprava, a nakon odslužene kazne u Cnoj Gori je nastavio da čeka ekstradiciju Sjedinjenim Američkim Državama ili Južnoj Koreji, jer ga obje države potražuju zbog krivičnog djela prevara sa kriptovalutama u vrijednosti od najmanje 40 miliona dolara, u kojoj je prema procjenama pričinjena šteta investitorima krahom njegovih kriptovaluta Luna i Tera.

Kako je M portal tada pisao, Do Kvon je iz Srbije u Crnu Goru prebačen ilegalno, u vozilu sa diplomatskim tablicama i u organizaciji srpske Bezbjednosno-informativne agencije (BIA).Da je Do Kvon do prelaska u Crnu Goru živio i funkcionisao u Srbiji utvrdile su i istrage koje se vode protiv njega u Americi i Južnoj Koreji. Njegov advokat Goran Rodić potvrdio je indirektno u jednoj televizijskoj emisiji da je Do Kvon ušao u Crnu Goru iz Beograda, a da do tada nikad nije ni čuo za Crnu Goru, niti je znao gdje se ona nalazi.

Prema onome što je tadašnji ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić kazao američkom Wall Street Journal, 23. marta 2023. godine on je dobio anonimnu poruku kojom je obaviješten da se Do Kvon nalazi u Crnoj Gori. S obzirom na činjenicu da je u vrijeme Adžićevog mandata mehanizam „anonimnih dojava“ policija često koristila za nelegitimne akcije, te da je jednom ministru policije praktično nemoguće poslati poruku koja bi ostala anonimna, gotovo je izvjesno da je riječ o koordiniranoj akciji bezbjednosnih službi Srbije i Crne Gore čiji je cilj bio destabilizacija političkih prilika uoči parlamentarnih izbora u Crnoj Gori i nanošenje štete tada izuzetno popularnom Pokretu Evropa sad! Milojka Spajića, od kojeg je Abazovićeva vlast najviše zazirala.

Srpski mediji su u maju prenijeli pisanje portala DL News da je Do Kvon tokom boravka u Srbiji živio na Dedinju, u luksuznom naselju Ambasador park, u nekretnini vrijednoj dva miliona eura. U dokumentu iz katastra, do kojeg je došao DL news, pokazuje da je dupleks stan kupio južnokorejski državljanin Han Čang Džun, koji je uhapšen zajedno sa Do Kvonom, kada su iz Crne Gore htjeli da pobjegnu privatnim avionom u Dubai.

 

PISMO ILI FALSIFIKAT

Svega nekoliko dana uoči parlamentarnih izbora 2023. godine, u medijima su se pojavile informacije da je Do Kvon poslao pismo tadašnjem premijeru Dritanu Abazoviću, njegovom ministru pravde Marku Kovaču i Glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću. Do Kvon u pismu navodno iznosi podatke o saradnji sa Milojkom Spajićem i finansiranju kampanja PES-a za predsjedničke, lokalne i tada predstojeće parlamentarne izbore. Iz Abazovićevog kabineta nikada nije saopšten čitav sadržaj Do Kvonovog pisma, ali su se ređale teške optužbe na račun Milojka Spajića i PES-a.

Upravo je Andrej Milović, tada jedan od najbližih saradnika Milojka Spajića, prvi istupio sa tvrdnjama da je riječ o „prljavoj aferi čiji nalogodavci uoči izbora žele da Do Kvona dovedu u vezu sa Spajićem“. On je tvrdio da iza svega stoje „Spajićevi politički oponenti i jedan advokat kotorskih kriminalnih klanova“, te da je tom advokatu obećano mjesto ministra pravde ukoliko bi nakon 11. juna 2023. Abazović ponovo bio u prilici da formira Vladu. U tom trenutku Do Kvonov advokat je bio Branko Anđelić, a nakon što je on otkazao punomoć Južnokorejcu, slučaj je preuzeo Goran Rodić.

Prema scenariju koji je Milović tada iznio, a nije od njega odustao ni nakon razlaza sa Spajićem i PES-om, saznanja da se Spajiću sprema afera imao je čak mjesec dana prije Do Kvonovog hapšenja. „Do Kvon je nudio milion eura onome ko mu omogući da se brani sa slobode. Puštaju ga da se brani sa slobode, advokat izvlači od njega sve što je traženo. Čim je potpisao sve što su tražili, vraćaju ga u zatvor“, dodajući da je „kralju kriptovaluta“ bilo „omogućeno bjekstvo na koje bi se zažmurilo zbog političke pomoći pred izbore“. „Ostaje kao glavno pitanje kome je Do Kvon dao milion eura koje je nudio svima preko advokata, ko je u lancu učestvovao u ovoj političko-korupcionaškoj aferi, koji članovi Vlade, Agencije za nacionalnu bezbjednost i pravosuđa“, kazao je tada Milović, naglašavajući da nakon izbora PES-u ne mogu biti partneri „oni koji su u stanju da kreiraju ovakve afere“.

Tadašnji branilac Do Kvona Branko Anđelić tada je oštro negirao navode Milovića, tvrdeći da je pismo pisao lično Do Kvon, te da posjeduje dokaze o poslovnim vezama Milojka Spajića i „kralja kriptovaluta“ koje Milović može vidjeti kod njega u kancelariji.

Međutim, nakon što je Do Kvonu izrečena kazna od četiri mjeseca zatvora zbog falsifikovanja putne isprave, njegov drugi branilac Goran Rodić kazao je da je Do Kvon pred tužiocem detaljno govorio o pismu.

“U odnosu na sve spekulacije koje su se pojavljivale u medijima od 5. juna do tog dana, a koje su se prije svega odnosile na evenutalno nezakonito finansiranje političkih kampanja, već sam rekao da je on (Do Kvon) to negirao. Po tom pitanju je on negirao sve, a izjašnjavao se detaljno tužiocu o pismu, sadržaju pisma, ko je pisao pismo, kako je nastalo i o svemu tome je detaljno upoznao tužioca”, rekao je Rodić.

U martu ove godine u jednoj televizijskog emisiji Rodić je takođe govorio o Do Kvonovom pismu, tvrdeći da je njegov branjenik zloupotrijebljen.

“To pismo je imalo svrhu koju je na političkoj sceni napravilo. Zato sam vas pitao – ko je donio i poslao pismo? Do Kvon ga niti iz Istražnog pritvora preporučenom pošiljkom šalje, niti može lično da ga preda ni u jednu instituciju. Jedino što bi mogao on lično je da ga preda upravi Istražnog zatvora, pa da ga ona proslijedi”, kazao je Rodić, dodajući da je tužilac njegovog branjenika pitao za svaku rečenicu pisma pojedinačno. Na opasku bivšeg ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića da Do Kvon u pismu nije kazao da je on finansirao kampanje PES, već da ima informacije iz kriptozajednice ko je finansirao i da se pominju iznosi koje je Spajić sam prikupio, Rodić je odgovorio: “Dozvoljavate li da, kao što je on bio zloupotrijebljen, opisao je tužiocu na koji način, i vi možete biti zloupotrijebljeni, za nečiji interes, treći? Ne PES, URA, nego neko treći ima interes da vam to stavi”.

M portal je u periodu dok je afera oko Do Kvonovog pisma bila na vrhuncu pisao o posjetama koje je „kralj kriptovaluta“ primao u zatvoru u Spužu, dok su za to vrijeme isključivane kamere koje služe za video nadzor. 

Tvrdnje advokata, PES i analitičara da je slučaj Do Kvon korišten za nanošenje štete Spajiću i PES uoči parlamentarnih izbora potvrđene su analizom medijskog sadržaja tokom kampanje, koju je uradila Agencija za elektronske medije. Prema toj analizi, gotovo trećina izvještaja o aferi “Do Kvon” odnosila na medijske nastupe i izjave političkih predstavnika liste “Hrabro se broji” (koalicija URA i Demokrata) dominantno sa pozicija državnih funkcija koje vrše, a o tom slučaju najviše su izvještavaleTV Vijesti, Gradska i TV A.

EPILOG

Crnogorsko pravosuđe je do sada donosilo sedam oprečnih odluka o izručenju Do Kvona, zaključno sa posljednjom kojom je Vrhovni sud ponovo odložio njegovo izručenje Južnoj Koreji.

Milojko Spajić nije negirao da poznaje Do Kvona, ali je tvrdio da je riječ o prevarantu koji je, između ostalih oštetio i njega nakon što je 2018. godine bio jedan od ulagača u Do Kvonove kriptovalute Luna i Tera, te da je sam znao da se priprema afera i da je Do Kvonov boravak u Crnoj Gori prijavljena iz kriptozajednice. Prema pisanju Blumberga, Spajićeva investicija prije nego što je preuzeo dužnost detaljno je opisana u tužbi koju je protiv Teraform Labsa i Do Kvona pokrenula američka Komisija za hartije od vrijednosti. U pismu koje je uputio računovođa SEC analizirajući ugovore o kripto imovini Terraforma, Spajić je identifikovan kao rani investitor u aprilu 2018. godine. „Bankrotirana kripto kompanija i Kvon lično proglašeni su odgovornim za prevaru nakon građanskog suđenja u Njujorku u aprilu. Terraform je pristao da plati 4,5 milijarde dolara za rješavanje slučaja sa SEC-om“, piše Blumbreg. Bez obzira na poravnanje, Amerika nije odustala od zahtjeva da Do Kvon bude izručen njima.

Bivši ministar pravde Andrej Milović po prirodi funkcije koju je obavljao i na osnovu donedavne bliske partijske saradnje sa Spajićem mora biti detaljno informisan o čitavoj aferi Do Kvon, njenom nastanku, prebacivanju Južnokorejca u Crnu Goru, procesima koji se protiv njega vode u SAD i Južnoj Koreji, a treba imati u vidu i da je njegova službena posjeta Americi mogla donijeti i nove zanimljive detalje čitave priče. Zato će biti zanimljivo pratiti kakve će nove informacije o Do Kvonu iznijeti Milović do kraja kampanje za lokalne izbore u Podgorici.

Izjave Milovića i Do Kvonovog branioca Gorana Rodića, dvije najupućenije osobe u čitav slučaj, bez obzira na razilaženja u mišljenjima kome treba izručiti bjegunca od pravde, poklapaju se u jednom – afera Do Kvon je montirana zbog izazivanja političke nestabilnosti uoči parlamentarnih izbora 2023. godine, a Južnokorejac je zloupotrijebeljen za interese bivše vlasti koju je predvodila URA, uz učešće obavještajnih službi Crne Gore i Srbije. Na to upućuje i (ne)djelovanje Specijalnog državnog tužilaštva, koje je saslušalo i Do Kvona i Milojka Spajića ( u svojstvu građanina), ali 17 mjeseci od početka afere javnosti nije poznato da li je SDT preduzelo bilo kakve korake na rasvjetljavanju čitavog slučaja.

Prema nezvaničnim informacijama M portala, Do Kvon je dobio mnogo zahtjeva za intervjue otkad je odslužio četvoromjesečnu kaznu zatvora na koju je osuđen zbog falsifikovanja putne isprave, ali nema povjerenja u crnogorske medije i zbog toga će javnost ostati uskraćena za njegovu stranu čitave priče.

U svakom slučaju, afera Do Kvon u Crnoj Gori dobila je dva ključna pravca koja moraju biti razriješene kroz pravosudni sistem – veze „kralja kriptovaluta“ sa aktuelnim premijerom Milojkom Spajićem i politička zloupotreba Do Kvona uz podršku obavještajnih službi. Dio priče o vezama sa Spajićem svakako je bliže razrješenju zbog zainteresovanosti „trećih strana“ – Južne Koreje i Sjedinjenih Američkih Država, dok će politička zloupotreba i učešće obavještajnih službi biti prepušteni na milost i nemilost selektivnim crnogorskim institucijama.

POMOĆ ZA POLJOPRIVREDNIKE: 20 DOMAĆINSTAVA DOBILO PO 50 TOVNIH PILIĆA

Radio Petnjica
-
0
POMOĆ ZA POLJOPRIVREDNIKE: 20 DOMAĆINSTAVA DOBILO PO 50 TOVNIH PILIĆA

Opstina Petnjica je kroz Program podsticajnih mjera za 2024 godinu uvela i novu mjeru a tiče se i pomoći u oblasti živinarstva, tačnije nabavka tovnih pilića.

Prethodne nedelje 20 poljoprivrednih proizvodjača dobili su po 50 tovnih pilića i hranu za njihovu ishranu za prvih deset dana.
Kako je kazao rukovodilac odjeljenja za poljoprivredu mr Adis Ličina, koji je prisustvovao dodjeli pilica, da će Opstina za narednu godinu nastaviti sa ovom mjerom i da će se više fokusirati na proizvodnju i preradu domaće hrane.
Ličina je saopstio da se ovih dana očekuje i realizacija ostalih mjera koje su predvidjene Programom za ovu godinu.
ERIS BABAČIĆ

U PETAK U 14 ČASOVA: PROMOCIJA KNJIGE “PRIČAM TI” AUTORKE ELVISE LATIĆ

Radio Petnjica
-
0
U PETAK U 14 ČASOVA: PROMOCIJA KNJIGE “PRIČAM TI” AUTORKE ELVISE LATIĆ

JU Centar za kulturu Petnjica organizije promociju knjige “Pričam ti” autorke Elvise Latić.

Promocija će se održati u petak 16.08. u sali Centra za kulturu sa početkom u 14:00h.

Na promociji će o knjizi govoriti recezenti prof. dr Draško Došljak i književnik Braho Adrović.

ZAVIČAJ U SRCU MUNIRA LATIĆA

Radio Petnjica
-
0
ZAVIČAJ U SRCU MUNIRA LATIĆA

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Ovog 10. avgusta 2024. godine, u srcu Petnjice, među dragim prijateljima i našom dijasporom, imao sam čast upoznati jednog izuzetno časnog čovjeka, istinskog insana čija priča odzvanja dubokom mudrošću i životnim iskustvom. U tihoj atmosferi, uz šolju tople kafe i prijateljski razgovor, otkrio mi je svoju životnu priču, ispunjenu neizmernom ljubavlju prema domovini, ali i težinom koju nose godine iseljeništva. Kroz taj razgovor, u kojem se prepliću tuga i ponos, shvatio sam koliko je njegova veza sa rodnim krajem jaka, koliko je svaki povratak u Petnjicu i Lagatore za njega povratak sebi. Njegove riječi, jednostavne a opet duboko emotivne, ostavile su neizbrisiv trag u meni. Slušao sam o njegovim uspomenama o danima provedenim daleko od voljenog zavičaja, ali i o radosti povratka, makar i na kratko, među svoje. Ovaj susret nije bio samo susret dvojice sagovornika, već i spona između prošlosti i sadašnjosti, između generacija koje ostaju i onih koje odlaze, ali nikada ne zaboravljaju. Ove priče, koje kao dragocjeno blago nosimo u sebi, podsjećaju nas na to ko smo i odakle dolazimo a susret sa ovim čovjekom bio je upravo takva priča – priča o snazi prijateljstva o ljubavi prema Crnoj Gori, Petnjici  i o neuništivoj vezi sa korijenima.

 

Munir Latić, sin Saliha i Muše, rođen je 1957. godine na mjestu đe su prađedovski korijeni vezali stablo u srcu Petnjice. To mjesto nosilo je sa sobom duboku povezanost sa precima, sa prirodom i sa zemljom koja ih je hranila i održavala kroz generacije. Munir je odrastao u tradicionalnoj zemljoradničkoj porodici, đe su se bavili poljoprivredom a u manjoj mjeri i stočarstvom. Među voćem koje se gajilo, šljiva je bila najčešća, dok su jabuke i orasi bili rjeđi. Ipak, 1965. godine, porodica Latić je na jednoj njivi odlučila podići voćnjak jabuka i krušaka, što je za to vrijeme bilo neuobičajeno, jer je zemlja bila predviđena za druge kulture. Ali to je bio njihov san, nešto što su željeli ostaviti iza sebe.

Munir je završio Osnovnu školu u Petnjici a potom i srednju industrijsku školu u Titogradu, đe se školovao za zanimanje metalostrugara. Njegov otac, Salih, bio je čovjek koji je razumio vrijednost obrazovanja, iako je sam bio vezan za težak rad na zemlji. Žrtvovao se, izdvajajući najveći dio svoje zarade kako bi omogućio Muniru školovanje, iako su vremena bila teška a potrebe mnogobrojne. Munir nije bio jedino dijete – tu su bile i njegove sestre (Senadija umrla prije njegovog rođenja), Mejrema koja je umrla sa 21 godinu, Milaheta, Resmija i brat Ruždija, svi oni dio jednog velikog porodičnog mozaika, đe je svako imao svoju ulogu i đe je ljubav bila temelj svega.

O svom ocu Salihu i majci Muši, sa suzom u oku i grčem u srcu, Munir kazuje sljedeće: ,,Moj otac Salih nije imao dovoljno zemlje da obezbijedi sve porodicne potrebe pa je često morao raditi kao građevinski radnik na terenu sto je obicno za to vrijeme bilo daleko od kuce. Njegovi dolasci bili su rijetki obično je to bilo jedan vikend u mjesecu tako tako da i tada nije imao vremena za odmaranje nakon napornog rada. Majka Muša bila je izuzetno vrijedna žena borila se sa svim obavezama majke, domacice zene koja je radila poslove na imanju koji su bili teški i za muskarca. Pored napora nikad nije zapostavila niti jednu obavezu i uz sve to za nas đecu uvijek je nasla vremena da nam posveti ljubav i majčinsku toplinu kako to moze samo majka.”

Nakon završetka srednje škole, Munir je stajao na raskršću života, suočen sa teškom odlukom koja je nosila teret odgovornosti, ali i iskru nade za budućnost njegove porodice. Svjestan žrtava koje je njegov otac Salih podnio, Munir je odlučio da napusti rodno mjesto, da ostavi za sobom poznate pejzaže i uspomene, kako bi pružio pomoć i olakšao teret koji je njegova porodica nosila. U oktobru 1975. godine, donio je tu hrabru odluku i otišao u Sloveniju. Tamo je našao posao kao nekvalifikovani radnik u fabrici za preradu kože „Tovarna Usnja-Kamnik“, đe su dani prolazili u brojnim satima rada, ali sa jasnim ciljem – da doprinese porodici i omogući im bolji život. Radio je tamo sve do jula 1976. godine, kada je pozvan na odsluženje vojnog roka, čime se njegovo putovanje ka samostalnom životu i žrtvi za porodicu nastavilo. Ova odluka nije bila samo pitanje odlaska na rad; bila je to tiha zakletva, obećanje koje je Munir dao sebi i svojoj porodici – da će dati sve od sebe, da će se žrtvovati i raditi neumorno kako bi njegov brat i sestre imali lakši i bolji put kroz život. Svaki dan u fabrici, svaki trenutak proveden daleko od doma, bio je još jedan kamen u temeljima boljeg života koji je Munir gradio za svoju porodicu.

Munirov otac, Salih, još 1974. godine krenuo je na svoj put u Luksemburg, tragajući za boljim prilikama, za životom koji bi donio više sigurnosti i nade njegovoj đeci. Radio je na povremenim poslovima, sa prekidima, ukupno 11 godina. Njegova žrtva, znoj i trud, bili su primjer neizmjerne ljubavi i odlučnosti, pokazatelj kako se uprkos svim teškoćama i preprekama, može izboriti za bolju budućnost. Salihov rad nije bio samo posao, već čin ljubavi, duboka briga za svoju đecu i njihovu budućnost. U porodici Latić, obrazovanje je bilo svjetionik, vodič kroz tamu teških vremena, jer su vjerovali da je upravo to put ka sigurnijem i lakšem životu, daleko od neizvjesnosti poljoprivrednih poslova i borbe sa prirodom. Oni su znali da su korijeni važni, ali su isto tako znali da se moraju usuditi da rastu, da se pruže ka nebu, ka novim prilikama i boljoj budućnosti. Ova priča o Muniru Latiću nije samo priča o jednom čovjeku – to je saga o generacijama koje su se borile, radile, nadale se i žrtvovale kako bi obezbijedile svijetliju budućnost za svoje potomke. To je priča o ljubavi prema zemlji o dubokoj povezanosti sa korijenima, ali i o snovima koji su preplitali prošlost i budućnost. Svaka žrtva, svaka suza i svaki trud nisu bili uzaludni – oni su oblikovali sudbine, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima svih onih koji su ih živjeli i nastavili dalje.

O svojim životnim borbama Munir nastavlja: ,,Po dolasku iz vojske, promijenio sam formu svog života i započeo raditi u svojoj struci kao metalostrugar u namjenskoj industriji, specijalizovanoj za vojsku. Ipak, moj duh nije mirovao; želja za znanjem i napretkom bila je jača od udobnosti stabilnog posla. Tako sam 1978. godine upisao Višu pedagošku školu u Skoplju, vanredno, sa namjerom da studiram ruski jezik. I ušpjesno završavam prvu godinu. U januaru 1980. godine, ženim se sa Izetom (rođenom Duraković) koja je postala moj oslonac u svim nadolazećim životnim iskušenjima. Zajedno smo stvorili porodicu i dobili troje djece: Asmira, Amelu i Almasu. Naša ljubav i zajednički snovi postali su temelj svega što smo kasnije izgradili. Nedugo poslije moje ženidbe sudbina je gotovo iz temelja promijenila moje planove pa sam  nakon uspješno završene prve godine studija iste prekinuo i morao napustiti posao zbog bolesti moje sestre, koja je nažalost poslije nekoliko mjeseci preselila na bolji svijet u svojoj dvadeset i prvoj godini.”

U proljece 1981. godine odlazim na privremeni rad u Švajcarsku i započinjem raditi u firmi Fritz Weibel & Sohn AG gdje je moj amidžić Sabit Latić bio predradnik koji mi je i sredio papire za rad. Međutim, prvi dani i počeci u Gümligenu predgradu Berna (Švajcarska) bili su ispunjeni novim izazovima. Početak, bez znanja njemačkog jezika i bez i jedne poznate osobe sa naših prostora bio je jako težak. Bilo je to vrijeme kada su nostalgija i osjećaj usamljenosti bili moji vjerni pratioci. Početkom osamdesetih godina nastupila je ekonomska a zatim i politička kriza u SFRJ, koja je dodatno otežala situaciju. Nisam imao stalne papire prvih deset godina, bio sam sezonski radnik, što je značilo da promjena posla nije bila samo teška, već gotovo nemoguća. Morao sam raditi mnogo, često iznad svojih mogućnosti, kako bih obezbijedio papire za narednu sezonu. Godine 1988. moj brat dolazi kod mene u Švajcarsku i tada u neku ruku rad i boravak postaju podnošljiviji. Do tada sam već prilično dobro savladao njemački jezik, što je uveliko olakšalo proces ntegracije u svim aspektima života. Dobijanje takozvane „B“ vize početkom devedesetih godina, koja mi je omogućila godišnju radnu dozvolu, značilo je prekretnicu. Tada je život postao nešto lakši; poslovi su postali dostupniji, ali s njima je došla i veća odgovornost. Uspio sam da dovedem i svoju porodicu, što je bio veliki korak ka stabilnijem životu.“

O svojoj životnoj saputnici i đeci Munir govori: ,,Supruga Izeta (rođena Duraković) je moj neizostavni oslonac, stijena na koju sam se oslanjao u najtežim trenucima. Njena ljubav i podrška bile su neprocjenjive i zbog svega što je činila za mene, zbog njene žrtve, brige i nesebične ljubavi, njoj sam posebno i zauvijek zahvalan. Dolazak moje đece u Švajcarsku, posebno Asmira, bio je izazov za sve nas. Asmir, koji je završio drugi razred u Lagatorima, našao se u novom, nepoznatom okruženju, đe su ga dočekali stariji učenici, djeca drugih iseljenika – iz SFRJ, Turske, Iraka, Filipina, Šrilanke, Indije, Juzne Afrike, SAD i Australije u mješovitom razredu (Anpasungsklasse odjeljenje za adaptaciju) sa đecom iz devet različitih zemalja. Taj treći razred bio je posebno težak za njega, jer kao malo dijete nije znao jezik i suočio se sa ogromnim izazovima. Svaki dan bio je borba za prilagođavanje, za razumijevanje, ali i za opstanak u novom svijetu. Svaki korak koji smo zajedno prošli, svaka prepreka koju smo savladali, ojačali su nas kao porodicu. Borili smo se i nismo odustajali, jer smo znali da sve što radimo nije samo za nas, već i za budućnost naše đece. U tom neprekidnom krugu borbe, nade i ljubavi, nalazili smo snagu da idemo naprijed, bez obzira na sve prepreke koje su nam se našle na putu.“

Munir Latić sa ponosom prenosi priču o svom sinu Asmiru, čiji uspjesi i životni put svjedoče o vrijednostima koje je porodica Latić njegovala generacijama. Asmir je nakon završetka osnovne škole ostvario značajan uspjeh završivši dva smjera u srednjoj školi, pokazujući već tada izvanrednu posvećenost i radnu etiku. Njegov put nije stao na tome – nakon srednje škole, Asmir je odlučio služiti vojni rok i kako Munir mi svjedoči, vjerovatno postao prvi Bihorac koji je služio u vojnim snagama svoje nove domovine Švajcarske. Njegova odlučnost i predanost nisu se zaustavili samo na vojnoj službi; završio je i podoficirsku školu, pokazujući da se ne boji izazova i da uvijek teži ka višem cilju. Ipak, Asmir nije želio ostati aktivni vojni podoficir. Umjesto toga, odlučio je nastaviti svoje obrazovanje i usavršavanje u struci koja mu je bila bliska i koja ga je ispunjavala. Tokom cijelog svog školovanja, Asmir je marljivo radio, balansirajući između rada i obrazovanja, čak i nakon što je osnovao svoju porodicu. Oženio se 2004. godine s Mirzetom, Rožajkom po rođenju, iz ugledne porodice Nurković. Zajedno su izgradili dom pun ljubavi i radosti, blagoslovljeni sa troje đece: Salihom, Dinom i Malikom.

 

Asmir, je danas predavač praktične nastave za vodovodne i sanitarne instalacije,  pokazujući time kako je  upornost i stručnost prešla na sljedeću generaciju. Munirove kćerke takođe su pronašle svoje puteve u životu – Amela je postala administrativni službenik, dok je Almasa izgradila karijeru kao trgovkinja. Obje su udate i sretne sa svojim porodicama. Amela sa suprugom Edisom Čolićem ima dvoje divne djece, kćerku Merjem i sina Samija, dok Almasa sa suprugom Admirom Šabotićem uživa u roditeljstvu sa đecom Latifom, Hamzom i Hanom. Munir sa ponosom ističe kako su njegova životna borba i uspjesi bili veliki podstrek njegovoj đeci i unucima da i oni postignu uspjeh u životu. Sve što su on i njegova supruga Izeta,  postigli tokom skoro 45 godina braka, bilo je utkano u temelje njihovih potomaka. Njihova ljubav, posvećenost i predanost porodici postali su svjetionik za nove generacije Latića, koji su nastavili put svojih predaka, gradeći svoje živote na čvrstim temeljima koje su im ostavili njihovi roditelji.

 

O nostalgiji, roditeljima i iseljenicima, Petnjici, Munir svjedoči sa dubokom tugom i ponosom u glasu: ,,Dok sam bio u Švajcarskoj, najveći teret na mom srcu bila je daljina koja me razdvajala od mog rodnog kraja, od mojih roditelja i članova porodice. Svaka noć bila je ispunjena mislima o mojim najmilijima, o njihovim licima, glasovima i mirisima doma koji su mi nedostajali. Svako buđenje donosilo je težinu stvarnosti – živio sam daleko od onih koje sam volio najviše na svijetu. To je žrtva koja se ne može opisati riječima, to je nešto što se nosi duboko u srcu, tiho i neizbrisivo.“

 

„Četiri pune decenije proveo sam vani, u tuđini. Dok je još postojala Jugoslavija, okupljali smo se i družili, održavali vezu sa domovinom kroz smijeh, razgovore i zajednička sjećanja. Ali, nakon devedesetih godina, ta okupljanja su postala rijetka, gotovo su nestala. Svako se povukao u svoje brige, u svoje sudbine i ta veza sa vremenom je postajala sve tanja. Iz svog životnog iskustva, želim poručiti mladima da se školuju, bez obzira na to hoće li ostati ovdje ili će otići. Obrazovanje je ključ za bolju budućnost, ali biti na svom rodnom ognjištu zahtijeva mnogo više od diplome. Trebaju se ispuniti brojni uslovi – ekonomski, društveni i infrastrukturni – da bi život na tom ognjištu bio održiv i dostojanstven. Naš problem je što školujemo đecu za visoka zanimanja, ali u industriji i poljoprivredi, koje su temelj svakog društva, ne želi gotovo niko da radi. Petnjica mog djetinjstva bila je vrlo nerazvijena i zapostavljena mjesna zajednica u opštini Berane, ali i pored toga, bila je puna života. Živjelo se teško, ali bilo je mnogo više sloge i međusobnog poštovanja. Ljudi su se oslanjali jedni na druge, dijelili radost i tugu, i to je ono što je činilo zajednicu jakom.“ „Današnja Petnjica izgleda drugačije. Putna infrastruktura, koja je stigla kasno, sada je popravljena, ali Petnjica je danas razruđena i razbacana, kao figure na šahovskoj tabli, udaljene jedne od drugih. Ipak, Petnjica danas ima izuzetne potencijale, posebno u poljoprivredi i stočarstvu. Drvna industrija, kao i proizvodnja ljekovitog i začinskog bilja, kao i eteričnih ulja, takođe mogu biti profitabilne djelatnosti. Već imamo primjer vrijednog poljoprivrednika poput Amara Muratovića i drugih, koji pokazuje put kojim se može ići. Svi ti potencijali čekaju da budu iskorišteni, da ožive naš kraj i donesu mu novu snagu i prosperitet.“

 

Dok sam posmatrao Munira Latića, sa smirenošću i dubokom emocijom u glasu dok je govorio, djelovao je poput mudrog muallima, čuvara drevnih znanja i tajni života, čije riječi imaju težinu i dubinu koje se prenose kroz generacije. Svaka njegova misao bila je poput niti koja veže prošlost, sadašnjost i budućnost a dok je sunce polako zalazilo iza bihorskih planina, osjetio sam da sam svjedok nečega što nadilazi običnu priču – svjedok jedne istinske životne mudrosti. U tom trenutku, Munir je duboko u srcu osjetio zahvalnost za sve one nevidljive niti koje nas povezuju, bez obzira na to đe se nalazili. Njegova priča, ispričana sa tolikom strašću i sjećanjima, nije ostala samo u mojoj bilježnici – ostala je urezana i u mom srcu, kao trajni podsjetnik na to da su prave vrijednosti u životu uvijek vezane za ljude, za domovinu, i za prijateljstvo koje nas oplemenjuje. Te niti, bez obzira na udaljenost i vrijeme, nikada ne pucaju, već ostaju zauvijek isprepletene u našoj sudbini, poput dragocjenih veza koje nas drže zajedno, čak i kada smo fizički daleko.

 

U sumrak nad lijepom Petnjicom, dok je noć polako padala, osjećao sam težinu i značaj priče koja je ostala zabilježena na XVII Festivalu Zavičajne staze-Bihor. Šta je Bihor bez ovakvih insana, bez ovih priča koje se pamte i prenose, koje oživljavaju duh jednog naroda i jednog kraja? Munir Latić nije običan čovjek – on je oličenje onoga što znači biti vezan za svoje korijene, biti čuvar tradicije i vrijednosti koje ne blijede. Njegov život, njegova borba i mudrost su svjetionik za sve nas, podsjećajući nas da su prave vrijednosti uvijek tu, u našem srcu, u našim pričama, i u našoj zajedničkoj prošlosti.

Da li je dr Haži Marjanoviću zabranjen ulazak u Crnu Goru zbog Milivoja Katnića?

Radio Petnjica
-
0
Da li je dr Haži Marjanoviću zabranjen ulazak u Crnu Goru zbog Milivoja Katnića?

Slučaj zabrane ulaska u Crnu Goru ljekaru iz Niša, ali i prava zavjera ćutanja na kršenje ljudskih prava – ne samo pritvorenika Katnića i Veljovića, već i ljekara koji ih pregledaju – pokazuje razmjere drastične politizacije Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja, ali i stepen upotrebe i zloupotrebe moći

Nakon što se 13. juna nije odazvao pozivu Specijalnog policijskog odjeljenja da objasni zbog čega je preporučio da pritvoreni bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić treba da se podvrgne hirurškoj intervenciji, dr Hadži Bojan Marjanović, ljekar iz Niša koji je bio angažovan u Istražnom zatvoru u Spužu, pretrpio je sankcije svojstvene diktatorskim režimima – zabranjen mu je ulazak u Crnu Goru.

Specijalista urgentne medicine, koji još od jula 2022. godine obavlja preglede i dijagnostikovanje bolesti pritvorenika u Istražnom zatvoru, potvrdio je u kratkom razgovoru za ETV da mu je naprasno uskraćen boravak u Crnoj Gori i da, za sada, ne zna zvanične razloge tog drakonskog poteza.

Kad SPO pozove… 

,,Iz Specijalnog policijskog odeljenja su 13. juna pozvali sve nas iz zdravstvene službe koji radimo u UIKS-u. Nažalost, ja nisam bio prisutan u Crnoj Gori, jer sam slomio rame 8. juna, da bih sledećeg dana, nakon što je urađena, vrlo brzo i efikasno, dijagnostika u Kliničkom centru Crne Gore, bio prevezen za Niš. Bio sam, dakle, u Nišu tog 13. juna kada je meni stigao telefonski poziv da se javim u Specijalno odjeljenje. Službeniku SPO sam rekao da ne mogu da dođem na razgovor i davanje izjave zato što sam odsutan… Onda su mi, 20. juna, iz UIKS-a saopštili da je stigla mera zabrane ulaska u Crnu Goru na moje ime“, kazao je novinarima Televizije E.

Kako mu do razgovora nije uručeno rješenje, dr Hadži Marjanović nema zvaničnu potvrdu da je zabranom ulaska u Crnu Goru kažnjen zbog neodazivanja na poziv iz Specijalnog policijskog odjeljenja.

,,Još nisam uspeo da dobijem to rešenje iz crnogorskog MUP-a. Ne znam zbog čega se to i šta se to zapravo desilo, da li je vezano za slučaj Milivoja Katnića ili je vezano za nešto drugo… Ali, znam da drugih problema nije bilo ili da ja nisam imao nikakvih drugih problema“, istakao je Hadži Bojan Marjanović u telefonskom razgovoru.

Zabrana postoji, ali zbog čega? 

Naveo je da je, u drugoj polovini juna, već bio na crnogorskom graničnom prijelazu Božaj, da su ga samo obavijestili da ne može u Crnu Goru, ali da nije dobio rješenje kojim mu je određena mjera zabrane.

Sa dr Hadži Marjanovićem smo razgovarali u srijedu 7. avgusta. Obećao je da će se, čim dobije rješenje iz crnogorskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), koje je navodno poslato poštom, javiti Portalu i Televiziji E. Od tada je nedostupan. Na brojne pozive nije odgovarao, a kasnije je blokirao naše pozive.

Da li je ljekaru iz Niša neko u međuvremenu zaprijetio da obustavi sve razgovore sa novinarima ili je dr Hadži Marjanović samostalno odlučio da naprasno zašuti, ekipa Portala ETV nije mogla da provjeri.

Žalba Hadži Marjanovića ombudsmanu Bjekoviću

Međutim, izvjesno je da je dr Hadži Bojan Marjanović zaključio da SPO i državni organi Crne Gore krše njegova prava, pa je krajem juna ombudsman za ljudska prava Siniša Bjeković dobio pisanu predstavku ljekara iz Niša.

Iz kancelarije ombudsmana, potvrdili su za Portal ETV da su dobili žalbu doktora iz Niša, ali nijesu željeli da otkriju što je suština žalbe. Nepoznato je da li se žalio na izrečenu zabranu ulaska u Crnu Goru ili je dr Hadži Marjanović imao pritužbe na ponašanje Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi Predrag Šuković ili na naloge koje izdaje Specijalno državno tužilaštvo na čijem je čelu Vladimir Novović.

Već ta informacija – da dr Hadži Marjanović smatra da su mu prekršena neka prava – otkriva da postoji politička pozadina postupanja prema ljekarima koji su pregledali Milivoja Katnića u Spužu.

Ali i tužilačko-policijski pritisak: po saznanjima Portala ETV, svi ljekari koji su pregledali Milivoja Katnića i predložili da bude upućen na ljekarsku interveneciju u kliniku ,,Moj lab“ bili su pod ,,posebnim tretmanom“ – osim što su pozvani da daju izjave, pregledani su im telefoni i listane poruke…

Zavjera ćutanja 

Prema informacijama Portala ETV, 13. juna, poziv za razgovor u Specijalno policijsko odjeljenje, osim dr Hadži Marjanovića, dobili su i ljekar Vasilije Marković i ljekarka Vesna Lakušić.

Redakcija ETV bila je uporna u pokušajima da razgovara sa dvoje ljekara, ali sve je bilo uzalud: dr Marković je odbio da govori, dok je ljekarka Lakušić imala nešto drugačiju strategiju.

Tako je, nakon više poziva Portala ETV, u ponedjeljak 5. avgusta dr Lakušić poslala dvije kratke poruke – da joj ne radi zvučnik na telefonu, te da joj napišemo porukom što želimo i zbog čega smo je zvali.

Nakon što je novinarska ekipa ETV objasnila razloge poziva, sljedećeg dana smo dobili poruku da dr Vesna Lakušić ne želi da govori o bilo čemu što je vezano za ,,slučaj Milivoja Katnića“.

,,To morate zvanično da se obratite na mail direktora i pr… Pišite…“, bile su dvije posljednje poruke koje je ETV dobila od dr Vesne Lakušić.

I od tada – muk. Na pozive ETV više se nije javilo nijedno od troje ljekara kojima je zajedničko da su pregledali Milivoja Katnića u Istražnom zatvoru u Spužu.

Kad ljekari postanu ,,sumnjiva lica“…

O pritiscima SPO i SDT na ljekare koji su vodili računa o zdravstvenom stanju Milivoja Katnića i Veselina Veljovića detaljno su izvještavali crnogorski mediji.

,,Inspektori Specijalnog policijskog odjeljenja saslušavali su 12. i 13. juna više sati izvršnu direktoricu privatne ordinacije ,,Moj Lab“ doktoricu Najdanu Gligorović-Barhanović u vezi sa liječenjem i intervencijom koju je u toj ustanovi prošlog petka imao bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić“, napisala je istraživačka novinarka Pobjede Marija Žižić.

Prema tim informacijama, inspektori Specijalnog policijskog tima kojim rukovodi Predrag Šuković, uzeli su iz klinike ,,Moj Lab“ medicinsku dokumentaciju Milivoja Katnića – da bi provjerili kako je ljekarski tretiran, iako unutar SPO ne postoji stručnjak koji bi obavio vještačenje?!

Sličan postupak je viđen i prilikom ,,ispitivanja“ ljekarskog postupanja u slučaju tretmana Veselina Veljovića, nekadašnjeg direktora Uprave policije koji je proveo duže od godine u pritvoru. Tako je Specijalno policijsko odjeljenje, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, osim ljekara koji su liječili Katnića, danima isljeđivalo i ljekare koji su bili zaduženi za liječenje Veljovića koji se, zbog teškog zdravstvenog stanja od 20. maja liječio u Kliničkom centru.

Zbog boravka Veljovića na Klinici za neurologiju izjave su dali direktor Kliničkog centra Aleksandar Radović i više ljekara…

Politički proces i politički pritvorenici 

Informacije kojima Portal ETV raspolaže ukazuju da vrh SPO i SDT pokušava da svim sredstvima spriječi otkrivanje istine. Osnovni cilj Miloša Šoškića, specijalnog tužioca koji vodi predmet protiv Milivoja Katnića, je da bivšeg glavnog tužioca predstavi kao agresivnog čovjeka, ,,homicidnog, uz samoubičake namjere“, kako bi Katnić – sve do pokretanja sudskog postupka – bio u pritvorskoj jedinici.

Dokumentovane neistine, uz kršenje ljudskih prava, kao i nepoštovanje članova Zakona o krivičnom postupku koje je tužilac Šoškić počinio, uz ,,aminovanje“ glavnog specijalnog tužioca Novovića, a koje su zabilježene u Prijedlogu za produženje pritvora Milivoju Katniću, ukazuju da tužilačke akcije protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca poprimaju obilježja klasičnog političkog procesa koji je svojstven nedemokratskim državama i društvima.

I, kao u klasičnim političkim procesima, brojni svjedoci raznih oblika kršenja ili ignorisanja zakona postaju mete zastrašivanja, pa čak i progona.

To se dokumentuje i u zvaničnim spisima. Tako je, u Zahtjevu za produženje pritvora za Milivoja Katnića, specijalni državni tužilac otvoreno targetirao šest istraživačkih novinara i nagrađivanog pisca Milorada Popopovića da su bili ,,pod uticajem kriminalne organizacije“, svrstavajući ih na taj način u kriminalnu grupu.

Slučaj dr Hadži Bojana Marjanovića, te izricanje zabrane ulaska u Crnu Goru, ali i prava zavjera ćutanja na kršenje ljudskih prava – ne samo pritvorenika već i ljekara koji ih pregledaju – pokazuje razmjere drastične politizacije Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja, ali i stepen upotrebe i zloupotrebe moći.

Koja u Crnoj Gori prolazi bez ikakvih reakcija.

VATROGASNI KAMION VAN FUNKCIJE: PROBUŠENA GUMA BIĆE DANAS RIJEŠENA

Radio Petnjica
-
0
VATROGASNI KAMION VAN FUNKCIJE: PROBUŠENA GUMA BIĆE DANAS RIJEŠENA
Vozilo Službe zaštite i spašavanja Petnjica već nekoliko dana van funkcije.
Građani Petnjice obratili su se našem portalu sa primjedbom da vozilo SZŠ Petnjica nije u funkciji nekoliko dana, zbog toga jer mu je jedna od guma izbušena.
Kako smo saznali nezvanično ovaj problem bi trebao biti riješen danas ili sjutra, radi se o gumi koju nije tako lako naći na tržištu i zbog toga je vozilo van stroja i upotrebe nekoliko dana.
E.B.

BIHORSKA (NE)SVIJEST: Petnjica puna divljih deponija

Radio Petnjica
-
0
BIHORSKA (NE)SVIJEST: Petnjica puna divljih deponija

Ovih dana u Petnjici, skoro da ne postoji putni pravac, pored kojeg se neće naći gomila smeća, kesa, plastike, raznog otpada.

Kakvu razglednicu šaljemo iz Petnjice govori najrječitije Gusare. Naime raskrsnica u Gusarama nedaleko od stadiona pretvorena je u divlju deponiju.


Pored nekoliko kritika našeg portala kao i apela Komunalnog preduzeća, građani su nastavili da odlažu otpad na ovom mjestu.

Uzalud trud NVO aktivista, građana i opštinskih institucija koji su u proteklim danima sakupljali otpad na potezu od centra Petnjice do Stenica, za samo dva dana na mjestima koja su oni očistili, opet su ,,nikle” kese i flaše.

ERIS BABAČIĆ

Najviše izvezeno u BiH, iako je Knežević tvrdio da Vučić kupuje najviše lubenice

Radio Petnjica
-
0
Najviše izvezeno u BiH, iako je Knežević tvrdio da Vučić kupuje najviše lubenice

Miloš Radulović sa svojom porodicom u mjestu Ćafanadomak Podgorice proizvodi i prodaje domaću lubenicu. Ako je ne proda 50 centi po kilogramu, biće kaže, u minusu.

“Mi smo ođe zadovoljni cijenom, jer mi ođe držimokonstantnu cijenu, tri godine niti spuštamo nitipodižemo. Što se tiče ostalih proizvođača sigurno oništo su na veliko, zbog uvoza i tih stvari su lošijeprošli”, rekao je on za Televiziju E.

Niska otkupna cijena, suša i jake vrućine samo su nekiod problema sa kojima su se ove godine suočiliuzgajivači lubenice. A takva je situacija bila kodproizvođača iz Tuzi i Zete, kod kojih takođe dionezadovoljan cijenom otkupa.

“Cijene su bile mizerne ove godine, ja mogu reći falaBogu, da se zahvaljujem javno imam dobru saradnju saVolijem njima sam svako kilo prodao. Moj rođeni brat je dao lubenicu na šlepere, nije imao tu sreću kao ja da izvuče nešto, on je dao od šest do osam centi pokilogramu, nije imao tu sreću da izvuče nešto. Ne samomoj brat nego većina u Crnoj Gori ove godine”, kažeDavid Camaj uzgajivač lubenice iz Tuzi.

Kada je riječ o izvozu, Bosna i Hercegovina je zemljakoja je otkupila najviše lubenice, a prije samo mjesecdana poslanik Milan Knežević zahvaljivao je Aleksandru Vučiću što je, kako je Knežević rekao, zahvaljujući njemu Srbija otkupila crnogorskulubenicu.

Zbog problema sa kojim su se ove godine suočilipoljoprivrednici neke su lubenice ostale neubrane, a neke prodate po niskoj otkupnoj cijeni. Velika suša ivisoke temperature, ali i jako niska otkupna cijena, zavećinu nedovoljna da isplate svoje troškove, zadali suim nevolje.

“Nemamo neku veliku parcelu, potrudili smo se da pokrijemo dosta voća i povrća da bude što manjeizloženo suncu, a veliki proizvođači su teško to moglida izvedu jer je godina užasno užasno vruća”, objašnjava Miloš Radulović.

Zvanični podaci Uprave carina, kada je riječ o izvozu,pokazuju da je van granica Crne Gore otišlo oko dvije ipo tone lubenice.

“Najviše lubenice izvezeno je u Bosnu i Hercegovinu, skoro milion i po kilograma za 2

1...151617...904Stranica 16 of 904