RASTODER I OSMANOVIĆ NA SPISKU U-21 REPREZENTACIJE BIH

0

Edvin Rastoder i Adnan Osmanović, mladi prvotimci našeg kluba i juniori Akademije FK Sarajevo, koji su u tekućoj sezoni osvojili Kup Bosne i Hercegovine i Kup Kantona Sarajevo, pozvani su na okupljanje U-21 rerpezentacije Bosne i Hercegovine.

Pomenuti dvojac pridružit će se tako Advanu Kadušiću, koji je prethodno dobio poziv za okupljanje U—21 reprezentacije BiH, a vrijedi spomenuti da su poziv u U-19 reprezentaciju dobili Andrej Đurić i Mufid Salčinović, također članovi klupske Akademije, te za okupljanje mediteranske reprezentacije Marko Mihojević, Adnan Kovačević, Emir Plakalo i Samir Radovac, prvotimci Sarajeva.

U-21 reprezentacija okupiti će danas, u ponedjeljak, 30. maja tekuće godine, a povod okupljanja je prijateljska utakmica protiv Azerbejdžana. Utakmica se igra u Krškom u Sloveniji, 3. juna.

 

POENTA JE URADITI NEŠTO A NE SAMO KRITIKOVATI SA “TRIBINA”

Priče prošlih nedjelja su se fokusirale  uglavnom na negativne stvari. Sa svih strana su se  (kao i uvijek) čule i čitale razne i u većini nekonstruktivne kritike, ratna retorika itd. Već je postao univerzalni standard, da svako ima nešto da kaže i da stavi „prst u ranu“. Ali da istu tu ranu izliječi, to nikome ne pada na pamet, jer je to  – naravno – zadatak države i politike. Iz jedne ograničene perspektive gledano, čini se, da je ta vrsta razmišljanja tačna. Na žalost, realno gledano, sebi moramo priznati, da ipak nisu samo drugi krivi i zaduženi za naše dobro. Vraćanje u prošlost i negativitet, koji sve više dolazi do izražaja, dugoročno nam neće pomoći u tome da poboljišamo  npr. infrastrukturu, obrazovanje, glavne institucije i osnovni život u Petnjici. To možemo postići samo ako mislimo u solucijama, a nikako kad se i dalje vrti ista „negativna“ ploča.

Bitno je, da problemi dolaze na vidjelo i da budu transparentni, ali je greška ako ostane samo na tome. Šta primjećujem u dijalogu sa mnogima od vas je činjenica, da ne mislite dalje. Identificirate problem, „istresete“ sve što imate da kažete povodom tog problema, ali rješenje u većini slučajeva ,ni sa dobrom lupom ,ne mogu da nađem. Odkud taj letargičan pasivitet? Zar nije vrijeme, da se konačno probudite iz te patološke, kolektivne depresije? Opet čujem ptičice koje mi cvrkutaju, da je meni lako lupetati, kad živim u jednoj sređenoj zemlji kao što je Njemačka. U pravu ste, zemlja u kojoj ja živim jeste sređena. Čisto je i kad me zaboli zub mogu da odem u hitnu i ne moram nikoga potplatiti da bi brže dolazila na red. Imam mogućnost da radim šta hoću i gdje hoću, naravno pod uslovom da ne ugrožavam fizičku ili mentalnu slobodu mojih sugrađana. Kad mi nešto ne odgovara, imam mogućnost, da se borim za svoja prava. Imam mogućnost, da odem na ulicu, da skupljam potpise za peticiju, da se angažujem u organizacijama ili, kao što sad ovo radim, da pišem za jedan portal. Za mnogo toga, što sam sad nabrojala, država mi je, pogotovo kad je zakon u pitanju, dala OSNOVNE uslove i instrumente, baš kao neki alat, da bi sa svojim djelom promjenila nešto, a ako ne mogu da promijenim, da bar kažem to što mi smeta. Oslobodite se mita da mi „stranci“ sve dobijamo prezentirano kao na tacni. Njemci i svi ostali, koji žive u toj zemlji su se AKTIVNO borili za bolji život, i na individualnom i na kolektivnom nivou. Kvintesenca svega je BORBA i UPORNOST.

Pored svih problema koji naravno postoje, vi imate iste mogućnosti, samo ih iz puste lijenosti ne koristite. Najbolji primjeri ste sami dali. Mjesecima je bilbord srušen. Mjesecima je bilo jasno, da bi bilbord trebao da se opet postavi, ali umjesto da postanete aktivni, te da ga jednostavno opet postavite, vama je lakše da se pripucavate ko je ustvari srušio tablu i ko nije. Izgleda da riječ „aktivnost“ nije dio vašeg vokabulara (osim kad je prezentiranje u medijama u pitanju).

NEĆU više da dozvoljavam da me pojedini sa svojim izjavama uvuku u oluju navedenih negativnosti iz koje više nema izlaza. Ja hoću da prestanem s tim. Platformu koja mi ja sa pisanjem kolumne pružena hoću da koristim tako da budem inicijator impulsa koje mogu da postanu fundament za novu vrstu razmišljanja. Ipak je naša glava okrugla, da bi misli mogle da promjene pravac, zar ne? 😉

Da ne ostane na praznim riječima, evo za početak par mojih ideja i prijedloga, koje se iz grada u kojem živim mogu adaptirati i na Opštinu Petnjicu. Sve te ideje ne koštaju ništa, niti je njihovo sprovođenje ovisno dijaspore, budžeta, države ili politike. Ovisni su od VAS, građana.

Kao prvo, moglo bi se građanim ponuditi lične konsultacije sa predsjednikom Opštine (na pr. svake druge nedjelje). I ako vidim, da na webstranici Opštine Petnjica postoji mogućnost stupanja u kontakt putem mejla, smatram da je dužnost predsjednika da probleme i ideje građana sasluša  u okviru „realnog“ razgovora, lice u lice.

Kao drugo bih na nekom ključnom mjestu u Petnjici postavila kutiju „pohvale i kritike“. Svi koji imaju što šta da kažu bi imali – pored fejsbuka i kafanskih priča – mogućnost da ubace svoje misli. Jednom mjesečno bi se sadržaj te kutije diskutovao u okviru sjednice.

A kao treće pozivam sve vas da upalite mozak. Šta vam smeta i koje ideje imate? Kako riješiti probleme koje ste primjetili? Kako oživiti ideje koje imate? Sa „koferom“ tih ideja i solucija bi se mogao iniciirati jedan sastanak SVIH zainteresovanih građana, a to obuhvata i muškarce i žene, mlade, stare a naravno i djecu. Svi su oni Petnjica. Svi oni imaju želje, ideje, vizije i brige, koje treba da dođu na vidjelo. Mislim da je jedan ambijent opuštenog međusobnog druženja u okviru jednog sastanka kao što ga ja zamišljam, dobra mogućnost, da se malo probudimo iz opisane „letargije“, te da konačno, bez obzira na pripadnost u raznim političkim strankama, postanemo aktivni – ne za fotografe, ne za novine, nego za sebe i našu opštinu.

Radoznala sam šta mislite o ovoj ideji i jedva čekam da čujem VAŠE ideje koje bi Petnjici pomogle da bude to što jeste: Jaka, moderna i inovativna opština. Možda ima neko od vas, ko ima slične ideje i željan/željna je da „startuje“ nešto?

USPJEŠNO PREDAVANJE O EPILEPSIJI

0

Juče je u sali Centra za kulturu Petnjica održano predavanje iz oblasti medicine na temu ’’EPILEPSIJA’’. Predavanje o epilepsiji održala je dr neurologije Zilha Idrizović iz Bijelog Polja. Predavanje je trajalo oko sat vremena a dr Idrizović je upoznala sve prisutne o svim pojedinostima vezanim za ovu bolest. Predavanje je organizovalo nevladino udruženje ’’Lica sa invaliditetom’’ Petnjica, a na samom početku predavanja prisutne je pozdravio predsjednik ovog NVU Denis Ramdedović koji se zahvalio svima koji su izdvojili vrijeme da dodju na predavanje kao i Radiju Petnjica koji je uživo prenosio predavanje.

Dr Idrzović je kazala da su se svi ljudi u svakodnevnom životu bar jednom susreli sa osobom koja  je imala epileptični napad i da je veoma važno znati kako postupati u takvim slučajevima, jer uobičajena praksa da se ljudima koji imaju napad epilepsije vadi jezik i stavljaju metalni predmeti u ruku nije preporučljiva i nije kao takva prepoznata u medicini.

’’Ukoliko se susretne sa osobom koja ima napad epilepsije mnogo je bitno da oslobodite toj osobi dotok vazduha u smislu da 10 ljudi ne zaklanja to lice jer na taj način sprečavaju dotok svježeg vazduha. Takođe nije preporučljivo vaditi toj osobi jezik, već lice treba postaviti u bočni koma položaj, postaviti mu nesto meko ispod glave i pozvati medicinsko osoblje’’, kazala je dr Idrizović.

Doktorka je nakon predavanja bila i gost Radija Petnjica i pričala o moždanom udaru kao trećem uzroku smrti ljudi u svijetu.

DINO RAČIĆ

RETROVIZOR: TRI GODINE SAMOSTALNOSTI OPŠTINE

0

Prošle su tri godine od kada je Petnjica povratila status saostalan status opštine. Jedan od najzaslužnijih za taj događaj bio je tašanji potpredsjednik SDP i Skupšine Rifat Rastoder. Podsjećamo na njegov govor nakon dobijanja samostalnosti.

Uvaženi građani i prijatelji Bihora,

Ostvaren je san generacija i generacija naših predaka…

Gornji Bihor, odnosno Područje Petnjice je, ponovo, Opština…

I lično sam, kao jedan od višedecenijskih nesebičnih protagonista, sretan zbog toga. Hvala i neka je na čast svima koji su, na bilo koji način, pomogli ostvarenju sna. Ali, u ovom času – ma čije i ma kolike – zasluge, gotovo da više nijesu ni bitne.

Sada se valja izboriti za oživotvorenje izborenog sna, odnosno za dugoročni opstanak novoobnovljene opštine.

Dakle, nema vremena za bilo kakve euforije. Valja pripremiti uslove za konstituisanje opštine. Zato, pozivam sve političke i javne poslenike, kao i sve građane i prijatelje Bihora da,  i  prije formalnog  konstituisanja, osmislimo strategiju dugoročne održivosti novoobnovljene opštine.

U tom smislu, valjalo bi nam, u prvom redu,  hitno – koliko je od sjutra – okupiti jedan tim ekonomskih i drugih eksperata, koji bi, zajedno sa predstavnicim građana sa područja, između ostalog :

  1. a) Sačinio spisak najurgentnijih potreba i obaveza u pripremi konstituisanja opštine;
  2. b) Uradio što cjelovitiju analizu stanja u postojećim iole značajnijim privrednim subjektima na području sa predlogom mogućih mjera njihove revitalizacije kako bi oni bili još sigurniji oslonac daljeg razvoja; i, konačno,
  3. c) Uradio, makar do idejnog nivoa, jedan broj projekata moguće valorizacije neiskorišćenih raspoloživih resursa, a kojima bi pokušali privući nove potencijalne investitore, u prvom redu iz veoma brojne dijaspore, ali i drugih struktura i država.

To su, recimo – višesruke mogućnosti valorizacije kanjona i rijeke Popče, kao i ukupnog  zavidnog hidropotencijala njenih pritoka: Vrbičke rijeke, Radmančice, itd; zatim, valorizacija turističkih potencijala  „Radmanske klisure sa arheološkim nalazuištem „Torine“, kao i planina: Turjak, Vlahovi, Lađevac,… itd, te osmišljavanje i realizacija mogućih  zajedničkih sa susjednim državama prekograničnog projekta kao što bi, naprimjer, mogla biti – bescarinska zona hrane uz  granicu sa Srbijom, i slično…

Ključni preduslov za sve to su, međutim, sredstva. Zato, formiranje jednog zajedničkog Fonda za razvoj Bihora smatram ključnom pretpostavkom  a , možda, i najboljim testom  istinske spremnosti da na pravi – djelotvoran način zajedno pomognemo novoj opštini.

Prema preliminarnoj pretpostavci, Fond bi mogao ispuniti svoju makar minimalnu funkciju ukoliko bi mi – pojedinačno bili spremni na odricanje od, recimo, minimum 20 e/ mjesečno ili 240 e/godišnje, što, relano, za one koji imaju posao ili bilo kakav biznis i nijesu prevelika sredstva. Naznačena visina sredstava bi podrazumijevala i jedno mjesto, kao i jedan glas u Skupštini Fonda. Svakih novih 20, odnosno 240e uplate iznad predviđenog – minimalnog iznosa, podratumjevalo bi još jedno mjesto ili, pak, još jedan glas za uplatioca u Skupštini Fonda. Posebno bi se evidentirala i vrednovala dobročinstva i donacije Fondu. Sredstva Fonda bi se realizovala strogo po utvrđenom planu i programu potreba, uz verifikaciju najmanje još dva povjerenika – osnivača koje imenuje Skupština…

Pozivam Vas da, prijavom za članstvo ili drugi neki oblik podrške Fondu, na konkretan način, i potvrdite spremnost da pomognete novoobnovljenu opštinu.

 

Rifat RASTODER

SAIT ŠABOTIĆ: DŽAMIJE U BIHORU

Istoričar Sait Šabotić u emisiji Putevi i raskršća je, između ostalog govorio i o džamijama na području Bihora

 

DŽAMIJA U BIOČI

Džamija u Bioči imala je kameni minaret i bila je kolektivna zadužbina mještana Bioče. Izgradnjom džamije u Bioči, doprinijelo se da ovo naselje postane svojevrsno središte duhovnog života šireg područja, pa je džemat Biočke džamije činio šest naselja. Biočki imami su imali poseban ugled među ostalom ulemom iz Bihora, upravo zbog veličine džemata. Uz džamiju je djelovao i mekteb koji su pohađali dječaci iz Bioče i susjednih sela. Budući da je svojim položajem bila isturena prema području Vasojevića, ona je od kraja prve polovine XIX vijeka, pa sve do balkanskih ratova, trpjela razna devastiranja tako da je njen rad praktično zamro nakon 1912. godine, i ona je poput drugih džamija, doživljavala različita stradanja. Na temeljima stare džamije, podignuta je i savremena džamija.

 

DŽAMIJA U GUBAVČU

 

Džamija u selu Gubavču podignuta je 1829. godine i to se precizno zna. Sve radove na njenoj izgradnji nadzirao je tada povjerljivi predstavnik skadarskog vezira, Hasan Hot koji je imao i glavni eskopnent. Njene dimenzije su 11,25 x 9,65 metara. Ona je prvobitno bila ozidana od kamena, pokrivena ćeramidom, a u vrijem Osmanske uprave, njoj su pripada veliki broj džemata. Takođe je stradala 1943. godine, ali na njenim temeljima je izgrađena potpuno nova džamija koja i danas postoji.

 

DŽAMIJA U ZATONU

 

Džamija u Zatonu uz dolinu Lima, ne zna se tačno vrijeme kada je izgrađena. Postoji jedna fotografija na kojoj se vidi objekat. Vidi se da je to tipična seoska džamija, kvadratne osnove i skromnog minareta, a s obzirom da su begovi Ćorovići imali znatan dio svojih posjeda i u Zatonu, bio bih sklon vjerovanju da je ova džamija bila njihov vakuf. Prije balkanskih ratova, najmoćniji posjednici su u Zatonu bili Selim beg i Osman beg Hajdarpašić a oni su dugo vodili računa o njoj, a ova džamija je stradala isto kada i džamija u Radulićima, 1943 godine i nakon toga ona više nije obnavljana.

DVORAC BIHORA

0

DVORAC BIHORA

Mašine teške bruje
Kopa se zemlja meka
Svuda se radost širi
Zgrada se opštine čeka.

Pravi se dvorac Bihora
Bihorci željno čekaju
U njoj će biti ruke pomoći
Ljudima što se pružaju.

Ponos će biti Petnjice –
Bihorska ljepotica
Pod nebom plavim Crne Gore
Sleteće ko golubica.

Ja se radujem i jedva čekam
Da vidim dvorac bijeli
Sa mnom se raduje i pjeva njoj
I moj zavičaj cijeli

Ferid Muratović

RIJEŠEN PROBLEM SA VODOSNABDIJEVANJEM U PETNJICI

0

Radnici koje je angažovala lokalna samouprava da saniraju cijevi, juče su imali pune ruke posla. Naime, vodovodna cijev kojom se snabdijevalo uže jezgro Petnjice vodom je u predjelu spojnice popustila. Radovi su se otegli do kasno u noć je se nijesu mogli naći adekvatni djelovi za spajanje cijevi. Da nevolja bude još veća i nakon postavljanja novih spojnica i puštanja vode u sistem jedan dio Petnjičana i dalje nije imao vode iz razloga što se u cijevima stvorio tzv. „vazdušni čep“, pa su radnici do kasnih sati proveli na terenu i uspješno otklonili problem.

Iz lokalne samouprave se izvinjavaju svim sugrađanima koji su juče bili uskraćeni za vodu i nadaju se da će građanstvo imati razumijevanja za ovakve nepredviđene ispade na vodovodnoj mreži. Lokalna samouprava još nije formirala preduzeće u čijoj će nadležnosti biti održavanje vodosnabdijevanja i ovakvih ispada može biti još zbog zastarelosti vodovodnih cijevi. Ipak, poručuju iz opštine nadležne službe radiće u hodu na promjeni starih i postavljanju novih cijevi.

DENIS BOŽOVIĆ

TRI GODINE SAMOSTALNOSTI OPŠTINE PETNJICA

0

Da današnji dan 2013. godine Petnjica je ponovo dobila status opštine, pošto je Skupština Crne Gore usvojila izmjene i dopune Zakona o teritorijalnoj organizaciji.
Za zakon je tada glasalo 50 poslanika, dok je uzdržano bilo osam poslanika Socijalističke narodne partije SNP.

Petnjica je 28. maja 2013. bila u sastavu Berana, a dobijanjem novog statusa postala je 22. opština u državi.

Područje Petnjice obuhvata 173 kvadratna kilometara sa 28 naselja.

Status opštine Petnjici je ukinut 1957. godine kada je organizovana kao mjesna zajednica pripojena opštini Berane. Iz opštine Berane, prije više od dve decenije, izdvojila se i Andrijevica.

IZVOR: CDM

BSCG NJUJORK: SRAMNO PONAŠANJE PREMA NAŠIM MAJKAMA I NANAMA U ROŽAJAMA

0

“Ovih smo dana svjedoci najbrutalnijeg ponašanja prema našim majkama i nanama iz Rožaja, orkrstriranom politikom čelnika opstine iz BS, i njihovog šefa matemaričara Rafeta Husovića , koji se ovoga puta matematicki preračunao da Bošnjaci širom svijeta treba da adekvatno odgovore i pošalji poruku Rafetu i njegovim kriminalcima, da ne možemo dozvoliti da Rafet i njegove prodane duše šalju kamikaze sa kolima da probijaju mirne demostracije naših majki koje traže samo svoja prava. Ovakvo ponašanje čelnika BS, nijesmo očekivali”, rekao je predsjednik BSCG u Njujorka, Esad Rastoder i pozvao sve Bošnjake širom svijeta da najoštrije osude ovako ponašanje.

PETNJIČKI PLASTENICI U FUNKCIJI

0

Savjetnik za oblast poljoprivrede u lokalnoj samoupravi opštine Petnjica, Irfan Agović, obišao je poljoprivredne proizvođače koji su u okviru TIKI-nog projekta za plasteničku proizvodnju na području opštine Petnjica, započeli uzgajanje povrtarskih kultura u zatvorenom prostoru.

Jedan od njih je i Mithad Muratović, koji računa da će da ima oko 16 000 rasada za kupus. „Posjedujem dva plastenika, u jednom imam krastavac, kupus i paradajz, a drugom imam samo papriku. Posjedujem i treći, tzv. „toplu leja“ i u njoj se nalazi samo rasad za kupus, jer se bavim i proizvodnjom i prodajom kupusa. Već sam ostvario prihod, nije neki ali je dobra potpora za moju dalju aktivnost“, kaže Mithad Muratović.

Džemal Muratović je još jedan od ukupno njih 10 koji su dobili od TIKE plastenike i sjemenena za zasad.

„Dosta smo kasnili, a onda nam ni vrijeme nije išlo na ruku. Na sve to, ako dodamo da prvi zasad nije nam uspio, vjerovatno zbog kvaliteta sjemena, onda mogu biti zadovoljan, jer sam koliko toliko uspio da podignem i to na zavidni nivo zasad paprika i krastavca, što se i sami možete uvjerit. Zbog problema sa sjemenom, sam sam proizveo rasad paradajza“ ističe Džemal Muratović za portal Radija Petnjica, dodajući da je ovo ipak prva godina, ali da svi parametri pokazuju da će biti prihoda od ove plasteničke proizvodnje.

U Gornjoj Vrbici, Sead Alibašić već je uspio da ubere i prve plodove krastavca, tako da će se na domaćem, petnjičkom tržištu pojaviti i domaći krastavac koji je iz plastenika ovog proizvođača.

Na petnjičkom tržištu je najtraženija paprika, čak se rasad za papriku prodaje iz Bijelog Polja i Berana, a to je posledica što je sjeme za rasad bilo lošeg kvaliteta.

„Kao što se i sami možete uvjeriti, plastenička poroizvodnja na našem području uzima maha i to uspješno. Prije svega, zahvaljujući Turskoj vladinoj organizaciji, TIKI, mi smo krajem marta podijeli i instalirali 10 plastenika našim proizvođačima i već daje rezultate. Ako uzmemo u obzir na sve one početne greške, koje su normalne i uobičajene, na vremenske uslove kao i samo kašnjenje u postavljanju plastenika i sijanju prvih sjemena, mi smo uspjeli da, u jednoj koordinisanoj saradnji na relaciji sektora poljoprivrede sa niva lokalne samouprave i poljoprivrednih proizvođača, podignemo veoma značajan broj određenih poljoprivrednih kulutra, tako da se veoma brzo one mogu naći na tržištu. Ostaje nam žal za paprikom, jer ste i sami svedoci da je njena potražnja velika, a da se plasira iz okruženja a mi je trenutno nemamo. Sjeme koje smo dobili, nije se pokazalo zadovoljavajućeg kvaliteta, ali smo opet uspjeli da na vrijeme reagujemo, da zasadimo, tako da ćemo imat i taj proizvod, naravno uz malo kašnjenje“, izjavio je za portal Radija Petnjica Irfan Agović, savjetnik iz oblasti poljoprivrede pri lokalnoj smaoupravi.

DENIS BOŽOVIĆ