Danas su članovi MK „Bihor“ posjetili Zavod za transfuziju krvi u Beranama i dobrovoljno dali krv.
„Bihorski bajkeri se rukovode humanošću i to nam je bio jedini povod zašto smo organizovano pošli i dobrovoljno dali krv. Naravno, uvijek ćemo biti na raspolaganju kada je u pitanju humanost. Ljudima treba pomoći ne samo kada im je prijeko potrebno, tada već možda bude i kasno, već na vrijeme se treba pripremiti za svaku zgodu i nezgodu. Za bajkere u svijetu nema prepreke u vjeri i nacijama, ne postoje granice država, već se slobodno kreću drumovima. Krv koju su dali članovi MK „Bihor“ za njih znači malo, a nekom možda bude dovoljno da sebi spasi život“ izjavio je za portal Radija Petnjica, predsjednik Isad Muratović.
Jednostavno, ZK „Bihor“ iz Luksemburga ne poznaje poraze i zahvaljujući velikom broju svojih entuzijasta, vrlo se uspješno nosi sa svojim projektima koji su dobro osmišljeni i vrlo važni po svojim ciljevima. Vjerujem, da je u svemu najodlučniji dobar nijet.
Manifestaciji je prisustvovao i ambasador Crne Gore u Briselu, Vladimir Radulović sa saradnicima, kao i počasni konzul u Luksemburgu Remzija Camić.
Skupu su prisustvovali i počasni član ZK „Bihor“ Mirsad Rastoder koji je doputovao iz Podgorice i Ado Softić iz Berana koji je svojim foto-objektivom pratio festivala i uradio preko 2.000 fotografija koje ostaju u arhivi udruženja.
Zavičajni klub ima izuzetno kvalitetnu saradnju sa opštinom Rumelanže, gdje se i nalaze prostorije kluba, te je predsjednik ove opštine Henri Hajne, oba dana bio među počasnim gostima. Pored njih, predstavnici drugih udruženja koja djeluju u Luksemburgu, prisustvovali, a posebno je važno napomenuti da je festival podržalo 58 sponzora – vlasnika firmi i dobrostojećih ljudi u Luksemburgu, od koji većina dolazi sa prostora Bihora i Crne Gorte, ali ne sam oni.
Slijeva: Džemil Skenderović, Predsjednik opštine Rumelanže – Henri Hajne i ambasador Crne Gore u Briselu Vladimir Radulović
Veliki broj doseljenika iz Crne Gore i drugih krajeva Balkana došli su u društvu svojih porodica i ovo je bila svojevrsna prilika za druženje uz dobru zabavu i širok izbor jela i pića, uglavnom specijaliteta balkanske kuhinje.
Zanimljivo je da je danima prije manifestacije, kao i prvoga dana susreta vrijeme bilo kišno i hladno, da bi se drugoga dana manifestacije nebo razvedrilo, a sunce zablistalo u punom sjaju, što je izmamilo veliki broj posjetilaca.
Goste su zabavljale poznate estradne zvijezde sa Balkana Zehra Bajraktarević i Enes Begović.
Počasni konzul Crne Gore u Luksemburgu Remzija Camić i počasni član ZK „Bihor“ Mirsad Rastoder
Susrete je otvorio predsjednik Upravnog odbora ZK „Bihor“ Esko Halilović koji je, poslije pozdravnih riječi, između ostalog rekao:
– Na samom početku hoću da se prisjetim riječi jednog velikog sportiste čija slava je došla u najudaljenije kutke svijeta, a bio je poznat po svojim humanim postupcima – Muhameda Alija, koji je rekao:
“Prijateljstvojenajtežastvarnasvijetuzaobjasniti. Tonijenešto štoseučiu školi, aliakonisinaučio štajesmisaoprijateljstva, uistinunisiništanaučio.” Da se posjetimo: Ovo udruženje je osnovano 2009. Godine i, kao što vam je i poznato uradilo je mnoga humana djela. U ovom udruženju su sklopljena mnoga trajna prijateljstva i to računamo svojim najvećim uspjehom.
Jer, mi i postojimo da bi se družili, da bi smo bili što bliži jedni drugima i kako bi se što bolje razumijevali i pomagali u raznim nevoljama, ali i kada nisu nevolje – mi smo jako potrebni jedni drugima.
Za sve uspjehe koje je tokom svih ovih godina postiglo udruženje zahvalni smo svakom članu i za najmanji doprinos koji je na bilo koji način pridonio kako bi bili ovo što jesmo – udruženje sa više od 200 članova i velikim brojem simpatizera. Hvala i onima koji su iz bilo kojih razloga napustili udruženje i više nisu s nama. Duboko smo ubijeđeni da će oni ponovo stati u naše redove i da ćemo zajednički nastaviti naprijed.
Ovo su ljudi koji su na svojim plećima iznijeli manifestaciju – tim koji pobjeđuje
Mi smo udruženje koje čvrsto stoji na svojim nogama i koje misli na svoj zavičaj i na svoje ljude u dijaspori, ali i traži od zavičaja da ne očekuju samo pomoć sa strane, već da se i sami uhvate u koštac sa izazovima koji se namećuispred njih u godinama privikavanja na samostalan život u novoj opštini – rekao je Halilović.
Festivalska sportska nadmetanja
Poseban draž festivalu dala su sportska nadmetanja. I ove godine imali smo priliku gledati takmičenje u drevnim sporskim disciplinama: navlačenje konopca, skok udalj, bacanje kamena s ramena…
Prijavio se veliki broj takmičara a rezultati su bili sljedeći:
Prvo mjesto u navlačenju osvojila je ekipa Adama Ramčilovića koja je pobijedila ekipu Samira Šabotića.
U bacanju kamena s ramena prvo mjesto osvojio je
Adam Ramčilović, drugo – Miftar Ajdarpašić i treće – Fako Ličina.
Slijeva: muzičar, vditelj programa – Ernad Šabotić, Šabo Kršič, Adam Ramčilović Samir Šabotić, Miftar Ajdarpašić i Reško Agović.
U skoku u dalj prvi je bio Adam Ramčilović koji je skočio 2, 90; drugi je bio Sanin Ličina 2, 85 i treći – Reško Agović 2, 80.
Ovo takmičenje organizovao je i vodio veteran ZK „Bihor“ – Šabo Kršić.
Fudbalski turnir
U okviru ovog festivala organizovan je i turnir u malom fudbalu, gdje je učestvovalo pet ekipa:
Šabo Kršić sa poznatom folk-zvijezdom Zehrom Bajraktarević
1. FK ZK „BIHOR“ 1. Ekipa
2. FK ZK „BIHOR“ 2. Ekipa
3. FK „ENSTAL SANEL“
4. FK „BALKAN“
5. FK „MLADI“
Organizaciju ovog turnira preuzeo je i vrlo kvalitetno realizovao Mustafa Muhović, ali mu je svesrdnu podršku i konkretnu pomoć pružio i Tufo Čivović, fudbalski sudija u Luksemburgu, aktivan član ZK „Bihor“, a uz to i iskreni pobornik sporta, posebno fudbala.
Zahvaljujući njihovom angažmanu turnir je protekao u fer i sportskom takmičenju, bez ijednog incidenta što je osnovno opredjeljenje, cilj i poruka ZK „Bihor“.
1 of 4
Slijeva: Mustafa Muhović, Kenan Skenderović (kapiten ekipe koja je osvojila drugo mjesto) Omar Muhović (kapiten ekipe koja je osvojila prvo mjesto), Almin Balić (kapiten ekipe koja je osvojila treće mjesto) i Tufo Čilović.
Prva i druga ekipa ZK „Bihor“ sa organizatorima Muhovićem i Čivovićem
Članovi mlade sekcije Folklornog društva ZK „Bihor“ sa predsjednikom savjeta UO – Sukom Kijametom i predsjednikom UO ZK „Bihor“ – Eskom Halilovićem
Kahriman Ramdedović i Hilmo Tarhaniš, kada god zatreba – tu su
Ismet Ramčilović, je bio gost emisije “Putevi i raskršća”.
Radio Petnjica je taj koji je meni lično donio nešto emotivno, vratio me u zavičaj. Mada, iz njega nikada nijesam ni otišao, iako jesam fizički, duhom nijesam nikada. Zavičaj je najljepše mjesto na svijetu i tako ga ja zamišljam, kao nešto posebno, a zaokružen je sa Radiom Petnjica. Slušam često, a naročito fudbalske utakmice, jer sam dosta godina proveo na terenu tamo igrajući fudbal. Igrao sam za FK Petnjicu i kao srednjoškolac i kao student. Moj rahmetli otac je formirao fudbalski klub i on je jedan od „glavnih krivaca“ što klub danas postoji. Mi smo tada voljeli fudbal, ali nismo imali neko stručno znanje, ali smo u tom vremenu bili na neki način ambasadori.
Bihor i Petnjica su na mene ostavili veliki trag. Prvo, Bihor me naučio da razlikujem i cijenim ljude po dobru i po zlu i da poštujem različitosti. Bihor mi je dao jednu karakternu osobinu koja se jako cijeni na ovim prostorima, dao mi je jednu odgovornost prema sebi i drugima.
Kada sam napustio Petnjicu, postojala je samo putna komunikacija na relaciji Petnjica – Berane, i sjećam se perioda kada se asfaltirao taj put. Tako sam je ostavio i zapamtio pasivan i nerazvijen kraj, ni sa jednom fabrikom, sa mjesnom kancelarijom koja se polako gasila. Bio je Dom zdravlja ili ambulanta gdje je doktor dolazio jednom ili dva puta sedmično, bila je zemljoradnička zadruga. Vraćajući se vremenom, primijetio sam da ima pomaka, ali ne dovoljno. Postoji putna komunikacija sa svim selima, imamo prema većim gradovima, imamo fabriku košulja, imamo nekih građevinskih firmi. Ima pomaka, ne puno, ali ima. Sa samostalnošću Crne Gore, razvoj Petnjice na neki način dobija na intezitetu, naravno iz mog ugla gledanja.
U bliskoj prošlosti bilo je turbulencija, bilo je nekih političkih dešavanja, bilo je progona nekih ljudi sa tog prostora, i to su na neki način ružna sjećanja. Ipak, zvanična politika je na neki način odigrala dobru ulogu i smirila te tenzije. Hvala Bogu što Crna Gora nije doživjela ono što smo mi doživjeli u BiH. Ostaviću istoričarima da se bave tom situacijam, ja se nerado bavim tim pitanjima.
Kada je ukinut status opštine, narod je prećutno negodovao. Tada su bili sistemi kada se nije smjelo izlaziti sa istinom u javnost. Bilo je nekih, uglavnom ljudi involviranih u beranskoj opštini koji su izlazili sa istinom, ali ne do kraja naravno. Da li bi nešto promijenilo da su bili aktivniji, mislim da ne bi, ali nezahvalno je govoriti sada o tome šta bi bilo kad bi bilo.
Međutim, od samostalnosti Crne Gore, naglo je krenulo sa inicijativom za vraćanje statusa opštine, a jedan dio doprinosa sam dao i ja lično, kao i udruženje koje je ovdje u Sarajevu čiji sam ja trenutno predsjednik. Kada se vratio status opštini, moje udruženje je došlo na svečanost u Petnjici i tada smo održali dane Sarajeva u Petnjici. Ponosan sam što nijesam zaboravio svoj kraj i što ga nikada neću zaboraviti. Često za sebe volim da kažem da sam bogat jer imam dvije države, jednu po rođenju Crnu Goru koju mnogo volim, i jednu po opredjeljenju, BiH.
Mi imamo direktnu korespodenciju sa predsjednikom opštine, sa svim ljudima koji rade na pomoći zavičaju iz dijaspore, pokušavamo da dijasporu stavimo u jedno „tijelo“ kako bi se pomagalo Petnjici. Lokalna uprava ulaže ogromni napor da napravi vezu sa dijasporom, a zvanična politika Crne Gore je prva u regionu stavila akcenat na dijasporu i mnogo vodi računa o njoj.
Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.
Ervin Duraković, direktor Osnovne škole „Mahmut Adrović“ i odbornik Bošnjačke stranke.(Drugi dio razgovora.)
Kada govorimo o mladim ljudima iz ovog kraja i njihovom ostanku ovdje, to je teška tema. Neophodan uslov za život i prosperitet ovog kraja bio je vraćanje statusa opštine. Međutim, samo po sebi to nije dovoljno, ima još dosta stvari koje treba da se urade da bi to bilo na zadovoljavajućem nivou.
Prva kočnica jeste maćehinski odnos države prema Petnjici, ali i cijelom sjeveru. Kada to kažem mislim na problem centralizacije, jer se stvara situacija da svi putevi vode ka Podgorici a to nije dobro, jer se zapostavlja sjever, a time i naša opština. Sledeći problem je iseljavanje koje se kontinuirano vrši iz različitih razloga, nekada zbog rata i nestabilnosti, a danas iz ekonomskih razloga. Zbog toga imamo barem dvije Petnjice van Petnjice. Sve ovo uzrokovalo je neinteresantnost Petnjice investitorima. Primijetio sam da su građani očekivali investicije od naše dijaspore, a i sam dijelim to mišljenje. Smatram da je potrebno investirati u poljoprivredu, u proizvodne pogone, stvoriti uslove za preduzetništvo i pokretanje privatnog biznisa. To je ono što je najbolje za razvoj Bihora. Potrebno je napraviti kopču naših ljudi iz dijaspore i mladih ljudi u Bihoru. Najrealnija investicija jeste putni pravac Petnjica – Berane i projekat je već započet i nadam se da će ubrzo biti i realizovana prva faza dionice od Petnjice do Podvada. Velika šansa za razvoj Petnjice i Bihora jeste saradnja i formiranje prekograničnih regija, jer i evropski fondovi podržavaju takve projekte, a za njih je neophodna i podrška države. U tom smislu je sve institucionalno pokriveno, samo nam trebaju projekti i rad.
Poruka za mlade ovog kraja je da ostanu da žive u Petnjici, da ulažu u sebe i da se obrazuju i doći će vrijeme kada će znanje i obrazovanje doći do izražaja.
Cijeli razgovor možete poslušati na YouTube kanalu Radija Petnjica.
Istoričar Sait Šabotić je za Radio Petnjica u emisiji “Putevi i raskršća” govorio o legendama iz Bihora.
Moramo istaći da je Bihor područje u kojem i danas egzistira veliki broj mitova, a ono što je veliki propust Bihoraca jeste što ti mitovi i legende nisu sakupljeni i ne nalaze se na jednom mjestu.
Jedna od najupečatljivijih legendi iz Bihora jeste Musina jama. Naš Bihorac, Ćamil Ramdedović je uspio da tu legendu publikuje. Tu bih legendu izostavio upravo zbog toga što je objavljena kao knjiga. Dao bih prednost nekim legendama koje su mladim ljudima manje poznate. Prije svega mislim na legendu o dervišima iz sela Bioče. Tu je nekada djelovala jedna derviška tekija u jednoj pećini, koja danas, na žalost nije označena zbog naše lijenosti. Tu su svojevremeno djelovali pripadnici bektašijskog derviškog reda, a uspomena na taj period je i prezime iz toga vremena- Bektašević, Bektešević. Mada, sklon sam i tumačenju da su i Babačić, Ramdedović i slična prezimena potomci nekih starih derviša koji su bili prisutni na području Bioče.
Ja sam legendu čuo od rahmetli Zejta Bakije, čovjeka koji je živio 102 godine. Dakle, u selu Bioča, postojala je svojevremeno pećina koja je služila kao tekija. U njoj su na čudan način, odvojeni od svih, usamljeničkim životom živjela dva šeiha. Biočani su ih rijetko viđali, a bilo bi to samo kada bi odlazili u džamiju da se pomole bogu, ili kada bi im njihova sabraća upućivali halvu putem nekog prijatelja u karavanima iz Skadra, Peći ili Sarajeva. Koliko je bio za Biočane čudan način njihovog života, toliko je isto bio čudan amanet kako da se sprovede dženaza kada oni umru. Jedan je poželio da bude pokopan u groblju sjmeštenom u haremu džamije, ali tako da mu mezar bude napravljen od kamena koji će da donesu dva vola blizanca, ispred kojih će ići dva brata blizanca, jer se na drugi način, prema njegovom kazivanju, taj kamen nije mogao dovući do mjesta gdje se trebao opremiti mezar.
Naravno, Biočani koji su sa nevjericom slušali priču od svog deriša, rekli su da je to nemoguće, i da će taj kamen dovući na volujskim kolima, gdje ne moraju biti volovi blizanci, niti da ih predvode braća blizanci. Međutim, nije postojao način da se taj kamen pokrene sve do onog trenutka kada su Biočani ispunili amanet derviša. Ovaj drugi šeih je takođe imao čudan zahtjev- da ga pokopaju u sred korita Lima, i to na onom mjestu gdje je voda najplahovitija i gdje ćupriju nije bilo moguće niti izvodljivo sagraditi na tom dijelu toka. Još je zaamanetio da ga učine gasal vodom sa izvora koji se nalazi na samoj obali Lima. Biočanima je to bilo čudnovato, pa i smiješno kako da pokopaju nekog u sred te silne vode, i u jednom trenutku su odlučili da ispune amanet. Kada se stari šeih preselio na ahiret, oni su ga položili na tabutu i krenuli ka rijeci. Onog trenutka kada su zagazili u vodu, cjelokupna se voda povukla ka lijevoj obali, a hladna voda sa izvora odjednom je postala topla, a njom je trebalo da bude sahranjen stari derviš. Kada su obavili obred gasala, donijeli su šeiha do sredine rječnog toka i u tom trenutku se njima ukazao grob, i oni su ga pokopali onako kako je to nalagala njegova vjera. Čim su se džematlije vratili kućama, Lim se vratio u svoje korito, ali umjesto divlje usplahirenosti, na tom mjestu je počeo da teče mirno. I danas se može primijetiti iznad njegovog groba da bljesne po nekoliko sjajniih iskrica. Tekijska pećina i danas postoji i u njoj se jasno mogu vidjeti uklesane naćve, hamam, sadžak, ognjište. Iako je zapuštena, u njoj se još uvijek mogu vidjeti tragovi sagorelih svijeća, koje u ramazanske dane pale hodočasnici koji je posjete.
Zavičajni klub “Bihor” u subotu 30. aprila organizovao je “Šeste susrete dijaspore“, na fudbalskom stadionu u Tetange. Na ovoj muzičko zabavnoj manifestaciji okupilo se za dva dana više od 2000 posetilaca. Goste su zabavljali estradne zvezde Zehra Bajraktarević, Enes Begović, KUD “Evropa” i KUD “Bihor” iz Luksemburga.
Odžan je turnir u malom fudbalu a pobedu je odnela prva ekipa ZK Bihor, drugo mesto pripalo je drugoj ekipi ZK Bihor a treće mesto zauzela je ekipa ENSTAL. Pobednik bihorskog triatlona je Adam Ramčilović.
Pobejdnici u kategoriji bacanje kamena s ramena su:
Adam Ramčilović
Mirsad Ajdarpašić
Samir Šabotić
Pobjednici u kategoriji skok u dalj su:
Adam Ramčilović
Sabin Ličina
Reško Agović
Pobednici u kategoriji nadvlačenje konopca su:
Samir Šabotić
Adam Ramčilocić
Kao i svake godine ovu manifestaciju posjetio je veliki broj naših ljudi koji žive u Luksemburgu ali i dosta njih koji žive u okolnim zemljama. Ove godine gosti susreta bili su gradonačelnici opština Tetange i Rumelange, Lorent John i Haine Henri, počasni član ZK Bihor Mirsad Rastoder, članovi ambasade Crne Gore iz Brisela na čelu sa ambasadorom Vladimirom Radulovićem, kao i novonaimenovani počasni konzul Crne Gore u Luksemburgu Remzija Camić i predstavnici opštine Petnjica.
Posetioci su uživali i u velikom izboru jela i pića, roštilju, pečenju ispod sača i kolačima.
„Putevi na seoskom području opštine Petnjica sva prilika čekaju izbore da bi se lokalna samouprava sjetila da ti putevi trebaju mještanima, odnosno njihovim potencijalnim glasačima. Iz OO Bošnjačke demokratske zajednice u Petnjici pozivaju vlast u Petnjici da pokrenu našu Petnjicu, da taj njihov čuveni „mašinski prsten“, koji očigledno čuvaju za izbore, stave u upotrebu prije predizborne kampanje, kako bi putevi na seoskom području naše opštine bili u upotrebi”, stoji u saopštenju BDZ.
“Dosadašnja praksa je pokazala da se briga o putevima vodi samo u predizbornoj kampanji, i to na način koji se ne koristi čak ni u najnerazvijenim zemljama svijeta. Jedino u Crnoj Gori i u opštini Petnjica, put smatraju privilegijom a ne obavezom, jer vlast ne radi ništa kako bi obezbijedila normalno funkcionisanje putevima. Bošnjačka stranka je korsitila predizborni slogan „Pokrenimo Petnjicu“, a DPS-a je išla sa sloganom „Za našu Petnjicu“. Očekujemo od BS-a da svoj slogan počne da realizuje i da izvrši pritisak na DPS-a kako se ne bi „Naša Petnjica“ pretvorila u tamo njihovu Petnjicu. Da li realizacija oba slogana isključivo zavisi od centrala partija, koje očigledno ne mare puno za Bihor. Bihora i njegovih stanovnika kao i njegove dijaspore, se sjete samo pred izbore. Lokalni DPS-a pomene Petnjicu u Vladi Crne Gore samo kada treba da prikažu i dokažu posvećenost i odanost „Bihorskog patriotizma“ majki Crnoj Gori, a nikako da opomenu „majku“ na njen maćihinski odnos prema Bihoru.
Iz BDZ-a Petnjica smatraju da je vrijeme da se lokalna vlast uozbilji i da stanovnicima okolnih sela u opštini kao i naseljima nadomak Petnjice, makadamske puteve dovede u pristojno stanje, kako bi mogli normalno da se isti koriste. Podsjećanja radi, novac za sanaciju lokalnih puteva, u vidu poreza i ostalih doprinosa, izdvajaju sami mještani. Nas iz BDZ-a ne čudi što vlast na državnom nivou ne vodi računa o Bihoru, ali nas iznenađuje odnos lokalne samouprave koja u pojedinim momentima skoro pa se ne razlikuje od bivše Beranske DPS varijante, dok smo bili mjesna zajednica“, zaključili su iz OO BDZ-a Petnjica.
Legalizacija i rehabilitacija četničkog ravnogorskog pokreta u CG je suprotna demokratskom, gradjanskom i evropskom putu države Crne Gore. Nevladina organizacija DIJASPORA BOŠNJAKA IZ CRNE GORE U NJEMAČKOJ (u.o.) najoštrije osudjuje i izražava svoje zgražavanje radi registracije Ravnogorskog četničkog pokreta od strane Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Crne Gore od 18 aprila 2016 godine.
Legalizacija neofašističke orgnaizacije Ravnogorskog četničkog pokreta ne samo da je suprotno proklamovanoj politici parlamenta i Vlade Crne Gore na afirmaciji evropskih vrijednosti, nego je suprotna i najboljoj antifašističkoj tradiciji Crne Gore na čijim vrijednostima se džava temelji. Da nije bilo pobjede antifašista nad tom istom mračnom ideologijom koju četnički pokret afirmiše, današnje Crne Gore ne bi ni bilo.
Rehabilitacija i revitalizacija četništva je jasan znak da nas u budućnosti čeka ponavljanje nekih novih ” 40-ih i 90-ih”. Budimo realni recimo istinu: ako bude demokratija napredovala kao do sad NE SPAVAJTE MIRNO, RATA CE BITI! Historijske činjenice i sudske presude dokazuju da se užas velikosrpske rušilačke mržnje survao na nedužni bošnjački živalj, ma gdje živjeli, a rezultirao zločinima protiv čovječnosti i genocidom na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine u aranžmanu ideologija i politika koje su stajale i koje sad stoje iza Četničkog ravnogorskog pokreta.
Mi znamo na čemu je zasnovana ideologija Četničkog ravnogorskog pokreta – na mržnji i netrepljivosti prema svemu nesrpskom. Historijske činjenice i sudske presude dokazuju da su užas mizantropskih težnji punom snagom survao nad nedužnim bošnjačkim življem ma gdje živjeli, a krunisano zločinima protiv čovječnosti i genocidom na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. A znamo i njihove ciljeve – širenje Srbije ognjem i mačem na susjedne države. I zato imamo jasan stav o legalizaciji četničke neofašističke organizacije kao teškom propustu u radu nadležnih službi Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore.
Oni koji su dozvolili legalizaciju neofašizma u Crnoj Gori omogućili su i omogućavaju im da šire medjureligijsku i medjuetničku netrepljivost, mržnju i razdor u gradjanskoj Crnoj Gori, koje da su se četnici pitali nebi ni postojala.
Bošnjaci u dijaspori i Bošnjaci uopšteno , kao najveća zrtva četnika, registraciju, tačnije legalizaciju i rehabilitaciju četničkog ravnogorskog pokreta, opravdano shvaćaju kao kolaboraciju MUP CG sa četničkim pokretom. Odgovorna lica iz nadležnih službi Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore, one koji su ih registrovali i legalizovali smatramo za pomagače i promoterima terorizma i kao takvi ne zaslužuju biti na mjestima gdje jesu i trebaju biti smijenjeni.
Odgovornost za ovaj gnusni čin ne snose samo službenici navedenog ministarstva. Punu odgovornost snose i oni koji ćute i na taj način daju za pravo i odobravaju zloupotrebu položaja neodgovornih državnih činovnika čime izazivaju dodatnu medjuetničku, medjureligijsku i medjuljudsku netrpjeljivost.
Želimo istaći da se kao organizacija etničkih bošnjaka iz Crne Gore ogradjujemo od svih onih grupa i pojedinaca koji koristeći ovaj propust Ministarstva unutrašnjih poslova generalno optužuju cijeli narod i državu Crnu Goru. Poznato je (ko hoce da zna!) da su etnicki Crnogorci (crnogorski narod ) dali značajan doprinos slomu fasizma u 2 sv.ratu, kao i da su pružili politicki i druge vrste otpora velikosrpstvu 90-ih. Vjerujemo da će tako biti i u buducnosti.
Dijaspora Bošnjaka iz Crne Gore u Njemačku (u.o.) od Vlade Crne Gore traži da se poništi data registracija neofašističkoj organizaciji “Ravnogorski četnički pokret”, a sližbenici Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore i oni koji stoje iz anjih opozovu na odgovornost.
DIJASPORA BOŠNJAKA IZ CRNE GORE U NJEMAČKOJ – Inicijativni odbor
Ovo je bila promocija prve zbirke pjesama Safeta Hadrovića Vrbičkog, a o poeziji su govorili Braho Adrovič i Milorad Joksimović. Foto Latif Adrović 1989. godine u dvorišti OŠ “Mahmut Adrović” u Petnjici
