Fudbalski klub “Union 05 Kayl/Tetange”, na čijem čelu su Mita Ličina i Kero Škrijelj, pobijedili su u gostima fudbalski klub “Bourcheida”u gostima nejverovatnim rezultatom 12:2.
Utakmica je odigrana u okviru prvog kola kupa Luksemburga.
LUKSAMBURG KUP: POBJEDA BIHORACA 12:2
SJEVERNA REGIJA: MOJKOVČANI JAČI OD PETNJIČANA
U II kolu Sjeverne regije u Mojkovcu, domaćin Brskovo pobijedio je ekipu FK Petnjica rezultatom 4:1. U prvih 20 minuta igre, petnjičani su propustili dvije stopostotne prilike što je domaćin iskoristio pa je u 20. i 24. minutu poveo sa 2:0 i sa tim rezultatom se pošlo na odmor. U nastavku momci u zelenim dresovima su smanjili iz slobodnog udarca, izvanrednim šutem Danila Golubovića sa 20-tak metara. U nastavku petnjičanima je popustila koncentracija što su domaćini iskoristili i postigli još dva pogotka i tako postavili konačan rezultat. U polivremenu utakmice, izvučeni su parovi za polufinale i finale kupa Sjeverne regije, a petnjičani su voljom žrijeba otišli direktno u finale. FK Petnjica čeka pobjednika polufinalnog duela između Brskova i Pljevalja.
DENIS BOŽOVIĆ
PETNJICA U MOJKOVCU PROTIV BRSKOVA
Fudbaleri Petnjice u drugom kolu Sjeverne fudbalske regije gostuju ekipi Brskova iz Mojkovca. Ekipa Brskova je favorit u ovom susretu jer su čelni ljudi iz kluba nakon ispadanja iz druge lige obezbjedili i uložili značajna materijalna sredstva kako bi klub povratili u viši rang takmičenja. Susret je zakazan danas u 16h.
DENIS BOŽOVIĆ
PRIJATELJI RADIJA: EUROŠUNTIĆ PRIMJER POSLOVNOSTI I USPJEHA
Nastavljajući tradiciju jednog od najstarijih beranskih preduzeća“Jugoprevoz“ koje je osnovano daleke 1947g. kao preduzeće za teretni ( robni) i putnički saobraćaj dugogodišnje postojanje imena privrednog subjekta „EURO ŠUNTIĆ“ od 1984. godine na tržištu za prevoz roba i putnika sa svojim kvalitetnim, prvo kamionima, a onda i autobusima i osobljem za koje putnici bilo na relacijama međugradskim u Crnoj Gori ili inostranstvu imaju samo riječi hvale, stvorili su kod poslovnog svijeta i putnika jednog prepoznatljivog i uspješnog autoprevoznog preduzeća, koji je od osnivanja do danas pokazao izuzetnu fleksibilnost u poslovanju, uspješno prevazilazeći sve poteškoće na koje je nailazio u svim fazama svog postojanja kako one pozitivne tako i negativne.
Naime, D.o.o “EURO ŠUNTIĆ “, čija je osnovna djelatnost prevoz putnika nastalo je ustvari na tradiciji čuvenog beranskog autotransportnog preduzeća ’’Transšped’’ Ivangrad koje je kasnije preraslo u A.D.’’Jugoprevoz’’ Berane sada već davne 1984 godine po odlasku u penziju iz već pomenute državne firme.’’Jugoprevoz’’ Derviša – Deda Šuntića koji je tada osnovao firmu pod nazivom D.o.o.’’Euro Šuntić’’ Berane.
A kako se s pravom diče u ovom preduzeću tradicija je počela i mnogo ranije kada su se 1950 godine braća Šuntići: Dedo, Demir, Sefer, Ramiz, Iko, Safo i Šefko u veoma teškim uslovima jedan po jedan počeli zapošljavati kao vozači kamiona u tadašnjoj firmi ’’Transšped’’ čiji su kamioni špartali širom bivše Jugoslavije i inostranstvu.
Fako kaže da bi bilo nepravedno ne pomenuti i ostale zaslužne radnike u “Euro Šuntić” pored već pomenutih Pačariza i Ukovića koji svojim radom doprinose da iz dana u dan raste rejting firmi koja je već prepoznatljiva ne samo u Crnoj Gori već i šire za šta dobijaju pohvale za njihov rad i odnos prema putnicima o čemu govore brojne zahvalnice i priznanja od različitih sportskih, kulturnih i drugih institucija i organizacija.
Tako su braća Šuntić svoj kompletan radni vijek i sticanje mirovine ostvarili upravo u kasnije veoma prepoznatljivom prevoznom preduzeću „Jugoprevoz“čiji su svi vozači, iz tog preduzeća, bili okarekterisani kao vrijedni, marljivi i uz to veoma sigurni što je tu firmu preporučivalo da ih odabiraju za mnogobrojne transportne i prevozničke ture koje su donosile itekakav profit ne samo preduzeću, već i gradu na Limu i državi u kojem je firma i registrovana.
A poznato je da su godinama upravo vozači tog čuvenog preduzeće širom bivše nam zajedničke domovine i Evrope dostojno reprezentovali svoju firmu i svoj grad Berane. Sticali su vremenom slavu profesionalaca za volanom u punom smislu riječi, a „Jugoprevoz“ je postao sinonim uspješnosti jednog od najačih autoprevoznih preduzeća u bivšoj Jugoslaviji. Braća Šuntić imali su veliki udio u stvaranju takvog renomea, ali je početkom osamdesetih godina, tačnije 1984. godine, nakon što se penzionisao, alfa i omega u porodici Šuntić : Derviš – Dedo osnovao privatnu firmu pod nazivom D.o.o.’’Euro Šuntić’’ Berane raspolagajući na početku samo sa nekoliko teretnih kamiona.
I krenuo je od početka, uzdajući se u znanje i iskustvo koje se i sada veoma uspješno prenosi s generacija na sadašnje mlade generacije koje vode taj posao sa puno umješnosti i entuzijazma koji donose rezultate.
To upravo pokazuje da tradicija i volja za radom onoga što se voli neće biti prekinuta u porodici Šuntić koja se odnosi na ljubav prema bavljenju prevozničkim poslom tj. vožnji i održavanju kamiona i autobusa, ali i u samoj Dedovoj porodici. Dokaz je njegov nasljednik-sin Fako koji nakon školovanja u Beogradu, a poslije očevog penzionisanja nasleđuje svog oca Deda i 1984.godine se zapošljava u istoj firmi gdje je i njegov otac stekao penziju u firmi A.D.’’Jugoprevoz’’ Berane kao šef teretnog saobraćaja.
Fako je radio punih osam godina u Jugoprevozu, sticao i unapređivao znanje, „kupovao“ iskustva i nakon što je dobro upoznao taj posao vezan za saobraćaj i prevoz, odlučio je teška srca da napusti Jugoprevoz i da se 1991.godine oproba u očevoj firmi, tj.da preuzme rukovođenje od svog oca Deda u firmi ’’Euro Šuntić’’ Berane.
Ubrzo su se vidjeli rezultati mladog i poletnog privrednika koji je odmah obnovio vozni park sa nekoliko modernih kamiona koji su sve do 2005 godine krstarili širom Evrope. Malo po malo uvećavao se broj zaposlenih, a preduzeće je počelo da se širi.
-Pošto je „Jugoprevoz“ privatizovan, a jedan broj radnika iz različitih razloga nije nastavio da radi u trenutku početka rada tog novog preduzeća, mi smo iskoristili te okolnosti i angažovali u našoj firmi već iskusne vozače koji su osim upravljanja autobusima počeli prenositi svoja iskustva i znanja na nove i mladje kadrove koji su se polako, kako je to i prirodno, počeli spremati da preuzmu njihova mjesta i nastave da prenose slavu starijih kolega, ističe Fako Šuntić, prvi čovjek ovog preduzeća.
Prema njegovim riječima, od njegovog dolaska na čelo preduzeća, D.o.o.’’Euro Šuntić’’ je zapošljavao konstantno 20 radnika a među prvima su bili Senad Pačariz i Samir Uković koji su obavljali kako na početku, tako i danas profesionalno, tačno i sigurno svoje radne zadatke prvo upravljajući kamionima, a poslednjih 13 godina i autobusima
-Na nagovor i uz savjet nekadašnjeg direktora Jugoprevoza u penziji Mira Joksimovića 2003.godine, a u želji i volji za radom, proširenjem posla i poznanstvom širokog kruga onih koji se bave raznim privrednim djelatnostima, prije svega prevoznim, odlučio sam da proširim i unaprijedim poslovanje preduzeća, ističe Fako, naglašavajući da su tada kupili 10 visoko turitičkih autobusa sa ciljem da svim korisnicima ponude najbolji kvalitet usluga.
To preduzeće sa nabavkom kvalitetnih, dobrih i udobnih autobusa, koje je do tada, rijetko koja autoprevozna firma u Crnoj Gori posjedovala mnogo je dobilo, ali i sami putnici.Tako su vozači “Euro Šuntić” sa dugogodišnjim iskustvom u saobraćaju koji su upravljali, može se slobodno reći, “drumskim krstaricama” i uz profesionalnu vožnju na drumovima kako u zemlji tako i u inostranstvu obavljali ovo teško zanimanje, u korist brojnih ljudi koji su trbuhom za kruhom svojevremeno otišli iz svog zavičaja put Zapadne Evrope i drugih krajeva,vraćajući se obično tokom ferija u posjetu onim koje su ostavili na rodnoj grudi.
– Tada kao prva privatna firma za prevoz putnika na sjeveru Crne Gore otvorili smo autobuske linije iz Berana za Podgoricu, Herceg Novi, Ulcinj ,Nikšić, Beograd, Luxemburg i Njemačku koje i dan danas redovno održavamo, priča Fako, naglašavajući da stvaranjem inovacija i upornim radom uspjeli su da steknu povjerenje putnika što dokazuju sve većim brojem njih iz godine u godinu.
Šuntić ni jednog trenutka ne prepušta da istakne da su za razvoj firme itekako zaslužni njihovi profesionalni vozači koji, kako kaže, imaju jedan preduslov :
– prvo – “da svaki putnik koji uđe u naš autobus neće se više voziti sa drugim prevozom,” i drugo- “da svaki putnik stigne bezbjedno, sigurno i zadovoljno do svog cilja”.
Fako kaže da bi bilo nepravedno ne pomenuti i ostale zaslužne radnike u “Euro Šuntić” pored već pomenutih Pačariza i Ukovića koji svojim radom doprinose da iz dana u dan raste rejting firmi koja je već prepoznatljiva ne samo u Crnoj Gori već i šire za šta dobijaju pohvale za njihov rad i odnos prema putnicima o čemu govore brojne zahvalnice i priznanja od različitih sportskih, kulturnih i drugih institucija i organizacija.
-To su Atko Šuntić, Dejan Vujović , Samir Selmanović, Suad-Sulja Šabotić, Jasmina Muratović, Anela Kalač, kao i šef saobraćaja Bajram-Bakica Tatarović i mnogi drugi… , ističe Fako i dodaje s ponosom da su rukovođenje njihovog porodičnog preduzećea “Euro Šuntić” poslije završenog školovanja već preuzeli njegovi sinovi Jasmin i Armin, nastavljajući na taj način tradiciju koju je započeo njegov otac , a njihov đed Derviš-Dedo.
Na kraju ove kratke priče za reviju BIHOR, neosporno je istaći da je “Euro Šuntić” izrastao u veliko preduzeće i respektabilnu kompaniju koja se kontinuirano razvija čime je postala bitan faktor u privredi kako Berana tako i Crne Gore, jer da bi zadržala stečenu poziciju na tržištu kompanija “Euro Šuntić” stalno radi na razvoju i unapređenju poslovanja i kontinuirano osvaja nova tržišta i putnike koji su po pravilu zadovoljnji uslugama i prevozom ove renomirane firme.
ZAVIDAN VOZNI PARK
Danas je “Euro Šuntić” primjer uspješne firme koja trenutno upošljava 50 radnika i jedno je od rijetkih preduzeća koje u cjelosti ispunjava sve Zakonom propisane obaveze za razliku od nekadašnjih autoprevoznih giganata poput cetinjske Tare, bjelopoljskog Transervisa i ostalih nekadašnjih crnogorskih preduzeća-prevoznika koja su se u novim tržišnim uslovima bukvalno ugasila. Isto tako u ovom preduzeću se ponose sa voznim parkom kojim bi im pozavidjele mnogo veće firme iz okruženja koje se bave ovim poslom. U voznom parku posjeduju 10 visoko turističkih autobusa od 50 do 70 sjedišta, 3 visoko turistička autobusa sa 30 sjedišta , 2 kombi vozila sa 9 sjedišta i 1 VIP vozilo sa 8 sjedišta, a sve to održava 25 stalno zaposlenih radnika.
OSNOVALI TAXI I RENT A CAR SLUŽBU
U cilju što boljeg kvaliteta usluga u “Euro Šuntić” su došli na ideju da prošire djelatnost svoje firme čime su htjeli da izađu u susret svojim redovnim putnicima i građanima Berana da tamo gdje ne postoji autobuski saobraćaj omoguće im korišćenje taxi vozila.
– Ja i moj brat Armin shvatili smo da će mo biti još konkurentnija i uspješnija firma ukoliko našim klijentima omogućimo i vožnju modernim taxi vozilima, priča za reviju BIHOR, Jasmin Šuntić, jedan od dvojice Fakovih sinova, ističući da su prošle godine proširili djelatnost preduzeća sa nabavkom 10 modernih taksi vozila i 5 vozila za iznajmljivanje (rent a car) koji su na raspolaganju mušterijama 24 sata. Jasmin nam naglašava da obavezno napišemo i ne izostavimo da u duhu već spomenute porodične tradicije ovaj dio posla vodi njihova sestra Jasna Šuntić Klica, inače diplomirana pravnica koja rukovodi sa dijelom preduzeća u kojem je zaposleno već 23 radnika.
I na kraju svi Šuntići u glas poručuju da im je najvažnije : zadovoljstvo putnika, udobna , sigurna i profesionalna vožnja uz kontinuirano zanavljanje voznog parka u skladu sa vremenom i savremenim trendovima.
AUTOR: AMER RAMUSOVIĆ
IZVOR: REVIJA BIHOR
BIHORSKA DUKLJA: USKORO PJEŠAČKOM STAZOM DO TORINA I PEĆINE GRAD
Ne postoji nijedna lokacija u opštini Petnjica pa i šire na sjeveru Crne Gore koja je atraktivnija i bogatija sa kulturno-istorijsko-prirodnim potencijalima i sa pristupačnošću terena i mogućnosti da se valorizuje, od “Pećine Grad” i “Torina”. Pored istorijskog bogatstva i prirodne raznolikosti terena, koji je zanimljiv i bez arheoloških otkrića ovo nalazište je stavljeno u centar interesovanja jer su pronađeni materijalni dokazi postojanja kulture življenja starije od 5.000 godina.
U periodu prije vraćanja statusa opštine Petnjica, osim arheoloških istražvanja, i aktivnosti koje je provela NVU Centar za seoski razvoj u postavljanju turističke signalizacije, nije bilo značajnijih napora i interesovanja institucija, da se ovaj lokalitet uredi i da se valorizuju njegove turističke vrijednosti. Vraćanjem statusa opštine, pored brojnih izazova koji su se našli pred malom i neiskusnom administracijom, stajao i je ovaj spomenik kulture življenja, resurs sa kojim opština i cio region, mogu da brendiraju ovo područje kao izvorište hiljadugodišnje posebne kulture življenja, koja je dio mnogih svjetskih civilizacija, ali koja je odlično sačuvana i nije do kraja istražena. Nedostatak novca i neizgrađenost kapaciteta nijesu bili prepreka da se u saradnji sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma CG i Nacionalnom turističkom organizacijom, nakon pripreme projekta i apliciranja na Poziv NTO dobiju sredstva da se uredi pristup arheološkom loklitetu Torine i staza do pećina Grada.
“Pokazala se potreba da se ovi lokaliteti koji su jako blizu jedan drugom, spoje pješačkom stazom i učine se dostupnim turistima koji bi tu atrakciju sigurno rado posjećivali. Imajući u vidu da se pećina Grad nalazi u klisuri i da je teren strm i nepristupačan, neophodno je na stazi uraditi dosta intervencija, da li sa zidanjem kamenom ili sa postavljanjem visećih čeličnih ankerisanih mostova, sve kako bi se omogućio nesmetan prolaz do pećine. Pored izazovnog terena treba voditi računa i o tome da se sačuva arheološka vrijednost lokacije, pa smo projektom predvidjeli da cijelu realizaciju projektnih aktivnosti, pored arhitekte prate i arheolozi, sve u cilju da se zadovolje najviši standardni kada je u pitanju uređenje ovakvih lokacija, ali i da se projekat implementira na najbolji mogući način koji će obezbijediti održivost projekta. Realizacijom ovog projekta, čak i djeca i ne toliko fizički spremni ljudi bez problema mogu obići ove znamenitosti! Implementacijom ovog projekta i uređenjem lokacije stvoriće se uslovi da lokalna turistička organizacija preuzme gazdovanje ove lokacije. To je prilika da se ovo blago opštine Petnjica i cijele CG sačuva, valorizuje i da se naplaćuju ulaznice, prodaju suveniri, knjige, marketinški materijal koji bi bio osmišljen i urađen na osnovu materijala i građe koji su autentični i potiču sa ovih lokaliteta”, rekao je Ismet Iko Latić, savjetnik predsjednika opštine za međunarodnu saradnju.
Nacionalna turistička organizacija je za ovaj projekat opredijelila 4.920 eura. Opština Petnjica će preko lokalne turističke organizacije obezbijediti sredstva za implementaciju dijela projektnih aktivnosti koje se tiču postavljanja turističke signalizacije, izrade promotivnog materijala kao i organizovanja izložbe i otvaranja lokaliteta.
“Cilj je da se obezbijedi prva uređena turistička destinacija na prostoru opštine Petnjica. Posebno mi imponuje to što imam priliku da završim nešto što su mnogi počinjali i da ugradim sebe u nešto što su započeli neki plemeniti ljudi prije više od 5000 godina stvarajući oružja i oruđa ali i umjetnička djela. Čast je skloniti dio prašine sa tog kulturnog blaga i otkrenuti vrata da se šira javnost upozna sa bogatsvom ovog kraja”, kaže na kraju Latić.
boks
N: PEĆINA GRAD – KRALJIČIN GRAD
Pećinski otvor se nalazi na zapadnoj, okomitoj strani uskog kanjona, na oko 300 m od kaptaže seoskog vodovoda. Radi se o impozantnom objektu dubine 50, širine 25 i visine oko 30 m. Ulaz u pećinu, podzidan je moćnim kamenim zidom koji je u osnovi širok 1,60 m, a očuvan je u visini od oko 8 m. Na najvišem i najdubljem dijelu pećine, 1987. godine, Polimski muzej je sproveo sondažna arheološka istraživanja i sa dvije ispitne sonde istražio površinu od 20 m2. Na osnovu nađenog materijala bilo je jasno da je pećina bila nastanjena u neolitu i bronzanom dobu. I pored relativno plitkog kulturnog sloja, prosječne debljine od 0,45 m, nađeno je mnoštvo keramičkih fragmenata, koštanih i kremenih alatki, fragmenata rimske keramike, jedna krstasta fibula i jedan bronzani novčić Konstantina II. Polimski muzej u Beranama, u periodu od 3.9. do 12.9.2007. godine, sproveo je sondažna arheološka istraživanja Radmanske klisure – lokaliteta Torine.
PISMO USIJANIM GLAVAMA: PORUKA ZA SVE ONE KOJI BI DA RATUJU
Rast nacionalnističke retorike u regionu je zabrinula brojne, a jedan facebook status Eldina Kurbašića iz Sarajeva je postao jako popularan na društvenim mrežama zbog toga što predstavlja osvrt na rat iz ugla vojnika.
Poruku Kurbašića prenosimo u cjelosti:
Pošto se digla kuka i motika patriota i rodoljuba svih vrsta, sa svih meridijana i paralela, svih boja partijskih knjižica i imovinskih kartica, prizivaju se ratovi, frontovi… Red je da se podijeli znanje, čista empirija, ništa prepisano.
Rat za početnike (iz ugla vojnika):
– roditelji gledaju brdo sa prozora kako ga devastira hiljade granata, a znaju da si ti gore u akciji. Dok to gledaju mole Boga da se živ vratiš, pa po cijenu i da ostaneš invalid. Samo da si živ.
– ne mora te pogoditi metak ili geler da bi te ubilo u borbi. Ubija i detonacija tako što ti od blast udara popucaju organi. Prvi simptomi su gubljenje svijesti i povraćanje krvi.
– vratiš se iz akcije sa terena pa dobiješ dužnost da odeš supruzi i majci tvog druga, te njegovoj dvogodišnjoj kćeri da im kažeš da im je muž, sin i otac poginuo. Preporučeno imati tablu sedativa sa sobom da im odmah daš, ali one vrisnu u plač odmah kada te vide sa dvojicom drugova, jer sasvim sigurno nemaš osmijeh na licu. Onda se obavezno na par trenutaka zamisliš i pretpostaviš kako bi tvoji reagovali na tu situaciju.
– razmjena mrtvih. E to je posebna disciplina psihološkog sjebavanja. Prevrneš 120 leševa da bi našao tijelo rođaka. Neću dalje u detalje ulaziti.
– otkriješ da je krvoskok iz femoralne arterije oko pola metra visine kada je metak/geler pokidaju, a ti stavljaš dlan drugom čovjeku na nju, dok mu drugom rukom vadiš njegov jezik iz grkljana da se ne uguši u šoku koji nastupa odmah.
– imaš oko 10 sekundi da drugu zaustaviš šištanje iz pluća probušenih gelerom (pneumotorax). Ako nemaš prvog zavoja i one njegove gumene ovojnice, može i celofan od kutije cigara pomoći.
– brzina gelera je oko 1 km u sekundi, leti nepravilnom putanjom oko vlastite ose, nepravilnog oblika od višeslojnog odliva metala, vreline oko 200°C i kida tkivo, kosti, vene i arterije u djeliću sekunde.
– mišja groznica: Ako si se u zemunici i navikao na pacove veličine mačke, dok ležiš gledaš ih kako hodaju po najlonu iznad tebe, na bolest koja se zove mišja groznica, a vrlo je česta kod vojnika u rovovima, tvoji bubrezi se na nju neće sasvim sigurno naviknuti.
– crnogorično drvo puca samo od sebe na temperaturi od oko -17°C dok si ti na straži.
– ono kad vam iz Hitne savjetuju da se višeslojno oblačite, dobija sasvim novu dimenziju kada moraš mjesec dana, a nekad i više, biti tako obučen u blatu do koljena.
– kada moraš zanemariti nutritivne vrijednosti margarina kojeg dobiješ na kriški hljeba za doručak i sa njim namažeš svoje vojničke čizme, jer ti je preče u snijegu imati suhe noge u čizmama nego pun želudac.
– bajonet se ne nosi da bi klao nekoga već da se ukopaš u ledenu i tvrdu zemlju na nekoj čistini (u suludom jurišu u koji te je poslala komanda u kojoj sjede hohštapleri i diletanti) u roku odmah kada te poklopi neprijateljska artiljerija.
– neprijateljski snajperista je dosadniji od bilo kojeg komarca.
– oružje ti uvijek suho MORA biti! Nema ono vodootporni certifikat kao pojedini mobiteli danas.
– navala adrenalina kada te drže u karantinu pred akciju je konstantna i jača je oko 845 puta nego ona u trenucima tvog prvog seksualnog iskustva.
Ima toga još, ali mislim da je i ovo dovoljno da svim usijanim glavama koji bi da ratuju poručio: Ne prizivajte ratove ako niste sve ovo i još deset puta ovoliko spremni da podnesete, vi i vaši sinovi.
FILM SEADA ŠABOTIĆA OSVOJIO NAGRADU ZA NAJBOLJI DOKUMENTARNI FILM
Na upravo završenom “Omladinskom film festivalu”, koji je održan od 25. do 28. avgusta u Sarajevu, film mladog reditelja Seada Šabotića, studenta treće godine FDU sa Cetinja, sa Studijskog programa Filmska i TV režija, osvojio je nagradu za najbolji dokumentarni film. Nagrađeni dokumentarac “Revolucionarni Dom”, Šabotićev završni rad na predmetu Dokumentarni film (prof. Vladimir Perović), bio je uvršten selekciju “Takmičarski dokumentarni”, uz još sedam filmova.
Početkom juna ove godine, na DokuMA festivalu u Makarskoj/Hrvatska, film je nagrađen specijalnom nagradom žirija za dizajn, a za spoj audio-vizuelnog dobio je pohvalu.
Stučni žiri u čijem sastavu su bili Marina D. Richter, Neil Young, Sead Kreševljaković i Elmir Jukić, je nakon sagledavanja svih projekcija, donio odluku da se nagrada dodijeli “Revolucionarnom Domu” i Šabotiću.
Film se može svrstati u eksperimentalne dokumentarce, a govori o zapuštenom čeličnom i betonskom spomeniku ex Jugoslavije, smještenom u centru Nikšića. U tom monumentalnom zdanju oslikava se sudbina revolucionarne borbe, a umnogome i naša realnost. Reditelj se u neobičnim audio-vizuelnim detaljima poigrava sa sudbinom i odnosom društva prema Domu revolucije, paralelno pokušavajući da ukaže da je Dom mnogo više od razorenog objekta…
Nagrade, osim Šabotića, dobili su i: film “Samo Guraj” reditelja Arnesa Hamzića u kategoriji “Najbolji kratki film”, i u kategorijama za najboljeg glumca odnosno glumicu, Dževad Crnčalo (“Samo Guraj”), i Hiftu Quasem (“Tehzeeb”).
MUHOVIĆ: SREDNJA ŠKOLA U PETNJICI DA IMA I SMJER ZA VETERINU
Nedavno je ministarstvo prosvjete donijelo odluku da Petnjica konačno dobije samostalnu srednju školu, što je dobar potez resornog ministarstva koje je izašlo u susret zahtjevu lokalne uprave i građana Petnjice koji decenijama čekaju da se ispravi višedecenijska nepravda i Bihorcima omogući školovanje u svojoj opštini.
“Direktan rezultat osamostaljivanja i dobijanja statusa samostalne srednje škole je svakako vraćanje statusa opštine Petnjici, jer su ovi procesi vezani usko i uzročno-posledično. Obrazovanje i školovanje mladih u svojoj opštini je izuzetno važno iz više razloga, a glavni su očuvanje kulture pripadnosti sopstvenom obrazovnom i intelektualnom kulturnom krugu u okviru obrazovnog sistema Crne Gore, sa svim posebnostima koje odlikuju naše podneblje u Bihoru. Treba posebno voditi računa o nastavnom stručnom kadru i upošljavati ljude sa ovog područja, osim u slučajevima deficita kod pojedinih struka. Na taj način bi zadržali nastavni kadar kojim raspolažemo u Petnjici da ostane da ovdje živi i radi, a ne da kako je to često puta do sad bilo, dolaze profesori iz drugih sredina i za one profile koji postoje u samom Bihoru. Mi iz Bošnjacke stranke zbog toga preventivno upozoravamo da se ubuduće ne dovode ljudi iz “partije” iz drugih opština nego da se vodi računa o sopstvenim kadrovskim potencijalima, osim u slučajevima nedostatka istih. Takođe, apelujemo na ministarstvo prosvjete da otvori i smjer za veterinu, odnosno da isti sačuva od ukidanja, jer Petnjica nije Petrovac i ovaj smjer je izuzetno važan za Opštinu u kojoj značajan broj stanovništva se bavi poljoprivredom i stočarstvom i od toga živi”, rekao je za Radio Petnjicu Adnan Muhović, predsjednik SO Petnjica i OO BS Petnjica.
On je saopštio da je značajan broj građana Petnjice je i danas dolazio u lokalnu upravu i tražio da im se sa nivoa lokalne uprave pomogne vezano za školovanje djece za smjer veterinarskog tehničara.
“Ja sam obećao da cu sa pozicije predsjednika Skupštine uraditi sve što je u mojoj moći, a i upoznati potpredsjednika Vlade Rafeta Husovića o ovom zahtjevu građana kako bi ga on iznio na Vladi. Nadam se da će min.prosvjete imati razumijevanja za pomenuti zahtjev građana Petnjice za otvaranjem smjera veterine u okviru srednje škole u Petnjici”, rekao je Muhović.
U PETNJICI POČEO KURS RAČUNARA
Juče je u prostorijama OŠ Mahmut Adrović u Petnjici počela radionica “Kurs računara” u okviru projekta “Podrška osobama sa invaliditetom kroz promociju preduzetništva“. Cilj kursa je pomoć licima sa invaliditetom da kroz sticanje novih znanja u oblasti informatike postanu konkurentniji na tržištu rada i na taj način razviju svoj preduzetnički duh.
Projekat je finansijski je podržan od strane Komisije za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću, koja je za ovaj projekat obezbijedila 6.040 eura.
“Svrha projekta je unaprjeđenje položaja populacije osoba sa invaliditetom kroz integraciju i omogućavanje sticanje novih znanja i vještina dok je specifični cilj projekata povećanje konkurentnosti na tržištu rada kroz organizaciju obuke za rad na računaru’’ kaže za portal Radija Petnjica Denis Ramdedović, predsjednik NVO Lica sa invaliditetom.
“Zapošljavanje osoba sa invaliditetom je veoma važno, s obzirom na to da je riječ o grupi ljudi koja je decenijama unazad bila isključena iz svih društvenih tokova što je rezultiralo nedostakom vještina i nedostatkom mogućnosti da se nađu na tržištu rada. Zapošljavanje je ključ ka socijalnom uključivanju u sve društvene tokove. Izostanak jednakih mogućnosti upravo je razlog koji je doveo do siromaštva i društvene isključenosti ove grupe ljudi, a naša NVO će svojim aktivnostima dati doprinos da se ove mogućnosti pruže ravnopravno svima uključujući i sve građane a ne samo članove naše organizacije”, dodao je Ramdedović.
Kurs računara pohađaće četiri člana ove NVO a cilj je kako kaže predavač prof. informatike Ervin Duraković da se lica sa posebnim potrebama steknu elementarna znanja kada se radi o informatičkoj pismenosti.
“Radi se o upoznavanju sa konfiguracijom računarskog sistema, ovladavanje Windows operativnim sistemom, upoznavanje sa softverom Microsoft Office (Word, Excell), upoznavanje sa osnovama interneta( surfovanje, pretraživanje, slanje i primanje elektronske pošte)’’, kazao je Duraković.
Koordinator ovog projekta Emil Kočan čestitao je NVO Lica sa invaliditetom na ovom projektu, iskazujući zadovoljstvo što je ova NVO krenula u ozbiljne projekte u nadi da će ih biti i u narednom periodu.
“Planirano je da to bude osnovni kurs rada na računaru, kurs će trajati tri mjeseca, a radionice će se organizovati dva puta sedmično u trajanju od po 45 minuta”, kazao je Kočan.
DINO RAČIĆ
PETNJICA POBIJEDILA KOMOVE, IGRAO I SEKRETAR ANEL MURATOVIĆ
Fudbaleri Petnjice su juče na svom terenu, u prvom kolu kupa Sjeverne regije, savladali ekipu Komova iz Andrijevice rezultatom 1 : 0. Utakmica, koju je pratilo oko 60-tak gledalaca, protekla je u fer i korektnoj igri, čemu su zaslužni igrači obje ekipe i pored toga što je sudijska trojka u par navrata donosila odluke na štetu i jednog i drugog tima. Momčad u zelenim dresovima su tokom svih 90 minuta za nijansu bili bolji, ali strijelci nijesu bili raspoloženi . U prvom poluvremenu domaćin nije iskoristio kazneni udarac sa bijele tačke. Šansu da već na poluvremenu odu sa prednošću od jednog gola nije iskoristio Golubović, ovogodišnje pojačanje FK Petnjica. U 80-tom minutu, Eris Babačić je doveo svoj tim u vođstvo i postavio konačni rezultat. U nedostatku igračkog kadra, trener Novo Cimbaljević morao je da na teren pošalje dugogodišnjeg igrača sekretara Anela Muratovića, koji je i pored dvije godine pauze, pokazao kako se igra za klub koji se voli. Petnjičani sada čekaju protivnika za narednu rundu u kup takmičenju, a već u nedjelju, u okviru II kola Sjeverne regije, gostuju favorizovanoj ekipi Brskova iz Mojkovca koja je do ove sezone bila drugoligaš.
DENIS BOŽOVIĆ
