Saobraćajno slijepo crijevo Petnjica je postala onog trenutka kada su počeli problemi u beranskom autoprevoznom preduzeću „Simon vojaž“.
Do tad su postojale redovne linije ne samo prema administrativnom sjedištu, već i prema udaljenim mjesnim centrima.
„Još nekadašanjeg nekadašnjeg Ivangradprevoza, pa preko Jugoprevoza, i sve do stečaja u Simon vojažu, postojali su redovni polasci više puta u toku dana. Od odlaska u stečaj Simon vojaža, jedini način da idete prema Beranama, i iz Berana dalje, je ako imate sopstveni automobil, ili da plaćate taksi“, kazao je odbornik u lokalnom parlamentu Zaim Ličina.
On kaže da to predstavlja udar na džep stanovnika ovog kraja, jer nema svako auto, a nema ni svako novca za taksi.
„A i ako imate automobil, morate ići u Berane da sipate gorivo, jer u Petnjici ne postoji benzinska pumpa. Vi možete doći do Petnjice, i to je kraj, slijepa ulica“, dodao je Ličina.
Prema njegovim riječima, ovaj kraj to nije zaslužio i dugo je bio zapostavljen.
„Imamo katastrofalnu putnu infrastrukturu. Prema mjesnim centrima Bor ispod Pešteri, i prema Trpezima na drugoj strani. Ovdje je država bila prisutna samo od izbora do izbora“, navodi on.
Ova malena varoš, kaže on, nema čak ni kiosk, a po dnevnu štampu se odlazi u Berane.
„Jedina trafika zatvorena je krajem devedesetih godina. Imamo ambulantu i poštu, ali do Petnjice nikada nije stigao optički kabl, tako da nemamo brzi internet“, priča Ličina.
Petnjica danas ima nekoliko kafana, i još toliko prehrambenih prodavnica.
Malena varoš ima svega četiristo-petsto stanovnika, ali je zato Bihor po površini mnogo veći od nekih drugih postojećih opština u Crnoj Gori, sa sto sedamdeset četiri kvadratna kilometra.
U dvadeset pet sela prema posljednjem popisu živi nešto preko šest hiljada stanovnika, u šta mnogi sumnjaju da je realno.
Neki smatraju da se sa povratkom statusa opštine „malo zakasnilo“ jer je veliki ljudski potencijal otišao iz ovih krajeva prije dvadeset i više godina, te da danas još najmanje jedna, ako ne i dvije Petnjice žive u Luskemburgu i drugim zapadnoevrospkim državama.
U Petnjici danas ima svega dvije stotine zaposlenih. Od toga, skora pola privatnoj fabrici košulja.
Petnjičani gaje nadu i uzdaju se u veliki broj malih preduzeća iz oblasti poljoprivrede, drvoprerade i turizma, i u razvoj ovih oblasti.
Da bi turizam mogao biti značajna šansa za Petnjicu, govori i činjenica da se na njenom području, nedaleko od same varoši nalazi najveće arheološko nalazište u Crnoj Gori iz doba eneolita, Torine, odnosno Radmanska klisura, koje je do sada potpuno nevalorizovano.
Na području Bihora arheolozi su ranije locirali još nekoliko značajnih gradina i lokaliteta, kao što je Bihor grad.
U Petnjici se nalazi i jedinstvena džamija na Balkanu iz 15. vijeka, koja je troetažna. Rekonstruisana je prije dvije decenije.
„Da bi nešto od ovog bilo valorizovano, potrebno je saobraćajno otvaranje. Osim ovog prema Beranama, moraju se otvoriti novi putni pravci sa dvije trake i prema Bijelom Polju i prema Rožajama“, savjetuje Ličina.
Ovaj stanovnik Petnice i odbornik u lokalnom parlamentu ističeda treba popraviti druge puteve koji vode do razuđenih sela, pa tek onda razmišljati o bilo kavom razvoju.
