ANADOLIJA: ĆILIM DA BUDE BREND BIHORA

Radio Petnjica
-
0
ANADOLIJA: ĆILIM DA BUDE BREND BIHORA

Sve do pred sam kraj 20.vijeka, skoro da nije bilo domaćinstva u Gusinju, Plavu, Rožajama, Petnjici i Bijelom Polju, gdje ćilimarstvo nije bilo zastupljeno. Podovi kuća bili su ukrašeni ćilimima, a što je porodica imala više ćilima, smatrala se bogatijom.
Danas, situacija je sasvim drugačija. Rijetko koja kuća u navedenim gradovima posjeduje ćilime. Zahvaljujući inicijativi opštine Petnjice, u ovom gradu se planira osnivanje muzeja ćilima, kako bi se postojeći fond ćilima sačuvao od zaborava.
Ćilimarstvo je nekada bilo vid opšte, domaće, porodične radinosti u svim seoskim sredinama. Tako su ćilimi služili za prekrivanje i dekorisanje unutrašnjih prostorija u domaćinstvima, u džamijama, ali i kao prostirka za mindere i avlijske balkone. Posebno je ćilimima bio bogat sjeverni dio Crne Gore.
Ipak, običaji se mijenjaju, prilagođavaju novim navikama, pa je ćilim, iako afirmisan u tradiciji gradova na sjeveru, posebno u Bihoru, u opštini Petnjica, doživio sudbinu takvih promjena. Prema nekim podacima etnografa i etnologa, broj ćilima smanjio se za pola.

Dani Bihorskog ćilima

Kako bi uspjeli da ćilimarstvo sačuvaju od zaborava i nestajanja, u opštini Petnjica odlučili su se da krenu u promociju ćilima. Tako se došlo i do ideje za organizaciju manifestacije “Dani Bihorskog ćilima”. Na ovaj način, predstavljanjem originalnih ćilima iz Petnjice, građanima se prikazuje istorijska i kulturna vrijednost ćilima.
Predsjednik opštine Petnjica Samir Agović je, zajedno sa svojim saradnicima, došao na ideju da se u Petnjici otvori muzej ćilima.
Nekad bio simbol bogatstva (Foto: Anadolija) Nekad bio simbol bogatstva (Foto: Anadolija)
“Znali su ljudi za ćilime, posebno u bihorskom kraju, ali dosad nikada na ovaj način nismo napravili afirmaciju ćilima. Naš cilj jeste da s ekonomske strane osnažimo naša domaćinstva i pokrenemo proizvodnju ćilima. Smatramo da ovakav proizvod ima tržište u Crnoj Gori, ali i šire. S druge strane, krajnji cilj jeste osnivanje Muzeja ćilimarstva u Petnjici. Ogroman je fond ćilima u džamiji u Petnjici. Izgradnjom muzeja, taj fond ćilima bi se bolje zaštitio i obezbijedili bi za generacije koje dolaze da takvi unikati u vremenima koja će doći budu sačuvani, da im ostavimo u naslijeđe jednako kao što su generacije prije nas sačuvale za našu generaciju. Da bihorski ćilim bude brend Bihora”, kaže Agović za Anadoliju.

Zanatsko umijeće i umjetničko stvaralaštvo

Dragana Kujović, naučni savjetnik u Istorijskom institutu Crne Gore, objašnjavajući simboličku vrijednost ćilima, kao i samu izradu, ističe da je nekada svaka kuća imala razboj, ali da sve žene nisu tkale ćilime.
“Za tkanje ćilima bila je potrebna posebna vještina i umjetnički dar. Pravougaoni četvorostrani oblik ćilima trebalo je da ima magijski značaj, četiri strane svijeta, četiri godišnja doba. U zavisnosti od kraja u kojem je nastajao, dobijao je i posebna obilježja. Tkanje ili izrada ćilima može biti zanatsko umijeće i vrhunsko umjetničko stvaralaštvo. Simboliku vunenih prostirki po pravilu spaja više uticaja. Geometrijski ukras je najrašireniji, cvijetni motiv se pojavljuje kao pojedinačni cvijet ili buket. Crvena boja, koja dominira ćilimima rađenim na našim prostorima i u okruženju, vezuje se za simbolično značenje mladosti i zdravlja”, kaže Kujović.
Svaki ćilim ima svoju šaru, svoje diskretne boje, u kojoj dominira crvena, u svim nijansama, kao boja ljubavi, zatim bijela i crna. Na ćilimima su se okupljale cijele porodice, ugovarale udaje i ženidbe.

Ćilimi u upotrebi i u Turskoj
Priliku da bihorske ćilime predstave u Podgorici, čelnicima opštine Petnjica omogućio je Turski kulturni centar “Yunus Emre”. U ovom centru posjetioci su mogli da vide primjerke ćilima iz Petnjice koji su tkani prije više decenija.
Direktor Turskog kulturnog centra “Yunus Emre” u Podgorici Cihan Ozdemir kazao je da je ćilim predmet koji je u upotrebi i u Turskoj.
“I kroz ovaj predmet vidimo da dva naroda, mi u Turskoj i ljudi ovdje u Crnoj Gori, imaju dosta zajedničkih tačaka. Ćilim je nešto što nas je zbližavalo i što će nas i dalje zbližavati. U Turskoj se i danas proizvodi na hiljade ćilima i tepiha. Kroz ćilime možemo vidjeti svu maštu djevojaka koje su radile na izradi ćilima. Vidi se njihovo maštanje o udaji, planovi za budućnost. Tako da možemo reći da su mnogi ćilimi nastali na snovima djevojaka”, istakao je Ozdemir.

(http://rtcg.me/vijesti/drustvo/122073/cilim-da-bude-brend-bihora.html)

MONTIRAN PRVI PLASTENIK KOD MITHADA MURATOVIĆA

Radio Petnjica
-
1
MONTIRAN PRVI PLASTENIK KOD MITHADA MURATOVIĆA

U Petnjici je juče počela realizacija projekta razvoja plasteničke i voćarkse proizvodnje koju finansira TIKA. Ekipa montera iz Visokog BIH, odakle su i dopremljene konstrukcije, prvi plastenik postavila je u bašti poljoprivrednog proivođača Mithada Muratovića.
U cilju razvoja poljoprivredne proizvodnje u petnjičkom kraju TIKA je donirala deset plastenika i preko šest hiljada sadnica jabuka i krušaka za 46 korisnika koji žele da razvijaju voćarsku proizvodnju.
Samostalni savjetnik za poljoprivredu i ruralni razvoj Irfan Agović kaže da ako vremenski uslovi dozvole zaključno sa ponedjeljkom će se završiti postavljanje svih deset plastenika.
Plastenici su površine 100 metara kvadratnih, a korisnici plastenika od TIKE će dobiti i sjemena paprika i paradajza, tako da je na korisnicima samo da otpočnu proizvodnju.
Očekuje se da da će i zasadi jabuka i krušaka u toku naredne sedmice stići u Petnjicu.

DINO RAČIĆ

RIJEČI IZ BIHORA: OD IBLIZA I PISMILETA PREKO HABERA DO HALIJEDANJA

Radio Petnjica
-
8
RIJEČI IZ BIHORA: OD IBLIZA I PISMILETA PREKO HABERA DO HALIJEDANJA

Istoričar Sait Šabotić je u emisiji “Putevi i raskršća” pričao o jeziku, riječima, frazama koje su se nekada koristile u Bihoru kao i o njihovom značenju. Prenosiomo dio razgovora

I pored toga što je ovo pitanje primjerenije za nekoga od jezičara, odnosno onima koji se usko bave lingvistikom, ali ono što mogu reći je da je jezik Bihoraca kao i termina šarolik, bogat, sočan. Taj jezik čuvaju Bihorci književci, što je veoma dobro, jer jezik čini jedan narod. Recimo jedino kod ljudi što su danas prešli 60 i više godina možemo danas čuti riječ ilač koja zapravo znači lijek, riječ hise koja znači dio može se još čuti i dosta je frenkventna. Ima jedan termin koji je i danas karakterističan za Bihorce, recimo za nekoga koji je naočit, fin pa suprotno od toga oni će za takvog upotrijebiti hupotan što bi značilo neugledan, zatim riječ idara – ona označava ono što je potrebno nabaviti za kuću, zatim imamo riječ ibliz koja se upotrebljava za žensko dijete. Kada kažu pravi je ibliz, što će reći pravi je đavo. Kada se za nekog hoće reći da je pogan onda se upotrijebi riječ pismilet. Bihorci imaju svoju huju, a huja je zla volja, bijes, naglo reagovanja, huljiv čovjek – zajadljiv čovjek itd. Za ženu koja puno priča, a sve se to naporno slušati kaže se džangriziva žena. Ono što moram da napomenem za sve ove izraze jeste to da one dolaze iz različitih jezika. Veliki je dio turcizma, persizma, arabizma, helinizma. Na primjer kada kažemo nekome da uradi pa mu kažemo „ela“ svi će pomisliti da je to turcizam a zapravo potiče iz grčkog jezika. Riječ hak je zanimljiva i ona označava pravdu, pravo učiniti, a to bi u rečenici moglo da se upotrijebi „pa nije hak“ što znači pa nije pravo. A isto može da se koristi pojam džais, nešto je džais uraditi, nešto nije džais uraditi, što znači nešto je dobro, a nešto nije dobro uraditi. Izraz haber za koji se nadam da su svi čuli i da će pod sredstvom ove haber kutije radija čuti na svim meridijanima. Imamo mi izraz u govoru za topove aberdare, jer se topovima nešto oglašavalo neka svetkovina, slavlje itd. onda bi se oglasio se top aberdar, a Bihorci bi rekli oglasio se top haberdar. Halijedanje znači zapravo skitanje u dokolici „aj što voli ovo dijete da hilijeda“ što bi značilo aj što voli ovo dijete da gubi vrijeme.

GODUŠA DOBILA IME PO GODEŠU ŠTO ZNAČI PRAZNIK

Kada na posijelima u Bihoru neko priča neku zanimljivu priču, obično se kaže da je to hićaja. Hefta je dana prošla od kada smo se zadnji put viđeli, što bi značilo sedmica je dana prošlo od kada smo se zadnji put viđeli. Za naočitog momka bi se kazalo da je gledan, gledan kao latinka đevojka. Imamo zanimljivu riječ koja označava praznik, odnosno neku svetkovinu -kaže se godeš. Sklon sam vjerovanju da naselje Goduša dolazi od tog termina.

 

PRVI TURNIR ŠAHOVSKOG KLUBA BIHOR

Radio Petnjica
-
0
PRVI TURNIR ŠAHOVSKOG KLUBA BIHOR

Novnoosnovani šahovski klub „Bihor“ iz Petnjice je povodom svog osnivanja organizovao prvi turnir u šahu. Na prvom turniru je učestvovalo 26 igrača iz Andrijevice,  Bijelog Polja i Berana. Turnir se igrao na pet minura ( Cuger ) po švajcarskom sistemu, 11 kola. Obezbijeđene su bile i skromne novčane nagrade. Na turniru, gdje je rezultat bio u drugom planu, prvo mjesto je zauzeo Miodrag Knežević, drugo Vladan  Anđić, a treće mjesto je pripalo Arminu Mušoviću. Najbolje plasirani petnjičanin bio je Denis Šabotić koji je zauzeo deveto mjesto.

Nakon završenog turnira, domaćini su priredili prigodan koktel za sve učesnike.

Predsjednik kluba Denis Šabotić se na početku zahvalio svim učesnicima što su se odazvali pozivu, poželio im ugodan boravak u Petnjici kao i dobre i kvalitetne partije na tablama.

Turnir je održan uz veliku pomoć prijatelja iz šahovskg kluba „Gambit“ na čelu sa predsjednikom kluba Željko Obadovićem iz Berana, koji je dao ogromni doprinos i podršku kako prilikom osnivanja kluba u Petnjici tako i za održavanje samog turnira. Čelni ljudi kluba zahvalili i Zitu Muratoviću koji je ustupio svoje prostorije za odigravanje turnira.

Šahovksi klub „Bihor“ nema svoje klubske prostorije, nema ni šahovske rekvizite, ali zahvaljujući prije svega ljubiteljima šaha kako iz Petnjice tako i iz dijaspore, postoje najave da će biti donirane table sa figurama i šahovski satovi.

Šahovski klub „Bihor“ takmičiće se u drugoj ligi Crne Gore, a takođe će uzet učešće i u  Kupu.

Sekretar Almir Ramdedović će u toku sledeće nedjelje izradi članske karte i svi oni koji žele da se učlane i igraju ovu drevnu igru, mogu se njemu obratiti.

D.B.

ĆILIMI SA DNK BIHORA

Radio Petnjica
-
0
ĆILIMI SA DNK BIHORA

Bihorski ćilimi su protekle sedmice bili glavna tema u petnjičkoj opštini. Nakon izložbe u Podgorici o ovoj rukotvorini iz Bihora brujali su mediji. Da li su se ćilimi svojom ljepotom sami nametnuli da budu brend ovog dijela Crne Gore ili se na tome radilo mimo logike, pitanje je na koje pokušavamo da odgovorimo.

U oktobru 2011. godine sistem Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori sa partnerskim organizacijama, njemačkom nevladinom organizacijom HELP i nevladinim udruženjem ‘’Centar za seoski razvoj’’ iz Petnjice obilježio je Međunarodni dan borbe protiv siromaštva kroz podršku proizvodnji tradicionalnih ćilima i organizovanju prodajne izložbe. Ideja inicijative je bila da se uz pomoć UN pomogne Vladi Crne Gore da unaprijedi razvoj ruralnih i udaljenih krajeva, tako što će pomoći da tradicionalne rukotvorine pokrenu preduzetništvo i poboljšaju ekonomsku sliku sjevera Crne Gore. Naravno pri tome je bila poznata činjenica koliko se domaća rukotvorina cijeni u svijetu.
Isticano je da je ručna proizvodnja tradicionalnih ćilima u maloj i udaljenoj i nerazvijenoj seoskoj oblasti kao sto je Bihor dobar primjer samoinicijative i preduzetničkog duha, ali i promovisanja Bihora kao turističke destinacije.
Manifestacija je bila zapažena a posebna atrakcija bila je stara nana koja je za vrijeme izložbe tkala ćilim na razboju u holu podgoričkog šoping centra Delta city. Predsjednik NVO ‘’Centar za seoski razvoj’’ Enver Rastoder, u čijoj smo arhivi pronašli materijale, kazao je da nije bilo posjetioca koji nije zastao pored ove žene, koja je svojim naboranim rukama vezla orginalni bihorski ćilim.

“Oko nje su se okupljala djeca, zapitkivala je šta to radi’’, prisjeća se Enver.

Bihorska nana je zapravo prototip bihorske žene kroz stotine godina, jer sve do izumiranja vune i pojave sintetičkih materijala, glavno zanimanje žena na ovom prostoru bilo je tkanje ćilima i ostalih predmeta od vune.
Iz tog razloga je NVO ‘’Centar za seoski razvoj’’ izabrao ćilime kao zaštitni znak ovog kraja, jer su zapravo oni ogledalo svakodnevnice bihorske žene. S druge strane ćilimi imaju i svoju umjetničku vrijednost i  kao slika imaju poruku i značenje. Zato se često na osnovu šara može zaključiti  kakvog je raspoloženja bila žena koja ga je tkala.

Najskuplji ćilim koji je tada izložen u Delti mogao se kupiti za 400,00 eura.
Manifestaciji je prisustvovao šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru Bendžamin Perks i tadašnji ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Tarzan Milošević, koji su obećali da će dati intezivniju podršku razvoju ovakvih projekata.
Amanet da nastave sa ovim aktivnostima je sada na Opštini Petnjica, koja ima za cilj da inicijativu sprovede do kraja tako što će otvoriti muzej ćilimarstva i pokušati da stvori preduslove za nove pogone u kojima će se proizvoditi ćilimi – ćilimi u kojima će biti utkan DNK Bihora a koji će krasiti domove širom svijeta.

D. RAČIĆ

ALMIR REBRONJA: PETNJICA ZASLUŽUJE I VIŠE I BOLJE

Radio Petnjica
-
0
ALMIR REBRONJA: PETNJICA ZASLUŽUJE I VIŠE I BOLJE

Gost emisije Putevi i raskrća bio je potpredsjednik SDP Dr Almir Rebronja.

Kakve uspomene nosite iz perioda vašeg djetinjstva a vezano je za Bihor i Petnjicu?

Odrastao sam u Tucanjama, selu koje je 90-tih godina imalo puno više djece nego sada. Nosim lijepe uspomene iz djetinjsta – dječjih igara i zabavljanja, kojih na žalost danas nema. Veliki dio vremena provodim u Tucanjama, u Petnjici i na žalost, vidim da je sve to sada sasvim druga atmosfera. Domaćinstva su starija, mlađi ljudi su uglavnom otišli. Tamo đe je meni kuća skoro pa i da nema mladih ljudi. Živim preko puta škole koja je nekada imala u petom razredu 31 učenika, a sada, kako čujem da ima cijela škola jedva 60 učenika sve sa područnim odjeljenjima.

Kako bi ste ocijenili situaciju u Petnjici nakon vraćanja statusa opštine i da li su iskorišće sve šanse početnog entuzijazma?

Petnjičani su vraćanje statusa opštine gledali kao neki svoj izlaz, spas i novi početak, odnosno ponovno oživljavanje. Mislim da to i jeste bila šansa. Nakon puno euforije, puno truda i rada petnjičani su se izborili za taj cilj. Naravno ovdje posebno moram istaći Rifata Rastodera za kojeg znamo šta je sve uradio po pitanju toga projekta. Mislim da su  do sada mnoge šanse propuštene, prije svega  ideja jedinstava i zajedničkog rada na prosperitetu opštine Petnjica. Postoje pomaci u  administrativnom smislu, ali ne postoji ništa što bi građani Petnjice osjetili. Mnogo se oslanja na pomoć sa strane a ne da se krene pa da zajedno odradimo neke stvari. Čekajući da drugi sa strane to uradi  dajemo sliku da nijesmo sposobni da vodimo brigu o sebi. Time što samo živimo od donacija navikavamo sebe da drugačije ne umijemo da funkcionišemo. Da ne pominjem slučajeve kada neku od donacija „prokockamo“ pa se stvori slika Petnjice kao neozbiljne opštine koja ne vrednuje ni ono što naši ljudi urade za nju i sl.
Koliko je Petnjica daleko ili blizu nekoj urbanoj sredini i šta je to što je potrebno da se ona približi nekoj od opština iz okruženja?
To možemo da napravimo jedino ako Petnjicu infrastrukturno podržimo, a prije svega stvorimo uslove za ostanak ljudi, kao i da se vrate oni koji su se iselili. Gledajući sa aspekta infrastrukture Petnjica je bila slijepo crijevo.  Našim sugrađanima smo nudili u svom programu, pred prve lokalne izbore,  da od Petnjice napravimo tranzitno mjesto. I dalje insistiramo na tome. Insistiramo da Petnjica ima svoj granični prelaz, da ima svoj put koji vodi iz Petnjice a ne samo da ima put do Petnjice.

Koliko je država posvećena Petnjici?

Ono što je zabrinjavajuće jeste to što je kod ljudi prisutna ustaljenst, umrtvljenost i pasivnost prema trenutnoj situaciji. Sve se svodi na priču od danas do sjutra. Petnjica sigurno može bolje jer ima svoje potencijale, neke svoje posebnosti koje bi mogla da izdvoji i ponudi. Generalno gledano sjever zemlje je zapostavljen. Samim tim, Petnjica koja je u tom sjeveru zemlje koji je zapostavljen, još je zapostavljenija. Ona je zapostavljeni dio sjevera zemlje. Onoliko koliko Petnjica zna i traži možda i država bude spremna da uradi. Mislim ipak da Podgorica može mnogo više da uradi za čitav sjever. Država može da kroz neke razvojne projekte doprinese otvaranju novih radnih mjesta u Petnjici, a toga za sada nema. Do sada se sve svodilo na kratkoročnim pomoći pojedincima. Prvenstveno treba da se baziramo na podršku iz oblasti poljoprivrede kao i na tome da se zaštite trenutni sitni proizvođači iz tog segmenta. Najpoznatiji glagolski oblici u Crnoj Gori su – radi se na tome, vidjećemo i biće.. To nije zaobišlo ni Petnjicu.

(Cijeli intervju možete čuti na portalu Radija Petnjica u rubrici Putevi i raskršća)

ZABAVNO VEČE – BIHOR JEDNA FAMILIJA

Radio Petnjica
-
0
ZABAVNO VEČE – BIHOR JEDNA FAMILIJA

fotografija

SEMIN KORAĆ – DžUDISTA KOJI OBEĆAVA

Radio Petnjica
-
0
SEMIN KORAĆ – DžUDISTA KOJI OBEĆAVA

Semin Korać je rođen 06.marta 2001.godine u Luksemburgu. Njegovi roditelji su doselili u Luksemburg, sada već davnih devedesetih godina.  Semin je po svemu sličan svojim vršnjacima, međutim, pri prvom susretu sa njim, otkrićete da se radi o izuzetnom djetetu i vrsnom sportskom talentu.

Rođen u porodici  Isa i Refike Korać, kao najmalađe dijete, poslije tri ćerke , Semin, ili kako ga od milja u porodici zovu Bato je mogao biti „razmaženo derište“, koji bi čekao servirano, ali nije!

Semin Korać sa klupskim drugovima
Semin Korać

Sa svojih 15 godina,  razmišlja zrelo, miran je, tih, marljiv, dobro vaspitan i izuzetno odgovoran prema svojim zadacima i obavezama.

Od 2009 godine, sa navršenih 8 godina, kada većina njegovih vršnjaka trči za loptom i počinje trenirati fudbal, Semin odlazi prvi put na trening džudoa u džudo-klubu Esch, od tada započinje blistava karijera ovog nadarenog dječaka.

Od prvog treninga, pa do danasnjih dana, Semin nikada nije zakasnio na trening, nikada nije odsustvovao sa treninga , koji se održavaju tri puta nedjeljno. Nikada nije odustao od takmičenja iako se ona, kao i turniri, održavaju u Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj i, naravno,  Luksemburgu.

Sve do danas, Semin je ostao vjeran svom klubu Esch, trenira dva puta u sedmici pod nadzorom iskusnog trenera Tom Di Stefano.

Prepoznavši u Seminu veliku nadu u ovom sportu, ljudi iz kluba i nacionalne selekcije Luksemburga odlučuju da Semin od 2013., jednom  sedmično, trenira u  kampu reprezentacije i tako se intezivno usavršava.

Njegovi rezultati su impresivni, prvak je Luksemburga u svojoj kategoriji za 2012, 2013, 2014 i 2015. Do sada je pobijedo na 17 turnira koji se organizuju u zemljama okruženja, a ukupno posjeduje kolekciju od  36 medelja  i pehara.

Njegova odlikovanja imaju posebno mjesto u njegovoj sobi; brižno sortirani svjedoče o uspjehu Semina Koraća iza kojega je naporan rad i duboka predanost sportu kojega voli.
Svako odlikovanje je priča za sebe.
Prošao je put od bijelog do plavog pojasa, po pravilima  LFJ, za pojas se polaze svake dvije godine.

Uporedo sa sportskom karijerom, Semin pohađa 9. razred  Srednje tehničke škole u Eschu,  u kojoj postiže zapažene rezultate; stigne, kao i njegovi vršanjci da odigra i poneku igricu na PS, voli i fudbal i navija za Barselonu.

Razgovarajući sa njim saznao sam da Semin ima životni cilj – da jednoga dana učestvuje na Olimpijskim igrama, na toj najvećoj smotri sportista svijeta.

Ako nastavi kao i dosada, njegov san može postati java, od srca mu želimo da to ostvari.
Semine, sretno!.

(izvor: REVIJA “BIHOR”)

R. ADROVIĆ

STIGLI PLASTENICI KOJE JE DONIRALA TIKA

Radio Petnjica
-
1
STIGLI PLASTENICI KOJE JE DONIRALA TIKA

Deset plastenici koje je donirala turska organizacija Tika stigli su na svoje odredište u Petnjicu.

Ekipa montera iz Visokog iz Bosne Hercegovine će ukoliko uslovi dozvole danas montirati prve platenike korisnicima kojima su namijenjeni.

Projekat TIK-e „Pomoći poljoprivrednim proizvođačima“ obuhvatio je deset poljoprivrednih proizvođača iz Opštine Petnjica koji žele da se bave plasteničkom porizvodnjom i 46 korisnika koji žele da razvijaju voćarsku proizvodnju na ovim prostorima.

Korisnici plastenika od TIKE će dobiti sjemena paprike i paradajza, tako da je na njima samo da otpočnu proizvodnju.

D.B.

 

ISMET IKO LATIĆ: VIŠE UŽIVAM U MALOM USPJEHU U PETNJICI NEGO U VELIKOM BILO GDJE VANI

Radio Petnjica
-
0
ISMET IKO LATIĆ: VIŠE UŽIVAM U MALOM USPJEHU U PETNJICI NEGO U VELIKOM BILO GDJE VANI

Gost emisje “Putevi i raskršća”, Ismet Iko Latić, savjetnik predsjednika opštine je govorio o svom životnom i profesionalnom putu, o radu u opštini i povratku u zavičaj.

Kako to da ste se posle studiranja na stranu vratili u Petnjicu?

Kada se gleda u retrospektivi, ne može da se izostavi onaj najbitni činilac a to je rodni kraj i Petnjica. Po završetku osnovne škole u Petnjici, srednju sam završio u Novom Pazaru a fakultet u Sarajevu đe sam završio i magistarske studije. U Sarajevu sam dobro organizovao život. Međutim, dok sam studirao, radio i živio u Sarajevu, uvijek sam imao na umu svoj rodni kraj i uvijek sam imao želju da se vratim i da uradim nešto što je u mojoj moći da pomognem mjesto odakle sam došao. U vrijeme mog povratka, dešavale su se aktivnosti oko povratka statusa opštini, i moja motivacija je bila da se angažujem ne razvoju Petnjice, već da pomognem da se stvore pretpostavke za razvoj opštine. Naišao sam na razumijevanje predsjednika opštine koji mi je ponudio posao. Istina je da nisam tražio posao komplamentaran  mom obrazovnom profilu, već bilo šta, đe bih mogao da na neki način pomognem svoj rodni kraj. Proces resocijalizacije koji traje i dan danas nije baš lak, ali ta ljubav, želja pomaže da se sve te stvari prevaziđu.
Šta je to što vam nije baš lako i šta je to što vam olakšava neke teške trenutke?

Radni dan ili život u Petnjici se ne razlikuje nešto posebno od većine mjesta na sjeveru ili uopšte u Crnoj Gori. Izuzev Podgorice i još nekih razvijenih gradova, život je koncipiran na jedan način koji se preslikava iz sredine u sredinu. Mi smo mlada opština i kasnimo za ostalim opštinama koje postoje više godina. Radom i projektima pokušavamo da ih sve to stignemo i uhvatimo kopču sa trendovima u Crnoj Gori i regionu. Život mladih i u Petnjici, kao i svuda, se odvija  pored računara i u nekom svom virtuelnom svijetu komunikacije. Ono što možemo smatrati problemom to je da veći dio Petnjice nije pokriven brzim internetom. Fali optički kabl i  dosta stvari na polju infrastrukture – od magistralnog puta do toga da smo jedina opština koja nema svoju trafostanicu. Mi smo jedina opština u koju se dolazi jednosmjernim putem. Kada sam dolazio nijesam mogao ni da pretpostavim sve ovo. Uvijek se misli nešto drugačije od realnosti. Kada sam se vratio susreo sam se sa realnošću i svim onim što nijesam pretpostavio. Puno više uživam u nekom malom uspjehu ovdje u Petnjici, nego li nekom velikom van nje. Kada sagledam moje djetinjstvo i sada odrastanje djece Petnjici, ono se bitno razlikuje. Ono što bih izdvojio to je da je moje djetinjstvo obilježilo događajima koji, htjeli mi to ili ne, ostavi tragove. Od rata na prostoru bivše države, do bombradovanja i mnoge druge stvari. Pripadam generaciji koja je zbog svih ovih događaja, imala priliku da sve to utiče na naše živote. Ja sam rođen u jednoj državi, osnovnu školu završio u drugoj, maturirao sam u trećoj državi i to je normalno za Crnu Goru i region. Mlađi ljude, koji su porijeklom iz Petnjice a žive u zemlje EU, nemaju tih problema. Mi smo sa tim događajima dobili i izgubili. Ne znamo koliki je omjer ali je to svakako učinjelo da brže saznamo.

1...856857858...904Stranica 857 of 904